17. poglavlje

Moć pečaćenja i hramski blagoslovi

»Ilija je došao obnoviti na zemlju… puninu moći svećeništva. Ovo svećeništvo drži ključeve vezivanja i pečaćenja na zemlji i na nebu za sve uredbe i načela koje se odnose na čovjekovo spasenje.«

Iz života Josepha Fieldinga Smitha

Godine 1902, Joseph Fielding Smith otputovao je u državu Massachusetts gdje je pronašao informacije o svojim precima prezimena Smith. Dok je bio tamo, upoznao je rodoslovca imenom Sidney Perley. Gospodin Perley mu je rekao: »Moja je ambicija, ako to budem mogao učiniti, istražiti zapise svake osobe koja je došla u okrug Essex prije 1700.«

Predsjednik Smith se kasnije prisjetio: »Rekao sam mu: ‘G. Perley, zadali ste si prilično veliki zadatak, zar ne?’ Odgovorio je: ‘Da, i bojim se da ga nikada neću završiti.’ Zatim sam mu rekao: ‘Zašto to radite?’ Na trenutak je promislio, pogledao me prilično zbunjeno, a zatim je odgovorio: ‘Ne znam zašto, ali samo počeo i ne mogu stati.’ Rekao sam mu: ‘Ja Vam mogu reći zašto ovo radite i zašto ne možete stati, ali kada bih to učinio, vi mi ne biste vjerovali i smijali biste mi se.’

»‘O’, rekao je, ‘ne znam. Kada biste mi rekli, sigurno bih bio zainteresiran.’ Tada sam mu ispričao o proroštvu o Iliji i ispunjenju ovog obećanja proroku Josephu Smithu i Oliveru Cowderyju, 3. travnja 1836, u hramu Kirtland, i kako je taj istraživački duh obuzeo mnoge ljude, i okrenuli su svoja srca traženju mrtvih za ispunjenje ovog velikog obećanja koje je došlo prije drugog dolaska, kako zemlja ne bi bila udarena prokletstvom. Sada djeca nastavljaju okretati svoja srca svojim očevima i mi obavljamo uredbe za mrtve kako bi mogli pronaći otkupljenje i imati povlasticu ući u kraljevstvo Božje, iako su mrtvi.

Kada sam završio, nasmijao se i rekao: ‘To je vrlo dobra priča, ali ne vjerujem u nju.’ Ipak je priznao da postoji nešto što ga tjera da izvrši ovo istraživanje, i nije mogao stati. Upoznao sam mnogo drugih koji su također krenuli i nisu mogli stati, muškarci i žene koji nisu članovi Crkve. Stoga pronalazimo tisuće muškaraca i žena koji traže zapise o mrtvima. Oni ne znaju zašto, ali to je zbog toga da bismo mi mogli dobiti te izrađene zapise, otići u naše hramove i izvršiti djelo za mrtve.«¹

Predsjednik Smith podučio je da je obiteljska povijest više od pronalaženja imena, datuma, mjesta i sakupljanja priča. Ona omogućava hramske uredbe koje ujedinjuju obitelji za vječnost, pečaćenje vjernih ljudi svih naraštaja kao članova Božje obitelji. »Roditelji moraju biti zapečaćeni jedno drugome, a djeca roditeljima kako bi mogli primiti blagoslove celestijalnog kraljevstva«, rekao je. »Stoga naše spasenje i napredak ovise o spasenju naših dostojnih mrtvih s kojima moramo biti udruženi u obiteljske veze. To se može postići samo u našim hramovima.«² Prije nego što je posvetio hram Ogden Utah, rekao je: »Podsjećam vas da kada posvetimo dom Gospodinu, mi zapravo posvećujemo sebe Gospodnjoj službi, sa savezom da ćemo koristiti dom onako kako je on namijenio da se koristi.«³

Naučavanja Josepha Fieldinga Smitha

Ilija je obnovio moć za pečaćenje, ili vezivanje, na zemlji i na nebu.

Malahija, posljednji od proroka u Starom zavjetu, zaključio je svoja predviđanja s ovim riječima:

»Evo, poslat ću vam proroka Iliju prije nego dođe Dan Jahvin, dan velik i strašan.

On će obratiti srce otaca k sinovima, a srce sinova k ocima, da ne dođem i ne udarim prokletstvom zemlju.« (Malahija 4:5–6.)

Čini se najprikladnijim da posljednji od drevnih proroka završi svoje riječi s obećanjem budućim naraštajima, a u tom obećanju predvidi vrijeme koje će doći kada će se povezati prošle rasporedbe s kasnijima…

Imamo puno jasniju interpretaciju riječi Malahijinih koju nam je dao prorok Moroni koji se ukazao Josephu Smithu 21. rujna 1823. godine. Ovako ih je anđeo citirao:

»Evo, objavit ću vam Svećeništvo rukom Ilije proroka, prije nego dođe Dan Jahvin, dan velik i strašan.

I on će usaditi u srce sinova obećanje dano očevima, i srca sinova obratit će se k ocima.

Kad tako ne bi bilo, cijela bi zemlja bila posve opustošena kod Njegova dolaska.« (NiS 2:1–3.)

Moroni je obavijestio Josepha Smitha da će se ovo predviđanje uskoro ispuniti. Ispunjenje je došlo nekih dvanaest godina kasnije, 3. travnja 1836. godine. Tog se dana Ilija ukazao Josephu Smithu i Oliveru Cowderyju u hramu Kirtland i tamo im udijelio… moć da vežu, ili pečate, na zemlji i na nebu. Ključeve ovog svećeništva držao je Ilija, kojemu je Gospodin udijelio moć nad elementima kao i nad ljudima, s vlašću da pravednima pečati za vrijeme i vječnost sve uredbe koje se odnose na puninu spasenja.⁴

Neki članovi Crkve bili su zbunjeni misleći da je Ilija došao s ključevima krštenja za mrtve ili spasenja za mrtve. Ilijini ključevi bili su iznad toga. Bili su to ključevi pečaćenja, a ti ključevi pečaćenja odnose se na živuće i obuhvaćaju mrtve koji su voljni pokajati se.⁵

Ilija je došao obnoviti na zemlju, podjeljujući na smrtne proroke propisno ovlaštenim od Gospodina, puninu moći svećeništva. Ovo svećeništvo drži ključeve vezivanja i pečaćenja na zemlji i na nebu za sve uredbe i načela koje se odnose na čovjekovo spasenje, da bi tako mogle postati valjane u celestijalnom Božjem kraljevstvu…

Snagom se ove ovlasti obavljaju uredbe u hramovima i za žive i za mrtve. To je moć koja sjedinjuje za vječnost muževe i žene kada sklope brak prema vječnom naumu. To je vlast kojom roditelji stječu pravo na roditeljstvo za svoju djecu kroz svu vječnost, a ne samo za vrijeme, što čini obitelj vječnom u Božjem kraljevstvu.⁶

Obnova moći pečaćenja spašava zemlju od potpunog uništenja pri dolasku Isusa Krista.

Da Ilija nije došao, uvjereni smo da bi cijelo djelo prošlih razdoblja bilo uzaludno jer je Gospodin rekao da bi zemlja u takvim uvjetima bila potpuno uništena kod njegovog dolaska. Stoga je njegovo poslanje bilo od ogromne važnosti za svijet. Nije to pitanje samo krštenja za mrtve, već i pečaćenja roditelja te djece za roditelje, tako da dođe do »cjelovitog, i posvemašnjeg, i savršenog jedinstva, i stapanja rasporedba, i ključeva, i vlasti i slave«, od početka do kraja vremena [vidi NiS 128:18]. Kad ova moć pečaćenja ne bi bila na zemlji, tada bi vladala zbrka i nastao bi nered umjesto reda u onaj dan kada Gospodin dođe, a to se naravno ne može dogoditi, jer svime upravlja i kontrolira savršen zakon u kraljevstvu Božjem.⁷

Zašto bi zemlja bila opustošena? Jednostavno zato što ako ne bi postojala spojna karika između očeva i djece – što je djelo za mrtve — tada bismo svi bili odbačeni; čitavo bi djelo Božje propalo i bilo potpuno uništeno. Do takvog stanja, naravno, neće doći.⁸

Obnova ove ovlasti [pečaćenja] je kvasac koji spašava zemlju od potpunog uništenja pri dolasku Isusa Krista. Kada ovu istinu čvrsto i jasno uspostavimo u našim umovima, lako je vidjeti da bi bilo zbunjenosti i uništenja za Kristova dolaska kada ne bi postojala moć pečaćenja.⁹

Kako bismo se pripremili za spasenje u svoj punini, moramo primiti hramske uredbe kroz moć pečaćenja.

Gospodin nam je dao povlastice i blagoslove, i priliku za ulazak u saveze, prihvaćajući uredbe koje se odnose na naše spasenje nakon onoga što se propovijeda u svijetu, nakon načela vjere u Gospodina Isusa Krista, pokajanja od grijeha i krštenja za otpust od grijeha i polaganja ruku za dar Duha Svetoga; a ta se načela i savezi ne primaju nigdje drugdje nego u Božjem hramu.¹⁰

Hramsko je djelo toliko isprepleteno naumom spasenja da jedno ne može postojati bez drugoga. Drugim riječima, ne može biti spasenja tamo gdje nema hramskih uredbi koje pripadaju samo hramu.¹¹

Postoje tisuće svetaca posljednjih dana koji… su voljni otići na sastanak, voljni platiti svoju desetinu i izvršavati redovne dužnosti u Crkvi, ali se ne čini kao da osjećaju ili razumiju važnost primanja blagoslova u hramu Gospodnjem koji će ih dovesti do uzvišenja. To je neobična stvar. Čini se da su ljudi zadovoljni tako da samo prolaze bez korištenja mogućnosti koje im se nude i bez primanja ovih potrebnih saveza koji će ih vratiti natrag u nazočnost Božju kao sinove i kćeri.¹²

Ako želite spasenje u potpunosti, to jest uzvišenje u kraljevstvu Božjem… morate ići u hram Gospodnji i primiti te svete uredbe koje pripadaju tom domu, koje se ne mogu dobiti drugdje. Nijedan muškarac neće primiti puninu vječnosti, to jest uzvišenja, sam; nijedna žena neće primiti te blagoslove sama; već će muž i žena, kada prime moć pečaćenja u hramu Gospodnjem, proći u uzvišenje i nastaviti da bi postali poput Gospodina. I to je sudbina čovjeka; to je ono što Gospodin želi za svoju djecu.¹³

Napomena: Kako biste pročitali neke od riječi predsjednika Smitha o nadi i obećanju za vjerne ljude koji nisu mogli primiti sve uredbe hrama za svog života, pogledajte 18. poglavlje u ovoj knjizi.

Zbog moći pečaćenja, možemo izvršiti spasonosne uredbe za one koji su preminuli bez da su ih primili.

Tko su očevi o kojima govori Malahija, i tko su djeca? Očevi su naši mrtvi preci koji su umrli bez povlastice primanja evanđelja, ali koji su primili obećanje da će doći vrijeme kada će im ta povlastica biti udijeljena. Djeca jesu oni koji sada žive i koji pripremaju rodoslovne podatke i obavljaju zastupničke uredbe u hramovima.¹⁴

Svi članovi obitelji mogu sudjelovati u djelu obiteljske povijesti.

Ilija je došao, ostavljajući ključeve pečaćenja, a moć je dana nama po kojoj možemo posegnuti prema mrtvima. Ova moć pečaćenja obuhvaća one koji su mrtvi, koji su voljni pokajati se i primiti evanđelje koji su preminuli bez te spoznaje, kao što poseže prema onima koji se pokaju dok su živi.¹⁵

Gospodin je odredio da sva njegova duhovna djeca, svaka duša koja je živjela ili koja će živjeti na zemlji, ima poštenu i pravednu priliku vjerovati i biti poslušna zakonima njegovog vječnog evanđelja. Oni koji prihvate evanđelje i žive u skladu s njegovim zakonima, uključujući krštenje i celestijalni brak, imat će vječni život.

Očito je da je samo mali dio čovječanstva do sada čuo riječi objavljene istine glasom jednog od pravih Gospodinovih slugu. U mudrosti i pravdi Gospodnjoj, svi to moraju učiniti. Petar je rekao:

»Ta zato je i mrtvima propovijedana Radosna vijest da budu osuđeni kao ljudi s obzirom na tijelo, a da žive kao Bog s obzirom na duh.« (1. rova 4:6.)

Oni koji nisu imali priliku čuti poruku spasenja u ovom životu, a koji bi je prihvatili svim svojim srcima kada bi imali takvu priliku – to su oni koji će je prihvatiti u svijetu duhova; to su oni za koje ćemo obaviti uredbe u hramovima; i to su oni koji će, na ovaj način, postati s nama baštinici spasenja i vječnog života.¹⁶

Okretanje srdaca očeva djeci i djece očevima je moć spasenja za mrtve, posredstvom zastupničkog djela koje djeca mogu obaviti za svoje očeve, i u svakom je smislu razumno i dosljedno. Čuo sam kako su mnogo puta rekli oni koji se protive ovom djelu kako je nemoguće da jedna osoba zastupa drugu. Oni koji to iskazuju na takav način previđaju činjenicu da je cijelo djelo spasenja zastupničko djelo, gdje Isus Krist stoji kao pomiritelj, otkupljujući nas od smrti za koju mi nismo odgovorni, kao i od odgovornosti za naše vlastite grijehe, pod uvjetom pokajanja i prihvaćanja evanđelja. On je to učinio u velikoj beskonačnoj mjeri i prema istom je načelu delegirao ovlast članovima svoje Crkve da djeluju za mrtve koji su bespomoćni izvršiti spasonosne uredbe za sebe.¹⁷

Mislim da ponekad promatramo ovo djelo spasenja za mrtve prilično usko. Pogrešna je predodžba razmišljati o ljudima za koje vršimo djelo u hramu Gospodnjem kao da su mrtvi. Trebamo razmišljati o njima kao živima; a živi zastupnik ih jednostavno predstavlja u primanju blagoslova koje su trebali primiti i koje bi primili u ovom životu da su živjeli u evanđeoskoj rasporedbi. Stoga se svaka mrtva osoba za koju je izvršeno djelo u hramu smatra živom u vrijeme kada je uredba izvršena.¹⁸

Ovaj nauk spasenja za mrtve jedan je od najveličanstvenijih načela ikada objavljenih čovjeku. To je način po kojem će evanđelje biti ponuđeno svim ljudima. To učvršćuje činjenicu da Bog ne gleda tko je tko [vidi Djela 10:34]; da je svaka duša dragocjena u njegovim očima; i da će svim ljudima, doslovno i stvarno, biti suđeno prema njihovim djelima.

Sada, zahvaljujem Gospodinu što je obnovio svoje vječno evanđelje nama u ove dane. Zahvaljujem mu za moć pečaćenja koja je vraćena na zemlju preko proroka Ilije. Zahvaljujem mu za vječnu obiteljsku jedinicu, za povlasticu koju imamo biti sami zapečaćeni u njegovim svetim hramovima, i što tada možemo omogućiti te blagoslove pečaćenja našim precima koji su umrli bez spoznaje o evanđelju.¹⁹

Djelo obiteljske povijesti i hramsko djelo za mrtve djela su ljubavi.

Ima mnogo dobrih, poniznih duša koje su se odrekle ugoda, a ponekad i potreba, života, kako bi mogli pripremiti zapise i obaviti rad za svoje mrtve kako bi dar spasenja mogao biti ponuđen njima. Ta djela ljubavi neće biti uzaludna, jer oni koji su radili s ovom dobrom svrhom pronaći će svoje blago i bogatstva u celestijalnom Božjem kraljevstvu. Velika će biti njihova nagrada, da, iznad moći smrtnika da je razumiju.²⁰

Ne postoji rad koji se odnosi na evanđelje koje je nesebičnije prirode od rada u Domu Gospodnjem za naše mrtve. Oni koji rade za mrtve ne očekuju primiti nikakvu zemaljsku naknadu ili nagradu. To je, iznad svega, djelo ljubavi, začeto u srcu čovjeka kroz vjerni i dosljedni rad na ovim spasonosnim uredbama. Nema financijskog povrata, ali će biti velike radosti na nebu s onim dušama kojima smo pomogli u njihovu spasenju. To je djelo koje proširuje dušu čovjeka, širi njegove poglede o dobrobiti njegovih bližnjih i usađuje u njegovo srce ljubav za svu djecu našeg Nebeskog Oca. Ne postoji djelo usporedivo s onim u hramu za mrtve u podučavanju čovjeka da ljubi svog bližnjeg kao sebe. Isus je toliko ljubio svijet da je bio voljan ponuditi sebe kao žrtvu za grijeh kako bi svijet mogao biti spašen. Također imamo povlasticu, u manjoj mjeri, pokazati našu veliku ljubav za njega i naše bližnje pomažući im da prime blagoslove evanđelja koje sada ne mogu primiti bez naše pomoći.²¹

Kroz djelo obiteljske povijesti i hramsko djelo mi dovršavamo organizaciju obitelji od naraštaja do naraštaja.

Nauk spasenja za mrtve i hramsko djelo omogućava nam velebnu budućnost nastavka obiteljskog odnosa. Kroz njega učimo da obiteljske veze nisu prekinute, da će muževi i žene vječno imati pravo jedno na drugo i na svoju djecu do zadnjeg naraštaja. Međutim, kako bi se te povlastice mogle primiti, moraju se steći uredbe pečaćenja u hramu našeg Boga. Svi ugovori, veze, obveze i sporazumi koje su sklopili ljudi doći će kraju, ali obveze i sporazumi u koje se ulazi u domu Gospodnjem, ako se vjerno čuvaju, trajat će zauvijek [vidi NiS 132:7]. Ovaj nauk daje nam jasno poimanje svrha Gospodnjih prema njegovoj djeci. Pokazuje njegovu obilnu i neograničenu milost i ljubav za sve koji ga poslušaju, da, čak i one koji su buntovni, jer on će u svojoj dobroti udijeliti velike blagoslove čak i njima.²²

Podučeni smo u evanđelju Isusa Krista da će obiteljska organizacija biti, po pitanju celestijalnog uzvišenja, potpuna, organizacija koja povezuje oca, majku i djecu jednog naraštaja ocu, majci i djeci sljedećeg naraštaja, i tako će se širiti i granati do svršetka vremena.²³

Svećenička moć pečaćenja »sjedinjuje za vječnost muževe i žene kada sklope brak prema vječnom naumu«.

Mora postojati poveznica, spajanje naraštaja od Adamovog doba do svršetka vremena. Obitelji će biti spojene i povezane, roditelji djeci, djeca roditeljima, jedan naraštaj drugome, dok ne budemo povezani u jednu veliku velebnu obitelj s našim ocem Adamom na čelu, gdje ga je Gospodin postavio. Stoga ne možemo biti spašeni i uzvišeni u kraljevstvu Božjem osim ako u našim srcima nemamo želju da činimo ovo djelo i obavimo ga koliko je to u našoj moći u ime naših mrtvih. To je velebni nauk, jedno od velebnih načela istine objavljeno kroz proroka Josepha Smitha. Trebamo iskoristiti naše prilike i dokazati se dostojnima i prihvatljivima u očima Gospodnjim, kako bismo mogli primiti ovo uzvišenje za sebe, i tamo se radovati u kraljevstvu Božjem s našom rodbinom i prijateljima prilikom velikog ponovnog susreta i okupljanja svetaca Crkve Prvorođenca, koji su se očuvali slobodni i neokaljani od grijeha svijeta.

Neka nas Gospodin blagoslovi i udijeli da možemo imati želju u našim srcima da veličamo naš poziv i služimo mu vjerno u svemu, moja je molitva.²⁴

Prijedlozi za proučavanje i podučavanje

Pitanja

U dijelu »Iz života Josepha Fieldinga Smitha«, pročitajte savjet predsjednika Smitha o tome »što zapravo« radimo na posvećenju hrama. Što možemo učiniti kako bismo slijedili ovaj savjet?
Kako se naučavanja u 1. odsjeku odnose na naša nastojanja da pomognemo našim precima koji su umrli? Kako se ova naučavanja mogu primijeniti na naše odnose sa živim članovima obitelji?
Dok čitate 2. odsjek, potražite objašnjenje predsjednika Smitha zašto moć pečaćenja »spašava zemlju od potpunog uništenja pri dolasku Isusa Krista«. Što to podučava o mjestu koje obitelji imaju u naumu spasenja?
Na koje je načine hramsko djelo »isprepleteno s naumom spasenja«? (Vidi 3. odsjek.) Kako ovo načelo može utjecati na naše osjećaje o hramskom djelu?
Predsjednik Smith savjetovao je da kada obavljamo hramsko djelo za mrtve, trebamo razmišljati o ljudima kao živima (vidi 4. odsjek). Što to znači za vas? Kako ova ideja može utjecati na način na koji služite u hramu?
Dok proučavate 5. odsjek, potražite blagoslove za koje je predsjednik Smith rekao da će doći onima koji obavljaju djelo obiteljske povijesti. Kako ste vi otkrili da su ove stvari istinite?
Proučite 6. odsjek i zamislite iskustvo radovanja sa svojim precima tijekom »velikog ponovnog susreta«. Razmislite što možete učiniti kako biste pripremili sebe i svoju obitelj za tu povlasticu.

Povezani stihovi iz Svetih pisama

1. inćanima 15:29; NiS 95:8; 97:15–16; 128:16–19

Pomoć pri podučavanju

»Kada netko postavi pitanje, možete druge zamoliti da odgovore umjesto da vi odgovorite. Na primjer, možete reći: ‘To je zanimljivo pitanje. Što mislite o tome?’ ili ‘Može li netko pomoći oko ovog pitanja?’« (Podučavanje, nema većeg poziva [1999], 64).