15. poglavlje

Vječni brak

»Punina i blagoslovi svećeništva i evanđelja proizlaze iz celestijalnog braka. To je krunska uredba evanđelja i krunska uredba hrama.«

Iz života Josepha Fieldinga Smitha

Osamnaestogodišnjem Josephu Fieldingu Smithu rečeno je da će djevojka koja se zvala Louie Emily Shurtliff doći živjeti s obitelji Smith tijekom školovanja na koledžu. No ipak je bio iznenađen – i zadovoljan – kada je jednog dana došao kući s posla i zatekao Louie kako svira crkvenu pjesmu na obiteljskom klaviru. Od tog dana, krajem ljeta 1894, Joseph i Louie razvili su prijateljstvo koje se postupno produbljivalo dok se nisu zaljubili. Zapečaćeni su u hramu Salt Lake 26. travnja 1898.¹

Louie i Joseph imali su odnos ispunjeni ljubavlju. Kada je bio pozvan služiti dvogodišnju misiju u Engleskoj ubrzo nakon što su se vjenčali, radila je za svog oca kako bi mu pružila financijsku potporu. Također ga je podržavala emocionalno i duhovno šaljući mu ohrabrujuća pisma. Kada se vratio, uspostavili su sretan dom i dočekali dvije kćeri u svoju obitelj. No nakon 10 godina braka, Louie se ozbiljno razboljela tijekom svoje treće trudnoće i preminula u dobi od 31 godine.

Joseph je našao utjehu u uvjerenju da je Louie otišla »u bolji svijet« i u svoj je dnevnik zapisao molitvu da bude »dostojan susresti je u vječnoj slavi, da ponovno bude… s njom«.² Ali unatoč utjesi i nadi koje je našao u evanđelju, Louie mu je neopisivo nedostajala. Također se brinuo za svoje kćeri bez majke kod kuće. Ubrzo nakon Louiene smrti, Joseph je upoznao Ethel Georginu Reynolds. Iako njegova ljubav za Louie još nije minula, zavolio je Ethel, kao i njegove kćeri. Uz odobrenje njegovih, Louienih i Ethelinih roditelja, Joseph je pitao Ethel da se uda za njega. Bili su zapečaćeni 2. studenog 1908. Imali su radostan i ispunjen zajednički život budući da su dobili još devetoro djece. Njihov je dom obilježen redom, radišnošću, poštovanjem, čistoćom, blagom disciplinom, ljubavlju i cjelovitom zabavom.³

Nakon 29 godina braka, Ethel je preminula od teške bolesti koja je crpila njezinu snagu u trajanju od 4 godine. Joseph je još jednom bio sam, ali utješen sigurnošću vječnog braka.⁴ I još jednom, upoznao je nekoga s kim je mogao dijeliti svoj život. On i Jessie Evans bili su zapečaćeni 12. travnja 1938. godine. »Tijekom 33 godine zajedničkog života pratila ga je gotovo posvuda, blizu i daleko. On joj je zauzvrat pomagao u kupovini namirnica, sušenju opranog posuđa i spremanju zimnice u jesen. Nije ga brinulo što je apostol s pregačom.«⁵ Jessie je često o svom suprugu govorila: »On je najljubazniji čovjek kojeg sam ikada upoznala. Nikada nisam čula da je rekao ružnu riječ.« On bi odgovorio s osmjehom: »Ne znam ni jednu ružnu riječ.«⁶

Životopisac John Stewart pisao je o nježnosti i suosjećanju koje je predsjednik Smith imao prema Jessie: »S govornice je poticao supruge da budu brižni i predani svojim ženama. Ali djelo koje me nadahnjuje jest njegov uspon preko devet blokova uz strme sjeverne avenije Salt Lake Cityja do bolnice Latter-day Saint vrućega srpanjskog dana 1971. godine kako bi proslavio svoj 95. rođendan sjedeći pored kreveta svoje bolesne žene Jessie. Kako se njezino stanje pogoršavalo, on je ostajao s njom dan i noć nekoliko tjedana budno pazeći, dajući joj utjehu i ohrabrenje do kraja.«⁷

Jessie je preminula 3. kolovoza 1971. Dva mjeseca kasnije predsjednik Smith dao je uvodni govor na općem saboru. Njegovo svjedočanstvo pokazalo je da je njegovu tugu smirilo povjerenje u Gospodina i nada u vječni život:

»Osjećam nadahnuće poput Joba iz davnina, čije je znanje došlo iz istoga izvora iz kojeg je došlo i moje: ‘Ja znadem dobro: moj Izbavitelj živi i posljednji će on nad zemljom ustati’, i ‘iz svoje ću puti tad vidjeti Boga. Njega ja ću kao svojega gledati, i očima mojim neće biti stranac…’ (Job 19:25–27.)

I dok udružujem svoje svjedočanstvo s Jobovim, želim se udružiti s njime u zahvalnosti, u vapaju, izrečenim zbog tjeskobe i tuge njegove duše: ‘Jahve dao, Jahve oduzeo! Blagoslovljeno ime Jahvino!’ (Job 1:21.)

Molim se da možemo biti vođeni moću Svetoga Duha, da možemo kročiti čestito pred Gospodinom i da možemo naslijediti vječni život u stanovima i kraljevstvima pripremljenima za poslušne.«⁸

Nakon govora predsjednika Smitha, predsjednik Harold Lee, koji je vodio sastanak, rekao je: »Siguran sam da su svi članovi Crkve posvuda, shvaćajući okolnosti pod kojima je iznio ovu snažnu poruku, uvelike nadahnuti moću i snagom koju je očitovao ovdje pred nama ovoga jutra. Hvala, predsjedniče Smith, iz dubine naših srca.«⁹

Naučavanja Josepha Fieldinga Smitha

Celestijalni brak krunska je uredba evanđelja Isusa Krista.

Ne postoji uredba povezana s evanđeljem Isusa Krista od veće važnosti, svečanije i svetije prirode, i potrebnije za [našu] vječnu radost… od braka.¹⁰

Punina i blagoslovi svećeništva i evanđelja proizlaze iz celestijalnog braka. To je krunska uredba evanđelja i krunska uredba hrama.¹¹

Želim apelirati svojoj dobroj braći i sestrama, dobrim članovima Crkve, da odu u hram i budu vjenčani za vrijeme i svu vječnost.¹²

Za razliku od svjetovnih običaja, brak traje zauvijek u evanđeoskom naumu.

Velika većina ljudi smatra brak građanskim ugovorom ili sporazumom između muškarca i žene te da će živjeti zajedno u bračnom odnosu. On je, zapravo, vječno načelo o kojem ovisi sam opstanak čovječanstva. Gospodin je dao ovaj zakon čovjeku na samom početku svijeta kao dio evanđeoskog zakona, a prvi brak trebao je ustrajati zauvijek. Prema zakonu Gospodnjem, svaki brak treba ustrajati zauvijek. Kada bi čovječanstvo živjelo u strogoj poslušnosti evanđelju i u onoj ljubavi koju je začeo Duh Gospodnji, svi bi brakovi bili vječni…

Brak je, prema shvaćanju svetaca posljednjih dana, savez koji je određen biti vječan. To je temelj vječnog uzvišenja, jer bez njega ne bi moglo biti vječnog napredovanja u kraljevstvu Božjem.¹³

Više je nego očito svima nama koji čitamo novine, koji slušamo vijesti na radiju i gledamo što se pojavljuje na televiziji da previše ljudi ne drži do braka i obitelji na način kako je to Gospodin naumio.¹⁴

Brak je sveti savez, a ipak u mnogim slučajevima postao je objekt vulgarnih viceva, šala, prolazni hir, prostih i nečistih, i također mnogih koji misle o sebi da su uglađeni, ali koji ne poštuju svetost ovog velikog načela.¹⁵

Gospodin nam je dao vječno evanđelje da nam bude svjetlo i mjerilo, a to evanđelje uključuje njegov sveti red braka, koji je u svojoj naravi vječan. Ne bismo trebali i smjeli slijediti svjetovne običaje u braku. Imamo veće svjetlo od svijeta, a Gospodin očekuje više od nas nego od njih.

Mi znamo koji je pravi red braka. Znamo mjesto obitelji u naumu spasenja. Znamo da trebamo biti vjenčani u hramu i da moramo biti čisti i kreposni kako bismo stekli pečat odobrenja Duha Svetog Obećanog na naše bračne saveze.

Mi smo djeca našeg Vječnog Oca, koji je odredio naum spasenja po kojem možemo doći na zemlju te napredovati, poboljšavati se i postati poput njega; to znači da je on osigurao evanđeoski naum koji će nam omogućiti da imamo vlastite vječne obiteljske jedinice i uživamo u vječnom životu.¹⁶

Gospodin nikada nije naumio da brak prestane sa smrću smrtnog tijela; već da doda čast, gospodstvo, moć stranama u savezu, te trajno i vječno jedinstvo obitelji u Božjem kraljevstvu. Takvi su blagoslovi rezervirani za one koji su voljni živjeti u ovom savezu kako ga je Gospodin objavio. To nije samo partnerstvo između muškarca i žene, jer kako je Gospodin rekao, oni u braku postaju jedno tijelo i ulaze u partnerstvo s Bogom.¹⁷

Vjernost bračnim savezima donosi sreću i vodi do blagoslova vječnog života.

Zahvalan sam Gospodinu za spoznaju vječnosti bračnog saveza, koji mužu daje pravo na njegovu ženu, a ženi pravo na njezinog muža u svijetu koji dolazi, pod uvjetom da su otišli u Dom Gospodnji i bili ujedinjeni za vrijeme i svu vječnost po onome koji ima ovu moć pečaćenja, jer se ni na jedan drugi način ovaj veliki blagoslov ne može zadobiti. Toliko sam zahvalan za spoznaju da će se obiteljski odnos, i jedinstvo obitelji, nastaviti, gdje je pravilno uspostavljen, u pravednosti u životu koji dolazi.¹⁸

Želim apelirati onima koji su bili u hramu i vjenčani su tamo neka budu vjerni i odani svojim savezima i svojim obvezama, jer su u domu Gospodnjem sklopili svečane saveze.¹⁹

Ništa neće bolje pripremiti čovječanstvo za slavu u Božjem kraljevstvu poput vjernosti bračnom savezu…

Ako je pravilno primljen, ovaj savez postaje sredstvo najveće sreće. Najveća čast u ovom životu, a i u životu koji dolazi, čast, gospodstvo i moć u savršenoj ljubavi, blagoslovi su koji proizlaze iz toga. Ovi blagoslovi vječne slave rezervirani su za one koji će biti voljni ostati u ovom i svim drugim savezima evanđelja.²⁰

»Obiteljski [će se] odnos, i jedinstvo obitelji, nastaviti, gdje je pravilno uspostavljen, u pravednosti u životu koji dolazi.«

Što brak znači članovima Crkve? Znači da u toj uredbi primaju najveći, krunski blagoslov, blagoslov života vječnih. Tako je Gospodin rekao, »živote vječne«, što znači da neće samo muž i žena ući u vječni život, već će i njihova djeca koja su rođena u savezu također imati pravo kroz svoju vjernost na vječne živote. I nadalje, da muž i žena nakon uskrsnuća mrtvih neće doći do svršetka. Pod time Gospodin misli da će imati nastavak potomstva zauvijek, a obiteljska organizacija neće doći do kraja. [Vidi NiS 132:19–24.]²¹

Kako bi se ispunile svrhe našeg Vječnog Oca, mora postojati zajednica, muževi i žene koji primaju blagoslove obećane onima koji su vjerni i odani što će ih uzvisiti do božanstva. Muškarac ne može sam primiti puninu blagoslova kraljevstva Božjega, a ne može ni žena, ali oboje zajedno mogu primiti sve blagoslove i povlastice koje se odnose na puninu Očeva kraljevstva.²²

Svaka duša čije je srce ispravno imat će priliku primiti blagoslove vječnog braka, bez obzira u ovom životu ili sljedećem.

U velebnom naumu spasenja, ništa nije bilo previđeno. Evanđelje Isusa Krista najljepša je stvar na svijetu. Obuhvaća svaku dušu čije je srce ispravno i koja marljivo traži njega i želi biti poslušna njegovim zakonima i savezima. Stoga, ako je osobi iz bilo kojeg razloga zanijekana povlastica podlaganja bilo kojem savezu, Gospodin će joj suditi prema namjerama njezina srca. Ima tisuće članova Crkve [bez pristupa hramovima] koji su se vjenčali i podigli obitelji u Crkvi, kojima je uskraćena povlastica da budu »zapečaćeni« za vrijeme i svu vječnost. Mnogi su od njih preminuli, a njihovi blagoslovi dani su im zastupnički. Evanđelje je zastupničko djelo. Isus je zastupnički obavio djelo za nas sve jer ga nismo mogli obaviti za sebe. Isto tako, omogućio je živim članovima Crkve da mogu djelovati kao zastupnici za mrtve koji su preminuli bez prilike da djeluju u svoje ime.

Nadalje, postoje tisuće mladića kao i djevojaka koji su prešli u svijet duhova bez prilike za ove blagoslove. Mnogi su od njih položili živote u borbi; mnogi su umrli u svojoj ranoj dobi; a mnogi su umrli u svom djetinjstvu. Gospodin neće zaboraviti nijednog od njih. Svi blagoslovi koji pripadaju uzvišenju bit će im dani, jer ovo je tijek pravde i milosti. Tako je i s onima koji žive u okolima Siona i u sjenkama naših hramova; ako su im uskraćeni blagoslovi u ovom životu, ti će im blagoslovi biti dani tijekom tisućljetnice.²³

Uzvišenje ne može biti uskraćeno nikome tko ostane vjeran… Nezaslužan muž ne može spriječiti vjernu ženu od uzvišenja i obrnuto.²⁴

Djeca i mladi pripremaju se za vječni brak dok uče o bračnom savezu, razvijaju postojanu vjeru te ostaju neokaljani i čisti.

Neka se svi očevi i majke među svecima posljednjih dana pobrinu da podučavaju svoju djecu o svetosti bračnog saveza. Neka utisnu u svoju djecu da ni na jedan drugi način osim poštivanja Božjih saveza, među kojima je savez vječnog braka jedan od najvećih i najvažnijih, ne mogu zadobiti blagoslove vječnih života. ²⁵

Ovaj život je kratak, a vječnost je duga. Kada razmišljamo da će vječni brak trajati vječno, dobro je da se o njemu pažljivo razmisli… Ispravan savjeti našoj mladeži jest da pažljivo razmisle imajući na umu dobar izbor partnera s postojanom vjerom u evanđelje. Takva će osoba vjerojatnije dokazati odanost svakom zavjetu i savezu. Kada su mladić i djevojka duboko utemeljeni u božansko poslanje našeg Gospodina i vjeruju u evanđelje kako je obnovljeno kroz Josepha Smitha, proroka, sve su vjerojatnosti na strani sretnog zajedništva koje će ustrajati dovijeka.²⁶

Molim vas, mladi u Sionu posvuda, budite neokaljani i čisti kako biste imali pravo poći u dom Gospodnji i zajedno sa odabranom osobom uživali u svim ovim blagoslovima koje vam Gospodin nudi.²⁷

Jedna stvar… na koju bih želio upozoriti – mlade ljude, kada se vjenčaju, nisu zadovoljni započeti s malo i ponizno, već žele primiti gotovo onoliko koliko njihovi roditelji imaju kada se oni, djeca, vjenčaju… Oni žele započeti sa svakom pogodnošću pod suncem kako bi im bilo udobno. Mislim da je to pogreška. Mislim da trebaju započeti skromno, uzdajući se u Gospodina, graditi malo po malo prema mogućnostima, skupljajući pomalo, dok ne dosegnu stupanj blagostanja koji žele imati.²⁸

Kad muž i žena vjerno poštuju sve uredbe i načela evanđelja, njihova radost u braku postaje slađa.

Brak je određen od Boga. To je pravedno načelo kada se prima i koristi u svetosti. Ako bi muškarac i žena danas sklopili ovaj savez u duhu poniznosti, ljubavi i vjere, kako im je zapovjeđeno, hodeći pravedno putovima vječnog života, ne bi bilo razvoda niti razorenih domova; već neopisiva sreća, radost.²⁹

Želim utisnuti na svu moju dobru braću i sestre koji su vjenčani u hramu da nikada ne zaborave velike blagoslove koji su im udijeljeni: da im je Gospodin, kroz njihovu vjernost, dao pravo da postanu njegovi sinovi i kćeri, subaštinici s Isusom Kristom, posjedujući, kako je navedeno ovdje, sve što ima Otac [prema Rimljanima 8:13–19 i knjizi Nauk i savezi 76:54–60].

No, ipak ima članova Crkve koji to ne uspiju shvatiti i nakon što se vjenčaju za vrijeme i svu vječnost… primajući obećanje punine Očeva kraljevstva, oni dozvole da u njihove živote uđu stvari koje donose neslogu i razdvajaju ih. I zaboravljaju da su sklopili savez za vrijeme i svu vječnost jedno s drugim, i ne samo to, veću su sklopili savez sa svojim Ocem na Nebu.³⁰

Kad muž i žena vjerno poštuju evanđelje, njihova radost i sreća u braku »postaje slađa«.

Ako muškarac i njegova žena ozbiljno i vjerno poštuju sve uredbe i načela evanđelja, ne može doći do nijednog razloga za razvod. Radost i sreća koji se odnose na bračni odnos postat će slađi, a muž i žena postat će sve privrženiji jedno drugom kako dani prolaze. Ne samo da će muž voljeti svoju ženu i žena svog muža, nego će djeca koja im se rode živjeti u okruženju ljubavi i sklada. Ljubav jednih za druge neće biti narušena, a ljubav svih prema našem Vječnom Ocu i njegovom Sinu Isusu Kristu bit će čvršće ukorijenjena u njihove duše.³¹

Prijedlozi za proučavanje i podučavanje

Pitanja

Ovo poglavlje započinje primjerima o radosti i tuzi koji mogu biti dio bračnog i obiteljskog života. Kako nas nauk o vječnim obiteljima može održati kroz sretne i tužne trenutke u našim životima?
Što čini vječni brak »krunsk[om] uredb[om] hrama«? (Vidi 1. odsjek.)
Predsjednik Smith usporedio je Gospodinovo shvaćanje braka sa svjetovnim shvaćanjem braka (vidi 2. odsjek). Što je vama značajno u ovoj usporedbi? Kako možemo zaštiti i učvrstiti brak i obitelj u današnjem svijetu?
U 3. odsjeku, predsjednik Smith navodi barem pet blagoslova koji dolaze onima koji su »vjerni i odani« bračnom savezu. Što vama znači biti vjerni i odani bračnom savezu?
Koje su neke od stvari koje roditelji mogu učiniti da »podučavaju svoju djecu o svetosti bračnog saveza«? (Za neke ideje, vidi 5. odsjek.)
U 6. odsjeku, predsjednik Smith objašnjava kako bračni odnos može »postat[i] slađi«. Koje ste primjere ovog načela vi vidjeli? Ako ste vjenčani, razmislite što možete učiniti da donesete veću radost i ljubav u svoj brak.

Povezani stihovi iz Svetih pisama

1. inćanima 11:11; NiS 42:22; 131:1–4; Mojsije 3:18–24

Pomoć pri podučavanju

»Pitanja zapisana na ploču koja stoji pred razredom pomoći će učenicima da počnu razmišljati o temama čak i prije početka lekcije« (Podučavanje, nema većeg poziva, [1999], 93).