11. poglavlje

Dom – temelj pravednog života

»Čim više odgajate svoju djecu prema putovima evanđelja Isusa Krista, s ljubavlju i visokim očekivanjem, time je vjerojatnije da će postojati mir u njihovom životu.«

Iz života Gordona G. Hinckleyja

Pred kraj 1973., Gordon i Marjorie Hinckley su se nevoljko odlučili preseliti iz svojeg doma u East Mill Creeku, Utah, kako bi mogli živjeti bliže sjedištu Crkve u Salt Lake Cityju. Predsjednik Hinckley koji je tada bio član Zbora dvanaestorice apostola odvojio je vrijeme da na Silvestrovo te godine napiše nešto o njihovom domu. Njegove riječi otkrivaju osjećaje o tom mjestu, no još i više, otkrivaju njegove osjećaje o brižnoj obitelji.

»Kako li smo sentimentalno tužni zbog odlaska«, napisao je. Prisjetio se rada obitelji na izgradnji doma i razvoju okolnog imanja. Zatim su se njegove misli okrenule prema odnosima – jednih prema drugima i prema Bogu.

»Ovdje smo se zajedno igrali dok su naša djeca rasla i ovdje smo se zajedno molili. Ovdje smo mi i naša djeca spoznali našeg Nebeskog Oca, da on živi i sluša i odgovara.

Mogao bih nastaviti i napisati knjigu… ne za svijet, već za ovo petero djece, njihove bračne drugove i potomstvo. A kada bih u riječi pretočio tu priču o tom domu bilo bi suza i smijeha te velikog, tihog i prožimajućeg duha ljubavi koja će dodirnuti srce onih koji čitaju jer su se oni koji su živjeli i rasli ovdje međusobno voljeli, voljeli su svoje susjede, voljeli su svojeg Boga i Gospodina Isusa Krista.«¹

Tijekom svojeg je službeništva predsjednik Hinckley svjedočio o važnosti brižnih, vjernih obitelji. Pod njegovim su vodstvom, Prvo predsjedništvo i Zbor dvanaestorice apostola objavili proglas »Obitelj: Proglas svijetu«, kojeg je starješina M. Russell Ballard iz Dvanaestorice opisao kao »jasan poziv na zaštitu i jačanje obitelji«.² Nakon što je u rujnu 1995. pročitao proglas na općem sastanku Potpornog društva, predsjednik Hinckley je izjavio: »Snaga bilo koje nacije ukorijenjena je unutar zidova domova. Potičemo naše ljude posvuda da osnaže svoje obitelji u skladu s ovim tradicionalnim vrlinama.«³

»Pozivamo roditelje da posvete svoje najbolje napore u podučavanju i odgajanju svoje djece.«

Naučavanja Gordona B. Hinckleyja

Obiteljski su odnosi najsvetiji od svih odnosa.

Obitelj je božanska. Uspostavio ju je naš Nebeski Otac. Obuhvaća najsvetije odnose. Gospodinove svrhe mogu se ispuniti samo kroz njezinu organizaciju.⁴

Mi smo crkva koja iznosi svjedočanstvo o važnosti obitelji – oca, majke, djece – i o činjenici da smo svi mi djeca Boga, našeg Nebeskog Oca. Roditelji koji donose djecu na svijet imaju odgovornost voljeti ovu djecu, njegovati ih i brinuti se o njima, podučavati ih onim vrlinama koje bi blagoslovile njihov život kako bi odrasla i postala dobri građani… Želim naglasiti ono što vam je već poznato, a to je važnost povezivanja naših obitelji s ljubavlju i ljubaznošću, uvažavanjem i poštovanjem te podučavajući ih Gospodinovim putovima kako bi vaša djeca rasla u pravednosti i izbjegla tragedije koje prevladavaju tako mnogo naših obitelji diljem svijeta.⁵

Najvažnije je da ne zanemarite svoje obitelji. Ništa što imate nije dragocjenije.⁶

Očevi i majke imaju povlasticu brinuti se za svoju djecu i podučavati ih evanđelju Isusa Krista.

Pozivamo roditelje da posvete svoje najveće napore u podučavanje i odgoj svoje djece po evanđeoskim načelima koji će ih zadržati blizu Crkve. Dom je temelj pravednog života i nikakvo drugo posredništvo ne može zauzeti njegovo mjesto niti ispuniti njegove osnovne funkcije u pronošenju ove bogomdane odgovornosti.⁷

Zadovoljan sam time da ništa neće zajamčiti uspjeh u opasnom poduhvatu roditeljstva doli programa obiteljskog života koji dolazi iz čudesnog naučavanja evanđelja: da otac doma može biti odjenut Božjim svećeništvom; da je njegova povlastica i obveza kao opskrbnika djece našeg Nebeskog Oca skrbiti o njihovim potrebama; da on ima upravljati domom u duhu svećeništva »uvjeravanjem, velikodušnošću, plemenitošću i blagošću, i ljubavlju nehinjenom« (NiS 121:41–42); da je majka u domu Božja kćer, duša razumnosti, predanosti i ljubavi koja može biti odjevena Duhom Božjim; da je njezina povlastica i obveza kao opskrbnice djece našeg Nebeskog Oca njegovati tu djecu u njihovim potrebama; da ona također, u suradnji sa svojim mužem, ima učiti svoju djecu »da shvate nauk o obraćenju, vjeri u Krista, Sina Boga živoga, i o krštenju, i daru Duha Svetoga polaganjem ruku… [te] da mole i da uspravno hode pred Gospodom« (NiS 68:25, 28).

U takvom su domu roditelji voljeni, a ne omraženi; njih se cijeni, a ne boji. A djeca se smatraju darom od Gospodina za koje se treba brinuti, koje treba odgajati i usmjeravati.

Može postojati povremeno neslaganje; mogu postojati male razmirice. No, postoji li molitva u obitelji, ljubav i obazrivost, postojat će ostatak privrženosti koji će zauvijek povezati i odanost koja će uvijek voditi.⁸

Sada riječ samohranim roditeljima… [Vi] nosite iscrpljujuće terete borbe u svakodnevnim bitkama koje dolaze s odgajanjem djece i brigom da su njihove potrebe ispunjene. To je samotna dužnost. No, ne trebate biti u potpunosti sami. Mnogo je onih, čak toliko mnogo u ovoj Crkvi koji bi posegnuli prema vama sa senzibilitetom i razumijevanjem. Oni se ne žele nametati gdje nisu potrebni. No, njihova je briga nepatvorena i iskrena te oni blagoslivljaju svoj život dok blagoslivljaju vaš život i život vaše djece. Rado prihvatite njihovu pomoć. Oni ju trebaju pružiti radi sebe kao i radi vas.

Imamo tisuće dobrih biskupa u ovoj Crkvi. Imamo tisuće dobrih službenika u zborovima. Imamo tisuće predivnih žena u Potpornom društvu. Imamo kućne učitelje i kućne posjetiteljice. Oni su vaši prijatelji koje je Gospodin postavio kako bi vam dali svoju snagu da vam pomogne. I nikada nemojte zaboraviti da je sam Gospodin izvor snage veće od ijedne druge. Dirnulo me je iskustvo koje je prepričao… samohrana majka koja odgaja sedmero djece, kada je preklinjala svojeg Oca na Nebu da bi mu mogla doći, pa makar samo na jednu noć, kako bi pronašla utjehu i snagu za kušnje sutrašnjice. Nježan je bio odgovor koji joj je ušao u um gotovo poput objave: »Ne možeš doći k meni, no ja ću doći tebi.«⁹

Čim više odgajate svoju djecu prema putovima evanđelja Isusa Krista, s ljubavlju i visokim očekivanjem, time je vjerojatnije da će postojati mir u njihovom životu.¹⁰

Djeca kroz obiteljsku molitvu rastu u vjeri u živućeg Boga.

Pogledajte mališane svoje. Molite se s njima. Molite za njih i blagoslivljajte ih. Svijet u kojem se kreću je zamršen i težak. Naletjet će na teška mora nedaća. Trebat će im sva snaga i vjera koju im možete pružiti dok su još blizu vas. Također će trebati veću snagu koja dolazi kroz višu moć. Trebat će im više od samo onoga što će pronaći. Morat će uzdići svijet, a jedine poluge koje će imati su primjeri njihovih vlastitih života te moći uvjeravanja koje će dolaziti iz njihovih svjedočanstava i znanja o Božjim stvarima. Trebat će Gospodinovu pomoć. Molite se s njima dok su mladi kako bi spoznali da je to izvor snage koji će im onda biti dostupan u svakom trenutku potrebe.¹¹

Ne znam za ijedan drugi običaj koji će imati tako spasonosan učinak na vaš život kao što će imati običaj zajedničkog klečanja u molitvi. Same riječi: »Naš Oče na Nebu«, imaju ogroman učinak. Ne možete ih iskreno izgovoriti s priznanjem, a da nemate nekakav osjećaj odgovornosti prema Bogu…

Bog će tada biti vaš suradnik, a vaši dnevni razgovori s njim donijet će mir u vaša srca i radost u vaše živote koji ne mogu doći ni iz jednog drugog izvora… Vaša će ljubav osnažiti. Vaše poštivanje jedan drugog će rasti.

Vaša će djeca biti blagoslovljena osjećajem sigurnosti koja dolazi življenjem u domu u kojem boravi Duh Božji. Oni će znati i voljeti roditelje koji poštuju jedan drugoga te će duh poštovanja rasti u njihovom srcu. Iskusit će osjećaj sigurnosti u izgovorenim ljubaznim riječima. Zaštitit će ih otac i majka koji, živeći pošteno prema Bogu, žive pošteno jedan s drugim i sa svojim bližnjima. Sazrijevat će s osjećajem zahvalnosti, čuvši svoje roditelje kako u molitvi izražavaju zahvalnost za velike i male blagoslove. Rast će s vjerom u živućeg Boga.¹²

Kućna obiteljska večer može međusobno približiti roditelje i djecu u učenje Gospodinovih putova.

Sjećam se da kada sam bio dječak, pet godina star, predsjednik Joseph F. Smith je cijeloj Crkvi objavio da bi trebali okupljati svoje obitelji radi kućnih obiteljskih večeri. Moj je otac rekao: »Predsjednik Crkve je zatražio da to činimo i mi ćemo to činiti«.

Stoga smo se svi mi okupili na kućnoj obiteljskoj večeri. Bilo je zabavno. Rekao je: »Pjevat ćemo pjesmu«. Pa, nismo bili pjevači… Samo smo pokušali pjevati i smijali smo se jedni drugima. Tako smo činili s puno drugih stvari. No, iz tog je iskustva postupno proizašlo nešto što je bilo predivno – običaj koji nam je pomogao, okupio nas je kao obitelj, osnažio nas je te je u našem srcu raslo uvjerenje o vrijednosti kućne obiteljske večeri.¹³

Zahvalan sam što mi kao Crkva imamo, kao temeljan dio našeg programa, običaj tjedne kućne obiteljske večeri. Značajno je što u ovim zaposlenim danima tisuće obitelji diljem svijeta ulažu iskreni napor kako bi posvetili jednu večer u tjednu zajedničkom pjevanju, međusobnom podučavanju Gospodinovim putovima, klečanju u zajedničkoj molitvi da bi tamo zahvalili Gospodinu na njegovim milostima te prizvali njegove blagoslove na svoj život, svoje domove, poslove i zemlje. Mislim da malo cijenimo ogromno dobro koje će doći iz ovog programa.¹⁴

Ukoliko imalo sumnjate u vrlinu kućne obiteljske večeri, isprobajte ju. Okupite svoju djecu oko sebe, podučite ih, iznosite im svoje svjedočanstvo, zajedno čitajte Sveta pisma i zabavljajte se.¹⁵

Roditelji bi trebali početi podučavati svoju djecu dok su djeca vrlo mlada.

Nedugo poslije našeg vjenčanja, izgradili smo svoj prvi dom. Imali smo malo novca pa sam ja napravio puno posla. Uređenje okoliša bilo je u potpunosti moja dužnost. Prvo od mnogih stabala koje sam posadio bilo je gledičija bez trnja te sam zamišljao dan kada će njezin hlad pomoći u hlađenju kuće tijekom ljeta. Stavio sam je na mjesto gdje vjetar iz kanjona s istočne strane najžešće puše. Iskopao sam rupu, stavio u nju mladicu, stavio zemlje oko nje i uglavnom ju zaboravio. Bilo je to samo majušno stablo, možda 2 centimetra u promjeru. Bilo je tako gipko da sam ga lako mogao saviti u bilo kojem smjeru. Malo sam obraćao pažnju na njega tijekom godina. Tada sam ga jedne zime, kada na stablu nije bilo lišća, slučajno pogledao kroz prozor. Primijetio sam da se naginje prema zapadu, izobličeno i izvan ravnoteže. Nisam mogao vjerovati. Izašao sam van i naslonio se na njega kao da ga želim uspraviti. Ali deblo je sada bilo oko 20 cm u promjeru. Moja snaga nije značila ništa prema njemu. Iz svoje sam alatnice izvadio koloturnik i užem pričvrstivši jedan kraj na stablo, a drugi za dobro postavljen stup. Povukao sam uže. Koloturnici su se malo pomaknuli, a trupac stabla se lagano zatresao. Ali to je bilo sve. Činilo se kao da mi je rekao: »Ne možeš me ispraviti. Prekasno je. Ovakvo sam naraslo jer si me zanemario i neću se pokoriti.«

Naposljetku sam u svojem očaju uzeo pilu i otpilio veliku, tešku granu sa zapadne strane. Zakoračio sam unatrag i pregledao što sam učinio. Otpilio sam glavni dio stabla, ostavivši veliku brazgotinu od oko 20 centimetara i samo jednu malu granu koja raste uvis…

Nedavno sam ponovno pogledao stablo. Bilo je veliko, svojim oblikom bolje te veliki dodatak kući. No, kolika je ozbiljna bila trauma njegove mladosti i kako bolan tretman koji sam primijenio kako bih ga izravnao. Kad je bilo posađeno, komad konopca držao bi ga na mjestu protiv snage vjetra. Mogao sam i trebao sam staviti taj konopac uz vrlo malo napora, no nisam. I ono se savinulo pod snagom koja ga je pritiskala.

Djeca su poput stabala. Njihov se život može oblikovati i usmjeravati dok su ona mlada, obično uz mali napor. Pisac Mudrih izreka je rekao: »Upućuj dijete prema njegovu putu, pa kad i ostari, neće odstupiti od njega« [Izreke 22:6]. Ta obuka pronalazi svoje korijenje kod kuće.¹⁶

»Okupite svoju djecu oko sebe, podučite ih, iznosite im svoje svjedočanstvo, zajedno čitajte Sveta pisma i zabavljajte se.«

Izaija je rekao: »Svi će ti sinovi Jahvini biti učenici, i velika će biti sreća djece tvoje« (Iz 54:13).

Tako vodite svoje sinove i kćeri, tako ih upućujte i usmjeravajte od trenutka kada su vrlo mala, tako ih podučavajte Gospodinovim putovima da će mir biti njihov pratilac tijekom života.¹⁷

Pobune li se djeca, roditelji bi se trebali nastaviti moliti za njih, voljeti ih i posezati prema njima.

Priznajem da postoje roditelji koji bez obzira na ljubav kojom ih obasipaju te ustrajne i vjerne napore da ih podučavaju, gledaju kako njihova djeca razvijaju suprotno vladanje, te plaču dok njihovi tvrdoglavi sinovi i kćeri dobrovoljno nastavljaju putevima tragičnih posljedica. Duboko suosjećam s njima i želio bih im citirati riječi Ezekiela: »Sin neće snositi grijeha očeva, ni otac grijeha sinovljeva« (Ezekiel 18:20).¹⁸

Tu i tamo, bez obzira na stvari koje pokušate učiniti, postoji odmetničko dijete. No, ustrajte. Nikada ne odustajte. Nikada ne gubite dokle god pokušavate. Ustrajte.¹⁹

Ukoliko itko od vas ima dijete ili voljenu osobu u tom stanju [pobune], ne odustajte. Molite se za njih, volite ih, posežite prema njima i pomognite im.²⁰

Ponekada se može učiniti da je prekasno… Ipak, sjetite se mojeg stabla gledičije bez trnja [vidi stranice (162–163)]. Operacija i patnja ostvarile su nešto predivno, a kasniji je život pružio dobrodošli hlad za žege dana.²¹

Osnažujemo svoje obitelji kada tražimo pomoć neba te međusobno njegujemo duh ljubavi i poštenja.

[Podizanje obitelji] ne mora biti lako. Može biti prožeto razočaranjem i izazovom. Bit će potrebna koncentracija i vrijeme… Ljubav može učiniti razliku – velikodušno pružena ljubav u djetinjstvu i posezanje tijekom nezgodnih godina mladosti. Učinit će što novac obilato dan djeci nikada neće –

i strpljenje s obuzdavanjem jezika i savladavanje ljutnje…

– i ohrabrenje koje brzo pohvaljuje i sporo kritizira.

Ovo, s molitvama, ostvarit će čuda. Ne možete očekivati to postići sami. Trebate pomoć neba u odgajanju nebeskog djeteta – vašeg djeteta koje je također dijete svojeg Nebeskog Oca.²²

Svako je dijete, s nekoliko mogućih iznimaka, proizvod doma, bilo dobar, loš ili ravnodušan. Dok djeca rastu tijekom godina, njihov život uvelike postaje produženje i odraz obiteljskog podučavanja. Postoji li strogost, nekontrolirana ljutnja, nevjernost, plodovi će biti sigurni i razlučivi te je vrlo vjerojatno da će biti ponovljeni u naraštaju koji slijedi. S druge strane, postoji li strpljivost, opraštanje, poštovanje, obzirnost, ljubaznost, milost i sućut, plodovi će ponovno biti razlučivi i vječno će nagrađivati. Bit će pozitivni, dražesni i predivni. I kao što roditelji pružaju milost i naučavaju je, ona će se ponavljati u životu i djelima idućeg naraštaja.

Govorim očevima i majkama posvuda uz molitvu da se strogost ostavi iza nas, obuzda ljutnja, utišaju naši glasovi i da se s milošću, ljubavlju i poštovanjem ponašamo jedni prema drugima u našim domovima.²³

U davnini se govorilo: »Blag odgovor ublažava jarost« (Iz 15:1). Rijetko upadamo u nevolje kad blago govorimo. Jedino kad podignemo naš glas frcaju iskre i male izbočine postaju velike planine zavade… Glas neba je tihi, blagi glas [vidi 1. Kraljevi 19:11–12]; slično tomu, glas domaćeg mira je tihi glas.²⁴

Naravno da postoji potreba za stegom u obitelji. No, stega s oštrinom, stega s okrutnošću, neizbježno vodi ne k ispravljanju već ka zamjeranju i ogorčenosti. Ne liječi ništa i samo pogoršava problem. Ona je samoporažavajuća.²⁵

Ne postoji disciplina na cijelom svijetu poput discipline ljubavi. Ona ima sasvim svoju magiju.²⁶

Stalno radimo na osnaživanju naših obitelji. Neka muževi i žene njeguju duh potpune odanosti jedno prema drugome. Nemojmo jedni druge uzimati zdravo za gotovo, već dosljedno radimo na njegovanju duha ljubavi i poštovanja jedni prema drugima.²⁷

O Bože, Vječni Oče, blagoslovi roditelje da podučavaju s ljubavlju, strpljenjem i poticanjem one koji su najdragocjeniji, djecu koja su došla od tebe, kako bi zajedno mogli biti zaštićeni i usmjereni prema dobrom te u postupku rasta donesu blagoslove svijetu čiji će oni biti dio.²⁸

Prijedlozi za proučavanje i podučavanje

Pitanja

Predsjednik Hinckley je naučavao da obitelj »obuhvaća najsvetije odnose« (1. odsjek). Kako bi ova istina mogla utjecati na naše odnose s članovima obitelji? Kako bi mogla utjecati na način na koji dajemo prioritet našem vremenu i aktivnostima?
Zašto bi roditelji »posvetili svoje najveće napore u podučavanje i odgoj svoje djece po evanđeoskim načelima«? (Vidi 2. odsjek.) Kako je naučavanje evanđelja u vašem domu blagoslovilo vašu obitelj? Kako roditelji mogu poboljšati svoje napore da bi pomogli svojoj djeci živjeti evanđelje?
Razmotrite naučavanja predsjednika Hinckleyja o blagoslovima obiteljske molitve (vidi 3. odsjek). Što mislite zašto obiteljska molitva donosi blagoslove? Koje ste blagoslove iskusili održavanjem redovite obiteljske molitve? Što gubimo ako zanemarimo obiteljsku molitvu?
Što možemo naučiti iz iskustva Gordona B. Hinckleyja s kućnom obiteljskom večeri dok je bio dječak? (Vidi 4. odsjek.) Koji su blagoslovi došli vašoj obitelji kao rezultat održavanja kućne obiteljske večeri?
Pregledajte priču predsjednika Hinckleyja o stablu gledičije (vidi 5. odsjek). Kako možete primijeniti ovu priču na sebe?
Kako naučavanja predsjednika Hinckleyja u 6. odsjeku pomažu roditeljima djeteta koje je zastranilo? Koji su neki načini na koje roditelji i drugi posežu u ljubavi?
Zašto je važno da roditelji discipliniraju svoju djecu s ljubavlju umjesto ljutnjom? Koje su neke stvari koje možemo učiniti kako bismo disciplinirali s ljubavlju? Kako članovi obitelji njeguju duh ljubavi i poštovanja jedni prema drugima? (Vidi 7. odsjek.)

Povezani stihovi iz Svetih pisama

Ponovljeni zakon 11:19; Enoš 1:1–5; Mosija 4:14–15; Alma 56:45–48; 3. Nefi 18:21; vidi i »Obitelj: Proglas svijetu«, Ensign ili Liahona, studeni 2010., 129.

Pomoć pri podučavanju

»Možda ćete osjećati da vam nedostaje razumijevanja o nekom načelu koje se pripremate podučavati. Međutim, dok ga uz molitvu proučavate, nastojite živjeti ga, pripremate se podučavati ga, a zatim iznosite ga drugima, vaše će svjedočanstvo biti ojačano i produbljeno« (Podučavanje, nema većeg poziva [1999.], 19).