1 I ^aAdam posluša glas Božji, i pozivaše sinove svoje da se pokaju.

2 I Adam pozna ženu svoju ponovno, te ona rodi sina, i on mu nadjenu ime ^aŠet. I Adam proslavi ime Božje; jer reče: Bog mi dodijeli drugog potomka, mjesto Abela, koga Kajin ubi.

3 I Bog se objavi Šetu, a on se ne pobuni, već prinese prihvatljivu ^ažrtvu, poput brata svojega Abela. I njemu se također rodi sin, i on mu nadjenu ime Enoš.

4 I tad počeše ovi ljudi ^aprizivati ime Gospodnje, i Gospod ih blagoslovi;

5 I ^aknjiga se spomenica vođaše, u kojoj bijaše zapisano, jezikom Adamovim, jer bijaše dano svima onima što prizivahu Boga da pišu duhom ^bnadahnuća;

6 I oni podučiše djecu svoju čitati i pisati, imajući jezik što bijaše čist i neiskvaren.

7 Evo, ovo isto ^asvećeništvo, što bijaše u početku, bit će na svršetku svijeta također.

8 Evo, ovo proroštvo Adam izreče kako ga pokrenu ^aDuh Sveti, i ^brodoslovlje se vođaše ^cdjece Božje. I ovo bijaše ^dknjiga naraštaja Adamovih, koja kaže: U dan kad Bog stvori čovjeka, prema obličju Božjemu on ga načini;

9 Na ^asliku tijela svojega, muško i žensko, stvori on ^bnjih, i blagoslovi ih, i nadjenu im ^cime Adam, u dan kada bijahu stvoreni i postadoše žive ^dduše u zemlji na ^epodnožju Božjemu.

10 I ^aAdam življaše stotinu i trideset godina, i rodi mu se sin prema obličju njegovu, na ^bsliku njegovu, i on mu nadjenu ime Šet.

11 I dana Adamovih, nakon što mu se rodi Šet, bijaše osam stotina godina, te mu se rodilo mnogo sinova i kćeri;

12 I svih dana u kojima Adam poživje bijaše devet stotina i trideset godina, i on umrije.

13 Šet življaše stotinu i pet godina, i rodi mu se Enoš, i on prorokovaše sve dane svoje, i podučavaše sina svojega Enoša putovima Božjim; stoga Enoš prorokovaše također.

14 I Šet poživje, nakon što mu se rodi Enoš, osam stotina i sedam godina, te mu se rodilo mnogo sinova i kćeri.

15 I djeca ljudska bijahu brojna na cijelom licu zemlje. I u te dane Sotona imaše veliko ^agospodstvo među ljudima, i bjesnio je u srcima njihovim; i od tada nadalje dođoše ratovi i krvoproliće; i ruka čovjekova bijaše protiv brata njegova, podjeljujući smrt, uslijed ^btajnih djela, tražeći moć.

16 Svih dana Šetovih bijaše devet stotina i dvanaest godina, i on umrije.

17 I Enoš življaše devedeset godina, i rodi mu se ^aKenan. I Enoš i ostatak naroda Božjega iziđoše iz zemlje što se zvaše Šulon, i prebivaše u zemlji obećanoj, koju on prozva prema sinu svojemu, koga nazva Kenan.

18 I Enoš poživje, nakon što mu se rodi Kenan, osam stotina i petnaest godina, te mu se rodilo mnogo sinova i kćeri. I svih dana Enoševih bijaše devet stotina i pet godina, i on umrije.

19 I Kenan življaše sedamdeset godina, i rodi mu se Mahalalel; i Kenan poživje nakon što mu se rodi Mahalalel osam stotina i četrdeset godina, te mu se rodiše sinovi i kćeri. I svih dana Kenanovih bijaše devet stotina i deset godina, i on umrije.

20 I Mahalalel življaše šezdeset i pet godina, i rodi mu se Jered; i Mahalalel poživje, nakon što mu se rodi Jered, osam stotina i trideset godina, te mu se rodiše sinovi i kćeri. I svih dana Mahalalelovih bijaše osam stotina devedeset i pet godina, i on umrije.

21 I Jered življaše stotinu šezdeset i dvije godine, i rodi mu se ^aHenok; i Jered poživje, nakon što mu se rodi Henok, osam stotina godina, te mu se rodiše sinovi i kćeri. I Jered podučavaše Henoka svim putovima Božjim.

22 I ovo je rodoslovlje sinova Adama, koji bijaše ^asin Božji, s kim Bog sam razgovaraše.

23 I oni bijahu ^apropovjednici pravednosti, i govorahu i ^bprorokovahu, i pozivahu sve ljude, posvuda, da se ^cpokaju; i podučavahu o ^dvjeri djecu ljudsku.

24 I dogodi se da svih dana Jeredovih bijaše devet stotina šezdeset i dvije godine, i on umrije.

25 I Henok življaše šezdeset i pet godina, i rodi mu se ^aMetušalah.

26 I dogodi se da Henok putovaše zemljom, među ljudima; i dok on putovaše, Duh Božji siđe s neba, i ostade na njemu.

27 I on začu glas s neba, gdje govori: Henoče, sine moj, prorokuj ovome narodu, i reci im — Pokajte se, jer ovako govori Gospod: ^aSrdit sam na ovaj narod, i žestoka je srdžba moja raspaljena protiv njih; jer srca njihova otvrdnuše, i ^buši su njihove nagluhe, a oči njihove ^cne mogu vidjeti daleko;

28 I kroz ove mnoge naraštaje, još od dana kad ih stvorih, oni ^azastraniše, i zanijekaše me, i tražahu vlastite savjete svoje u tami; i u vlastitim odvratnostima svojim smisliše umorstvo, i ne obdržavahu zapovijedi, koje ja dadoh ocu njihovu, Adamu.

29 Stoga, oni se krivo zakleše, i svojim ^aprisegama oni navukoše na sebe smrt; i ^bpakao pripravih za njih, ako se ne pokaju;

30 I ovo je odredba koju otposlah na početku svijeta, iz usta svojih, od postanka njegova, i ustima slugu svojih, otaca tvojih, odredih je, onako kako će biti otposlana u svijet, do krajeva njegovih.

31 A kad Henok bijaše čuo ove riječi, pokloni se do zemlje, pred Gospodom, i prozbori pred Gospodom, govoreći: Zašto nađoh naklonost u očima tvojim, a samo sam mladić, i svi me ljudi mrze; jer ^aspor sam u govoru; zašto sam tvoj sluga?

32 I Gospod reče Henoku: Pođi i učini kako ti zapovjedih, i nitko te neće probosti. Otvori ^austa svoja i ona će se ispuniti, i ja ću ti dati izričaj, jer svako je tijelo u rukama mojim, i ja ću učiniti kako mi se čini dobro.

33 Reci ovome narodu: ^aIzaberite danas služiti Gospodu Bogu koji vas načini.

34 Gle, Duh je moj na tebi, stoga ću sve riječi tvoje opravdati; i ^aplanine će bježati pred tobom, i ^brijeke će skretati iz toka svojega; i ti ćeš prebivati u meni, i ja u tebi; zato ^chodaj sa mnom.

35 I Gospod govoraše Henoku, i reče mu: Pomaži oči svoje glinom, i isperi ih, pa ćeš vidjeti. I on učini tako.

36 I on vidje ^aduhove koje Bog bijaše stvorio; i on vidje također ono što ne bijaše vidljivo ^bnaravnomu oku; i od tada nadalje pođe besjeda uokolo po zemlji: ^cVidioca podignu Gospod narodu svojemu.

37 I dogodi se da Henok pođe zemljom, među narod, stojeći na brežuljcima i uzvišicama, i vikaše jakim glasom, svjedočeći protiv djela njihovih; i svi ljudi bijahu ^auvrijeđeni zbog njega.

38 I oni dođoše da ga čuju, na uzvišicama, govoreći čuvarima šatora: Ostanite ovdje i čuvajte šatore, dok mi pođemo onamo da pogledamo vidioca, jer on prorokuje, i ima nešto čudno u zemlji; divlji čovjek dođe među nas.

39 I dogodi se, kad ga oni čuše, nitko ne stavi ruke na nj; jer strah dođe na sve one koji ga čuše; jer on hodaše s Bogom.

40 I dođe čovjek k njemu, čije ime bijaše Mahija, i reče mu: Kaži nam otvoreno tko si ti, i odakle dolaziš?

41 I on im reče: Iziđoh iz zemlje Kenana, zemlje otaca mojih, zemlje pravednosti do današnjeg dana. I otac me moj poduči svim putovima Božjim.

42 I dogodi se, dok ja putovah iz zemlje Kenana, pored mora na istoku, ugledah viđenje; i gle, nebesa vidjeh, i Gospod govoraše sa mnom, i dade mi zapovijed; stoga, iz ovog razloga, da obdržim zapovijed, izgovaram ove riječi.

43 I Henok nastavi riječi svoje, govoreći: Gospod koji govoraše sa mnom, to je Bog nebeski, i on je moj Bog, i vaš Bog, a vi ste braća moja, pa zašto ^asavjetujete sami sebe, i niječete Boga nebeskoga?

44 Nebesa on načini; ^azemlja je ^bpodnožje njegovo; a njezin je temelj njegov. Gle, on ga položi, i vojsku ljudsku on dovede na lice njezino.

45 I smrt dođe na očeve naše; ipak, mi ih poznamo, i ne možemo zanijekati, a čak i prvoga od sviju poznamo, i to Adama.

46 Jer knjigu ^aspomenicu napisasmo među nama, prema uzorku što ga dade prst Božji; i ona je iznesena na našem jeziku.

47 I dok Henok izgovaraše riječi Božje, narod drhtaše, i ne mogaše stajati u nazočnosti njegovoj.

48 I on im reče: Zato što Adam ^apade, mi jesmo; i padom njegovim dođe ^bsmrt; a mi smo učinjeni dionicima bijede i jada.

49 Gle, Sotona dođe među djecu ljudsku, i ^anapastuje ih da mu se klanjaju; i ljudi postadoše ^btjelesni, ^csjetilni, i đavolski, i ^disključeni su iz nazočnosti Božje.

50 No, Bog otkri ocima našim da se svi ljudi moraju pokajati.

51 I on pozva oca našega Adama glasom svojim, govoreći: Ja sam Bog; ja načinih svijet, i ^aljude ^bprije nego što bijahu u tijelu.

52 I on mu također reče: Okreneš li se k meni, i poslušaš li glas moj, i povjeruješ, i pokaješ se za sve prijestupe svoje, i ^akrstiš se, i to u vodi, u ime Jedinorođenoga Sina mojega, koji je pun ^bmilosti i istine, a to je ^cIsus Krist, jedino ^dime što će biti dano pod nebom, po kojemu će ^espasenje doći djeci ljudskoj, primit ćeš dar Duha Svetoga, ištući sve u ime njegovo, i što god zaišteš, bit će ti dano.

53 I otac naš Adam govoraše Gospodu, i reče: Zašto se ljudi moraju pokajati i krstiti u vodi? I Gospod reče Adamu: Gle, ^aoprostih ti prijestup tvoj u Edenskom vrtu.

54 Odatle pođe besjeda posvuda među ljude, da ^aSin Božji ^bpomiri za prvotnu krivnju, po čemu grijesi roditelja ne mogu biti stavljeni na glave ^cdjece, jer ona su zdrava od postanka svijeta.

55 I Gospod prozbori Adamu, govoreći: Pošto su djeca tvoja začeta u grijehu, tako kada počnu rasti, ^agrijeh se začinje u srcima njihovim, i ona kušaju ^bgorko, da bi mogla spoznati kako cijeniti dobro.

56 A dano im je da raspoznaju dobro od zla; stoga su ona ^azastupnici sami sebi, i ja dadoh tebi još jedan zakon i zapovijed.

57 Dakle, podučavaj o tomu djecu svoju, da se svi ljudi, posvuda, moraju ^apokajati, u protivnom ne mogu nikako baštiniti kraljevstvo Božje, jer ništa ^bnečisto ne može prebivati ondje, to jest ^cprebivati u nazočnosti njegovoj; jer je, na jeziku Adamovu, ^dČovjek Svetosti ime njegovo, a ime je Jedinorođenca njegovog ^eSin Čovječji, i to Isus Krist, pravedan ^fSudac, koji će doći za vremenske poludnevice.

58 Zato, dajem ti zapovijed da podučavaš slobodno o ovome ^adjecu svoju, govoreći:

59 Da uslijed prijestupa dolazi pad, a taj pad donosi smrt, a kako se rodiste na svijet vodom, i krvlju, i ^aduhom koga načinih, i tako nastade od ^bpraha živa duša, isto se tako morate ^croditi ponovno u kraljevstvo nebesko, od ^dvode, i od Duha, i biti očišćeni krvlju, i to krvlju Jedinorođenca mojega; kako biste mogli biti posvećeni od svakoga grijeha, i ^euživati ^friječi vječnoga života na ovome svijetu, i vječni život u svijetu koji će doći, i to besmrtnu ^gslavu;

60 Naime, ^avodom obdržavate zapovijed; Duhom ste ^bopravdani, a ^ckrvlju ste ^dposvećeni;

61 Zato je dano da ostane s vama; svjedočanstvo neba; ^aTješitelj; mironosne stvari besmrtne slave; istina o svemu; ono što oživljuje sve, što čini živim sve; ono što poznaje sve, i ima svu moć u skladu s mudrošću, milosrđem, istinom, pravdom i sudom.

62 A sad, gle, kažem ti: Ovo je ^anaum spasenja za sve ljude, kroz krv ^bJedinorođenca mojega, koji će doći za vremenske poludnevice.

63 I gle, sve ima sliku svoju, i sve je stvoreno i načinjeno da ^asvjedoči o meni, i ono što je vremenito, i ono što je duhovno; ono što je na nebesima gore, i ono što je na zemlji, i ono što je u zemlji, i ono što je pod zemljom, i gore i dolje: sve svjedoči o meni.

64 I dogodi se, nakon što Gospod razgovaraše s Adamom, ocem našim, Adam zavapi ka Gospodu, i ponese ga ^aDuh Gospodnji, i on bijaše odnesen dolje u vodu, i bijaše uronjen u ^bvodu, i bijaše iznesen iz vode.

65 I tako on bijaše kršten, i Duh Božji siđe na nj, i tako on bijaše ^arođen od Duha, i postade oživljen u ^bnutarnjem čovjeku.

66 I on začu glas s neba, gdje govori: Ti si ^akršten ognjem, i Duhom Svetim. Ovo je ^bsvjedočanstvo Oca, i Sina, od sada nadalje i zauvijek;

67 I ti si od ^areda onoga koji bijaše bez početka danā ili svršetka godina, od sve vječnosti do sve vječnosti.

68 Gle, ti si ^ajedno u meni, sin Božji; i tako mogu svi postati ^bsinovi moji. Amen.