1. poglavlje

Naš Otac na Nebu

»Moja je želja podsjetiti vas na narav i biće Boga, kako biste ga mogli štovati u duhu i istini te tako steći sve blagoslove evanđelja.«

Iz života Josepha Fieldinga Smitha

Predsjednik Joseph Fielding Smith čudio se tehnološkim dostignućima svog vremena. »Veliki napredak ostvaren je u mehanici, kemiji, fizici, kirurgiji i drugim stvarima«, rekao je. »Ljudi su izgradili velike teleskope koji su pogledu približili skrivene galaksije. Uz pomoć mikroskopa otkrili su ogromne svjetove mikroorganizama… Otkrili su načine kontrole bolesti… Izumili su strojeve osjetljivije od ljudskog dodira, koje vide daleko više od ljudskog oka. Kontroliraju počela i stvorili su uređaje koji mogu pomicati planine, i učinili su mnoge druge stvari kojih je previše za spominjanje. Da, ovo je predivno doba.« Međutim, bio je zabrinut zbog drugog trenda koji je vidio u svijetu. Požalio se: »Sva ova otkrića i izumi nisu približili čovjeka Bogu! Niti su u njihovim srcima proizveli poniznost i duh pokajanja, već naprotiv, na njihovu propast… Vjera se nije povećala u svijetu, ni pravednost, ni poslušnost Bogu.«¹

Kao oprečnost rastućoj ravnodušnosti svijeta prema Bogu, predsjednik Smith pokazao je bliskost prema svom Ocu na Nebu. Jedan od njegovih unuka prisjeća se: »Moja majka bila je izvrsna kuharica, a moj djed često je jeo u našem domu. Moj bi ga otac često pozvao da blagoslovi hranu. Njegove su molitve uvijek bile vrlo osobne – kao da razgovara s prijateljem.«²

Naučavanja Josepha Fieldinga Smitha

Počevši s prvim viđenjem Josepha Smitha, istinito znanje o Bogu obnovljeno je u naše vrijeme.

Vrlo sam zahvalan za prvo viđenje, u kojem su se Otac i Sin ukazali mlađahnom proroku i ponovno obnovili čovjeku istinito znanje o Bogu.³

Kroz prvo viđenje Josepha Smitha, obnovljeno je »istinito znanje o Bogu«.

Trebalo bi upamtiti da je cijeli kršćanski svijet 1820. izgubio istinski nauk o Bogu. Jednostavna istina koju su tako jasno razumjeli drevni apostoli i sveci bila je izgubljena u misterijima otpadničkog svijeta. Svi drevni proroci i apostoli Isusa Krista imali su jasno razumijevanje da su Otac i Sin odvojene osobe, kako naša Sveta pisma tako jasno podučavaju o tome. Kroz otpad, ovo je znanje izgubljeno… Bog je postao tajna, a smatralo se da su Otac i Sin jedan nepojmljivi duhovni spoj, bez tijela, dijelova tijela ili želja. Dolazak Oca i Sina donio je na zemlju božanskog svjedoka koji je znanjem mogao obnoviti svijetu pravu narav Boga.⁴

[Prvo] viđenje Josepha Smitha razjasnilo je da su Otac i Sin odvojene osobe, s tijelima opipljivim poput tijela čovjeka. Nadalje mu je objavljeno da je Duh Sveti duhovna osoba, zasebna i odvojena od osobe Oca i Sina [vidi NiS 130:22]. Ova istina od sveopće važnosti uzdrmala je svijet; ipak, kada razmotrimo jasne izraze svetih zapisa, vrlo je začuđujuća i neobična činjenica da su ljudi mogli toliko zalutati. Spasitelj je rekao: »Otac [je] veći od mene« [Ivan 14:28] i pozvao je svoje učenike, nakon svog uskrsnuća, da ga opipaju i vide da je on, jer je rekao: »Duh nema mesa ni kostiju kao što vidite da ih ja imam.« [Luka 24:39.] Apostoli su jasno razumjeli zasebno biće Oca, Sina i Duha Svetoga, o čemu su stalno govorili u svojim poslanicama; a Pavao je obavijestio Korinćane o činjenici da kada je sve podloženo Ocu, »tada će se i sâm Sin podložiti onome koji je njemu sve podložio, da bude Bog sve u svemu«. [1. Korinćanima 15:28.]

Joseph Smith vidio je Oca i Sina; stoga je mogao svjedočiti osobnom spoznajom da su Sveta pisma istinita u kojima čitamo: »Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, na sliku Božju on ga stvori, muško i žensko stvori ih.« [Postanak 1:27.] To treba shvatiti doslovno, a ne samo u nekakvom mističnom ili figurativnom smislu.⁵

Za korištenje vjere u Boga i bogoštovlje, moramo imati razumijevanje njegovih osobina.

Jedna od naših objava kazuje nam da kako bismo bili proslavljeni u Kristu, kao što je on u Ocu, moramo razumjeti i znati kako štovati i što štujemo. (Vidi NiS 93:19–20.)

Moja je želja podsjetiti vas na narav i biće Boga, kako biste ga mogli štovati u duhu i istini te tako steći sve blagoslove evanđelja.

Mi znamo da se Bog spoznaje samo objavom, da kroz nju bude otkriven ili zauvijek ostane nepoznat. Moramo se okrenuti Svetom pismu – ne znanstvenicima ili filozofima – ako želimo naučiti istinu o božanstvu. Doista, Ivanovo veliko proročanstvo o obnovi evanđelja po anđelu koji će letjeti posred nebesa govori da se to treba dogoditi kako bi ljudi mogli doći do spoznaje pravog Boga i biti podučeni: »Bojte se Boga i zahvalite mu… Poklonite se Stvoritelju neba i zemlje, mora i izvora voda!« (Otkrivenje 14:7.) Drugim riječima, započevši s obnovom evanđelja u ovoj rasporedbi, ljudi će još jednom biti pozvani služiti i štovati svog Stvoritelja umjesto lažnih poimanja božanstva koja prevladavaju u svijetu.

U svakom razdoblju Gospodnji su proroci bili pozvani suprotstaviti se lažnom bogoštovlju i proglasiti istinu o Bogu. U drevnom Izraelu bilo je onih koji su štovali likove i poganske bogove, a Izaija je pitao: »S kime ćete prispodobit Boga? I s kakvim ga likom usporedit?…

Zar ne znaš? Zar nisi čuo? Jahve je Bog vječni, krajeva zemaljskih stvoritelj. On se ne umara, ne sustaje, i um je njegov neizmjerljiv.« (Izaija 40:18, 28.)

Većina svijeta danas nema ovo znanje o Bogu, a čak i u [Crkvi] ima onih koji nisu usavršili svoje razumijevanje tog velebnog bića koje je naš Vječni Otac. Onima bez ove spoznaje možemo itekako reći: »Zašto ograničavate slavu Božju? Zašto pretpostavljate da je manji nego što jest? Zar ne znate? Niste li čuli da je vječni Bog, Gospodin, Stvoritelj krajeva zemaljskih, beskrajan i vječan; da ima svu moć, svu silu i svu vlast; da sve poznaje, i da je sve sadašnjost pred njegovim licem?«

U 20. odsjeku knjige Nauk i savezi, koji je uputio proroka Josepha Smitha da ponovno uspostavi Crkvu u ovoj rasporedbi, imamo sažetu objavu određenih osnovnih nauka spasenja. Objava o Božanstvu navodi: »Ima Bog na nebu, koji je beskrajan i vječan, od vijeka do vijeka isti nepromjenjivi Bog, tvorac neba i zemlje i svega što je na njima.« (NiS 20:17.)…

Bog je naš Otac; on je biće prema čijem smo liku stvoreni. On ima tijelo od mesa i kostiju opipljivo kao čovječje (NiS 130:22), i on je doslovno i osobno otac duhova svih ljudi. On je svemoguć i sveznajući; ima svu moć i svu mudrost; a njegovo savršenstvo sadržano je u posjedovanju cijelog znanja, vjere ili moći, pravde, prosudbe, milosti, istine i punine svih božanskih osobina… Ako želimo imati savršenu vjeru kojom možemo zadobiti vječni život, moramo vjerovati u Boga kao posjednika punine svih tih osobina i svojstava. Također, kažem da je on beskrajno i vječno biće, a kao nepromjenjivo biće, on posjeduje ove usavršene moći i svojstva od beskraja do beskraja, što znači od vječnosti do vječnosti.⁶

Znamo da je naš Nebeski Otac proslavljena, uzvišena osoba koja ima svu moć, silu, ovlast i da sve zna. Svjedočimo da je on, po svom Jedinorođencu, Stvoritelj ove zemlje i svjetova bez kraja.⁷

Bog je osoba i Otac naših duhova.

Mi smo duhovna djeca našeg Nebeskog Oca… Mi smo članovi njegove obitelji… Živjeli smo s njim dugo u našem predsmrtničkom životu… Pripremio je naum napretka i spasenja koji će nam omogućiti, budemo li vjerni i odani u svemu, napredovati dok ne postanemo poput njega.⁸

U Pismima smo podučeni da je Bog u doslovnom, a ne u prenesenom smislu, naš vječni Otac. Riječi našeg Spasitelja izgovorene Mariji u blizini grobnice iz koje je ustao i stekao pobjedu nad smrću, uzvišene su i ispunjene velebnim značenjem: »Nemoj me dulje držati, jer još nisam uzišao k Ocu, nego idi k braći mojoj i reci im: ‘Uzlazim svome Ocu i vašemu Ocu, svome Bogu i vašemu Bogu.’« [Ivan 20:17.] Ovim je riječima istinu o očinstvu Božjem sućutno proglasio njegov jedinorođeni Sin, koji je objavio da je on naš brat i da imamo istoga vječnog Oca.⁹

Zahvalan sam što je spoznaja o Bogu i njegovim zakonima obnovljena u naše doba i da mi, koji smo članovi Crkve, znamo da je on osoba, a ne, kako su neki sektaši rekli, »zbir [nesređenih kolekcija] zakona koji lebde poput magle u svemiru«. Zahvalan sam što znamo da je on naš Otac na Nebu, Otac naših duhova i što je uspostavio zakone po kojima možemo napredovati dok ne postanemo poput njega. Zahvalan sam što znamo da je on beskrajno i vječno biće koje sve zna, ima svu moć i čije se napredovanje ne sastoji u stjecanju više znanja ili moći, niti u daljnjem usavršavanju njegovih božanskih osobina, već u povećanju i množenju svojih kraljevstava.¹⁰

Nebeski Otac nas voli i zanima se za svakoga od nas.

Prisjećam se riječi iz Dragocjenog bisera, iz Mojsijevog viđenja, koje je dano u vrijeme kada Mojsije, uzdignut na iznimno visoku planinu, vidio Boga licem u lice i razgovarao s njime. Gospodin je pokazao Mojsiju »djelo ruku [njegovih]«, a Mojsije je vidio svijet, i svu čovječju djecu do zadnjeg pokoljenja. [Vidi Mojsije 1:1–8, 27–29.]

A Gospodin je rekao Mojsiju:

»Jer, gle, mnogo je svjetova koji uminuše riječju moći moje. A mnogo je i onih koji još stoje, i bezbrojni su oni za čovjeka. No meni je sve izbrojivo, jer su oni moji i ja ih poznajem.

I dogodi se: Progovori Mojsije Gospodinu, rekavši: Milostiv budi sluzi svojemu, o Bože, i reci mi o ovoj zemlji i stanovnicima njezinim, a tako i o nebesima, i sluga će tvoj biti zadovoljan.

I progovori Gospod Bog Mojsiju, govoreći: Mnogo je nebesa, i čovjek i ne može izbrojiti. No, ja ih izbrojiti mogu, jer su moja.« [Mojsije 1:35–37.]…

Pomisao mi dolazi da bez obzira na nebrojivi broj svjetova i ogromnu veličinu mnogih od njih, oni su sredstvo do cilja, a ne sam cilj. Otac stvara svjetove kako bi ih napučio ljudima – stavio na njih svoje sinove i kćeri. Obaviješteni smo u 76. odsjeku knjige Nauk i savezi da se od Sina Božjega i po njemu, »svjetovi stvaraju i bijahu stvoreni, a njihovi stanovnici jesu rođeni sinovi i kćeri Bogu«. [NiS 76:24.]

Iz ovih stihova koje sam pročitao i drugih Gospodinovih objava učimo da je čovjek najvažniji od svih stvorenja našeg Oca. U istom viđenju danom Mojsiju, Otac je rekao: »I kao što će zemlja uminuti i nebesa povrh nje, tako će i druga doći. I nema kraja djelima mojim ni riječima mojim. Jer, gle, to je djelo moje i slava moja – ostvarivati besmrtnost i život vječni za čovjeka.« [Mojsije 1:38–39.]

Iz ovih, i drugih stihova, kažem da učimo kako je velebno djelo Očevo izvesti spasenje svoje djeci dajući svakome onu nagradu koja odgovara njegovim djelima. Potpuno sam uvjeren da je naš Otac na Nebu toliko zainteresiraniji za dušu – svoje djece – nego što je to moguće zemaljskom ocu za svoju djecu. Njegova ljubav za nas veća je nego što to može biti ljubav zemaljskog roditelja za svoje potomstvo.¹¹

Mojsije, ovdje prikazan kako gleda obećanu zemlju, primio je viđenje u kojem je naučio o Božjem djelu i slavi.

Nebeski Otac plače nad svojom neposlušnom djecom.

Obaviješteni smo da kada je Gospodin govorio Henoku i pokazao mu narode zemaljske te mu objasnio prirodu kazne koja će ih zadesiti zbog njihovog kršenja njegovih zapovijedi, Gospodin je zaplakao i pokazao svoju patnju u suzama zbog njihovog neposluha. Zbog toga se Henok čudio i pomislio je kako je čudno što Gospodin može plakati.

Ovo je odlomak:

»I dogodi se: Bog nebeski gledaše na ostatak naroda i plakaše. A Henok posvjedoči o tomu govoreći: Zbog čega nebesa plaču i prolijevaju suze poput kiše na gorama?

I Henok reče Gospodu: Kako li to ti možeš plakati kad vidim da si svet i od sve vječnosti do sve vječnosti?

I kad bi moguće bilo da čovjek prebroji djeliće zemlje, da, milijuni zemalja poput ove, ne bi to bio ni početak broja stvorova tvojih. A zavjese su tvoje još uvijek navučene, pa ipak ti si ondje, i grudi su tvoje ondje. A ti si pravedan, ti si milosrdan zauvijek.« [Vidi Mojsije 7:28–30.]

A Gospodin je odgovorio: »Pogledaj tu svoju braću. Ona su djelo ruku mojih, i ja im spoznaju dadoh u dan kad ih stvorih. A u vrtu edenskomu dadoh čovjeku opredjeljivanje njegovo.

I braći tvojoj kazah, a uz to im zapovijed dadoh da ljube jedan drugoga, te da se odluče za me, Oca svojega, no, gle, oni su bez čuvstva i mrze svoju krv.« [Mojsije 7:32–33.]

To su razlozi zašto je Gospodin plakao i zašto su nebesa plakala.

Jednom me je brat pitao može li čovjek biti savršeno sretan u celestijalnom kraljevstvu ako jednome od njegove djece ne bude dopušteno biti tamo. Rekao sam mu kako pretpostavljam da će svaki čovjek koji je imao tu nesreću da jednome od njegove djece bude zabranjen ulazak u celestijalno kraljevstvo, naravno, imati osjećaje tuge zbog tog stanja; a to je upravo položaj u kojem se nalazi naš Otac na Nebu. Nisu sva njegova djeca dostojna celestijalne slave, a mnogi su prisiljeni izdržati njegovu srdžbu zbog svojih prijestupa, a zbog toga Otac i cijela nebesa tuguju i plaču. Gospodin djeluje u skladu sa zakonima prirode. Čovjek može biti otkupljen samo prema zakonu i njegova nagrada mora biti zasnovana na zakonu pravde. Zbog toga Gospodin neće dati ljudima ono što ne zaslužuju, već će nagraditi svakoga prema njihovim djelima…

Zadovoljan sam što bi naš Otac na Nebu, kada bi to bilo moguće, spasio sve ljude i dao im celestijalnu slavu, puninu uzvišenja. No, čovjeku je dao njegovo opredjeljenje i čovjek je pod uvjetom slušanja istine prema onome što je objavljeno kako bi stekao uzvišenje pravednika.¹²

Nebeski Otac pripremio je put otkupljenja kako bismo mogli biti dovedeni natrag u njegovu nazočnost.

Kada je Adam bio u Edenskom vrtu, bio je u nazočnosti Boga, našeg Oca… Nakon što je istjeran iz Edenskog vrta, okruženje se promijenilo. Adam je bio istjeran zbog svojeg prijestupa iz nazočnosti Očeve. Sveta pisma kažu da je postao duhovno mrtav – to znači, bio je isključen iz nazočnosti Božje.¹³

Ja znam da je Isus Krist Sin Božji i da je primio od svog Oca moć otkupiti ljude od duhovne i vremenite smrti koji su došli na svijet Adamovim padom.¹⁴

Postoji samo jedan put otkupljenja, jedan put po kojem se može napraviti odšteta i tijelo ponovno obnoviti duhu; to je pomoću beskrajnog pomirenja, a to je moralo izvršiti beskonačno biće, netko tko nije podložan smrti, a opet netko tko je imao moć umrijeti, i tko je također imao moć nad smrti. I tako nam je naš Otac na Nebu poslao svog Sina, Isusa Krista, na svijet, sa životom u njemu. A budući da je on [Isus Krist] imao majku koja je imala krv u svojim venama, imao je moć umrijeti. Mogao je predati svoje tijelo smrti, a zatim ga ponovno uzeti. Dozvolite mi da pročitam njegove vlastite riječi: »Zato me ljubi Otac što ja dajem život svoj, da ga opet uzmem.

Nitko mi ga ne može oduzeti, nego ga ja sam od sebe dajem. Imam vlast dati ga, imam vlast opet ga uzeti. Takva je zapovijed koju sam primio od Oca svoga.« (Ivan 10:17–18.)¹⁵

Naš Otac na Nebu nikada nije namjeravao ostaviti ljude da tapkaju i napipaju put u tami bez imalo svjetla da ih vodi, i očekivati da u tim uvjetima pronađu put natrag u njegovo kraljevstvo i u njegovu svetu nazočnost. To nije Gospodinov način. Tijekom čitave povijesti od početka naš je Otac na Nebu pokazivao svoju dobrotu za svoju djecu i bio je voljan pokazati im put. Od najranijeg doba nebesa su bila otvorena, Gospodin je slao glasnike iz svoje nazočnosti božanski imenovanim slugama, ljudima koji imaju vlast svećeništva kojima je bilo povjereno podučavati načela evanđelja, upozoravati ljude i podučavati ih pravednosti; a ti su ljudi primili ovo znanje, ovo nadahnuće i vodstvo od tih glasnika iz Božje nazočnosti. To je istinito i za našu rasporedbu. Nema potrebe da ljudi zatvaraju svoje oči i osjećaju kako nema svjetlosti samo zato što se oslanjaju na svoj razum, jer Gospodin je oduvijek bio voljan voditi, usmjeravati i pokazati put. Poslao je, kako kažem, glasnike iz svoje nazočnosti. Poslao je objavu. Zapovjedio je da njegova riječ bude zapisana, da bude objavljena, kako bi je svi ljudi mogli znati.¹⁶

Kažem vama i cijeloj Crkvi, i, kad smo kod toga, cijelome svijetu, da je milostivi i brižni Otac u ove posljednje dane ponovno progovorio s nebesa svojim slugama prorocima.

Njegov glas poziva sve ljude da dođu njegovom Ljubljenom Sinu, da uče od njega, da blaguju od njegove dobrote, da uzmu njegov jaram na sebe, te da se spase poslušnošću zakonima evanđelja. Njegov glas bio je glas slave i časti, mira u ovom životu i vječnog života u svijetu koji dolazi.¹⁷

Prijedlozi za proučavanje i podučavanje

Pitanja

Što mislite što navodi osobu da se može moliti Bogu »kao da razgovara s prijateljem«? (»Iz života Josepha Fieldinga Smitha«). Razmotrite načine kako možete osnažiti svoj odnos s vašim Nebeskim Ocem.
Predsjednik Smith izrazio je svoju zahvalnost za prvo viđenje Josepha Smitha, koje je obnovilo »istinito znanje o Bogu« (1. odsjek). Koje su neke istine koje znate o Bogu Ocu i Isusu Kristu zbog prvog viđenja?
Od osobina Božjih koje predsjednik Smith spominje u 2. odsjeku, koje su vama najznačajnije? Zašto? Dok koristite vjeru u svog Nebeskog Oca, kako vam to pomaže spoznati njegove osobine?
Predsjednik Smith je svjedočio: »Mi smo duhovna djeca Boga, našeg Nebeskog Oca… Mi smo članovi njegove obitelji« (3. odsjek). Kako je ova istina utjecala na vas?
U 4. i 5. odsjeku, koji vam izrazi pomažu osjetiti ljubav Nebeskog Oca za vas? Zašto je važno razumjeti da nas Bog voli i da je zainteresiran za nas pojedinačno? Kako možemo pomoći članovima obitelji i prijateljima osjetiti njegovu ljubav?
Razmislite o tome što je Nebeski Otac učinio kako bi vam pomogao da se vratite u njegovu nazočnost (vidi 6. odsjek). Što osjećate dok razmišljate o tome što je Nebeski Otac poslao svog Ljubljenog Sina? Na koje je načine Nebeski Otac poslao »svjetl[o] da [nas] vodi«?

Povezani stihovi iz Svetih pisama

Ivan 3:16; 17:3; 1. Nefi 11:17; Alma 30:44

Pomoć pri podučavanju

»Dosta podučavanja koja se obavljaju u Crkvi tako su kruta, poput predavanja. Mi ne reagiramo baš dobro na predavanja u učionici. Odgovara nam na sakramentalnim sastancima i saborima, no podučavanje može biti dvosmjerno kako biste mogli postavljati pitanja. U razredu možete jednostavno potaknuti postavljanje pitanja« (Boyd K. Packer, »Principles of Teaching and Learning«, Ensign, lipanj 2007, 87).