2008
Ko ʻEku Maʻu Meʻatokoni Taʻeʻamanekina he Pekiá
Māʻasi 2008


Ko ʻEku Maʻu Meʻatokoni Taʻeʻamanekina he Pekiá

ʻI heʻeku tupu haké, naʻe hoko maʻu pē ʻa e Pekiá ko ha ʻaho mālōlō makehe kiate au. ʻI he ʻosi pē ʻa e lotú naʻe akoʻi leva ʻe heʻeku ongomātuʻá ki he fāmilí ha lēsoni fekauʻaki mo e Fakaleleí pea mo e Toetuʻú; ʻe fai leva ʻemau fuʻu kai ʻi he houa efiafí. Naʻe faʻa ʻalu ange homau kaungāmeʻá ʻo mau kai fakataha pea naʻe fakafiefia ʻeni mo ifo. Koeʻuhi ko e tukufakaholo fakafāmili ko ʻení, naʻe hoko ai ʻa e Pekiá ko e ʻaho mālōlō ne u saiʻia taha aí—ko ha taimi toputapu maʻá e fāmilí ke mau fakamanatu ai ʻa e Toetuʻu ʻa e Fakamoʻuí.

ʻI he taʻu ʻe taha lolotonga ʻeku ako ʻi Lonitoní, ne u nofo tokotaha ai pē he Pekiá. Naʻe toki lotu homau uōtí he taimi hoʻataá, pea naʻe ʻikai haʻaku meʻa ʻe fai he pongipongí. Ne u fakakaukau ki hoku fāmilí ʻa ia ne laumaile ʻenau mamaʻó, ka ʻoku nau fakamanatu e ʻahó ʻo ʻikai ke u kau ai pea naʻe mamahi hoku lotó.

Naʻe kamata ke u fakaʻofaʻia pē au ʻiate au, ka naʻá ku kamata fakakaukau ki ha meʻa ʻe lava ke u fai ke ʻaonga ai e ʻahó. Naʻá ku fakakaukau ki he kakai ne u fakalaka ai ʻi he ngaahi tauʻanga lēlué he ʻaho takitaha. Pea hangē ko ia ʻoku hoko ʻi he ngaahi kolo lalahi ʻe niʻihi, ʻoku faʻa nofo heni e kakai tangata mo fafine tukuhausiá ʻo kole paʻanga. Naʻe ongo maʻu pē ki hoku lotó ʻenau fie maʻú, pea ne u ʻiloʻi naʻe ʻikai ko au tokotaha pē ʻi Lonitoni naʻe nofo tokotaha he taimi Pekiá. Fakafokifā ʻene hā mai kiate au ko ha founga lelei ia ke fakahāʻaki ʻeku fakamālō koeʻuhi ko e ngaahi taimi ne u fiefia ai he Pekiá ʻi heʻeku kei siʻí.

Ne u ngaohi ha fanga kiʻi kofukofu sanuisi, fuaʻiʻakau, pisikete, mo e inu. Hili iá ne u lue ki he tauʻanga lēlué ʻo kumi e kakai ko ia ne u faʻa fakamamaʻo mei aí. Naʻe houngaʻia moʻoni ha tokolahi ʻi he meʻakaí. Ne u talamonū ange ki he tokotaha kotoa pē, “Maʻu ha taimi fiefia he Pekiá!”

ʻI he toe pē ha kiʻi kofukofu meʻakai ʻe tahá, ne u aʻu mai ki ha tangata naʻá ne mataʻi loto mamahi. Naʻe likoliko hono valá, naʻe hā ʻa ʻene faingataʻaʻiá ʻi hono matá, pea ʻi hono kanoʻi matá naʻe hā mei ai ha loto mamahi lahi. ʻI heʻeku ʻoange ʻa e meʻakaí, naʻá ne ʻohovale ʻo sio hake kiate au.

Naʻá ne fehuʻi mai, “Ko e hā ʻeni?”

Ne u tali ange, “Ko hoʻo kai hoʻatā.”

Naʻá ne pehē mai, “Mālō, mālō ʻaupito.” Naʻe mafuli fakafokifā pē hono matá ʻo hā mei ai ʻa e fiefia mo e houngaʻia. Naʻá ne puke maʻu ʻene kiʻi kofukofu meʻakaí ʻo hangē haʻane kuku ha koloa mahuʻingá.

Naʻe ongo ki hoku lotó ʻa ʻene mata fiefiá, peá u pehē ange, “Sai pē ia. Maʻu ha taimi fiefia he Pekiá.”

Naʻá ne tali mai, “Maʻu ha taimi fiefia he Pekiá!”

ʻI heʻeku lue atu ki ʻapí, naʻe haʻu ki heʻeku fakakaukaú e ngaahi lea ʻa e Tuʻi ko Penisimaní: “He vakai, ʻoku ʻikai koā ko e kau paea kotoa pē ʻa kitautolu?” (Mōsaia 4:19). Ne u ʻiloʻi ka ne taʻe ʻoua ʻa e Fakamoʻuí, kuo kapusi ʻa kitautolu kotoa pē ki tuʻa, ʻo tau loto mamahi, mo tuēnoa. Ka ʻoku ala mai ʻa e Fakamoʻuí pea foaki mai ha meʻa ʻoku tau fuʻu fie maʻu lahi: ko e ʻamanaki lelei ko ia ʻe lava ke tau haohaoa, te tau toe moʻui, pea te tau toe foki atu kiate Ia ha ʻaho.

ʻOku ou tuʻu foki mo au ko e paea ʻi he ʻao ʻo e Fakamoʻuí ʻi heʻeku fehangahangai mo e angahalá pea mo e maté. ʻOkú ne ala mai ʻo foaki kiate au ʻa e ʻaloʻofá. ʻE ʻi ai e ʻaho te u tuʻu ai ʻi Hono ʻaó, pea ʻe hā ʻi hoku matá ʻa e loto houngaʻia lahi, ʻa ia ko hono konga siʻi ē ne u mamata ai ʻi he fofonga ʻo e tangata fakatōkilaló.

Naʻe kamata ke u tangi ʻi heʻeku luelue atu ki ʻapí. Kuo ʻikai te u kei taʻelata, ka kuo fetongi ia ʻe he fiefia mo e toe mahino ange kiate au ʻa e ngaahi lea ʻa e Tuʻi ko Penisimaní pea mo e ʻaloʻofa ʻa e Fakamoʻuí. Ne u ʻohake fakalongolongo pē ʻa e fakamālō ki he Fakamoʻuí ʻi he meʻaʻofa taʻeʻamanekina ʻa e tangatá ni kiate aú. Ne u ʻoange ʻene meʻakai hoʻatā; ka naʻá ne ʻomi fakafoki kiate au ha fuʻu kātoanga kai moʻoni ʻi he taimi Pekiá ni.