14. poglavlje

Izgubiti se u službi drugima

»Neka pravo značenje evanđelja kapa u naše srce kako bismo mogli shvatiti da naš život, koji nam je dao Bog, naš Otac, treba biti korišten u službi drugima.«

Iz života Gordona B. Hinckleyja

Mladi se Gordon B. Hinckley mučio tijekom svojih prvih nekoliko tjedana kao cjelodnevni misionar u Engleskoj. Bio je bolestan kada je stigao i njegovi su pokušaji propovijedanja evanđelja bili opetovano odbijani. Tijekom tog je teškog razdoblja bio blagoslovljen s onim što je kasnije zvao »dan odluke« – iskustvom koje je utjecalo na njegovu službu ostatak njegovog života.

»Bio sam obeshrabren«, prisjećao se. »Napisao sam pismo kući svojem ocu i rekao mu kako se osjećam kao da trošim svoje vrijeme i njegov novac. On je bio moj otac i moj predsjednik okola te je bio mudar i nadahnut čovjek. Napisao mi je vrlo kratko pismo u kojem je rekao: ‘Dragi Gordone, primio sam tvoje zadnje pismo. Imam samo jedan prijedlog: zaboravi sebe i idi na posao.’ Ranije toga jutra, tijekom našeg sata Svetih pisama, moj suradnik i ja smo pročitali sljedeće Gospodinove riječi: ‘Tko, naime, hoće sačuvati svoj život, izgubit će ga. A tko izgubi život svoj radi mene i Radosne vijesti, spasit će ga.’ (Marko 8:35).

Ove Učiteljeve riječi koje je slijedilo pismo mojega Oca s njegovim savjetom da se zaboravim i idem raditi, ušle su u moje samo biće. S pismom svojega oca u jednoj ruci otišao sam u našu spavaću sobu na adresi 15 Wedham Road gdje smo živjeli te sam kleknuo na svoja koljena i zavjetovao se Gospodinu. Sklopio sam savez da ću pokušati zaboraviti na sebe i izgubiti se u njegovoj službi.

Taj je dan u srpnju 1933. bio moj dan odluke. Novo je svjetlo ušlo u moj život i nova radost u moje srce.«¹

To svjetlo nikada nije napustilo život Gordona B. Hinckleyja. Tog je dana on odlučio posvetiti sebe Gospodinu u služenju drugima. Predsjednik Henry B. Eyring je na sprovodu predsjednika Hinckleyja naveo nekoliko njegovih doprinosa: izgradnja hramova diljem svijeta, uspostavljanje manjih hramova za ubrzavanje hramskog rada, uspostavljanje Trajnog obrazovnog fonda i izgradnja Konferencijskog centra. Zatim je rekao:

»Njegova osobna baština duža je od tog kratkog popisa i moje moći da ju opišem. No, njegova postignuća imaju barem jedno zajedničko. Ona su uvijek bila radi blagoslivljanja osoba s prilikom. I uvijek je mislio na one s manjim prilikama, o svakodnevnoj osobi koja se muči nositi se s teškoćama svakodnevnog života i izazovom življenja evanđelja Isusa Krista. Više nego jednom je potapšao svojim prstom moja prsa kada je iznosio prijedlog i rekao: ‘Hal, jesi li se sjetio osobe koja se muči?’«²

»Htio bih biti na nogama i raditi«, rekao je predsjednik Hinckley. »Želim se sa svakim danom suočiti s odlučnošću i svrhom. Htio bih iskoristiti svaki sat tijekom kojeg mogu hodati da pružam ohrabrenje, blagoslivljam one čiji su tereti teški, gradim vjeru i snagu svjedočanstva.«³

»Želimo li tvrditi da štujemo Učitelja i slijedimo ga, ne moramo li slijediti primjer njegovog života službe?«

Naučavanja Gordona B. Hinckleyja

Naši su životi dar od Boga i treba ih koristiti u službi drugima.

Postoji… mnogo siromaštva i silne potrebe diljem svijeta, toliko pobune i zlobe, toliko ljigavosti i gnusobe, toliko slomljenih domova i uništenih obitelji, toliko usamljenih ljudi koji žive bezbojnim životom bez nade, toliko nevolja posvuda.

Stoga vas preklinjem. Preklinjem vas da sa svime što dobivate, također date kako biste učinili svijet malo boljim.⁴

Ako želimo da se svijet poboljša, proces ljubavi mora ostvariti promjenu u srcima ljudi. To se može ostvariti kada zanemarimo sebe i pružimo ljubav Bogu i drugima te to učinimo sa svim svojim srcem, svom svojom dušom i svim svojim umom.

Gospodin je u suvremenoj objavi izjavio: »A bude li oko vaše uprto jedino na slavu moju, cijelo će vam tijelo biti svjetlošću ispunjeno, i nikakve tame u vama neće biti« (NiS 88:67).

Dok s ljubavlju i zahvalnošću gledamo prema Bogu, dok mu služimo s okom uprtim na njegovu slavu, od nas se uklanja tmina grijeha, tmina sebičnosti i tmina ponosa. Doći će do porasta ljubavi prema našem Vječnom Ocu i njegovom Ljubljenom Sinu, našem Spasitelju i Otkupitelju. Doći će do većeg osjećaja služenja prema našem bližnjem, manje razmišljanja o sebi i više posezanja prema drugima.

Ovo je načelo ljubavi osnovni temelj evanđelja Isusa Krista.⁵

Želimo li tvrditi da štujemo Učitelja i slijedimo ga, ne moramo li slijediti primjer njegovog života službe? Nitko od nas ne može s pravom reći da je njegov život njegov. Naš je život dar od Boga. Ne dolazimo na ovaj svijet očitovanjem svoje volje. Ne odlazimo prema vlastitoj želji. Naše dane nismo si izbrojili mi, već su izbrojani prema Božjoj volji.

Toliki mnogi od nas žive svoje živote kao da su oni u potpunosti naši. Naš je izbor da ih potratimo želimo li to. No to postaje izdaja velikog i svetog povjerenja. Kao što je Učitelj to potpuno pojasnio: »Tko, naime, hoće sačuvati svoj život, izgubit će ga. A tko izgubi život svoj radi mene i Radosne vijesti, spasit će ga.« (Marko 8:35).⁶

Moja voljena braćo i sestre, izazov je velik. Prilike su svugdje oko nas. Bog želi da vršimo njegovo djelo – i vršimo ga s energijom i radosno. Djelo, kako ga je on odredio, je da »potpomaž[emo] slabe, uzdiž[emo] ruke ovješene i ojača[mo] koljena klecava« (NiS 81:5).

To je posluživati onima u potrebi. To je tješiti ožalošćene. To je pohoditi udovice i sirote u njihovoj nevolji. To je hraniti potrebite, odijevati gole, pružiti utočište onima koji nemaju krova nad svojom glavom. To je činiti kao što je Učitelj učinio koji je »prošao… čineći dobro« (Djela 10:38).⁷

Moja je poruka vama danas… da se odlučite posvetiti dio svojeg vremena, dok osmišljate svoje životno djelo, onima u nevolji i potrebi, bez razmatranja o naknadi. Vaše su vještine potrebne, koje god one bile. Vaše korisne ruke uzdignut će nekoga iz kaljuže nevolje. Vaš će postojani glas pružiti ohrabrenje nekome tko bi inače mogao samo odustati. Vaše vještine mogu na čudesan i predivan način promijeniti živote onih koji kroče u potrebi. Ako ne sada, kada? Ako ne vi, tko?⁸

Neka pravo značenje evanđelja kapa u naše srce kako bismo mogli shvatiti da naš život, koji nam je dao Bog, naš Otac, treba biti korišten u službi drugima.

Ukoliko ćemo pružiti takvu službu, naši će dani biti ispunjeni radošću i radovanjem. Još važnije, bit će posvećeni našem Gospodinu i Spasitelju, Isusu Kristu, te blagoslivljanju svih čije živote dotaknemo.⁹

Služenje je najbolji lijek za samosažaljevanje, sebičnost, očaj i usamljenost.

Prisjećam se posjeta kampusu na kojem sam čuo uobičajeno, svakodnevno žaljenje mladih: žalbe na pritiske škole – kao da je teret, a ne prilika uzimati od znanja svijeta – žalbe o smještaju i hrani…

Savjetovao sam tu mladež da ako su pritisci škole preteški, ako osjećaju želju da se žale na svoj smještaj i hranu, onda bih mogao predložiti lijek za njihove probleme. Predložio sam da odlože svoje knjige na nekoliko sati, napuste svoje sobe i idu posjetiti nekoga tko je star i usamljen ili nekoga tko je bolestan i obeshrabren. Općenito, uvidio sam da ako se žalimo na život, to je zato što razmišljamo samo o sebi.

Mnogo je godina na zidu radionice za popravak obuće pod mojim pokroviteljstvom visio znak. Bilo je napisano: »Žalio sam se jer nisam imao cipele dok nisam vidio čovjeka koji nije imao noge.« Najučinkovitiji lijek za bolest samosažaljenja jest da se izgubimo u služenju drugima.¹⁰

Vjerujem da je za većinu nas najbolji lijek za usamljenost rad i služenje za druge. Ne umanjujem vaše probleme, no ne oklijevam reći da postoje mnogi čiji su problemi puno ozbiljniji od vaših. Posegnite kako biste im služili, pomogli im i ohrabrili ih. Toliko je mnogo dječaka i djevojčica koji žele malo pažnje i ohrabrenja. Toliko je mnogo starijih ljudi koji žive u bijedi, samoći i strahu kojima bi jednostavan razgovor donio mjeru nade i vedrine…

Toliko je mnogo onih koji su bili ranjeni i koji trebaju dobrog Samarijanca da im povije rane i pomogne im na njihovom putu. Mala ljubaznost može donijeti veliki blagoslov nekome tko je u nevolji i sladak osjećaj osobi koja joj je prijatelj.¹¹

Toliko ih je mnogo vani čije terete možete uzdignuti. Postoje beskućnici, gladni i oskudni svugdje oko nas. Postoje stariji koji su sami u domovima za starije. Postoje djeca invalidi, mladi na drogama, bolesni i oni koji ne mogu izaći iz kuće koji vape za ljubaznom riječi. Ako mi to ne učinimo, tko će?

Najbolji protulijek koji ja znam jest rad. Najbolji lijek za očaj je služenje. Najbolji lijek za premorenost je izazov pomaganja nekome tko je čak i više umoran.¹²

Zašto su misionari sretni? Zato što se gube u službi drugima.

Zašto su oni koji rade u hramovima sretni? Zato što je njihovo djelo ljubavi doista u skladu s velikim zastupničkim djelom Spasitelja čovječanstva. Niti traže hvalu niti ju očekuju za ono što čine. Većim dijelom ne znaju ništa više od imena onoga ili one za koje rade.¹³

Izrazite plemenite želje koje leže u vašem srcu kako biste posegnuli u tješenju, podržavanju i izgradnji drugih. Dok to činite, otrov sebičnosti koji nagriza napustit će vas, a zamijenit će ga dražestan i predivan osjećaj koji se čini da ne dolazi ni na koji drugi način.¹⁴

»Toliko ih je mnogo vani čije terete možete uzdignuti.«

Kada posegnemo u pomoći drugima pronalazimo prave sebe.

Jedno nedjeljno jutro, prije nekoliko godina, bio sam u kući predsjednika okola u malom gradu u Idahu. Obitelj je prije jutarnje molitve pročitala nekoliko stihova iz Svetih pisama. Među pročitanim stihovima bile su Isusove riječi zabilježene u Ivanu 12:24. »Zaista, zaista, kažem vam, ako pšenično zrno ne padne na zemlju i ne umre, ostaje samo. Ako li umre, rodi veliki rod.«

Učitelj je bez sumnje govorio o svojoj nadolazećoj smrti, izjavljujući da ako ne umre njegovo poslanje u životu bit će uglavnom isprazno. No, u ovim stihovima vidim i daljnje značenje. Čini mi se da Gospodin svakome od nas govori da ako se ne izgubimo u služenju drugima, naši su životi uglavnom proživljeni bez prave svrhe, jer je on nastavio rekavši: »Tko ljubi svoj život, izgubit će ga; tko mrzi svoj život na ovome svijetu, sačuvat će ga za život vječni.« (Ivan 12:25). Ili, kao što je zabilježeno u Luki: »Tko bude nastojao da sačuva svoj život, izgubit će ga. Tko ga izgubi, sačuvat će ga.« (Luka 17:33). Drugim riječima, onaj koji živi samo za sebe uvene i umre, dok onaj koji zaboravi sebe u služenju drugima raste i razvija se u ovom životu i u vječnosti.

Tog je jutra na saboru okola, predsjednik kod kojeg sam odsjeo razriješen nakon trinaest godina vjerne službe. Došlo je do velikog izlijevanja ljubavi i zahvalnosti, ne zbog njegovog bogatstva niti zbog njegovog položaja u poslovnoj zajednici, već zbog velike službe koju je nesebično pružio. Bez primisli na osobnu dobrobit, on je vozio desetke tisuća kilometara po svakom vremenu. Proveo je doslovno tisuće sati u dobrobiti za druge. Zanemario je osobne poslove kako bi pomogao onima kojima je njegova pomoć bila potrebna. Čineći to on je oživio i postao velik u očima onih kojima je služio.¹⁵

Prije mnogo godina pročitao sam priču o djevojci koja je kao učiteljica otišla u ruralno područje. Među onima koji su bili u njezinom razredu bila je djevojčica koje nije uspjela prije i ponovno je podbacivala. Učenica nije mogla čitati. Došla je iz obitelji bez sredstava da bi ju odvela u grad na pregled kako bi se odredilo ima li ona problem koji bi se mogao riješiti. Osjećajući da bi poteškoća mogla biti u očima djevojčice, mlada je učiteljica odvela svoju učenicu, o vlastitom trošku, na pregled očiju. Otkriven je poremećaj koji je mogao biti riješen naočalama. Uskoro se potpuno novi svijet otkrio učenici. Po prvi je put u svojem životu jasno vidjela riječi pred sobom. Plaća te seoske učiteljice bila je oskudna, no iz toga malog što je imala ona je napravila ulaganje koje je u potpunosti promijenilo život učenice koja je podbacivala, a učinivši to pronašla je novi značaj u svojem životu.¹⁶

Dok tako služite, novi će značaj biti nadodan vašem životu. Pronaći ćete nove i poticajne veze. Trebat ćete prijateljstvo i društvenost. Porast ćete u znanju, razumijevanju i mudrosti te u svojoj sposobnosti da činite.¹⁷

Svjedočim da kada svatko od vas posegne kako bi pomogao drugima, pronaći ćete prave sebe i uvelike blagosloviti svijet u kojem živite.¹⁸

Crkva pruža puno prilika za nesebično služenje.

Braćo i sestre, nikada nećete biti sretni ako idete kroz život razmišljajući samo o sebi. Izgubite se u najboljem cilju na svijetu – Gospodinovom cilju. Rad zborova i pomoćnih organizacija, hramski rad, rad socijalne službe, misionarski rad. Blagoslovit ćete svoj život dok blagoslivljate tuđe živote.¹⁹

Ne postoji djelo na cijelom svijetu toliko prožeto srećom kao ovo djelo. Ta je sreća osobita. Dolazi iz služenja drugima. Ona je stvarna. Ona je jedinstvena. Ona je predivna.²⁰

»Dok… služite, novi će značaj biti nadodan vašem životu.«

Neka vam Crkva bude dragi prijatelj. Neka vam bude sjajan suradnik. Služite gdje god ste pozvani služiti. Činite što se od vas traži. Svaki položaj koji popunjavate nadodat će vašoj sposobnosti. Ja sam služio na mnogim odgovornostima u ovoj velikoj organizaciji. Svaka je služba donijela svoju nagradu.

To… će zahtijevati vašu nesebičnu predanost, vašu neumoljivu odanost i vjeru. Služit ćete u mnogim svojstvima prije nego vam život svrši. Neka se od njih mogu činiti malima, no ne postoji mali ili nevažan poziv u ovoj Crkvi. Svaki je poziv važan. Svaki je poziv nužan za napredak u ovom djelu. Nikada ne umanjujte odgovornost u Crkvi…

Napravite mjesta za Crkvu u svojem životu. Neka vaše znanje o njezinom nauku raste. Neka se vaše razumijevanje o njezinoj organizaciji poveća. Neka vaša ljubav za njezine vječne istine postaje sve snažnija.

Crkva bi vas mogla pozvati da se žrtvujete. Mogla bi vas pozvati da date najbolje što imate za ponuditi. U tome neće biti troška jer ćete otkriti da će to postati ulaganje koje će se isplaćivati s dividendom dokle god živite. Crkva je najveći spremnik vječne istine. Prihvatite ju i čvrsto je se držite.²¹

Želite li biti sretni? Zaboravite na sebe i izgubite se ovom velikom cilju. Pružite svoje napore u pomaganju ljudima. U svojem srcu njegujte duh praštanja prema svima koji su vas možda uvrijedili. Gledajte prema Gospodinu i živite te radite kako biste uzdignuli i služili njegovim sinovima i kćerima. Učinite li to, spoznat ćete sreću koju nikada prije niste znali. Nije me briga koliko ste stari, mladi, što god. Možete uzdignuti ljude i pomoći im. Nebo zna da ima jako puno ljudi na ovom svijetu koji trebaju pomoć. O, toliko puno. Otklonimo pokvaren i sebičan stav iz naših života, moja braćo i sestre, uspravimo se i posegnimo malo više u služenju drugih… Stanite na više stajalište, uzdignite one koji su pokleknuli, uzdignite ruke onih kojima su spuštene. Živite evanđelje Isusa Krista. Zaboravite sebe.²²

Prijedlozi za proučavanje i podučavanje

Pitanja

Predsjednik Hinckley je naučavao da je naš život dar od Boga i treba ga koristiti u služenju drugima (vidi 1. odsjek). Kako služenje drugima možemo učiniti načinom života? Što mislite što znači služiti s okom uprtim na slavu Božju? Kako je tuđa služba blagoslovila vas?
Zašto nam služenje pomaže prevladati samosažaljenje, sebičnost i usamljenost? (Vidi 2. odsjek.) Kako vam je služenje donijelo sreću? Dok čitate opise predsjednika Hinckleyja o ljudima koji su u potrebi, odredite kako vi i vaša obitelj možete posegnuti u služenju.
Zašto nam gubljenje samih sebe u službi drugima pomaže »pronaći prave sebe«? (Vidi 3. odsjek.) Što možemo naučiti iz priča u 3. odsjeku?
Predsjednik Hinckley je savjetovao: »Izgubite se u najboljem cilju na svijetu – Gospodinovom cilju« (4. odsjek). Koje je blagoslove služenje u Crkvi donijelo u vaš život?

Povezani stihovi iz Svetih pisama

Matej 20:25–28; 25:34–40; Ivan 13:35; Mosija 2:16–18; 18:8–9; NiS 64:33

Pomoć pri proučavanju

»Dok proučavate, pažljivo pratite ideje koje uđu u vaš um i osjećaje koji dolaze u vaše srce« (Propovijedaj moje evanđelje [2004.], 18). Razmotrite zapisivanje dojmova koje primate, čak i kada se čine nevezani za riječi koje čitate. Oni mogu biti točno ono što Gospodin želi da naučite.