11. poglavlje

Poštivanje svećeničkih ključeva obnovljenih po Josephu Smithu

»Htio bih sada reći – vrlo jasno i vrlo odrješito – da imamo sveto svećeništvo te da su ključevi kraljevstva Božjeg ovdje. Oni se nalaze jedino u Crkvi Isusa Krista svetaca posljednjih dana.«

Iz života Josepha Fieldinga Smitha

Predsjednik Joseph Fielding Smith je izjavio: »Imam savršenu spoznaju božanskog poslanja proroka Josepha Smitha. Nema sumnje u mom umu da ga je podigao Gospodin i dao mu objavu, zapovijedi, otvorio mu nebesa i pozvao ga da bude na čelu ove veličanstvene rasporedbe.«¹ Predsjednik Smith spojio je ovu »savršenu spoznaju« s dužnim poštovanjem za svećeničke ključeve obnovljene kroz proroka Josepha. Uvijek je poštivao i podržavao one koji su držali ključeve i savjetovao je sve članove Crkve da imaju to isto poštovanje. Rekao je: »Svakog čovjeka koji je pravilno odabran predsjedavati u bilo kojem svojstvu u Crkvi treba poštivati u njegovom pozivu.«²

U jednom trenutku tijekom službe Josepha Fieldinga Smitha kao apostola, Prvo predsjedništvo i Zbor dvanaestorice apostola bili su uključeni u opetovanu raspravu o teškom pitanju. Starješina Smith izrazio je snažno mišljenje o toj temi. Jednog dana, predsjednik Heber Grant, tadašnji predsjednik Crkve, došao je u ured starješine Smitha. Predsjednik Grant objasnio je da je nakon razmatranja pitanja uz molitvu bio pod dojmom da preporuči djelovanje koje se razlikovalo od gledišta starješine Smitha. Starješina Smith trenutačno je podigao svoj glas podrške za odluku predsjednika Smitha. Kasnije je izjavio: »Što se mene tiče, kada predsjednik Crkve kaže da mu je Gospodin pokazao ili ga nadahnuo da nešto učini, ja ću ga u potpunosti podržati u tome.«³

Joseph Fielding Smith pružao je takvu podršku svim svojim svećeničkim vođama, ne samo predsjedniku Crkve. Na primjer, Nathan Eldon Tanner bio je pozvan služiti kao član Zbora dvanaestorice u listopadu 1962. godine. Godinu dana kasnije bio je pozvan kao savjetnik u Prvom predsjedništvu, koji je tako postavljen u pretpostavljeni položaj ispred predsjednika Smitha, koji je bio predsjednik Zbora dvanaestorice. Predsjednik Tanner kasnije je iskazao svoju zahvalnost za podršku predsjednika Smitha: »Kada sam pozvan u Prvo predsjedništvo, iako je on bio stariji član Dvanaestorice i bio u službi više od pedeset godina, pokazao je veliko poštovanje za mene na tom položaju i pružio mi punu podršku i povjerenje.«⁴

Predsjednik Smith također je poštivao svećeničke vođe u svom odjelu. Kada je služio kao član Zbora dvanaestorice apostola, rekao je: »Nemam pravo… krstiti ni jedno od svoje vlastite djece, a da prvo ne odem biskupu u odjelu u kojem živim i dobijem njegovu suglasnost, jer on drži ključeve za taj odjel kojem ja pripadam kao član. Nikada nisam krstio ni jedno od svoje djece… osim nakon što sam otišao biskupu i dobio njegovo odobrenje da izvršim tu uredbu i potvrdim ih za članove Crkve.«⁵

Naučavanja Josepha Fieldinga Smitha

Svećenički su ključevi moć i ovlast za vođenje Gospodnjeg djela na zemlji.

Postoji razlika između primanja u službu u svećeništvu i primanja ključeva svećeništva. To trebamo jasno razumjeti…

Iako svi muškarci obdržavaju svećeništvo, a koji su zaređeni u bilo koju službu, ipak postoje posebne, ili upravljačke ovlasti koje se daju onima koji su pozvani predsjedavati. Te ovlasti zovu se ključevi.⁶

[Svećenički] su ključevi pravo predsjedništva; oni su moć i ovlast upravljanja i usmjeravanja cjelokupnim Gospodinovim djelom na zemlji. Oni koji ih drže imaju moć upravljanja i kontroliranja načina na koji svi drugi služe u svećeništvu.⁷

Kada ljudi prime zaduženje po nekome tko drži te ključeve, tada su njihova djela valjana. Ono što oni čine zapečaćeno je i valjano u Crkvi i na zemlji i na nebesima.⁸

Gospodin je poslao svete glasnike iz svoje nazočnosti da obnovi ključeve svećeništva.

Vjerujemo da je nakon duge noći tame, nevjere i odmicanja od istine pravoga i savršenog kršćanstva, Gospodin u svojoj beskrajnoj mudrosti ponovno obnovio puninu vječnog evanđelja na zemlji.

Mi znamo da je Joseph Smith prorok; da su mu se Otac i Sin ukazali u proljeće 1820. kako bi uveli ovu konačnu rasporedbu evanđelja; da je preveo Mormonovu knjigu darom i moću Božjom; da je primio ključeve i ovlast od anđela poslanih s tom svrhom; i da mu je Gospodin objavio nauke spasenja.⁹

Gospodin ne priznaje ni jednu uredbu ili obred, iako može biti izvršen u njegovo ime, osim ako je u skladu s njegovom voljom i izvršen po nekome tko je priznat kao njegov ovlašteni sluga. Iz tog je razloga iz svoje nazočnosti poslao svete glasnike Josephu Smithu i drugima kako bi obnovili ono što je bilo oduzeto sa zemlje, puninu evanđelja, te puninu i ključeve svećeništva.¹⁰

Svećenički ključevi morali su biti obnovljeni. Nije bilo dovoljno da Ivan Krstitelj dođe s ključevima Aronovog svećeništva, te Petar, Jakov i Ivan s ključevima Melkizedekovog svećeništva, po kojima je uspostavljena Crkva, već je trebalo doći do otvaranja nebesa i obnove ključeva koje su držali svi proroci koji su bili na čelu rasporedbi od doba Adamova do Petra, Jakova i Ivana. Ti proroci došli su po redu i svaki je dao ovlast koju je obnašao.¹¹

Kada su Petar, Jakov i Ivan predali Melkisedekovo svećeništvo Josephu Smithu i Oliveru Cowderyju, također su predali svećeničke ključeve.

Svi ključevi svih rasporedbi morali su biti doneseni redom za ispunjenje riječi proroka i svrha Gospodnjih u izvršavanju potpune obnove svih stvari. Stoga je otac ljudske obitelji, prvi čovjek na zemlji, Adam, morao doći, i došao je sa svojom moću. Došao je Mojsije, i ostali. Svi koji su imali ključeve došli su i predali svoje ovlasti… Nemamo datume kada su neke od ovih ovlasti bile objelodanjene, ali je prorok Joseph Smith u pismu svecima u Nauvoou govoreći o spasenju mrtvih izjavio, kako imamo zapisano u 128. odsjeku knjige Nauk i savezi [stihovi 17–21], da su svi ti proroci došli sa svojim ključevima u rasporedbi u kojoj živimo.¹²

Nakon uspostave Crkve Gospodin je zapovjedio svojim svecima da izgrade dom u ime njegovo. Sveci su nedovoljno shvatili važnost toga i nisu odmah krenuli na posao da izgrade taj dom, stoga ih je Gospodin ukorio [vidi NiS 95:1–4]. Nakon ukora pošli su svojom moću i u svom siromaštvu graditi hram Kirtland. Zbog čega je izgrađen? Kao sveto utočište u koje Isus Krist može doći, gdje može poslati svoje sluge, proroke, s njihovim ključevima ovlasti… Znamo da su trojica od velebnih drevnih proroka koji su imali važne ključeve došli 3. dana travnja 1836. godine.

Prvo je došao Mojsije [vidi NiS 110:11]. Dao je Josephu Smithu i Oliveru Cowderyju ključeve sabiranja Izraela… Sabrao je Izrael i iako nije imao priliku dovesti ih u posjed zemlje, ključevi su sabiranja bez obzira bili u njegovim rukama. Došao je Petru, Jakovu i Ivanu na gori preobraženja i tamo im je predao iste ključeve za sabiranje Izraela u vrijeme u koje su živjeli. Bio je poslan proroku Josephu Smithu i Oliveru Cowderyju da preda ključeve sabiranja Izraela u rasporedbi punine vremena…

Ilija (Ilijas) je došao nakon što je Mojsije predao svoje ključeve i donio evanđelje rasporedbe u kojoj je živio Abraham [vidi NiS 110:12]. Sve što se odnosi na tu rasporedbu, blagoslovi koji su podijeljeni Abrahamu, obećanja koja su dana njegovom potomstvu, sve je trebalo biti obnovljeno, a Ilija, koji je držao ključeve te rasporedbe, je došao.

Zatim je Ilija, posljednji od proroka koji je držao ključeve moći pečaćenja u drevnom Izraelu, došao i predao tu moć, moć pečaćenja [vidi NiS 110:13–16]. Neki članovi Crkve bili su zbunjeni misleći da je Ilija došao s ključevima krštenja za mrtve ili spasenja za mrtve. Ilijini ključevi bili su iznad toga. Bili su to ključevi pečaćenja, a ti ključevi pečaćenja odnose se na živuće i obuhvaćaju mrtve koji su voljni pokajati se.¹³

Ilija prorok… predao je moć pečaćenja [Josephu Smithu i Oliveru Cowderyju], moć za korištenje svećeništva kako bi se vezalo na zemlji i pečatilo na nebu.¹⁴

Moć pečaćenja stavlja pečat odobrenja na svaku uredbu koja se izvrši u Crkvi, i štoviše one koje se obavljaju u hramovima Gospodnjim .¹⁵

U hramu Kirtland, Ilija se ukazao Josephu Smithu i Oliveru Cowderyju te im udijelio ključeve pečaćenja.

Braćo i sestre, ovo je veličanstvena rasporedba. Sve druge rasporedbe utječu se u nju. Sve ovlasti, sve moći, dio su ove rasporedbe u kojoj živimo. Povlašteni smo imati udjela u ovim blagoslovima kroz našu vjernost.¹⁶

Htio bih sada reći – vrlo jasno i vrlo odrješito – da imamo sveto svećeništvo te da su ključevi kraljevstva Božjeg ovdje. Oni se nalaze jedino u Crkvi Isusa Krista svetaca posljednjih dana.¹⁷

Predsjednik Crkve drži ključeve nad cijelom Crkvom.

Nedugo prije njegove mučeničke smrti, prorok [Joseph Smith] predao je Dvanaestorici apostola – koji čine drugi zbor u Crkvi – sve ključeve i sve uredbe i svećeništvo koje su trebali imati kako bi nastavili ovo velebno i sjajno djelo sveopćeg spasenja.¹⁸

Ovo svećeništvo i ti ključevi… dani su svakom čovjeku koji je bio odijeljen kao član Vijeća dvanaestorice. Ali pošto su oni pravo predsjedništva, može ih u punini koristiti samo najstariji apostol Božji na zemlji, koji je predsjednik Crkve.¹⁹

Predsjednik Crkve drži ključeve nad cijelom Crkvom… U njemu je koncentrirana moć svećeništva. On drži sve ključeve za sve što se odnosi na rasporedbu punine vremena. Svi ključevi prethodnih rasporedbi koji su objavljeni dani su njemu.²⁰

Trebamo poštivati one kojima je predsjednik Crkve delegirao ključeve ovlasti.

[Predsjednik Crkve] ima pravo delegirati ovlast i povući je kako mu se čini primjereno i kako primi nadahnuće da to učini.²¹

Upamtite da postoji samo jedan na licu zemaljskom koji drži svećeničku moć pečaćenja, a on može delegirati tu moć drugima, da oni mogu djelovati i pečatiti na zemlji, i to je valjano, obvezujuće, dok god on to podržava; ako je povuče, nijedan čovjek ne može koristiti tu moć.²²

Nijedan čovjek ne može službovati i udjeljivati blagoslove hrama bez ovlasti da to čini koju mu je delegirao predsjednik Crkve. Nijedan čovjek ne može sudjelovati u bilo kojem svojstvu ove Crkve bez ovlasti koja ga prati u tom činu, koja se stječe kroz moć i ključeve koje drži predsjednik Crkve… Ako on vlašću svojih ključeva kaže da određene povlastice treba povući od ljudi, tada nijedan čovjek neće imati ovlast službovati u podjeljivanju upravo tih povlastica. Ako netko pokuša to učiniti, čin neće biti valjan, a onaj koji pokuša službovati morat će odgovarati pred sudištem Božjim, ako ne pred Crkvom, i bit će u prijestupu…

Kada apostoli i druga braća posjete okole Siona i imenovani su urediti bilo što što tamo zahtijeva pažnju, oni to čine vlašću povjerenja, ili ovlašću, koju im je delegirao predsjednik Crkve. Isto načelo odnosi se u manjem stupnju na okole i odjele.²³

Svakog čovjeka koji je pravilno odabran predsjedavati u bilo kojem svojstvu u Crkvi treba poštivati u njegovom pozivu. Kada je čovjek zaređen u službu biskupa, dani su mu ključevi predsjedništva nad odjelom u kojem živi i treba ga u njegovom pozivu poštivati svaki član odjela, bez obzira koju službu čovjek obnaša. Isto je pravo za predsjednika okola, predsjednika zbora ili bilo koga drugoga. Kao primjer što to znači podučeni smo da nijedan otac nema pravo, iako može imati Melkizedekovo svećeništvo, krstiti jedno od svoje djece, a da prvo ne primi odobrenje svog biskupa. Kada se primi to odobrenje, otac je ovlašten obaviti tu uredbu za svoje dijete. Ako bilo koji otac odluči obaviti krštenje, ili zarediti svog sina, a da prvo ne primi odobrenje predsjedavajućeg službenika u odjelu ili okolu, ovisno o slučaju, koji drži ključeve ovlasti, on bi bio u prijestupu. To se odnosi na apostola, kao i na starješinu u odjelu. Čak ni predsjednik Crkve nikada ne bi pomislio da djeluje po tom pitanju, a da prvo ne prizna biskupa svog odjela ili predsjednika svog okola i ovlast koju je delegirao biskupu ili predsjedniku okola.²⁴

Ujedinjeni glas onih koji obnašaju ključeve kraljevstva uvijek će nas voditi kamo Gospodin želi da budemo.

Mislim da ima jedna stvar koja mora biti iznimno jasna u našem umu. Ni Predsjednik Crkve, ni Prvo predsjedništvo, ni ujedinjeni glas Prvog predsjedništva i Dvanaestorice nikada neće odvesti svece na krivi put ili poslati poruku svijetu koja je suprotna volji Gospodinovoj.

Pojedinac može pasti pored puta, ili imati mišljenja, ili dati savjet koji nije ono što Gospodin namjerava. Ali glas Prvog predsjedništva i ujedinjeni glas drugih koji s njima drže ključeve kraljevstva uvijek će voditi svece i svijet onim stazama gdje Gospodin želi da budu…

Svjedočim da budemo li uprli pogled u Prvo predsjedništvo i slijedili njihov savjet i usmjerenje, nijedna moć na zemlji ne može zaustaviti ili promijeniti naš smjer kao Crkve, a kao pojedinci steći ćemo mir u ovom životu i biti baštinici vječne slave u budućem svijetu [vidi NiS 59:23].²⁵

Prijedlozi za proučavanje i podučavanje

Pitanja

Na koje načine možemo slijediti primjer predsjednika Smitha dok podržavamo one koji drže ključeve svećeništva? (Vidi »Iz života Josepha Fieldinga Smitha«.)
Kako vam 1. odsjek pomaže razumjeti razliku između obnašanja službe u svećeništvu i obnašanja svećeničkih ključeva? Što mislite zašto je ta razlika važna?
Na koje ste načine bili blagoslovljeni jer su svećenički ključevi obnovljeni na zemlji? (Vidi 2. odsjek.)
Što mislite kako je Crkva osnažena organizacijom opisanom u 3. i 4. odsjeku? Kako su osnaženi pojedini članovi Crkve?
Koja su vaša razmišljanja dok razmatrate riječi predsjednika Smitha o jedinstvu u Prvom predsjedništvu i Zboru dvanaestorice apostola? Kada ste vi primili vodstvo kroz njihov »ujedinjeni glas«? (Vidi 5. odsjek.)

Povezani stihovi iz Svetih pisama

Matej 16:13–19; Djela 3:21; NiS 21:4–6; 27:5–13; 65:2; 128:8–21; 132:7

Pomoć pri podučavanju

»Može… se dogoditi da ne znate odgovor na neko pitanje. Ako se to dogodi, jednostavno kažite da ne znate. Možete reći da ćete pokušati pronaći odgovor. Ili možete pozvati učenike da pronađu odgovor, dajući im vremena tijekom druge lekcije da iznesu što su naučili« (Podučavanje, nema većeg poziva [1999], 64).