23. poglavlje

Blagoslovi svetog hrama

»Hramske uredbe postaju najveći blagoslovi koje Crkva može ponuditi.«

Iz života Gordona B. Hinckleyja

»Vjerujem da nijedan član Crkve nije primio ono najbolje što ova Crkva ima za dati dok nije primio svoje hramske blagoslove u domu Gospodnjem«, rekao je predsjednik Gordon B. Hinckley na svećeničkom zasjedanju općeg sabora u listopadu 1997. Sukladno tomu, činimo sve što znamo kako učiniti da bismo ubrzali izgradnju ovih svetih građevina i učinili blagoslove koji se u njima primaju općenitije dostupnijima.«¹ Naveo je nekoliko hramova koji su bili u raznim etapama planiranja i izgradnje te je zatim iznio najavu koja će promijeniti živote ljudi diljem svijeta.

»Postoje mnoga područja u Crkvi koja su udaljena, gdje je broj članova mali i vjerojatno neće mnogo narasti u bližoj budućnosti. Treba li onima koji žive u tim područjima zauvijek uskratiti blagoslove hramskih uredbi? Dok smo bili u posjeti takvom području prije nekoliko mjeseci, uz molitvu smo razmišljali o tom pitanju. Odgovor je, vjerujemo, došao bistro i jasno.

Gradit ćemo male hramove u nekim od tih područja… Oni će biti izgrađeni prema mjerilima hramova, koja su mnogo veća od mjerila za sastajališta. Tu će se obavljati krštenja za mrtve, službe podarivanja, pečaćenja, te sve druge uredbe koje se vrše u Gospodinovom domu za žive i za mrtve.«²

Nadahnuće za ovaj naum započelo je više od 20 godina ranije kada je predsjednik Hinckley služio kao predsjednik odbora Crkve za hramove. Zabrinut što mnogi sveci posljednjih dana nisu imali lagan pristup hramskim blagoslovima, u svoj je dnevnik napisao: »Crkva je mogla izgraditi [mnogo manjih] hramova za cijenu hrama Washington [koji je tada bio u izgradnji]. To bi dovelo hramove ljudima umjesto da ljudi moraju putovati velike udaljenosti da dođu do njih.«³

Godine 1997., objava od Gospodina je oživjela ovu ideju. Predsjednik Hinckley je iznio nešto o toj objavi kada je prinio molitvu posvećenja za hram Colonia Juárez Chihuahua Meksiko. »Ovdje si u Sjevernom Meksiku«, molio se, »ti objavio ideju i naum o manjem hramu, potpunom u svakom nužnom detalju, no po veličini prikladnom potrebama i okolnostima članstva Crkve u ovom području tvojeg vinograda. Ta je objava došla iz želje i molitve za pomoć tvojem narodu ovih kolonija koji je bio istinit i odan.«⁴

Šest mjeseci nakon što je najavio naum izgradnje manjih hramova, predsjednik Hinckley je iznio još jednu značajnu najavu:

»Putovali smo daleko među članstvom Crkve. Bio sam s mnogima koji imaju vrlo malo od svjetovnih dobara. No, u svojem srcu imaju veliku, žarku vjeru po pitanju djela posljednjeg dana. Oni vole Crkvu. Oni žive evanđelje. Oni vole Gospodina i žele vršiti njegovu volju. Oni plaćaju svoju desetinu, koliko god skromna bila. Oni podnose ogromne žrtve kako bi pohađali hramove. Oni danima putuju u jeftinim autobusima i na starim čamcima. Oni štede svoj novac i odriču se kako bi si to sve omogućili.

Oni trebaju hramove u blizini – male, predivne, korisne hramove. Sukladno tomu, koristim ovu priliku da cijeloj Crkvi najavim program neposredne izgradnje nekih 30 malih hramova…

Bit će to ogroman poduhvat. Ništa niti približno tomu nije ikada ranije probano… To će biti ukupno 47 novih hramova uz ovih 51 sada aktivnih. Mislim da bi bilo najbolje nadodati još 2 pa da ih bude ravno 100 do kraja stoljeća, s obzirom da će biti 2.000 godina ‘nakon dolaska Gospodina i Spasitelja našega, Isusa Krista, u tijelu’ (NiS 20:1). U ovom se programu krećemo razinom kojom nikada ranije nismo.«⁵

Predsjednik Hinckley je 1. listopada 2000. posvetio hram Boston Massachusetts, 100. aktivni hram. Prije kraja te godine posvetio je još dva hrama. A kada je preminuo 27. siječnja 2008. godine Crkva je imala 124 aktivna hrama, s još 13 najavljenih. Od 124 aktivna hrama, predsjednik Hinckley je sudjelovao u planiranju i izgradnji većine njih te je osobno posvetio njih 85.

Čak i dok je predsjednik Hinckley najavljivao veliki broj novih hramova, i čak i dok se divio njihovoj ljepoti, on je podsjećao svece posljednjih dana na svrhu tih svetih zdanja: da blagoslove pojedince i obitelji, jedno po jedno. Govoreći o hramu San Diego Kalifornija, rekao je: »Kako li je ovo čudesno predivna građevina. No, uz svu ljepotu ove građevine, ta je struktura samo sredstvo do cilja i nije cilj sama po sebi. To je zdanje podignuto i posvećeno za vršenje svetih uredbi koje je Gospodin objavio u ovo vrijeme.«⁶

Drugom je prilikom rekao: »Nijedna osoba nema cijelo evanđelje dok nije sposobna primiti [uredbe hrama]. I na nama leži odgovornost pobrinuti se da su ta zdanja dostupna. Ne znam koliko mi je još ostalo, no nadam se da ću graditi Gospodinove hramove do kraja svojih dana, noseći hramove ljudima kako bi oni mogli imati čudesne blagoslove koji se imogu dobiti [tamo].«⁷

Naučavanja Gordona B. Hinckleyja

Hramovi su izrazi našeg svjedočanstva i oni predstavljaju ono najbolje u našem bogoštovlju.

Svaki hram koji izgradi Crkva Isusa Krista svetaca posljednjih dana stoji kao izraz svjedočanstva njegovog naroda da Bog naš Vječni Otac živi, ima naum za blagoslov svojih sinova i kćeri svih naraštaja, da je njegov Ljubljeni Sin, Isus Krist, koji je rođen u Betlehemu judejskom i razapet na križu Golgote, Spasitelj i Otkupitelj svijeta čija pomirbena žrtva omogućuje ispunjenje tog nauma u vječnom životu svakoga tko prihvaća evanđelje i živi po njemu.⁸

Sve što se događa u hramu je nadahnjujućeg i oplemenjujućeg oblika. Govori o životu ovdje i nakon groba. Govori o važnosti pojedinca kao Božjeg djeteta. Govori o važnosti obitelji kao tvorevini Svemogućega. Govori o vječnosti bračnog odnosa. Govori o odlasku u veću slavu. To je mjesto svjetla, mjesto mira, mjesto ljubavi gdje se bavimo s onime što je vječno.⁹

Svaki hram… je zapravo stajao kao spomenik našem uvjerenju u besmrtnost ljudske duše, da je ova etapa smrtnog života kroz koju prolazimo dio stalnog uspinjanja u vis, da tako kažem, i da zasigurno kao što postoji život ovdje, postoji život i tamo. To je naše čvrsto uvjerenje. Ostvaruje se kroz Spasiteljevo Pomirenje i, kao što sam naveo, hram postaje most između ovog i narednog života. Hram se bavi pitanjima besmrtnosti.¹⁰

Ove jedinstvene i prelijepe građevine te uredbe koje se u njima poslužuju predstavljaju ono najbolje u našem bogoštovlju. Ove uredbe postaju najdubokoumniji izrazi naše teologije.¹¹

Sveta pitanja zaslužuju sveto razmatranje… Kada izađete kroz vrata Doma Gospodnjega, budite odani svetom povjerenju da ne govorite o onome što je sveto i posvećeno.

Gospodin je rekao: »Spomenite se da je ono što odozgor dolazi sveto, i mora se s pomnjom izgovarati, i na poticaj Duha« (NiS 63:64). I opet: »Ne poigravaj se sa svetinjama« (NiS 6:12).¹²

Kroz hramske uredbe primamo krunske blagoslove evanđelja.

Ovi hramovi, koji se sada nalaze svuda po svijetu, nužni su za ispunjenje Spasiteljevog Pomirenja. Ovdje, pod ovlasti svetog svećeništva, posluživat će se uredbe koje ne vode samo do spasenja, već i do vječnog uzvišenja.¹³

Isus Krist, Sin Božji, dao je svoj život na križu na Kalvariji za grijehe čovječanstva. Njegova je zastupnička žrtva bila za svakoga od nas. Kroz tu je žrtvu došlo obećanje o uskrsnuću za sve. To je došlo kroz Božju milost, bez ikakvog napora od strane ljudi. Kroz ključeve svetog svećeništva koje je dvanaestorici udijelio Gospodin kada je hodao među njima, koje su u ovoj rasporedbi obnovili oni koji su ih držali u drevna vremena – kroz njih su došli dodatni veliki blagoslovi, uključujući one jedinstvene i čudesne uredbe koje se poslužuju u domu Gospodnjem. Samo se u tim uredbama ostvaruje korištenje »punine svećeništva« (NiS 124:28).¹⁴

Hramske uredbe [su] najveći blagoslovi koje Crkva može ponuditi.¹⁵

Blagoslovi hrama za muškarce i žene koji ulaze u njih… uključuju naša pranja i pomazanja kako bismo mogli biti čisti pred Gospodinom. Oni uključuju službu upute u kojoj nam je dano podarivanje obveza i blagoslova koji nas motiviraju na ponašanje u skladu s načelima evanđelja. Oni uključuju uredbe pečaćenja po kojima ono što je zapečaćeno na zemlji zapečaćeno je na nebu, nudeći neprekidnost obitelji.¹⁶

[Jednom] sam pozvan u bolnicu uz bolesnički krevet majke u završnom stadiju ozbiljne bolesti. Preminula je nedugo nakon toga, ostavljajući svojeg muža i četvero djece, uključujući dječaka od šest godina. Prevladala je tuga, duboka, oštra i tragična. No, svjetleći kroz njihove suze bila je vjera predivna i sigurna da zasigurno kao što sada postoji tužno razdvajanje, jednoga dana doći će do radosnog ujedinjenja jer je taj brak započeo s pečaćenjem za vrijeme i vječnost u domu Gospodnjem pod ovlasti svetog svećeništva…

Mnogi su proputovali [velike udaljenosti] kako bi primili blagoslove hramskog braka. Vidio sam skupinu svetaca posljednjih dana koji su si – prije izgradnje hrama u njihovoj domovini – uskratili hranu kako bi si omogućili daleko putovanje do hrama Lale Havaji. Prije nego što smo imali hram u Johannesburgu, susretali smo one koji su bili bez potrepština kako bi si priuštili let od 11.000 km od Južne Afrike do hrama u Surreyju u Engleskoj. Svjetlo je sjalo u njihovim očima, osmijesi su bili na njihovim licima, a na njihovim usnama svjedočanstva da je bilo beskrajno vrjednije od svih drugih troškova.

I sjećam se da sam prije mnogo godina na Novom Zelandu čuo svjedočanstvo čovjeka s druge strane Australije koji je, zapečativši se civilnom ovlašću, a zatim priključivši se Crkvi sa svojom ženom i djecom, proputovao cijeli put diljem prostranog kontinenta, zatim preko Tasmanovog mora do Aucklanda i dolje do hrama u predivnoj dolini Waikato. Kako se sjećam njegovih riječi, rekao je: »Nismo si mogli priuštiti doći. Naš svjetovni imetak sastojao se od starog automobila, našeg namještaja i posuđa. Rekao sam svojoj obitelji: ‘Ne možemo si priuštiti da odemo’. Onda sam pogledao u lice svoje predivne žene i naše predivne djece i rekao: ‘Ne možemo si priuštiti da ne odemo. Ako mi Gospod dade snage, mogu raditi i zaraditi dovoljno za drugi automobil, namještaj i posuđe, no ako izgubim moje voljene, bio bih siromašan i u ovom životu i u vječnosti’.«¹⁷

Moja braćo i sestre, malo je čudo što sam s otvaranjem… hramova vidio suze snažnih muškaraca koji su zagrlili svoje supruge pred oltarima ovih svetih domova. Vidio sam suze očeva i majki kada su grlili svoju djecu za ovim istim oltarima. Kroz ovdje primijenjenu moć oni su spoznali da ni vrijeme ni smrt ne mogu uništiti veze koje ih povezuju.¹⁸

Hram je svetište službe gdje primamo spasonosne uredbe za one koji su preminuli bez primanja evanđelja.

Nebrojeni su milijuni koji su kročili zemljom i koji nikada nisu imali priliku čuti evanđelje. Hoće li njima biti uskraćeni blagoslovi kakvi se nude u hramovima Crkve?

Kroz živuće zastupnike koji predstavljaju mrtve, iste su uredbe dostupne onima koji su napustili smrtnost. Oni su onda u duhovnom svijetu slobodni prihvatiti ili odbaciti te zemaljske uredbe koje su izvršene za njih, uključujući krštenje, brak i pečaćenje obiteljskih odnosa. Ne smije postojati prisila u Gospodinovom djelu, no mora postojati prilika.¹⁹

Ovo je svetište službe. Većina djela učinjena u ovim svetim domovima vrši se zastupnički za one koji su prošli kroz veo smrti. Ne znam za drugo djelo koje se s njim može usporediti. On je bliže zastupničkoj žrtvi Božjeg Sina za cijelo čovječanstvo od ijednog drugog djela kojeg sam ja svjestan. Ne očekuje se zahvala od onih koji u zagrobnom svijetu postaju korisnici ove posvećene službe. To je služba živih za mrtve. To je služba kojoj je nesebičnost u samoj srži.²⁰

Brojne dječake i djevojčice… podsjetilo se da ovi hramovi nisu samo za njihove roditelje, već i za njih. Oni u dobi od 12 godina mogu ući u dom Gospodnji i stajati kao zastupnici u krštenjima za one iza vela smrti. Kako li je to velika i nesebična služba. Kako li je predivna stvar za naše mlade biti uključeni u ovaj potpuno nesebičan čin za one koji su nemoćni pomoći sebi.

Ići ruku pod ruku sa… sve većom hramskom aktivnosti je povećanje u našem hramskom djelu. Računalo u svojim raznim razgranjivanjima ubrzava ovo djelo, a ljudi iskorištavaju nove tehnike koje im se nude. Kako netko može pobjeći od zaključka da je Gospodin u svemu ovome? Kako se računalni objekti poboljšavaju, broj hramova raste da bi se udovoljilo ubrzanom djelu obiteljske povijesti.²¹

Mi smo odgovorni za blagoslove, vječne blagoslove, svih koji su živjeli na zemlji, nebrojenih, bezbrojnih naraštaja muškaraca i žena koji su živjeli na zemlji, svih koji danas žive na zemlji i svih koji će tek živjeti na zemlji. Kako li je velika naša odgovornost. Moramo stajati mali ponosniji i djelovati malo marljivije da bismo to ostvarili.²²

Oni s druge strane koji nisu mrtvi, već su živi po pitanju duha, radovat će se i biti usrećeni kada se probude i krenu naprijed svojim putem do »besmrtnost[i] i život[a] vječn[og]« (Mojsije 1:39).²³

Očekuju nas veliki blagoslovi dok se čuvamo dostojnima i često idemo u hram.

Dajem… izazov svakome od vas danas da sredite svoj život, budete dostojni odlaska u dom Gospodnji i tamo imate udjela u blagoslovima koji su svojstveno vaši… Veliki su uvjeti, no blagoslovi su još i veći.²⁴

Pozivam ljude posvuda, sa svim uvjeravanjem za koje sam sposoban, da žive dostojno kako bi mogli držati hramsku preporuku, da je dobiju i smatraju dragocjenom, te da ulažu veći napor kako bi mogli ići u dom Gospodnji i imati udjela u duhu i blagoslovima koji se tamo mogu dobiti.²⁵

Bilo da možete redovito ići [u hram] ili ne, osposobite se za hramsku preporuku i držite je u svojem džepu. Ona će vas podsjećati na to što se očekuje od vas kao sveca posljednjih dana.²⁶

Zadovoljan sam što svaki muškarac ili žena koji idu u hram u duhu iskrenosti i vjere izlaze iz doma Gospodnjeg kao bolji muškarac ili žena. Postoji potreba za stalnim napredovanjem tijekom cijelog našeg života. Potrebno je ponekad ostaviti buku i uzburkanost svijeta i ući unutar zidova svetog doma Božjeg i tamo osjećati njegov duh u okrilju svetosti i mira.²⁷

Ovo sveto zdanje postaje škola upućivanja u slatke i svete Božje stvari. Ovdje smo naglasili naum brižnog Oca u ime njegovih sinova i kćeri svih naraštaja. Ovdje smo pred sobom narisali odiseju čovjekovog vječnog putovanja od predsmrtnog postojanja preko ovoga života do života nakon ovoga. Velike temeljne i osnovne istine podučavaju se s jasnoćom i jednostavnošću u granicama razumijevanja svih koji čuju…

Hram je također mjesto osobnog nadahnuća i objave. Legija jesu oni koji u vrijeme stresa, prilikom donošenja teških odluka i rješavanja složenih problema, dolaze u hram u duhu posta i molitve tražiti božansko usmjerenje. Mnogi su posvjedočili kako se, iako se ne čuju glasovi objave, poticaji povezani sa smjerom koji je potrebno slijediti mogu doživjeti u to vrijeme ili kasnije postati odgovori na njihove molitve.

»Idite u dom Gospodnji i tamo osjetite njegov duh te razgovarajte s njim pa ćete spoznati mir koji nećete naći nigdje drugdje.«

Ovaj je hram izvor vječne istine. »Tko pije od vode koju ću mu ja dati, sigurno neće nikada ožednjeti« (Ivan 4:14). Ovdje se naučavaju one istine koje su božanske u svojoj srži i vječne u svojim posljedicama.

Za one koji uđu unutar ovih zidova, ovaj dom postaje dom saveza. Ovdje obećavamo, svečano i sveto, da ćemo živjeti evanđelje Isusa Krista na najprofinjeniji način. Sklapamo savez s Bogom, našim Vječnim Ocem, da ćemo živjeti prema ovim načelima koja su temelj svake istinite vjere.²⁸

Je li vam život ispunjen zabrinutošću? Imate li probleme, brige i razdiranja? Žudite li za mirom u svojem srcu i prilikom da komunicirate s Gospodinom te meditirate o njegovom putu? Idite u dom Gospodnji i tamo osjetite njegov duh te razgovarajte s njim pa ćete spoznati mir koji nećete naći nigdje drugdje.²⁹

U vremenima tmine pokušajte doći do doma Gospodnjeg i tamo isključiti svijet. Primite njegove svete uredbe i omogućite ih svojim precima. Po završetku sesije u hramu, u tišini sjedite u celestijalnoj sobi i promislite o blagoslovima koje ste primili za sebe ili koje ste omogućili onima koji su prešli dalje. Vaše će se srce naduti od zahvalnosti, a misli o vječnim istinitostima Gospodinovog velikog nauma sreće ispunit će vašu dušu.³⁰

U ovom bučnom, užurbanom, prodornom svijetu, kolika li je povlastica imati sveti dom gdje možemo iskusiti posvećujući utjecaj Duha Gospodnjega. Element sebičnosti stalno utječe na nas. Mi ga moramo nadvladati, a nema boljeg načina nego otići u dom Gospodnji i služiti tamo kao zastupnici za one koji su iza koprene smrti…

I tako vas pozivam da bolje iskoristite ovu blagoslovljenu povlasticu. To će oplemeniti vašu narav. To će oljuštiti sebični oklop u kojem većina nas živi. To će doslovno donijeti posvećujući učinak u naše živote i učiniti nas boljim muškarcima i boljim ženama.³¹

Znam da su vam životi zaposleni. Znam da imate puno za raditi. No dajem vam obećanje da ako ćete ići u dom Gospodnji, bit ćete blagoslovljeni, život će vam biti bolji. Sada, molim vas, molim vas moja ljubljena braćo i sestre, okoristite se velikom prilikom odlaska u Gospodinov dom da time imate udjela u svim čudesnim blagoslovima koji su vas tamo čekaju.³²

Prijedlozi za proučavanje i podučavanje

Pitanja

Predsjednik Hinckley je rekao da su hramske uredbe »najdubokoumniji izrazi naše teologije« (1. odsjek) i »najveći blagoslovi koje Crkva može ponuditi« (2. odsjek). Koji su neki blagoslovi koje ste primili kroz ove uredbe?
Predsjednik Hinckley je govorio o muškarcima i ženama koji liju suze radosnice u hramovima (vidi 2. odsjek). Iz vašega iskustva, zašto hramske uredbe uzrokuju tako duboke osjećaje?
Predsjednik Hinckley je o djelu otkupljenja mrtvih rekao: »Kako li je predivna stvar za naše mlade biti uključeni u ovaj potpuno nesebičan čin« (3. odsjek). Što roditelji i mladi mogu učiniti kako bi zajedno radili u ovoj službi?
Što mi možemo napraviti da bismo odvojili vremena za služenje u hramu? Na koje načine naša služba u hramu utječe na naš život izvan hrama? (Za neke primjere vidi 4. odsjek.) Kako vas je odlazak u hram blagoslovio?

Povezani stihovi iz Svetih pisama

Izlazak 25:8; 1. Kraljevi 6:11–13; NiS 88:119–20; 109:12–13, 24–28; 110:1–10; 128:22–24

Pomoć pri proučavanju

»Razgovarajte o tome što ste naučili. Kada to radite, misli vam postaju jasnije i povećava se vaša moć pamćenja« (Podučavanje, nema većeg poziva [1999.], 17).