24. poglavlje

Djelo svetica posljednjih dana: »Nesebična predanost ovom velebnom cilju«

»Nema granica dobru koje naše sestre mogu učiniti.«

Iz života Josepha Fieldinga Smitha

Na općem sastanku Potpornog društva 2. listopada 1963, predsjednik Joseph Fielding Smith je rekao: »Mi, braća u Crkvi, uvažavamo i poštujemo naše dobre sestre za njihovu nesebičnu predanost ovom velebnom cilju.«¹

Izjavljujući ovo, predsjednik Smith govorio je s godinama iskustva. Proveo je život služeći uz vjerne svetice posljednjih dana. To služenje počelo je krajem 1880-ih kada je imao oko 10 godina. U to vrijeme, svetice posljednjih dana bile su poticane školovati se u medicini i zdravstvenoj njezi. Njegova majka, Julina Smith, slijedila je ovaj savjet i školovala se služiti kao babica. Često bi ga probudila usred noći kako bi je vozio u njihovoj kočiji do kuće u kojoj se trebala roditi beba. Radeći sa svojom majkom na ovaj način, mladi Joseph Fielding Smith vidio je primjer snage i suosjećanja žena u Crkvi.² Sestra Smith kasnije je služila kao savjetnica u vrhovnom predsjedništvu Potpornog društva.

Predsjednik Smith imao je veliko poštovanje za Potporno društvo, za koje je rekao da »je ključan dio kraljevstva Božjeg na zemlji«.³ Njegova druga žena, Ethel, služila je kao članica vrhovnog odbora Potpornog društva 21 godinu. Sestra Amy Brown Lyman, koja je služila s Ethel u odboru i kasnije kao vrhovna predsjednica Potpornog društva, rekla je: »Sestra Smith bila je jedna od najbriljantnijih žena koje sam ikada poznavala. Smatrala sam je najboljom spisateljicom i govornicom [u] odboru.«⁴ U tom svojstvu, Ethel je pohađala sabore okola kako bi dala uputstva mjesnim sestrama u Potpornom društvu. Ona i predsjednik Smith zajedno su išli na neka crkvena zaduženja i često su dijelili govornicu kako bi podučavali članove.⁵

Nakon što je Ethel umrla, predsjednik Smith oženio je Jessie Evans. Jessie je išla s njim gotovo svaki put kada je putovao podučavati svece. Imala je predivan pjevački glas, a predsjednik Smith uvijek je želio da pjeva na sastancima kojima su prisustvovali. Starješina Francis Gibbons, koji je služio kao tajnik Prvom predsjedništvu, prisjeća se: »Kad god je Joseph Fielding predsjedavao, želio je da ona pjeva, ako ne s nekim posebnim razlogom, onda zato što mu nikada nije bilo dosta njezinog glasa. Međutim, osim toga, njezin odlično izvježban alt, kada je pjevala svete pjesme, dodavao je posebnu notu duhovnosti sastancima, nadahnjujući slušatelje i uzdižući njegovu vlastitu sposobnost u prenošenju izgovorene riječi. Kasnije, kroz ustrajnu i razigranu molbu svoje žene, Joseph bi se povremeno pridružio Jessie u duetu, spajajući svoj ugodan bariton s njezinim glasom. U tim prigodama, obično bi sjeli zajedno za klavir dok bi Jessie svirala prateću glazbu, suzdržavajući svoj uobičajeni, snažan glas kako ne bi zatomila pjevanje svog supruga.«⁶

Kao predsjednik Crkve, Joseph Fielding Smith redovito je radio sa sestrom Belle Spafford, vrhovnom predsjednicom Potpornog društva. Sestra Spafford kasnije je govorila o svom iskustvu suradnje s njim: »Predsjednik Joseph Fielding Smith, čovjek blagosti i velike ljubavi za ljude, očitovao je u svakom trenutku dubinu razumijevanja za djelo žena u Crkvi, i to je prenosio na predsjedništvo Potpornog društva nebrojeno puta i na mnoge načine, otvarajući našu viziju i usmjeravajući naše staze.«⁷

Naučavanja Josepha Fieldinga Smitha

Sveta nam pisma govore o vjernim ženama koje su imale odgovornosti u Gospodnjoj Crkvi.

Možemo čitati u Dragocjenom biseru da je, nakon što su posljedice pada zadesile Adama i Evu, Eva održala propovijed. Kratka je, ali predivno ispunjena značenjem i slijedi ovako:

»Da ne bijaše prijestupa našega, nikad mi potomstva imali ne bismo i nikad razaznali dobro od zla, ni spoznali radost otkupljenja svojega, ni život vječni što ga Bog svim poslušnima daje.« [Mojsije 5:11.]

»I Adam i Eva blagoslivljahu ime Božje i sve to [oni] obznaniše sinovima svojim i kćerima svojim.« [Mojsije 5:12; kurziv dodan.]

Iz toga učimo da je Eva, kao i Adam, primila objavu i zapovijed da podučava svoju djecu putovima vječnog života.⁸

Čitamo da su u [rane] dane Izraelke bile aktivne i imale dužnosti koje su trebale izvršiti [vidi Izlazak 15:20; Suci 4–5].⁹

U Novom zavjetu čitamo o velikom broju vjernih žena koje su tražile i davale savjet. Mnoge od njih slijedile su Gospodina i posluživale mu [vidi Luka 8:1–3; 10:38–42].¹⁰

Tijekom povijesti Crkve, žene su igrale važne uloge u Gospodnjem djelu posljednjih dana.

U posljednje dane, sestre iz Potpornog društva igraju važne uloge u obnovljenoj Crkvi Isusa Krista.

Dana 17. ožujka 1842, prorok Joseph Smith sastao se s brojnim sestrama Crkve u Nauvoou i organizirao ih u društvo koje je nazvano »Potpornog društvo žena u Nauvoou«… Ne može biti sumnje da je ta organizacija nastala objavom. Ova je istina obilno prikazana tijekom godina i danas su njezine vrijednosti i neophodnost očiti.¹¹

Crkva Isusa Krista zasigurno ne bi bila potpuno organizirana da nije stvorena ova predivna organizacija… Ova obnova ne bi bila potpuna bez Potpornog društva u kojem sestre mogu ispuniti božanski dodijeljenu službu tako važnu za dobrobit Crkve.¹²

»Potporno društvo žena u Nauvoou« organizirao je prorok Joseph Smith uz pomoć starješine Johna Taylora. Gospodin je objavio da žene Crkve trebaju biti organizirane u društvo, jer ima važno djelo za njih koje trebaju izvršiti da pomognu »unaprijediti i učvrstiti pravicu sionsku«. [NiS 6:6.] Ovo djelo sestara prvenstveno je za korist, ohrabrenje i napredovanje žena u Crkvi kako bi se mogle pripremiti u svemu za mjesto u celestijalnom kraljevstvu. Također im je dana odgovornost da pomognu u djelu milosrđa i potpore od nevolja i patnje sirotih, bolesnih i unesrećenih širom Crkve. Tijekom godina od uspostave, sestre ovog društva bile su odane svojim pozivima i veličale su se svojom vjernošću u tom djelu. Nijedno zaduženje nije bilo preteško; nijedna odgovornost nije bila zanemarena, a kroz njihovo posluživanje tisuće su bile blagoslovljene.¹³

Potporno društvo… postalo je sila u Crkvi. Potpuno neophodno – mi govorimo o njemu kao o pomoćnoj organizaciji, što znači pomoć, ali Potporno je društvo daleko više od toga. Ono je potrebno.¹⁴

Želim pohvaliti sestre iz ove velebne organizacije za njihovo poštenje i vjernost koji su stalno očitovani od vremena Nauvooa.¹⁵

Gospodin je zadovoljan vašim djelom. Vi ste, kroz svoje služenje, pomogle izgraditi i osnažiti kraljevstvo Božje. Rad Potpornog društva u Crkvi jednako je potreban kao i – trebam li reći? – zborovi svećeništva. Neki mogu smatrati da ovo govorim malo presnažno, ali moj je vlastiti sud da djelo koje činite vi, naše dobre sestre, pronalazi svoje mjesto i jednako je važno za izgradnju ovog kraljevstva, njegovo jačanje, poticanje njegovog širenja, polaganje temelja na kojem svim možemo graditi, kao i braća koji obnašaju Božje svećeništvo. Ne možemo bez vas.¹⁶

[Sestre u Potpornom društvu] članice su najvelebnije ženske organizacije na svijetu, organizacije koja je ključan dio kraljevstva Božjeg na zemlji i koja je osmišljena i djeluje tako da pomaže svojim vjernim članovima steći vječni život u kraljevstvu našeg Oca…

Potporno društvo uspostavljeno je duhom nadahnuća, vodi ga taj duh [od tada], i usadio je u srca bezbrojnih dobrih sestara one želje za pravednošću koje su bile mile Gospodinu.¹⁷

Potporno društvo je »najvelebnija[a] žensk[a] organizacij[a] na svijetu, organizacija koja je ključan dio kraljevstva Božjeg na zemlji«.

Sestre iz Potpornog društva teže vremenitoj i duhovnoj dobrobiti Božje djece.

Gospodin je kroz svoju mudrost pozvao naše sestre da pomognu svećeništvu. Zbog svoje sućuti, nježnosti srca i dobrote, Gospodin gleda na [žene] i daje im dužnosti i odgovornosti poslužitelja potrebitima i unesrećenima. Pokazao je put koji trebaju slijediti i dao im je ovu velebnu organizaciju gdje mogu imati ovlast služiti pod vodstvom biskupa odjela i u skladu s biskupima odjela, pazeći na interese naših ljudi i duhovno i vremenito.

I Gospodin može pozvati naše sestre da pođu u domove tješiti potrebite, pomoći i pružiti potporu unesrećenima, kleknuti s njima i moliti se s njima, a Gospodin će čuti molitve sestara kada ih prinesu iskrene u ime bolesnih, kao što će poslušati molitve starješina u Crkvi.¹⁸

Mnoge su svrhe i dužnosti Potpornog društva… Moj otac, predsjednik Joseph Smith, [je rekao]: »Ovo je organizacija koju je uspostavio prorok Joseph Smith. Ona je, stoga, najstarija pomoćna organizacija u Crkvi, i od primarne je važnosti. Ona se ne bavi samo brigom o sirotima, bolesnima i potrebitima, već je dio njezinih dužnosti – i veći dio, također – težiti prema duhovnoj dobrobiti i spasenju majki i kćeri u Sionu; pobrinuti se da nijedna nije zanemarena, već da su sve zaštićene od nesreće, propasti, sila tame i opačina koje im prijete u svijetu. Dužnost je Potpornih društava brinuti se o duhovnoj dobrobiti sebe samih i svih ženskih članova Crkve.«¹⁹

Dužnost je Potpornog društva, ne samo brinuti se o onima koje su članice Potpornog društva, već se njihovo djelo treba proširiti izvan tih granica. Kad god je netko u nevolji, treba pomoć, u teškoćama, bolestan ili u nevolji, mi pozivamo Potporno društvo… One mogu pružiti velebno i predivno djelo potičući kolebljive, pomažući im, vraćajući ih natrag u aktivnost, pomažući im prevladati svoje slabosti ili grijehe i nesavršenosti, i dovodeći ih do razumijevanja istine. Kažem da nema granica dobru koje naše sestre mogu učiniti…

Ne znam što bi naši predsjednici okola i biskupi u odjelima učinili kada ne bi imali ove dobre sestre u Potpornom društvu na koje se mogu osloniti; koje mogu pozvati na služenje, mnogo puta, da riješe situacije koje bi inače bile vrlo osjetljive, za našu braću, ali koje naše sestre mogu obaviti daleko bolje. Bilo bi predivno kada bi svi članovi Crkve bili savršeni. Kada bi to bio slučaj svi bismo imali manje odgovornosti, i muškarci i žene, ali to vrijeme još nije došlo. Imamo članice među našim sestrama koje trebaju ohrabrenje, malo pomoći, duhovne kao i vremenite, i nitko to ne može učiniti bolje od naših sestara koje pripadaju ovoj velebnoj i predivnoj organizaciji.

U ovom djelu sestre mogu pružiti svoju pomoć u poticanju i pomaganju kolebljivih, ravnodušnih, neobazrivih, kao što su braća u svećeništvu pozvani činiti to u ime kolebljivih, neobazrivih i ravnodušnih među braćom. Svi bismo trebali raditi da ostvarimo pravednost i nastojimo vratiti u aktivnost one koji su odlutali i zanemarili dužnosti u Crkvi.²⁰

Od [svojih] skromnih početaka u najtežim uvjetima, kada je članstvo Crkve bilo malo, vidjeli smo kako ovo Društvo raste… Dobro koje je bilo ostvareno u brizi za sirote, brizi za bolesne i unesrećene, i one koji su tjelesnoj, mentalnoj ili duhovnoj potrebi, nikada neće točno biti poznato… Sve je to bilo ostvareno kroz duh ljubavi u skladu s istinitim duhom evanđelja Isusa Krista.²¹

Gospodin očekuje od žena da traže svjetlo i istinu kako bi mogle polagati pravo na celestijalnu slavu.

Evanđelje je jednako važno sestrama kao i braći. One se jednako brinu o tome kao i braća. A kada je Gospodin rekao proroku Josephu Smithu: »Istražujte zapovijedi ove, jer one su istinite i pouzdane, a proroštva i obećanja što su u njima, sva će se ispuniti« [NiS 1:37], on nije ograničio tu zapovijed na muške članove Crkve… Jednako je važno našim sestrama razumjeti naum spasenja kao i muškarcima. Jednako je važno da i one obdržavaju zapovijedi. Nijedna žena neće biti spašena u kraljevstvu Božjem bez krštenja za otpust grijeha i polaganje ruku za dar Duha Svetoga…

Kada je Gospodin rekao da nijedna osoba ne može biti spašena u neznanju [vidi NiS 131:6], mislim da je mislio i na žene, kao i muškarce, i mislim da su žene u Crkvi pod obvezom da proučavaju Sveta pisma.²²

Gospodin zahtijeva od žena, kao i od muškaraca u Crkvi, da znaju njegovu božansku volju i imaju postojano svjedočanstvo u svojim srcima o obnovljenoj istini koja se odnosi na spasenje u Božjem kraljevstvu. Gospodin nije objavio Mormonovu knjigu samo za korist onih koji obnašaju svećeništvo, već za svaku dušu koja traži istinu, i mušku i žensku.²³

»Gospodin zahtijeva od žena… u Crkvi, da znaju njegovu božansku volju i imaju postojano svjedočanstvo u svojim srcima.«

Gospodin očekuje od sestara da se osposobe svjedočanstvom o istini kako bi razumjele nauke Crkve kao i od onih koji obnašaju svećeništvo. Ako steknemo uzvišenje, koje se nadamo steći, neophodno je da se pripremimo spoznajom, vjerom, molitvom. I kada je Gospodin rekao: »Najprije tražite kraljevstvo Božje i njegovu pravednost« [Matej 6:33; 3. i 13:33], nije govorio samo skupu muškaraca, već je to bila miješana zajednica.²⁴

Svakoj su ženi krštenoj u Crkvu starješine položili ruke na glavu za dar Duha Svetoga kako bi ona mogla imati vodstvo tog Duha u cijeloj istini. Volja je Gospodnja da nitko ne može biti bez božanskog vodstva koje će im objaviti istinu i omogućiti im da razluče svjetlo od tame i tako budu učvršćeni i prime pomoć oduprijeti se svim lažnim naucima, teorijama i idejama koji su tako rasprostranjeni u današnjem svijetu.²⁵

Naše sestre imaju jednako pravo na nadahnuće za svoje potrebe od Duha Svetoga kao o muškarci, u svemu. Imaju pravo na dar proroštva koje se odnosi na pitanja koja su važna da one znaju… Kada se mole, trebaju se moliti iskreno, očekujući da će primiti odgovor na svoje molitve. Gospodin će ih čuti, ako su iskrene, odane, kao što će čuti i braću.²⁶

Gospodin je obećao svima, i muškarcima i ženama, dar Duha Svetoga uz uvjet vjernosti, poniznosti i iskrenog pokajanja. Od njih se traži da proučavaju i znaju istine evanđelja i pripreme se za proučavanje, vjeru i poslušnost svim zapovijedima, da traže svjetlo i istinu kako bi mogli imati pravo na celestijalnu slavu.²⁷

Kroz svećeništvo, Bog svim svojim kćerima pruža svaki duhovni dar i blagoslov koji mogu dobiti njegovi sinovi.

Mislim da svi znamo kako blagoslovi svećeništva nisu ograničeni samo na muškarce. Ovi se blagoslovi također izlijevaju… na sve vjerne žene u Crkvi. Ove dobre sestre mogu se pripremiti, obdržavajući zapovijedi i služeći u Crkvi, za blagoslove doma Gospodnjeg. Gospodin svojim kćerima pruža svaki duhovni dar i blagoslov koji mogu dobiti njegovi sinovi, jer niti je muškarac bez žene, niti je žena bez muškarca u Gospodinu [vidi 1. inćanima 11:11].²⁸

Svi smo svjesni da je Gospodin rekao Abrahamu kako će biti otac mnogih naroda i da će njegovo sjeme biti brojno poput zvijezda nebeskih i pijeska koje se nalazi na obalama, no ono što ne smijemo previdjeti jest da su ista obećanja dana Sari.

»Još reče Bog Abrahamu: ‘Tvojoj ženi Saraji nije više ime Saraja: Sara će joj ime biti. Nju ću ja blagosloviti i od nje ti dati sina; blagoslov ću na nju izliti, te će se narodi od nje razviti; kraljevi će narodima od nje poteći.’« [Postanak 17:15–16.]²⁹

Gospodin je, govoreći o svećeništvu i moći svećeništva, o uredbama Crkve koje primamo kroz svećeništvo, imao sljedeće za reći: »A to veće svećeništvo poslužuje evanđelje i drži ključ otajstava kraljevstva i to ključ spoznaje Boga.«…

Dopustite mi da ponovno pročitam: »A to veće svećeništvo poslužuje evanđelje i drži ključ otajstava kraljevstva i to ključ spoznaje Boga. Stoga je u uredbi njegovoj očita moć božanska. A bez uredbe njegove i vlasti svećeništva moć božanska se ne očituje ljudima u tijelu. Jer bez nje nitko vidjeti ne može lice Božje, to jest Oca, i ostati živ.« [NiS 84:19–22.]

Kada čitamo stvari ovakve prirode, svaki muškarac među nama koji obnaša svećeništvo trebao bi se radovati pri pomisli da imamu onu ovlast po kojoj možemo spoznati Boga. Ne samo da muškarci koji obnašaju svećeništvo znaju tu velebnu istinu, već zbog tog svećeništva i njegovih uredbi, svaki član Crkve, i muškarci i žene, mogu spoznati Boga.³⁰

Prijedlozi za proučavanje i podučavanje

Pitanja

Što možemo naučiti iz iskustava opisanih u dijelu »Iz života Josepha Fieldinga Smitha«? Koja ste slična iskustva vi imali?
Predsjednik Smith govorio je o ženama u različitim erama koje su ispunile važne odgovornosti u kraljevstvu Božjem (vidi 1. odsjek). Na koje ste načine vidjeli kako žene doprinose snazi svojih obitelji i Crkve?
Kako ste vidjeli da je služenje Potpornog društva »tako važn[o] za dobrobit Crkve«? (Vidi 2. odsjek.) Na koje načine sestre iz Potpornog društva i obnašatelji svećeništva surađuju kako bi izgradili Božje kraljevstvo?
Na koje se načine Potporno društvo brine o duhovnoj dobrobiti svetica posljednjih dana? Na koje načine sestre u Potpornom društvu šire svoj utjecaj izvan svoje organizacije? (Za neke primjere, vidi 3. odsjek.)
Predsjednik Smith naglasio je da sve žene i muškarci trebaju razumjeti nauke evanđelja, osnažiti svoja svjedočanstva i primiti objavu (vidi 4. odsjek). Što mislite zašto je važno za nas da tražimo ove darove?
Predsjednik Smith podučio je da se blagoslovi svećeništva »izlijevaju… na sve vjerne žene u Crkvi« (5. odsjek). Zašto žene trebaju blagoslove svećeništva kako bi ispunile svoje odgovornosti u domu i u Crkvi? Koje ste primjere žena koje primaju duhovne darove vidjeli?

Povezani stihovi iz Svetih pisama

Djela 5:12–14; Alma 32:22–23; NiS 46:8–9

Pomoć pri podučavanju

»Često pomaže da započnete razmišljati o predstojećoj lekciji ubrzo nakon što ste završili s podučavanjem prethodne. Vjerojatno ćete najviše biti svjesni onih koje podučavate te njihovih potreba i interesa odmah nakon što ste bili s njima« (Podučavanje, nema većeg poziva, [1999], 97).