Poglavlje 15
Isus proglašava da je zakon Mojsijev ispunjen u njemu — Nefijci su druge ovce o kojima je govorio u Jeruzalemu — Zbog bezakonja Gospodnji narod u Jeruzalemu ne zna o raspršenim ovcama Izraelovim. Oko 34. po. Kr.
1 I tad se dogodi, kad Isus završi ove besjede, on svrnu pogled svoj unaokolo prema mnoštvu i reče im: Gle, čuste ono što podučavah prije nego što uziđoh k Ocu svojemu; zato, tko god upamti ove besjede moje i aizvršava ih, njega ću buzdignuti u posljednji dan.
2 I dogodi se, nakon što Isus izreče ove riječi, on uvidje kako bijaše nekih među njima koji se čuđahu i pitahu što bi htio gledom na azakon Mojsijev; jer oni ne razumješe besjedu da staro prođe, i da sve postade novo.
3 I on im reče: Ne čudite se što vam rekoh da staro prođe, i da sve postade novo.
4 Gle, kažem vam da je azakon ispunjen što bijaše dan Mojsiju.
5 Gle, aja sam onaj koji dade zakon, i ja sam onaj koji sklopi savez s narodom svojim Izraelom; zato, zakon je u meni ispunjen, jer ja dođoh bispuniti zakon; zato on ima kraj.
6 Gle, ja ane dokidam proroke, jer svi oni koji se ne ispuniše u meni, zaista kažem vam, svi će se oni ispuniti.
7 I zato što vam rekoh da staro prođe, ne dokidam ono što bijaše izgovoreno o onomu što će doći.
8 Jer gle, asavez koji sklopih s narodom svojim nije sav ispunjen; no, zakon što bijaše dan Mojsiju ima kraj u meni.
9 Gle, ja sam azakon i bsvjetlo. Oslonite se na me i ustrajte do svršetka, i cživjet ćete; jer onomu koji dustraje do svršetka dat ću život vječni.
10 Gle, dadoh vam ove azapovijedi; zato obdržavajte zapovijedi moje. I to je zakon i proroci, jer oni uistinu bsvjedočahu o meni.
11 I tad se dogodi, nakon što Isus izgovori ove riječi, on reče onoj dvanaestorici koju bijaše izabrao:
12 Vi ste učenici moji; i vi ste svjetlo ovomu narodu koji je ostatak doma aJosipova.
13 I gle, ovo je azemlja baštine vaše; i Otac je dade vama.
14 I ni u jednom mi trenutku Otac ne dade zapovijed da akažem to braći vašoj u području Jeruzalema.
15 Niti mi u jednom trenutku Otac ne dade zapovijed da im kažem o adrugim plemenima doma Izraelova, koje Otac izvede iz te zemlje.
16 Ovoliko mi Otac zapovjedi da im kažem:
17 Da drugih ovaca imam koje nisu iz ovog stada; i njih moram dovesti i one će čuti glas moj; i bit će jedno stado i jedan apastir.
18 I evo, zbog tvrdovratosti i nevjere oni ane razumješe riječ moju; zato mi Otac zapovjedi da im ne kazujem više o tomu.
19 No zaista, kažem vam da mi Otac zapovjedi, i ja vam velim da vi bijaste odijeljeni od njih zbog bezakonja njihova; zato, zbog bezakonja svojega oni ne znaju za vas.
20 I zaista, kažem vam opet da druga plemena Otac odijeli od njih; i zbog bezakonja svojega oni ne znaju za njih.
21 I zaista kažem vam da ste vi oni o kojima rekoh: aDrugih ovaca imam koje nisu iz ovog stada; i njih moram dovesti i one će čuti glas moj; i bit će jedno stado i jedan pastir.
22 A oni me ne razumješe, jer držahu da su to apogani; jer ne razumješe da se pogani trebaju bobratiti kroz njihovo propovijedanje.
23 I oni me ne razumješe kad rekoh da će one čuti glas moj; i ne razumješe me da apogani neće ni u jednom trenutku čuti glas moj — da im se ja neću osobno očitovati doli po bDuhu Svetome.
24 No gle, vi i čuste aglas moj i vidjeste me; i vi ste ovce moje, i ubrojeni ste među one koje mi Otac bdade.