Odabir iz
Knjige Mojsijeve

1 Riječi Božje, koje on ^aizreče ^bMojsiju u vrijeme kad Mojsije bijaše uznesen na silno visoku goru,

2 I on ^avidje Boga ^blicem u lice, i razgovaraše s njime, i ^cslava Božja bijaše na Mojsiju; zato Mojsije mogaše ^dpodnijeti nazočnost njegovu.

3 I Bog prozbori Mojsiju, govoreći: Gle, ja sam Gospod Bog ^aSvemogući, i ^bBeskrajni je ime moje; jer ja sam bez početka danā ili svršetka godinā; i nije li to beskrajno?

4 A gle, ti si sin moj; stoga ^apogledaj, i ja ću ti pokazati djelo ^bruku svojih; ali ne sve, jer ^cdjela su moja bez ^dsvršetka, i također ^eriječi moje, jer ona nikada ne prestaju.

5 Dakle, nijedan čovjek ne može vidjeti sva djela moja, osim ako ne vidi svu slavu moju; a nijedan čovjek ne može vidjeti svu slavu moju i nakon toga ostati u tijelu na zemlji.

6 I imam djelo za tebe, Mojsije, sine moj; i ti si na ^asliku ^bJedinorođenca mojega; a Jedinorođenac moj jest i bit će ^cSpasitelj, jer on je pun ^dmilosti i ^eistine; no, ^fnema Boga osim mene, i sve je nazočno sa mnom, jer ja ^gpoznajem sve to.

7 A sad, gle, ovu jednu stvar pokazujem tebi, Mojsije, sine moj, jer ti si u svijetu, i sada ti je pokazujem.

8 I dogodi se da Mojsije pogleda, i vidje ^asvijet na kojemu bijaše stvoren; i Mojsije ^bvidje svijet i krajeve njegove, i svu djecu ljudsku koja jesu, i koja bijahu stvorena; tome se on veoma ^cdivio i čudio.

9 I nazočnost se Božja povuče od Mojsija, tako da slava njegova ne bijaše na Mojsiju; i Mojsije bijaše prepušten sebi. I kako bijaše prepušten sebi, on pade na zemlju.

10 I dogodi se da potraja to mnoge sate prije no što Mojsije ponovno primi naravnu ^asnagu svoju poput čovjeka; i on reče sebi: Evo, iz ovog razloga znadem da je čovjek ^bništa, što nikada ne bijah pomislio.

11 No sad moje vlastite oči vidješe ^aBoga; ali ne moje ^bnaravne, već moje duhovne oči, jer moje naravne oči ne bi mogle gledati; naime, ^cusahnuo bih i ^dumro u nazočnosti njegovoj; no slava njegova bijaše na meni, i ja vidjeh ^elice njegovo, jer bijah ^fpreobražen pred njim.

12 I dogodi se, kada Mojsije izreče ove riječi, gle, ^aSotona dođe ^bnapastujući ga, govoreći: Mojsije, sine čovječji, pokloni mi se.

13 I dogodi se da Mojsije pogleda Sotonu i reče: Tko si ti? Jer gle, ja sam ^asin Božji, na sliku Jedinorođenca njegova; i gdje je slava tvoja da bih ti se klanjao?

14 Jer gle, ne mogah gledati u Boga, a da slava njegova ne dođe na me, i da ne bijah ^apreobražen pred njim. No, mogu gledati u tebe kao naravan čovjek. Nije li tako, zaista?

15 Blagoslovljeno budi ime Boga mojega, jer se Duh njegov posvema ne povuče od mene, inače gdje je slava tvoja, jer to je tama za mene? I mogu suditi između tebe i Boga; jer mi Bog reče: ^aKlanjaj se Bogu, jer njemu ćeš jedinom ^bslužiti.

16 Nosi se odavle, Sotono; ne obmanjuj me; jer Bog mi reče: Ti si prema ^aslici Jedinorođenca mojega.

17 I on mi također dade zapovijedi kad me pozva iz rasplamsala ^agrma, govoreći: ^bPrizivaj Boga u ime Jedinorođenca mojega, i klanjaj mi se.

18 I opet Mojsije reče: Neću prestati prizivati Boga, imam drugo što ću ga pitati: jer slava njegova bijaše na meni, stoga mogu suditi između njega i tebe. Odlazi odavle, Sotono.

19 A sad, nakon što Mojsije izreče ove riječi, Sotona povika jakim glasom, i bješnjaše na zemlji, i zapovijedaše, govoreći: Ja sam ^aJedinorođenac, klanjaj se meni.

20 I dogodi se da se Mojsije poče silno plašiti; i kad se poče plašiti, on vidje gorčinu ^apakla. Ipak, ^bprizivajući Boga, on primi snagu, i zapovjedi, govoreći: Odlazi od mene, Sotono, jer ovom jednom Bogu jedino ću se klanjati, koji je Bog slave.

21 I tad ^aSotona poče drhtati, i zemlja se zatrese; i Mojsije primi snagu, i prizva Boga, govoreći: U ime Jedinorođenca, odlazi odavle, Sotono.

22 I dogodi se da Sotona povika jakim glasom, uz ^aplač, i lelek, i škrgut zubi; i on otiđe odande, to jest iz nazočnosti Mojsijeve, te ga on ne vidje.

23 I evo, o ovome Mojsije posvjedoči; no, uslijed opačine to nije znano među djecom ljudskom.

24 I dogodi se, nakon što Sotona otiđe iz nazočnosti Mojsijeve, da Mojsije uzdignu oči svoje prema nebu, ispunjen ^aDuhom Svetim, koji svjedoči o Ocu i Sinu;

25 I prizivajući ime Božje, on vidje slavu njegovu ponovno, jer ona bijaše na njemu; i on ču glas gdje govori: Blagoslovljen si ti, Mojsije, jer ja, Svemogući, izabrah tebe, i ti ćeš biti učinjen snažnijim od mnogih ^avoda; jer one će se pokoravati ^bzapovijedi tvojoj kao da si ti ^cBog.

26 I gle, ja sam s tobom, i to do svršetka dana tvojih; naime, ti ćeš ^aizbaviti narod moj iz ^bropstva, i to ^cIzraela, ^dizabrani narod moj.

27 I dogodi se, dok glas još govoraše, Mojsije svrnu pogled svoj i ^avidje zemlju, da, i to čitavu; i ne bijaše dijelka njezina koji on ne vidje, razlučujući ga Duhom Božjim.

28 I on vidje također žitelje njezine, i ne bijaše duše koju on ne vidje; i on ih razluči Duhom Božjim; i brojevi njihovi bijahu veliki, štoviše bezbrojni poput pijeska na morskoj obali.

29 I on vidje mnoga područja; i svako se područje zvaše ^azemlja, i bijaše žitelja na licu njihovu.

30 I dogodi se da Mojsije prizva Boga, govoreći: Reci mi, molim te, zašto je ovo tako, i čime ti to načini?

31 I gle, slava Gospodnja bijaše na Mojsiju, tako da Mojsije stajaše u nazočnosti Boga, i razgovaraše s njime ^alicem u lice. I Gospod Bog reče Mojsiju: U ^bsvrhu svoju načinih ovo. Ovdje je mudrost i ona ostaje u meni.

32 I ^ariječju moći svoje stvorih ja to, a ona je Jedinorođeni Sin moj, koji je pun ^bmilosti i ^cistine.

33 I ^asvjetove bezbrojne ^bstvorih; i također ih stvorih u svrhu svoju; i po Sinu ih stvorih, koji je ^cJedinorođenac moj.

34 A ^aprvog čovjeka od svih ljudi nazvah ^bAdam, što jest ^cmnogo.

35 No izvješće jedino o ovoj zemlji, i žiteljima njezinim, dajem tebi. Jer gle, ima mnogo svjetova koji uminuše riječju moći moje. I ima ih mnogo koji sada stoje, i bezbrojni su oni čovjeku; no sve su stvari izbrojane meni, jer one su moje i ja ih ^apoznajem.

36 I dogodi se da Mojsije prozbori Gospodu, govoreći: Budi milosrdan sluzi svojemu, o Bože, i reci mi o ovoj zemlji, i žiteljima njezinim, i također nebesima, i tad će sluga tvoj biti zadovoljan.

37 I Gospod Bog prozbori Mojsiju, govoreći: ^aNebesa, ona su mnoga, i ne mogu biti izbrojana čovjeku; no, izbrojana su meni, jer su moja.

38 I kao što će jedna zemlja uminuti, i nebesa njezina, upravo će tako druga doći; i nema ^akraja djelima mojim, niti riječima mojim.

39 Jer gle, ovo je ^adjelo moje i ^bslava moja — ostvarivati ^cbesmrtnost i ^dvječni život čovjeka.

40 A sad, Mojsije, sine moj, govorit ću ti o ovoj zemlji na kojoj stojiš; i ti ćeš ^azapisati ono što ću ja govoriti.

41 I u dan kada djeca ljudska budu smatrala riječi moje ništavnima i ^auklonila mnoge od njih iz knjige koju ćeš ti napisati, gle, podići ću još jednoga ^bpoput tebe; i ^cone će se naći ponovno među djecom ljudskom — među svima onima koji povjeruju.

42 (Ove riječi bijahu ^aizgovorene Mojsiju na gori, čije ime neće biti poznato među djecom ljudskom. A sad su one izgovorene tebi. Ne pokazuj ih nikome doli onima koji vjeruju. Upravo tako. Amen.)