21. poglavlje
Čudo misionarskog rada posljednjih dana
»Pozivam vas da postanete ogromna vojska s entuzijazmom za ovo djelo i velikom sveobuhvatnom željom za pomaganjem misionarima u golemim odgovornostima koje imaju«.
Iz života Gordona B. Hinckleyja
Gordon B. Hinckley je kao mladić bio vjeran obnašatelj svećeništva, no nije očekivao da će biti pozvan služiti cjelodnevnu misiju. »Bilo je to vrijeme najgore ekonomske depresije u povijesti svijeta«, kasnije je objasnio. »Nezaposlenost u [Salt Lake Cityju] bila je oko 35 posto, a većina nezaposlenih bili su muževi i očevi, budući da je relativno malo žena bilo dio radne snage. Vrlo je malo misionara išlo na misiju u to vrijeme… Stekao sam svoju prvostupničku diplomu i planirao nekako pohađati poslijediplomski studij. Tada mi je pristupio biskup s onime što se činilo kao šokantan prijedlog. Govorio je o misiji.«1
Gordon je prihvatio »šokantan prijedlog« svojeg biskupa i 1933. je pozvan služiti u Engleskoj – jedan od samo 525 misionara koji su pozvani te godine.2 Suočio se s mnogo kušnji te godine, no njegova je služba usidrila njegovu vjeru:
»Rad na polju nije bio lagan. Bio je težak i obeshrabrujući. No, kako li je to bilo predivno iskustvo. Gledajući unatrag prepoznajem da sam vjerojatno bio sebičan mladić kada sam stigao u Britaniju. Kakav li je to blagoslov postao ostaviti postrani svoje sebične interese radi većih interesa Gospodinovog djela…
Koliko li sam duboko zahvalan za iskustvo te misije. Dotaknuo sam živote nekolicine koja je tijekom godina iskazala zahvalnost. To je bilo važno. No, nikada nisam bio previše zabrinut za broj krštenja koja sam imao ili koje su drugi misionari imali. Moje je zadovoljstvo došlo iz uvjerenja da sam učinio ono što je Gospodin htio da učinim i da sam bio oruđe u njegovim rukama za ostvarenje njegovih svrha. Tijekom tog iskustva, u samu je moju srž zakovano uvjerenje i znanje da je ovo doista istinito i živuće Božje djelo, obnovljeno preko proroka radi blagoslova svih koji će ga prihvatiti i živjeti po njegovim načelima.«3
Misija predsjednika Hinckleyja postavit će tijek za život posvećen Gospodinovom djelu. Tijekom njegove službe kao predsjednika Crkve, proputovao je više od 1,6 milijuna kilometara u više od 10 država kako bi svjedočio o Isusu Kristu i njegovom obnovljenom evanđelju.4
Predsjednik Hinckley je često upućivao poziv da mu se članovi Crkve pridruže u pronošenju evanđelja. Više od 400.000 cjelodnevnih misionara odgovorilo je na taj poziv tijekom njegovog vremena kao predsjednika. Poduprijeti njihovom službom i radom članova misionara, više od 3.500.000 obraćenika kršteno je tijekom njegovog vremena.5
Uvijek optimističan, predsjednik Hinckley je iznio opširno viđenje toga kako će Gospodinovo djelo nastaviti rasti:
»Ako ćemo ići naprijed, nikada ne gubeći iz vida naš cilj, ne govoreći zlo ni o kome, živeći velika načela za koja znamo da su istinita, ovo će se djelo kotrljati u veličini i moći sve dok ne ispuni zemlju. Vrata koja su sada zatvorena za propovijedanje evanđelja bit će otvorena.«6
»Naša je nada za budućnost velika i naša vjera snažna. Mi znamo da smo jedva zagrebli površinu onoga što će se dogoditi u godinama koje su pred nama… Naš teret napredovanja je ogroman. No naše su mogućnosti veličanstvene.«7
»Posežimo prema svijetu u našoj misionarskoj službi, podučavajući sve koji će slušati vezano za obnovu evanđelja.«
Naučavanja Gordona B. Hinckleyja
1
Trebamo posezati prema svijetu u misionarskoj službi, podučavajući sve koji će slušati.
Mi još uvijek nismo pronijeli evanđelje svakoj naciji, plemenu, jeziku i narodu. Imamo zaduženje naučavati i krstiti u ime Gospodina Isusa Krista. Uskrsli je Spasitelj rekao: »Idite po svem svijetu i propovijedajte Radosnu vijest svakom stvorenju« [Marko 16:15]. Uključeni smo u veliku i sveobuhvatnu kampanju za istinu i dobrotu.8
Misionarski je rad postojao i prije nego je Crkva uspostavljena. Nastavljen je sve od tada, bez obzira na teškoće mnogih razdoblja kroz koje je naš narod prošao. Neka svatko od nas odluči potražiti novu priliku, razviti novi osjećaj odgovornosti, ponovno preuzeti obvezu da pomogne našem Ocu na Nebu u njegovom veličanstvenom djelu ostvarivanja besmrtnosti i vječnog života za njegove sinove i kćeri diljem cijele zemlje.9
Posežimo kao sveci posljednjih dana prema drugima koji nisu naše vjere. Nikada nemojmo djelovati u duhu arogancije ili sa stavom da smo svetiji od drugih. Umjesto toga, moramo pokazati ljubav i poštovanje te spremnost na pomoć prema njima. Uvelike nas se krivo shvaća i bojim se da je veći dio toga zbog nas samih. Možemo biti tolerantniji, bolji susjedi, više prijateljski raspoloženi, veći primjeri nego što smo prije bili. Podučavajmo svoju djecu da se prema drugima odnose prijateljski, s poštovanjem, ljubavi i divljenjem. To će uroditi puno boljim rezultatom nego stav samoljublja…
Posežimo prema svijetu u našoj misionarskoj službi, podučavajući sve koji će slušati vezano za obnovu evanđelja, govoreći bez straha, ali i bez samopravednosti, o Prvom viđenju, svjedočeći o Mormonovoj knjizi i obnovi svećeništva. Moja braćo i sestre, kleknimo na koljena i molimo se za priliku privođenja drugih u radost evanđelja.10
Predivno je i čudesno što su tisuće dirnute čudom Svetoga Duha, što vjeruju, prihvaćaju i postaju članovi. Oni su kršteni. Njihovi su životi zauvijek pozitivno dirnuti. Čuda se događaju. Sjeme vjere dolazi u njihovo srce. Ono raste dok oni uče. I oni prihvaćaju načelo po načelo dok ne steknu svaki od čudesnih blagoslova koji dolaze onima koji s vjerom kroče u ovoj, Crkvi Isusa Krista svetaca posljednjih dana.11
2
Mi trebamo pomagati cjelodnevnim misionarima privesti druge spoznaji o istini.
Upoznao sam ženu u Južnoj Americi koja se upravo pridružila Crkvi. S vatrom velike ljubavi za ono što je pronašla, s entuzijazmom je išla naokolo i razgovarala s drugima. Tijekom razdoblja od samo sedam mjeseci od svojeg krštenja, preporučila je tristo poznanika misionarima kako bi im oni mogli objasniti evanđelje. U jednom je trenutku šezdeset osoba došlo u Crkvu. Vjerojatno ih je i više došlo. U São Paulu u Brazilu sam upoznao mladog misionara koji ju je prvi podučavao evanđelju. I on je bio obraćenik, otišao je na misiju predstavljati Crkvu uz značajnu financijsku žrtvu. Do tog je trenutka ova žena o kojoj govorim bila jedna od četrdeset i troje kojima je pomogao privodeći ih u Crkvu. Ovaj se brazilski mladić proširio više od stotinu puta – četrdeset i troje vlastitih i šezdeset onih koji su došli preko onih koje je on obratio, s još njih koji dolaze od drugih njegovih obraćenika.12
Toliko nas gleda na misionarski rad kao na rad od vrata do vrata. Svatko tko je upoznat s tim radom zna da postoji bolji način. Taj je način kroz članove Crkve. Kad god postoji član koji predstavi istraživača, odmah postoji sustav potpore. Član svjedoči o istinitosti djela. On je željan da njegov prijatelj istraživač bude sretan. Postaje uzbuđen što njegov prijatelj ostvaruje napredak u učenju evanđelja.
Cjelodnevni misionari obavljaju podučavanje, no član, kad god je moguće, treba poduprijeti to podučavanje nudeći svoj dom kako bi nastavio misionarsku službu. On će iznijeti iskreno svjedočanstvo o božanskom porijeklu ovog djela. On će biti tu da odgovori na pitanja kad misionari nisu u blizini. On će biti prijatelj obraćeniku koji ostvaruje veliku, a često i tešku promjenu.
Evanđelje nije ništa čega se treba sramiti. To je nešto čime se trebamo ponositi. »Prema tome, ne stidi se svjedočanstva za našega Gospodina«, napisao je Pavao Timoteju (2 Tim 1:8). Prilike za pronošenje evanđelja nalaze se posvuda…
»Prilike za pronošenje evanđelja nalaze se posvuda.«
Postupak privođenja novih ljudi u Crkvu nije odgovornost samo misionara. Oni najviše uspiju kad članovi postanu izvor u kojem se nalaze novi istraživači…
Neka se uzgaja svijest u srcu svakog člana o njegovom potencijalu za dovođenje drugih do spoznaje istine. Neka radi na tome. Neka se moli s velikom revnošću o tome…
Moja braćo i sestre, možemo pustiti misionare da nastoje sve činiti sami ili im možemo pomoći. Ako budu radili sami, kucat će na vrata dan za danom i žetva će biti slaba. Ili im kao članovi možemo pomoći u pronalasku i podučavanju istraživača…
Neka se u svakom okolu razvije svijest o prilici za pronalazak onih koji će slušati evanđeosku poruku. Ne trebamo biti uvredljivi u tom postupku. Ne moramo biti arogantni. Najučinkovitija rasprava koju ćemo provesti bit će dobrota naših života i primjera. A kada se uključimo u ovo služenje naši će se životi poboljšati jer ćemo biti budni u brizi da ne učinimo niti kažemo išta što bi moglo omesti napredak onih koje pokušavamo voditi prema istini…
Treba postojati ulijevanje entuzijazma na svakoj razini u Crkvi. Neka se ova tema [misionarskog rada] povremeno obrađuje na sakramentalnom sastanku. Neka o njoj raspravlja svećeništvo i Potporno društvo na svojim tjednim sastancima. Neka Mladići i Djevojke razgovaraju o načinima kako pomoći u ovom najvažnijem poduhvatu i planiraju načine na koje to učiniti. Neka djeca Male škole razmisle o načinima na koje će pomagati. Mnogi su roditelji došli u Crkvu zbog djeteta koje je pozvano u Malu školu…
Braćo i sestre, svi vi u odjelima i okolima te u okruzima i ograncima, pozivam vas da postanete ogromna vojska s entuzijazmom za ovo djelo i velikom sveobuhvatnom željom za pomaganjem misionarima u golemim odgovornostima koje imaju u pronošenju evanđelja svakom narodu, plemenu, jeziku i puku. »Polje se bjelasa i spremno je za žetvu« (NiS 4:4). Gospodin je ovo opetovano izjavljivao. Nećemo li mu vjerovati na riječ?13
U ime svih misionara… želim zamoliti svece da učine sve što mogu kako bi preporučili [ljude] koje će oni podučavati. Bit ćete sretni učinite li to. Svatko koga vidite da je došao u Crkvu zbog vašeg truda donijet će sreću u vaš život. Dajem to obećanje svakom od vas.14
3
Cjelodnevni misionarski rad donosi trajnu sreću onima koje služimo.
Moramo podići ljestvicu na dostojnost i osposobljenost onih koji u svijet idu kao poslanici Gospodina Isusa Krista.15
Svijet danas treba moć čistog svjedočanstva. Treba evanđelje Isusa Krista, a da bi svijet čuo to evanđelje moraju postojati glasnici koji će ga naučavati.
Tražimo da roditelji počnu rano obučavati svoju djecu [za misionarsku službu]. Tamo gdje postoji obiteljska molitva, gdje postoje kućne obiteljske večeri, gdje postoji čitanje Svetih pisama, gdje su otac i majka aktivni u Crkvi i s entuzijazmom govore o Crkvi i evanđelju, djeca će u takvim domovima na prirodan način postati prožeta željom da podučavaju druge o evanđelju. U takvim domovima obično postoji tradicija misionarskog rada. Uspostavljaju se štedni računi dok su djeca mala. Dječaci odrastaju s prirodnim očekivanjem da će biti pozvani služiti kao misionari za Crkvu. Misija postaje jednak dio dječakovog programa za život kao i obrazovanje.16
Misionarski je rad u biti svećenička dužnost. Stoga naši mladići moraju ponijeti najveći teret. Ovo je njihova odgovornost i njihova obveza.17
[Mladići], nadam se da ste svi vi usmjereni prema misionarskoj službi. Ne mogu vam obećati zabavu. Ne mogu vam obećati lakoću i udobnost. Ne mogu vam obećati slobodu od povremenog obeshrabrenja, straha, utapajućeg očaja. No mogu vam obećati da ćete rasti kao što nikada ranije niste rasli u sličnom razdoblju svojih života. Mogu vam obećati sreću koja će biti jedinstvena, predivna i trajna. Mogu vam obećati da ćete ponovno procijeniti svoj život, uspostaviti nove prioritete, živjeti bliže Gospodinu, da će molitva postati stvarno i predivno iskustvo, da ćete kročiti s vjerom u ishod o dobrom koje činite.18
Trebamo neke djevojke [koje će služiti misije]. One izvanredno rade. One mogu ući u domove gdje starješine ne mogu…
[Međutim]… djevojke ne bi trebale osjećati da imaju dužnost sličnu mladićima. Neke će od njih žarko željeti ići. Ako je tako, trebaju se savjetovati sa svojim biskupom kao i sa svojim roditeljima… Sestrama kažem da ćete biti jednako visoko poštovane, bit ćete smatrane kao da ste jednako na liniji dužnosti, vaši će napori biti prihvatljivi Gospodinu i Crkvi bilo da idete na misiju ili ne.19
Zajedno s potrebom za mlade starješine i sestre, postoji rastuća potreba za parove na misijskom polju. Stariji vjenčani parovi rade predivno djelo na misijama. Potrebno ih je još puno više. Posebice trebamo one s poznavanjem stranih jezika. Oni mogu služiti u mnogim odgovornostima pod vodstvom osjećajnih i obzirnih misijskih predsjednika.
Sa sve većim brojem ljudi koji odlaze u mirovinu, a još uvijek su dobrog zdravlja i vitalni su, postoje mnogi koji mogu ispuniti ogromnu potrebu u Gospodinovom djelu.20
Imamo [umirovljene] muškarce i žene koji služe u smislenom misionarskom svojstvu za ovu Crkvu diljem svijeta. Broj raste. Oni idu gdje su pozvani. Služe gdje su potrebni. Uspostavljaju se prijateljstva; razmjenjuju se vještine; otvaraju se prilike za one koji nikada neće zaboraviti muškarce i žene koji su došli među njih u duhu potpune nesebičnosti da bi podučavali i činili dobro. Oni ne primaju novac. Idu o vlastitom trošku. Mjera njihove predanosti je bezgranična. Plodovi njihovog rada ne mogu se izmjeriti.21
»Svijet danas… treba evanđelje Isusa Krista, a ako će svijet čuti to evanđelje, moraju postojati glasnici koji će ga naučavati.«
4
Kada predstavljamo evanđelje drugima, Duh Gospodnji pomaže prevladati razlike među nama.
Zato što smo svi istoga porijekla [kao Božja djeca], odazivamo se na istu istinu. Činjenica da je jednoj osobi koža malo tamnije boje, da su oči jedne osobe malo drugačije oblikovane, da jedna osoba može nositi drugačiji oblik odjeće ne čini njega ili nju ni na koji način drugačijim tipom pojedinca. Muškarci i žene diljem svijeta odazivaju se na isti podražaj u biti na isti način. Oni traže toplinu kada im je hladno; poznaju iste oblike boli; proživljavaju tugu i poznaju radost…
Kada se čini da razlike – bilo s našim bližnjima ili drugim kulturama – stoje kao prepreke dok nastojimo naviještati evanđelje, tiha ljubaznost obično uklanja ove prepreke. Dok obdržavamo Gospodinove zapovijedi predstavljanja evanđelja drugima, svjedočim da Duh Gospodnji pomaže prevladati razlike između onoga koji podučava i onoga kojeg se podučava. Gospodin je pojasnio ovaj postupak kada je rekao: »Stoga onaj koji propovijeda [Duhom] i onaj koji prima [Duhom] razumiju jedan drugoga i obojica se uzajamno potiču i raduju« (NiS 50:22).
Zadovoljan sam što je najučinkovitije sredstvo koje svatko od nas ima u našem pozivu pronošenja evanđelja Duh Gospodnji. Svi smo ga vidjeli u drugima. Dok vršimo Gospodinovo djelo, osjetili smo ga i u sebi. U takvim se prigodama površne razlike između nas i onih koje podučavamo čine kao da padaju poput ljuski s naših očiju. (Vidi 2. Nefi 30:6.) Izranja toplina srodstva i razumijevanja, a to je veličanstveno za vidjeti. Doslovno razumijemo jedni druge i doslovno smo podučeni te se zajedno radujemo.22
5
Dok idemo naprijed u vjeri, Gospodin će blagosloviti naše napore u predstavljanju evanđelja drugima.
Doista smo uključeni i djelo čudno i prečudno… Bog neba ostvario je ovo čudo posljednjih dana i ono što smo vidjeli je tek predokus većih stvari koje će tek doći. Djelo će ostvariti ponizni muškarci i žene, mladi i stari.23
Djelo će uspjeti jer je Gospodin taj koji je obećao:
»A tko vas primi, bit ću i ja ondje, jer ja ću ići pred vama. Bit ću vam zdesna i slijeva, a Duh će moj biti u srcima vašim, i anđeli moji oko vas da vas ponesu« (NiS 84:88).
S božanski određenim zaduženjem, s božanski obećanim blagoslovima, idemo naprijed u vjeri. Dok to činimo, Gospodin će blagosloviti naše napore. Učinimo svoj dio u pronošenju evanđelja onima oko nas, prvo primjerom, a zatim nadahnutom uputom.
Kamen isječen iz gore bez ruku nastavit će se kotrljati dok ne ispuni cijelu zemlju. (Vidi Dn 2.) Izlažem vam svoje svjedočanstvo o ovoj istini i istini s kojom svatko od nas može pomoći na načine koji su prikladni našim okolnostima ako tražimo vodstvo i nadahnuće našeg Oca na Nebu. Ovo je Božje djelo koje činimo, a s njegovim blagoslovima nećemo podbaciti.24
Prijedlozi za proučavanje i podučavanje
Pitanja
-
Zašto se ponekad bojimo pronositi evanđelje? Koji su neki načini na koje možemo prevladati taj strah i posegnuti prema drugima? (Vidi 1. odsjek.) Koja su neka čuda misionarskog rada kojima ste vi svjedočili?
-
Zašto misionari »najviše uspiju kad članovi postanu izvor u kojem se nalaze novi istraživači«? (Vidi 2. odsjek.) Koji su neki drugi načini na koje članovi mogu pomagati cjelodnevnim misionarima?
-
Zašto cjelodnevne misije imaju toliki utjecaj na život onih koji služe? Kako roditelji mogu pomoći svojoj djeci pripremiti se za služenje cjelodnevne misije? (Vidi 3. odsjek.) Kako obitelji mogu pomoći starijim parovima pripremiti se za služenje?
-
Proučite 4. odsjek. Koje su neke od zajedničkih osobnosti svih ljudi? Kako možemo prevladati razlike koje se čine kao prepreke u pronošenju evanđelja? Kako ste vidjeli da Duh Gospodnji pomaže ljudima prevladati razlike?
-
Predsjednik Hinckley je naglasio da će Gospodin blagosloviti naše napore u pronošenju evanđelja ako »idemo naprijed u vjeri« (5. odsjek). Kako možete povećati svoju želju za pronošenjem evanđelja i vjeru da to činite?
Povezani stihovi iz Svetih pisama
Izaija 52:7; Matej 28:19–20; Alma 26:1–5; NiS 1:20–23; 4; 18:15–16; 38:40–41
Pomoć pri podučavanju
»Nemojte se bojati tišine. Ljudi često trebaju vremena za razmišljanje i odgovore na pitanja ili za izražavanje onoga što osjećaju. Možete zastati nakon što postavite pitanje, nakon što netko ispriča neko duhovno iskustvo ili kada ima poteškoća izraziti se« (Podučavanje, nema većeg poziva, [1999.], 67).