21. poglavlje

Proglašavanje evanđelja svijetu

»Okusili smo plodove evanđelja i znamo da su dobri, i želimo da svi ljudi prime iste blagoslove i isti duh koji su tako obilno izliveni na nas.«

Iz života Josepha Fieldinga Smitha

Joseph Fielding Smith i njegova žena, Louie, nisu bili iznenađeni kada su primili pismo koje je potpisao predsjednik Lorenzo Snow, pozivajući Josepha da služi cjelodnevnu misiju. U tim ranim danima Crkve, oženjeni muškarci često su služili udaljeni od doma. Stoga kada je 17. ožujka 1899. godine stiglo pismo mjesec dana prije njihove prve godišnjice braka, Joseph i Louie prihvatili su priliku služiti s vjerom i hrabrošću, pomiješano s tugom na pomisao da će dvije godine biti odvojeni.

Starješina Smith služio je u Engleskoj, oko 7600 kilometara od kuće. On i Louie često su jedno drugome slali pisma – pisma ispunjena iskazima ljubavi i svjedočanstvima. U jednom od prvih pisama starješine Smitha za Louie, napisao je: »Znam da je djelo koje sam pozvan izvršiti Božje djelo, u protivnom ja ne bih ostao ovdje ni minutu, ne, ne bih napustio dom. Ali znam da naša sreća ovisi o mojoj vjernosti dok sam ovdje. Trebao bih biti voljan činiti ovo zbog ljubavi prema ljudima kada je naš Spasitelj mogao patiti kao što je patio za nas… Ja sam u rukama našeg Nebeskog Oca i on će me paziti i štiti ako vršim njegovu volju. A on će biti s tobom dok me nema te paziti na tebe i štititi te u svemu.«¹

Starješina Smith i njegovi misionarski suradnici bili su predani sluge Gospodnji. U jednom pismu za Louie, izvijestio je da su on i drugi misionari svaki mjesec podijelili oko 10 000 letaka, ili brošura, i posjetili oko 4000 domova. Međutim, nastavio je svoje izvješće otriježnjujućom primjedbom: »Ne vjerujem da je jedan, ili više od jednog letaka od sto pročitano.«² Tijekom razdoblja dok je starješina Smith bio u Engleskoj, svega je nekoliko ljudi tamo prihvatilo poruku obnovljenog evanđelja. U svoje dvije godine služenja, »nije doveo ni jednog obraćenika, niti je imao priliku obaviti ijedno krštenje, iako je potvrdio jednog obraćenika«.³ U nemogućnosti da vidi mnoge rezultate svog rada, pronašao je utjehu u spoznaji da je vršio volju Gospodnju i da je pomagao pripremiti ljude koji bi mogli primiti evanđelje kasnije u svojim životima.

Otprilike dva tjedna svoje misije, starješina Smith bio je zatvoren u bolnici s četiri druga misionara. Petorica starješina bili su izloženi ospicama, stoga su bili u karanteni kako bi se spriječilo širenje bolesti. Iako je starješina Smith opisao svoj boravak kao »utamničenje«, on i njegovi suradnici dobro su to iskoristili. Čak su podijelili evanđelje s bolničkim osobljem. Na kraju svog boravka, starješina Smith zapisao je sljedeće izvješće u svoj dnevnik: »Sklopili smo prijateljstvo sa sestrama i drugima koji su nas posjetili tijekom našeg utamničenja. Mnogo smo puta razgovarali s njima o evanđelju; također smo im ostavili knjige za čitanje. Kada smo otišli iz bolnice otpjevali smo jednu-dvije pjesme, što je između ostaloga impresioniralo one koji su slušali, jer smo ih ostavili sa suzama u očima. Mislim da smo ostavili trajan dojam na tu bolnicu, naročito na sestre, koje su priznale da nismo onakvi kakvima su nas smatrale i [da] će nas one sada braniti u svakom trenutku.«⁴

Starješina Smith završio je svoju misiju u lipnju 1901. godine. Sedamdeset godina kasnije vratio se u Englesku kao predsjednik Crkve kako bi predsjedavao područnim saborom. Do tada je sjeme koje su on i drugi posijali proklijalo i obilovalo. Radovao se što je vidio toliko britanskih svetaca koji su došli na sastanke.⁵ Rekao je: »Nekoliko okola Siona, hram posvećen Gospodinu, značajan broj zgrada odjela i okola, i nešto vrlo uspješnog misionarskog rada – sve svjedoči o činjenici da Crkva sazrijeva u Velikoj Britaniji.« I rekao je da je ovaj napredak u Velikoj Britaniji pokazatelj što se može dogoditi širom svijeta. Izjavio je da je evanđelje za sve ljude i da će »Crkva… biti uspostavljena posvuda, u svim narodima, do krajeva zemaljskih, prije drugog dolaska Sina Čovječjega«.⁶

Starješina Joseph Fielding Smith 1910. godine, ubrzo nakon što je zaređen za apostola

Naučavanja Josepha Fieldinga Smitha

Mi sami imamo puninu obnovljenog evanđelja i želimo da svi ljudi prime isti blagoslov.

U svojoj beskrajnoj ljubavi, i za ispunjenje saveza i obećanja danih prorocima iz davnina, Gospodin je u ove posljednje dane obnovio puninu svog vječnog evanđelja. Ovo je evanđelje naum spasenja. Određen je i uspostavljen na vijećima vječnosti prije postanka ove zemlje, i obnovljen je iznova u naše doba za spasenje i blagoslov svakog djeteta našeg Oca posvuda…

Gotovo šesto godina prije Krista – to jest, njegovog dolaska – veliki prorok Nefi rekao je svom narodu: »Jedan je Bog i jedan Pastir nad cijelom zemljom.

I dolazi vrijeme da se on očituje svim narodima…« (1. i 13:41–42.)

To obećanje sada zori. Ovo je vrijeme određeno za propovijedanje evanđelja u cijelom svijetu i za izgradnju Gospodnjeg kraljevstva u svakom narodu. Ima dobrih i čestitih ljudi u svim narodima koji će odgovoriti na istinu; koji će doći u Crkvu; koji će postati svjetla da vode svoj narod…

Evanđelje je za sve ljude, i Gospodin očekuje one koji će ga primiti da žive njegove istine i nude ga ljudima iz svog naroda i na svom jeziku.

I tako sada, u duhu ljubavi i bratstva, pozivamo sve ljude posvuda neka poslušaju riječi vječnog života objavljene u ovaj dan kroz proroka Josepha Smitha i njegove sudrugove.

Pozivamo drugu djecu našeg Oca da »dođ[u] Kristu i bud[u] savršeni u njemu«, i odreknu se »sve bezbožnosti«. (Moroni 10:32.)

Pozivamo ih da vjeruju u Krista i njegovo evanđelje, da dođu u njegovu Crkvu i budu jedno s njegovim svecima.

Okusili smo plodove evanđelja i znamo da su dobri, i želimo da svi ljudi prime iste blagoslove i isti duh koji su tako obilno izliveni na nas.⁷

Nisam nesvjestan da ima dobrih i predanih ljudi među svim sektama, strankama i denominacijama, i oni će biti blagoslovljeni i nagrađeni za svako dobro koje učine. No činjenica ostaje da samo mi imamo puninu onih zakona i uredbi koji pripremaju ljude za puninu nagrade u gornjim odajama. I tako kažemo dobrima i plemenitima, čestitim i predanim ljudima posvuda: Sačuvajte svako dobro koje imate; držite se svakog istinitog načela koje je sada vaše; ali dođite i blagujte daljnju svjetlost i spoznaju koju je onaj Bog koji je isti jučer, danas i zauvijek ponovno izlio na svoj narod.⁸

Molim se da se Gospodnje svrhe na zemlji, u Crkvi i izvan nje, mogu brzo ispuniti; da će on blagosloviti svoje vjerne svece; i da srca mnoštva ljudi koji teže istini i čija su srca ispravna pred Gospodom mogu s nama postati nasljednici punine blagoslova obnovljenog evanđelja.⁹

Svi članovi Crkve imaju odgovornost koristiti svoju snagu, energiju, sredstva i utjecaj za naviještanje evanđelja.

Čuli smo da smo svi misionari… Svi smo odijeljeni, ne polaganjem ruku; nismo primili poseban poziv; nismo bili izdvojeni da vršimo misionarski posao; već kao članovi Crkve, obvezavši se za unapređenje evanđelja Isusa Krista, postajemo misionari. To je dio odgovornosti svakog člana Crkve.¹⁰

Sa srcem punim ljubavi za sve ljude, tražim članove Crkve da uče i žive evanđelje te koriste svoju snagu, energiju i sredstva da ga propovijedaju svijetu. Primili smo poslanje od Gospodina. Dao nam je božanski mandat. Zapovjedio nam je da pođemo naprijed s neslomljivom odvažnošću i ponudimo njegovoj drugoj djeci one spasonosne istine koje su obnovljene proroku Josephu Smithu.¹¹

Naš je poslanje, kažem, koliko je to u našoj moći, regenerirati, dovesti do pokajanja što više djece našeg Oca na Nebu koliko nam je to moguće učiniti… To je obveza koju je Gospodin postavio na našu Crkvu, i još više na zborove svećeništva Crkve, a ipak ta obveza pripada svakoj duši.¹²

Među nama ima mnogo iskrenih duša koje nikada nisu prihvatile mogućnost, ili se nikada nisu potrudile tražiti, kako bi mogle pronaći ove sjajne istine koje su obznanjene objavama Gospodnjim. Oni ne razmišljaju o tim stvarima, žive među nama, družimo se s njima i svakodnevno dolazimo u kontakt s njima. Oni misle da smo mi prilično dobri ljudi, no neobični zbog naših vjerskih gledišta, i stoga ne obraćaju pažnju na našu vjeru, i stoga ovo veliko misionarsko djelo koje se provodi u okolima Siona okuplja u žetvi iskrene, vjerne duše upravo između onih koji nikada prije nisu iskoristili priliku, kažem koja je bila njihova, koju su imali da čuju evanđelje.¹³

»Svaka osoba koja prima svjetlost evanđelja postaje svjetlo i vodič svima onima koje može podučavati.«

Mi koji smo primili istinu vječnog evanđelja ne bismo trebali biti zadovoljni ni s čime što nije najbolje, a najbolja je punina Očeva kraljevstva; i tome se nadam i za to se molim da ćemo živjeti i postaviti primjer u pravednosti svim ljudima kako se nitko ne bi spotaknuo, da nitko ne bi pao, da se nitko ne bi okrenuo s puta pravednosti, zbog bilo čega što možemo učiniti ili reći.¹⁴

To je utjecaj koji zrači ne samo iz pojedinca, nego iz Crkve. Vjerujem da naš uspjeh u svijetu uvelike ovisi i o stavu svetaca. Kada bismo bili u potpunosti ujedinjeni, u misli, u djelu, u našim djelima; kada bismo ljubili riječ istine, kada bismo kročili u njoj kao što bi to Gospodin htio, tada bi iz ove zajednice, iz [kongregacija] svetaca posljednjih dana u svim ovim zajednicama, u svijet, zračio utjecaj koji bi bio neodoljiv. Najiskreniji muškarci i žene bili bi obraćeni, jer bi Duh Gospodnji išao ispred nas pripremiti put… Kada bi oni, ovi ljudi, obdržavali zapovijedi Gospodnje bila bi to sila, moć i utjecaj koji bi slomio protivljenje i pripremio ljude da prime svjetlo vječnog evanđelja; a kada to ne uspijemo učiniti, preuzimamo na sebe odgovornost koja ima strašne posljedice.

Kako ću se ja osjećati, ili vi, kada budemo sjedili pred sudom ako netko pokaže svojim prstom na mene ili vas i kaže »da nije bilo djela ovog čovjeka ili ove grupe primio bih istinu, ali bio sam zaslijepljen jer, govoreći da imaju svjetlo, nisu ga živjeli«.¹⁵

Gospodin kaže da ako budemo radili sve naše dane i spasimo jednu dušu, kako će velika biti naša radost [vidi NiS 18:15]; s druge strane kako će velika biti naša patnja i osuda ako smo kroz naša djela udaljili jednu dušu od ove istine.¹⁶

Sveci posljednjih dana, gdje god bili, jesu i trebaju biti svjetlo svijetu. Evanđelje je svjetlost koja sjaji u tami, a svaka osoba koja prima svjetlost evanđelja postaje svjetlo i vodič svima onima koje može podučavati.

Vaša je odgovornost… biti živući svjedoci o istini i božanskom porijeklu djela. Nadamo se da ćete živjeti evanđelje i postići svoje spasenje, i da drugi vidjevši vaša dobra djela mogu biti vođeni slaviti našeg Oca na Nebu [vidi Matej 5:16].¹⁷

Crkva treba više misionara za ispunjavanje Gospodinovog djela.

Mi trebamo misionare… Polje je široko; žetva je velika; ali poslenika je malo [vidi Luka 10:2]. Također, polje se bjelasa i spremno je za žetvu [vidi NiS 4:4]…

Naši misionari idu naprijed. Nikakva ih moć ne može zaustaviti. Bilo je pokušaja. Velik je trud uložen na samom početku kada je bilo svega nekolicina misionara, ali napredak ovog djela ne može se zaustaviti. Sada ne može biti zaustavljeno. Mora i ići će naprijed kako bi stanovnici zemlje mogli imati priliku pokajati se za svoje grijehe, primiti oprost za svoje grijehe te doći u Crkvu i kraljevstvo Božje, prije nego konačno uništenje zadesi opake, jer im je obećano…

A ovi misionari, uglavnom mladići, kojima su nepoznati putovi svijeta, idu naprijed s porukom spasenja i posramljuju velike i moćne, jer imaju istinu. Oni proglašavaju evanđelje; pošteni i iskreni to čuju, kaju se od svojih grijeha i dolaze u Crkvu.¹⁸

Nadamo se da ćemo vidjeti dan kada će svaki dostojan i kvalificiran mladi svetac posljednjih dana imati povlasticu izvršavati Gospodinovo djelo stajati kao svjedok istine u narodima zemaljskim.

Sada imamo mnogo i možemo upotrijebiti više predanih i zrelih parova u ovome misionarskom djelu, i nadamo se da će oni koji su dostojni i osposobljeni dovesti svoje stvari u red i odazvati se na pozive da propovijedaju evanđelje i prihvatljivo ispune svoje obveze.

Također imamo i možemo koristiti mnogo mladih sestara u ovom djelu, iako se na njih ne odnosi ista odgovornost kao na braću, i po pitanju sestara važnije je da uđu u ispravne bračne veze u hramovima Gospodnjim.

Pozivamo članove Crkve da financijski pomognu u podržavanju misionarskog cilja i dobrovoljno doprinesu svojim sredstvima za širenje evanđelja.

Pozdravljamo one koji tako odvažno služe u velikom misionarskom djelu. Joseph Smith je rekao: »Nakon svega što je rečeno, najveća i najvažnija dužnost je propovijedanje evanđelja.«¹⁹

Trebamo propovijedati nauke spasenja kako su zapisani u Svetim pismima, u jasnoći i jednostavnosti te nahođeni Duhom.

Na početku ove rasporedbe, Gospodin je rekao onima koji su pozvani u njegovo službeništvo, »da bi svatko govorio u ime Gospoda Boga, to jest Spasitelja svijeta… Da bi se proglasila punina Evanđelja mojega slabima i priprostima sve do na kraj svijeta, i pred kraljevima i vladarima.« (NiS 1:20, 23.)

Onima koji su pozvani »da id[u] propovijedati« njegovo evanđelje i svim »starješin[ama], svećenici[ma] i učitelji[ma]« ove crkve, rekao je: Oni »nek naučavaju načela evanđelja mojega koja su u Bibliji i Mormonovoj knjizi«, i drugim Svetim pismima, »kako ih već Duh bude usmjeravao«. (Vidi NiS 42:11–13.)

Kao zastupnici Gospodnji nismo pozvani ili ovlašteni podučavati filozofije svijeta ili spekulativne teorije našeg znanstvenog doba. Naše je poslanje propovijedati nauke spasenja u jasnoći i jednostavnosti kako su objavljeni i zapisani u Pismima.

Nakon što nas je uputio da naučavamo načela evanđelja koja se nalaze u standardnim djelima, kako nas Duh usmjeri, Gospodin je zatim naveo veliku izjavu koja upravlja svim naučavanjem njegovog evanđelja bilo koga u Crkvi: »A Duh će vam se dati molitvom vjere. A ako Duha ne primite, nemojte podučavati.« (NiS 42:14.)²⁰

Evanđelje je nada svijeta, jedini put koji će donijeti mir na zemlji.

Znate li koja je najveća moć, najsnažniji čimbenik u cijelom svijetu, za trajnu uspostavu mira na zemlji? Postavivši pitanje, odgovorit ću na njega, ili barem navesti svoje gledište vezano uz to – ne govoreći ništa o drugim pokretima. Najveći čimbenik u cijelom svijet jest moć svetog svećeništva, a to je u posjedu svetaca posljednjih dana. Od samog početka Gospodin je poslao starješine u svijet, zapovjedivši im da pozovu ljude, govoreći: Pokajte se, dođite u Sion. Vjerujte u moje evanđelje i imat ćete mir.

Mir će, naravno, doći kroz pravednost, kroz pravdu, kroz milosrđe Božje, kroz moć koju će nam on udijeliti po kojoj će naša srca biti dirnuta, a mi ćemo imati ljubav jedan za drugoga. Sada je naša dužnost objaviti ove stvari među svim ljudima, pozvati ih da dođu u Sion gdje je postavljen stijeg – stijeg mira – i da prime blagoslove doma Gospodnjeg i utjecaj njegovog Svetoga Duha koji se ovdje očituje. I želim vam reći da mi sami, ako ćemo služiti Gospodinu, imamo predivnu moć koja se odnosi na uspostavu mira u svijetu.

Mi smo željni da i drugi pokreti nastave u tom smjeru. Mi smo za sve što će donijeti mir u svijet; ali nemojmo izgubiti iz vida činjenicu da mi, sveci posljednjih dana, ako ćemo se ujediniti, stajati kao jedan služeći Gospodinu i odaslati riječ vječnog života među narode, imat ćemo veću moć, po mom sudu, za uspostavu mira u svijetu od bilo koje druge sile. Potpuno se slažem s idejom koja je iskazana da Gospodin koristi mnoge grupe ljudi; njegovo djelo nije ograničeno na svece posljednjih dana, jer pozvao je mnoge u svoju službu izvan Crkve i podario ih je moću, nadahnuo ih da čine njegovo djelo… Međutim, moja braćo i sestre, nemojmo izgubiti iz vida činjenicu da smo mi dobra sila na zemlji, za širenje evanđelja i uspostavu mira među svim narodima, plemenima, jezicima i pucima… Naše poslanje je bilo i jest: »Obratite se, jer blizu je kraljevstvo Božje.« [Vidi NiS 33:10.]

Moramo nastaviti dok se ne skupi sva pravednost, dok svi ljudi ne budu upozoreni, dok oni koji će čuti čuju, a koji neće čuti također čuju, jer Gospodin je izjavio da neće biti nijedne duše koja neće čuti, nijednog srca koje neće biti proniknuto [vidi NiS 1:2], jer njegova će riječ ići naprijed, riječima njegovih starješina ili nekim drugim putem, nije važno, ali će u svoje vrijeme ubrzati svoje djelo u pravednosti; uspostavit će svoju istinu i on će doći i vladati zemljom.²¹

Poštujemo drugu djecu našeg Oca iz svih sekti, stranaka i denominacija, i nemamo drugu želju već da ih vidimo kako primaju dodatno svjetlo i znanje koje nam je došlo objavom, a da postanu s nama nasljednici velikih blagoslova obnove evanđelja.

Ali imamo naum spasenja; poslužujemo evanđelje; a evanđelje je jedina nada svijeta, jedini put koji će donijeti mir na zemlji i ispraviti nepravde koje postoje među svim narodima.²²

Mi znamo da ako će ljudi imati vjeru u Krista, pokajati se od svojih grijeha, sklopiti savez u vodama krštenja kako bi obdržavali njegove zapovijedi, a zatim primiti Duha Svetoga polaganjem ruku onih koji su pozvani i zaređenu za njegovu moć – i ako će tada obdržavati zapovijedi – oni će imat mir u ovom životu i vječnom životu u svijetu koji dolazi [vidi NiS 59:23].²³

Ne postoji drugi lijek za bolesti svijeta osim evanđelja Gospodina Isusa Krista. Naša nada za mir, za vremeniti i duhovni napredak, te za eventualnu baštinu u kraljevstvu Božjem, nalazi se jedino u obnovljenom evanđelju i kroz njega. Nema djela u koje se bilo tko od nas može uključiti, koje je jednako važno kao propovijedanje evanđelja te izgradnja Crkve i kraljevstva Božjeg na zemlji.²⁴

Prijedlozi za proučavanje i podučavanje

Pitanja

Razmislite o načinu na koji je Joseph Fielding Smith odgovorio na izazove kao cjelodnevni misionar (vidi »Iz života Josepha Fieldinga Smitha«). Kako njegov primjer može utjecati na vaše služenje u Crkvi?
Razmislite o blagoslovima kušanja »plodov[a] evanđelja« (1. odsjek). Razmislite o ljudima s kojima možete podijeliti ove »plodove«.
Kako nam riječi predsjednika Smitha u 2. odsjeku mogu pomoći podijeliti evanđelje s drugima?
Predsjednik Smith rekao je da Crkva treba više cjelodnevnih misionara, uključujući »zrele parove« (3. odsjek). Što možemo učiniti kako bismo pomogli mladima da se pripreme služiti? Što vi možete učiniti kako biste sebe pripremili za služenje?
Na koje načine naše riječi i djela mogu prenositi jasnoću i jednostavnost evanđelja? (Vidi 4. odsjek.) Kada ste osjetili da vas Duh Sveti vodi u ovim nastojanjima?
Koja vas naučavanja u 5. odsjeku posebno nadahnjuju? Što osjećate dok razmišljate o dijeljenju »nad[e] svijeta, jedin[og] puta koji će donijeti mir na zemlji«?

Povezani stihovi iz Svetih pisama

Matej 24:14; Marko 16:15; 1. i 13:37; 2. i 2:6–8; 3. i 12:13–16; NiS 1:17–24; 4; 50:13–14; 88:81; 133:57–58

Pomoć pri podučavanju

Kada jedna osoba čita naglas iz naučavanja predsjednika Smitha, pozovite ostale sudionike da »slušaju i traže određena načela ili ideje. Ako odlomak sadrži neobične ili teške riječi ili izraze, objasnite ih prije čitanja odlomka. Ako netko u grupi ima poteškoća s čitanjem, upitajte tko bi se želio sam javiti za čitanje, umjesto da tražite da čitaju jedan za drugim« (Podučavanje, nema većeg poziva [1999], 56).