24. poglavlje

Pomirenje Isusa Krista: Ogromno u svojem dosegu, prisno u svojem učinku

»Svjedočim o Pomirenju Gospodina Isusa Krista. Bez njega bi život bio beznačajan. Ono je zaglavni kamen na slavoluku našeg postojanja.«

Iz života Gordona G. Hinckleyja

Dana 1. siječnja 2000., predsjednik Gordon B. Hinckley je vodio Prvo predsjedništvo i Zbor dvanaestorice apostola u objavljivanju njihovog ujedinjenog svjedočanstva o Spasitelju. U ovoj su poruci, pod naslovom »Živući Krist«, oni izjavili: »Svjedočimo o istinitosti njegova neprispodobiva života i beskrajnoj moći njegove velike pomirbene žrtve. Nitko drugi nije imao tako snažan utjecaj na sve one koji su živjeli i koji će tek živjeti na zemlji.«¹

Tijekom govora na općem saboru tri mjeseca kasnije, predsjednik Hinckley je svjedočio o dubokom utjecaju koji je Spasitelj imao u njegovom životu. Govorio je brižno i osobno, povremeno prigušeno s emocijama:

»Od svega za što osjećam zahvalnost ovoga jutra, jedna stvar prevladava. To je živuće svjedočanstvo o Isusu Kristu, Sinu Svemogućeg Boga, Knezu mironosnom, Svecu…

Isus je moj prijatelj. Nitko drugi mi nije toliko dao. ‘Nitko nema veće ljubavi od ove: položiti vlastiti život za svoje prijatelje’ (Ivan 15:13). Dao je svoj život za mene. Otvorio je put do vječnog života. Samo je Bog to mogao učiniti. Nadam se da sam smatran dostojnim biti prijatelj njemu.

On je moj primjer. Njegov način života, njegovo u potpunosti nesebično ponašanje, njegovo posezanje prema potrebitima, njegova konačna žrtva, sve to stoji kao primjer meni. Ne mogu u potpunosti biti dorastao tomu, no mogu pokušati…

On je moj iscjelitelj. Zadivljen sam njegovim divnim čudima. Pa ipak znam da su se dogodila. Prihvaćam istinu tih stvari jer znam da je on Gospodar života i smrti. Čuda njegovog službeništva unaprijed govore o njegovoj sućuti, ljubavi i osjećaju čovječnosti koje je predivno za sagledati.

On je moj vođa. Počašćen sam što mogu biti jedan u dugoj povorci onih koji ga vole i koji su ga slijedili tijekom dva tisućljeća koja su prošla od njegovog rođenja…

On je moj Spasitelj i moj Otkupitelj. Dajući svoj život u boli i neizrecivoj patnji, on je posegnuo da podigne mene i svakoga od nas te sve sinove i kćeri Božje iz bezdana vječne tame nakon smrti. On je osigurao nešto bolje – područje svjetla i razumijevanja, rasta i ljepote gdje možemo ići naprijed na putu koji vodi do vječnog života. Moja zahvalnost ne poznaje granice. Moja zahvala mojem Gospodinu nema kraja.

On je moj Bog i moj Kralj. Od vječnosti do vječnosti, on će kraljevati i vladati kao Kralj kraljeva i Gospodar gospodara. Njegovoj vlasti neće biti kraja. Njegovoj slavi neće biti noći.

Nitko drugi ne može zauzeti njegovo mjesto. Nitko nikada ni neće. Neokaljan i bez ikakve ljage, on je Jaganjac Božji kojem se klanjam i kroz kojeg pristupam svojem Ocu na Nebu…

Zahvalno i s neumanjenom ljubavlju, svjedočim o ovome u njegovo sveto ime.«²

»Sve ovisi o njemu – njegovoj pomirbenoj žrtvi… To je bio zaglavni kamen u slavoluku velikog Očevog nauma.«

Naučavanja Gordona B. Hinckleyja

Ljubav našeg Nebeskog Oca izražena je u daru njegovog Jedinorođenog Sina.

Moje se srce ukroti kada razmišljam o velikoj ljubavi mojeg Nebeskog Oca. Koliko li sam zahvalan što znam da nas Bog voli. Neshvatljiva dubina ove ljubavi pronalazi izričaj u daru njegovog Jedinorođenog Sina koji je došao na svijet donijeti nadu u naša srca, donijeti ljubaznost i uljudnost u našim odnosima, i povrh svega spasiti nas od naših grijeha i voditi nas putem koji vodi do vječnog života.³

Spasiteljevo predsmrtno službeništvo

Otac svih nas, s ljubavi za sve nas, njegovu djecu, ponudio je…naum prema kojem ćemo mi imati slobodu odabrati tijek svojeg života. Njegov Prvorođeni Sin, naš stariji brat, bio je ključ tog nauma. Čovjek bi imao svoju slobodu biranja i s tom bi slobodom došla i odgovornost. Čovjek bi kročio putovima svijeta, griješio i posrtao. No, Sin Čovječji bi preuzeo na sebe tijelo i prinio se kao žrtvu za pomirenje grijeha svih ljudi. Kroz neizrecivu panju postao bi veliki Otkupitelj, Spasitelj cijelog čovječanstva.⁴

Spasiteljevo zemaljsko službeništvo

U cijeloj povijesti nije postojala veličanstvenost poput njegove. On, moćni Jahve, umilostivio se roditi u smrtni život u betlehemskoj staji. Izrastao je u mladića u Nazaretu te »napredovao u mudrosti, rastu i milosti ‘pred Bogom i ljudima’« (Luka 2:52).

Krstio ga je Ivan u vodama Jordana: »Iznenada se otvoriše nebesa te on vidje Duha Božjega gdje silazi kao golub i spušta se na njega.

I glas s neba reče: ‘Ovo je Sin moj. Ljubljeni moj, koga sam odabrao!’« (Mt 3:16–17).

Tijekom tri godine svojeg zemaljskog službeništva, učinio je što nitko drugi nije učinio prije; podučavao je kako nitko drugi nije podučavao prije.

Zatim je došlo njegovo vrijeme da ga se prinese. Održana je večera u gornjoj sobi, njegova posljednja s Dvanaestoricom u smrtnosti. Dok im je prao noge, naučavao je lekciju o poniznosti i služenju koju oni nikada neće zaboraviti.⁵

Patnja u Getsemanskom vrtu

Tamo je uslijedila patnja u Getsemaniju, a »to trpljenje«, rekao je, »prouzroči da ja kao Bog, najveći od svih, uzdrhtim od bola, i da krvarim iz svake pore i da mi trpi tijelo i duh« (NiS 19:18).⁶

U Getsemanskom vrtu patio je tako duboko da mu je krv curila kao znoj dok je preklinjao svoga Oca. No sve je to bilo dio njegove velike pomirbene žrtve.⁷

[Jednom sam sjedio] u sjeni starog stabla masline [u Getsemanskom vrtu] i čitao o strašnom hrvanju Sina Božjega dok se suočavao sa sigurnom budućnošću, znojeći kaplje krvi i moleći se svojem Ocu da dopusti da ga mimoiđe taj kalež – no rekavši: Ipak, neka bude tvoja volja, a ne moja… Osjetio sam nadmoćni osjećaj kako on nije iznosio svoju molbu, on se nije suočavao s tom patnjom po pitanjima tjelesne boli s kojom se skoro imao suočiti, strašnog, brutalnog raspeća na križu. Siguran sam da je sve to bilo dio toga. No, mislim da je u velikoj mjeri to bilo osjećaj njegove uloge u vječnoj dobrobiti svih Božjih sinova i kćeri, svih vremenskih naraštaja.

Sve je ovisilo o njemu – njegovoj pomirbenoj žrtvi. To je bio ključ. To je bio zaglavni kamen u slavoluku velikog nauma koje je Otac izložio za vječni život njegovih sinova i kćeri. Koliko je god bilo strašno suočiti se s time i koliko je god bilo opterećujuće shvatiti to, on se suočio, on je to ostvario i bilo je to čudesno i predivno. Vjerujem da nam je to previše za shvatiti. Ipak, imamo djelomičan uvid i moramo učiti sve više ga cijeniti.⁸

Uhićenje, raspeće i smrt

Uhitile su ga grube i okrutne ruke te je tijekom noći, suprotno zakonu, doveden pred Anu, a zatim Kaifu, lukavog i zlog sinedrijskog službenika. Rano idućeg jutra uslijedio je drugi izlazak pred ovog spletkarskog, zlobnog čovjeka. Zatim je odveden Pilatu, rimskom upravitelju, kojeg je njegova žena upozorila: »Nemoj se nikako miješati u stvar toga pravednika« (Mt 27:19). Nadajući se izbjeći odgovornost, Rimljanin ga je poslao Herodu, iskvarenom, razvratnom i zlom tetrarhu Galileje. Krist je zlostavljan i pretučen. Njegova je glava okrunjena oštrim i isprepletenim trnjem; na njegova je raskrvarena leđa stavljen podrugljiv grimizni ogrtač. Ponovno je doveden pred Pilata kojem je svjetina dovikivala: »Razapni ga! Razapni!« (Luka 23:21).

Spotičućim koracima kročio je do Golgote gdje je njegovo ranjeno tijelo pribijeno na križ na najnehumaniji i najbolniji način za pogubljenje koji su sadistički umovi mogli osmisliti.

Ipak je zavapio: »Oče, oprosti im, jer ne znaju što čine« (Luka 23:34).⁹

To je najdirljiviji prikaz u cijeloj ljudskoj povijesti, prikaz samog Isusa u Getsemaniju i na križu: Otkupitelja čovječanstva, Spasitelja svijeta, kako ostvaruje Pomirenje.

Sjećam se da sam bio s predsjednikom Haroldom B. Leejem… u Getsemanskom vrtu u Jeruzalemu. Mogli smo osjetiti, makar tek vrlo malo, užasnu patnju koja se tu odvila, patnju toliko žestoku da dok se Isus sam hrvao u duhu, krv je izlazila iz svake pore (vidi Luka 22:44; NiS 19:18). Prisjetili smo se izdaje osobe koje je bila pozvana na položaj od povjerenja. Prisjetili smo se da su zli ljudi položili okrutne ruke na Božjeg Sina. Prisjetili smo se usamljene osobe na križu kako vapi u agoniji: »Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio!« (Mt 27:46). Ipak, Spasitelj svijeta se hrabro kretao naprijed u ostvarenju Pomirenja za nas.¹⁰

Bolni sati su prolazili dok je njegov život kopnio u boli. Zemlja se potresla; hramski se zastor razderao. Preko njegovih su ispucanih usana prešle riječi: »Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj« (Luka 23:46).

Bilo je gotovo. Njegov je smrtni život završio. Prinio ga je kao otkupninu za sve. Minule su nade onih koji su ga voljeli. Zaboravljena su obećanja koja je dao. Njegovo je tijelo užurbano, no nježno položeno u posuđenu grobnicu u predvečerje židovskog Šabata.¹¹

Uskrsnuće

U rano nedjeljno jutro, Marija Magdalena i druge žene došle su do grobnice. Čudile su se dok su se žurile, kako je kamen mogao biti otkotrljan s vrata groba. Stigavši, vidjele su anđela koji im je govorio: »Znam da tražite razapetog Isusa.

On nije ovdje! Uskrsnuo je kako je rekao!« (Mt 28:5–6).

To se nikada ranije nije dogodilo. Prazna je grobnica bila odgovor na pitanje doba. Dobro je Pavao rekao: »Gdje je, smrti, tvoj žalac? Gdje je, smrti, tvoja pobjeda?« (1 Kor 15:55).¹²

»On nije ovdje! Uskrsnuo je kako je rekao« (Matej 28:6).

Ljudi će ustati iz groba kroz Spasiteljevu pomirbenu žrtvu.

Čudo tog jutra uskrsnuća… čudo je za cijeli ljudski rod. To je čudo moći Boga, čiji je voljeni Sin dao svoj život kako bi pomirio za grijehe svih, žrtva ljubavi za svakog sina i kćer Božju. Čineći to on je slomio pečate smrti.¹³

Nema ničega sveobuhvatnijeg od smrti i ničega sjajnijeg od jamstva besmrtnosti s nadom i vjerom. Opaka tuga koja dolazi sa smrću, ucviljenost koja slijedi nakon preminuća voljene osobe ublažene su samo sigurnošću Uskrsnuća Božjeg Sina…

Kad god hladna ruka smrti zamahne, kroz sumornost i tminu tog trenutka sjaji slavodobitni lik Gospodina Isusa Krista; njega, Božjeg Sina, koji je svojom nenadmašnom i vječnom moći prevladao smrt. On je Otkupitelj svijeta. Dao je svoj život za svakoga od nas. Ponovno ga je uzeo i postao prvorođenac onih koji su spavali. Kao Kralj kraljeva on slavodobitno stoji iznad svih drugih kraljeva. Kao Pomazanik on stoji iznad svih vladara. On je naša utjeha, naša jedina prava utjeha, kada se tamni pokrov zemaljske noći spušta oko nas dok duh napušta ovo ljudsko obličje.

Visoko iznad cijelog čovječanstva stoji Isus Krist.¹⁴

Sjećam se da sam govorio tijekom pogrebne službe dobrog čovjeka, prijatelja čija me dobrota nagnala da se uzdignem malo više. Tijekom godina sam upoznao njegove osmijehe, ljubazne riječi, igru njegovog nadarenog razuma, veliki raspon njegove službe drugima. A onda je on koji je bio tako pametan i dobar odjednom preminuo. Pogledao sam njegovo beživotno obličje. Nije postojalo nikakvo prepoznavanje niti pokret niti ikakva riječ…

Pogledao sam prema njegovoj ucviljenoj udovici i djeci. Znali su, kao što sam ja znao, da više nikada neće čuti njegov glas u smrtnosti. No nježna je dražesnost, neopisiva u naravi, donijela mir i ohrabrenje. Činilo se kao da govori: »Prestanite i znajte da sam ja Bog!« (Ps 46:11).

Činilo se kao da dalje govori: »Ne brinite. Sve je to bilo dio mojeg nauma. Nitko ne može pobjeći smrti. Čak je i moj Ljubljeni Sin preminuo na križu. No, učinivši to postao je slavan prvijenac Uskrsnuća. Smrti je uzeo žalac i grobu pobjedu.«

U svojem sam umu mogao čuti Gospodina kako govori ožalošćenoj Marti: »Ja sam uskrsnuće i život… Tko vjeruje u mene, ako i umre, živjet će. Tko god živi i vjeruje u me, sigurno neće nigda umrijeti« (Ivan 11:25–26).¹⁵

Kroz Spasiteljevu nam je pomirbenu žrtvu ponuđena prilika za uzvišenje i vječni život.

Hvala Svemogućem. Njegov je proslavljeni Sin skršio uze smrti; najveća od svih pobjeda… On je naš proslavljeni Gospodin. On je naš Otkupitelj koji je pomirio za naše grijehe. Ljudi će ustati iz groba kroz Spasiteljevu pomirbenu žrtvu. On je otvorio put kojim možemo steći ne samo besmrtnost, već i vječni život.¹⁶

Djelomično osjećam značenje njegovog Pomirenja. Ne mogu sve dokučiti. Bilo je toliko ogromno u svojem dosegu pa ipak tako prisno u svojem učinku da prkosi razumijevanju.¹⁷

Veličina Pomirenja je iznad naše sposobnosti da ga u potpunosti razumijemo. Znam samo da se dogodilo i da je to bilo za mene i vas. Patnja je bila toliko velika, agonija toliko žestoka da nitko od nas ne može pojmiti kada je Spasitelj prinio sebe kao otkupninu za grijehe čovječanstva.

Kroz njega je stečen oprost. Kroz njega dolazi sigurno obećanje da će cijelo čovječanstvo dobiti blagoslove spasenja, s uskrsnućem od mrtvih. Kroz njega i njegovu veliku, sveobuhvatnu žrtvu ponuđena nam je prilika za uzvišenje i vječni život kroz poslušnost.¹⁸

Nismo li svi mi razmetni sinovi i kćeri koji se trebaju pokajati i imati udjela u praštajućoj milosti našeg Nebeskog Oca te zatim slijediti njegov primjer?

Njegov Ljubljeni Sin, naš Otkupitelj, poseže prema nama u oprostu i milosti, no čineći to on zapovijeda pokajanje… Gospodin je rekao, a ja citiram iz objave dane proroku Josephu:

»Zapovijedam vam, dakle, da se obratite – obratite se da vas ne udarim šibom iz usta svojih, i gnjevom svojim, i srdžbom svojom, a vaše će patnje biti bolne – i ne znate kako bolne, kako birane, ne znate, da, kako teške za podnošenje, vi ne znate.

Jer, gle, ja, Bog, pretrpjeh to za sve da ne bi trpjeli oni koji se obrate.

No, ne obrate li se oni, moraju trpjeti kao i ja;

To trpljenje prouzroči da ja, kao Bog, najveći od svih uzdrhtim od bola, i da krvarim iz svake pore i da mi trpi tijelo i duh…

Učite od mene, i slušajte riječi moje. Hodajte u krotkosti Duha mojega i imat ćete mir u meni.« (NiS 93:15–18, 23).¹⁹

Na kraju krajeva, kada se pregleda cijela povijest, kada se istraže najdublje dubine ljudskog uma, ništa nije tako predivno, tako veličanstveno, tako ogromno kao ovaj čin milosti kada je Sin Svemogućega – Knez kraljevskog kućanstva svojeg Oca, onaj koji je nekoć govorio kao Jahve, onaj koji se umilostivio doći na zemlju kao beba rođena u Betlehemu – dao svoj život u sramotnom činu i boli da bi Božji sinovi i kćeri svih vremenskih naraštaja, svi koji moraju umrijeti, mogli ponovno kročiti i vječno živjeti. On je učinio za nas ono što nitko od nas nije mogao učiniti za sebe…

Prorok Izaija je izjavio:

»A on je naše bolesti ponio, naše je boli na se uzeo…

Za naše grijehe probodoše njega, za opačine naše njega satriješe. Na njega pade kazna - radi našeg mira, njegove nas rane iscijeliše« (Iz 53:4–5).

Ovo je predivna i istinita priča o Božiću. Rođenje Isusa u Betlehemu judejskom je predgovor. Trogodišnje Učiteljevo službeništvo je prolog. Veličanstvena suština priče je njegova žrtva, potpuno nesebični čin umiranja u boli na kalvarijskom križu radi pomirenja za grijehe svih nas.

Epilog je čudo Uskrsnuća koje donosi jamstvo da »kao što u Adamu svi umiru, tako će u Kristu svi oživjeti« (1 Kor 15:22).

Ne bi bilo Božića da nije bilo Uskrsa. Isus, betlehemska beba, bio bi tek još jedna beba rođena bez otkupljujućeg Krista Getsemanije i Kalvarije te slavodobitne činjenice Uskrsnuća.

Vjerujem u Gospodina Isusa Krista, Sina vječnog, živog Boga. Ni jedna osoba koja je kročila zemljom nije bila tako velika. Ni jedna druga osoba nije izvršila sličnu žrtvu ili podarila sličan blagoslov. On je Spasitelj i Otkupitelj svijeta. Vjerujem u njega. Njegovu božanstvenost izjavljujem bez ikakve dvosmislenosti ili kompromisa. Volim ga. Njegovo ime izgovaram sa štovanjem i divljenjem. Štujem ga kao što štujem njegovog Oca, u duhu i istini. Zahvaljujem mu i klečim pred njegovim Ljubljenim Sinom koji je davno posegnuo i svakome od nas rekao: »Dođite k meni svi koji ste umorni i opterećeni, i ja ću vas okrijepiti« (Mt 11:28)…

Za svakog od vas želim da provedete trenutak, možda samo sat, u tihoj meditaciji i osvrtu na čudo i veličanstvenost ovoga, Sina Božjega.²⁰

Iznosim svjedočanstvo o Pomirenju Gospodina Isusa Krista. Bez njega bi život bio beznačajan. Ono je zaglavni kamen na slavoluku našeg postojanja. Ono potvrđuje da smo živjeli prije rođenja u smrtnosti. Smrtnost je samo korak k još veličanstvenijem postojanju u budućnosti. Žalost zbog smrti umanjena je obećanjem o uskrsnuću.²¹

Isus jest Krist, predodređeni Božji Sin koji se umilostivio doći na zemlju, koji je po rođenju položen u jasle u pokorenoj naciji među vazalnim narodom – Božji Sin, Očev Jedinorođenac u tijelu, Očev Prvorođenac i Autor našeg spasenja. On je naš Otkupitelj, nas Spasitelj kroz čije je Pomirenje omogućen vječni život za sve koji će kročiti u poslušnosti njegovim naučavanjima.²²

Prijedlozi za proučavanje i podučavanje

Pitanja

Zašto nam je Nebeski Otac dao »dar njegovog Jedinorođenog Sina«? (Vidi 1. odsjek.) Što možete učiniti kako biste pokazali zahvalnost za ovaj dar? O čemu razmišljate i što osjećate dok čitate sažetak predsjednika Hinckleyja o tome što je Spasitelj učinio za nas?
U 2. odsjeku usporedite riječi koje predsjednik Hinckley koristi kako bi opisao smrt riječima koje koristi za opisivanje uskrsnuća. Što učite iz razlika u ovim riječima? Kako vaše svjedočanstvo o Spasiteljevom životu utječe na vaš život?
Što vi učite o Pomirenju Isusa Krista iz svjedočanstva predsjednika Hinckleyja? (Vidi 3. odsjek) Kako vas je Pomirenje osobno blagoslovilo? Kakvi su vaši osjećaji dok razmišljate o Spasiteljevoj žrtvi za vas? Isplanirajte vrijeme da održite »tihu meditaciju i osvrt« na Spasitelja.

Povezani stihovi iz Svetih pisama

Izaija 53; Ivan 3:16; 11:25; 2. Nefi 9:6–13; Alma 7:11–13; 34:8–10; Helaman 14:13–19; NiS 18:10–12

Pomoć pri podučavanju

»Dok se u molitvi pripremate da podučavate možete biti vođeni naglasiti određena načela. Možda ćete steći razumijevanje kako najbolje predstaviti određene zamisli. Možda ćete otkriti primjere, ogledne lekcije i nadahnjujuće priče u jednostavnim životnim aktivnostima. Možda ćete osjetiti poticaj pozvati neku određenu osobu da vam pomogne u nastavi. Možda ćete se sjetiti osobnog iskustva koje možete ispričati drugima« (Podučavanje, nema većeg poziva [1999.], 48).