10. poglavlje

Njegovanje vječnog partnerstva u braku

»Najslađi osjećaji u životu, najvelikodušniji i najviše zadovoljavajući porivi ljudskog srca, nalaze izražaj u braku koji stoji čist i neokaljan iznad zla svijeta.«

Iz života Gordona B. Hinckleyja

Jedne večeri kada su predsjednik i sestra Hinckley zajedno sjedili u tišini, sestra Hinckley je rekla: »Uvijek si mi davao krila da letim i voljela sam te zbog toga«.¹ Komentirajući taj iskaz svoje supruge, predsjednik Hinckley je rekao: »Nastojao sam priznavati [njezinu] individualnost, osobnost, želje, porijeklo, ambicije. Neka leti. Da, neka leti! Neka razvije svoje talente. Neka čini stvari na svoj način. Makni joj se s puta i divi se tome što ona čini.«² Sestra Hinckley je na sličan način pružala podršku svojem suprugu – kao ocu, u njegovim osobnim interesima i u njegovoj ogromnoj crkvenoj službi.

Gordon B. Hinckley i Marjorie Pay većinu su svojih godina tijekom odrastanja živjeli u istom odjelu, a mnogo su godina živjeli jedan preko puta drugoga. »Prvi sam je put vidio u Maloj školi«, kasnije se prisjetio predsjednik Hinckley. »Pročitala je nešto. Ne znam što mi je to učinilo, no nikada to neću zaboraviti. Onda je odrasla u predivnu djevojku, a ja sam dobro prosudio i oženio je.«³

Njihov je prvi spoj – ples u Crkvi – bio kada je njemu bilo 19, a njoj 18 godina. »Ovaj mladić ide nekamo«, Marjorie je nakon toga rekla svojoj majci.⁴ Njihov se odnos nastavio razvijati dok je Gordon pohađao Sveučilište Utah. Zatim je 1933., godinu nakon što je diplomirao, pozvan služiti misiju u Engleskoj. Kada se vratio 1935. godine nastavili su sa svojim udvaranjem i 1937. su se vjenčali u hramu Salt Lake. Prisjećajući se prvog dijela njihovog braka, sestra Hinckley je rekla:

»Novca nije bilo dovoljno, no bili smo puni nade i optimizma. Ti prvi dani nisu svi bili blaženi, već su bili ispunjeni odlučnošću i velikom željom za uspostavljanjem sretnog doma. Voljeli smo se, u to nije bilo sumnje. Ali također smo se morali naviknuti jedno na drugo. Mislim da se svaki par mora naviknuti jedno na drugo.

Rano sam shvatila kako bi bilo bolje da smo naporno radili na tome da se priviknemo jedno na drugo nego da stalno pokušavamo promijeniti jedno drugo – što sam otkrila da je nemoguće… Mora postojati malo davanja i primanja, a puno fleksibilnosti da bi dom bio sretan.«⁵

Predsjednik Hinckley je pozvan kao vrhovni autoritet 1958., a tijekom prvih godina njegove službe sestra Hinckley je ostajala kod kuće brinući se o njihovo petoro djece dok je on putovao prema crkvenim zaduženjima. Kada su njihova djeca odrasla, obitelj Hinckley je često zajedno putovala – nešto što je njegovala. Njihova 40. godišnjica braka, u travnju 1977., bila je dok su bili na dugom putovanju kako bi se susreli sa svecima u Australiji. Tog se dana predsjednik Hinckley prisjetio u svojem dnevniku:

»Danas se nalazimo u Perthu, u Australiji, a sama naša prisutnost predstavlja što su nam godine donijele. Proveli smo dan sastajući se s misionarima misije Perth Australija. Bio je to predivan dan tijekom kojeg smo čuli svjedočanstva i upute. Misionari su Marjorie darovali korsaž, nešto što joj ja nisam imao vremena nabaviti.

Mogli bismo napisati popriličnu knjigu o proteklih 40 godina… Imali smo svoje teškoće i probleme. No život je većim dijelom bio dobar. Bili smo čudesno blagoslovljeni. Osoba u ovoj dobi počinje osjećati značenje vječnosti i vrijednost vječnog suputništva. Da smo večeras bili kod kuće, vjerojatno bismo održali nekakvu obiteljsku večeru. Kako stvari stoje, nalazimo se daleko od kuće u Gospodinovoj službi i to je dražesno iskustvo.«⁶

Dvadeset i dvije godine kasnije, dok je služio kao predsjednik Crkve, predsjednik Hinckley je napisao pismo sestri Hinckley izražavajući svoje osjećaje nakon više od 60 godina braka. »Kako li si dragocjena družica bila«, rekao je. »Sada smo zajedno ostarjeli i bilo je to dražesno iskustvo… Kada u neko buduće doba ruka smrti dotakne jednog ili drugog od nas, da, bit će suza, no postojat će i tiho i sigurno uvjerenje ponovnog ujedinjenja i vječnog suputništva.«⁷

Početkom 2004., obitelj Hinckley je bila na svojem putu kući s posvećenja hrama Accra Gana kada se sestra Hinckley srušila od iscrpljenosti. Nikada se nije oporavila u svojoj snazi i preminula je 6. travnja 2004. Šest mjeseci kasnije, tijekom općeg sabora u listopadu, predsjednik Hinckley je rekao:

»Dok sam držao njezinu ruku i vidio kako smrtni život otječe iz njezinih prstiju, priznajem, bio sam nadvladan. I prije nego sam se njom vjenčao, ona je bila djevojka mojih snova. Bila je moja draga suputnica više od dvije trećine stoljeća, jednaka meni pred Bogom, a ustvari iznad mene. Sada u mojoj starosti ponovno je postala djevojka mojih snova.«⁸

Predsjednika Hinckleyja je u njegovoj žalosti održalo znanje da su on i Marjorie zapečaćeni za vječnost. »Izgubiti svojeg jako voljenog bračnog druga s kojim si dugo kročio kroz sunčev sjaj i sjenu u potpunosti je razorno«, rekao je. »Javlja se sveobuhvatna samoća koja raste u žestini. Bolno nagriza samu dušu osobe. No, u tišini noći čuje se tihi glas koji govori: ‘Sve je dobro. Sve je dobro.’ I taj glas iz nepoznatog donosi mir i sigurnost te nepokolebljivo uvjerenje da smrt nije kraj, da se život nastavlja s djelom koje se treba vršiti i pobjedama koje treba izvojevati. Taj glas tiho, čak nečujno smrtnim ušima, donosi jamstvo da sigurno kao što postoji razdvajanje, postojat će i radosno ponovno sjedinjenje.«⁹

Predsjednik i sestra Hinckley uživali su u sretnom i brižnom braku te su osnaženi zbog »tihog i sigurnog uvjerenja ponovnog ujedinjenja i vječnog suputništva«.

Naučavanja Gordona B. Hinckleyja

Nebeski je Otac od početka odredio brak.

Kako li je divna stvar brak po naumu našeg Nebeskog Oca, naumu omogućenom njegovom božanskom mudrošću za sreću i sigurnost njegove djece i nastavljanje rase.

On je naš Stvoritelj i on je od početka odredio brak. U trenutku stvaranja Eve, »[Adam] reče: Gle, evo kosti od mojih kostiju, mesa od mesa mojega… Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu i bit će njih dvoje jedno tijelo« (Post 2:23–24).

Pavao je svecima u Korintu napisao: »Ali u Gospodinu niti je žena nezavisna od čovjeka niti čovjek od žene« (1 Kor 11:11).

U suvremenoj je objavi Gospodin naučavao: »I, opet, zaista, kažem vam, tko god zabranjuje ženidbu, nije od Boga zaređen, jer je brak od Boga čovjeku određen« (NiS 49:15)…

Zasigurno nitko tko čita Sveta pisma, i drevna i suvremena, ne može sumnjati u božansku ideju braka. Najslađi osjećaji u životu, najvelikodušniji i najviše zadovoljavajući porivi ljudskog srca, nalaze izražaj u braku koji stoji čist i neokaljan iznad zla svijeta.

Takav je brak, vjerujem, želja – ispunjena nadom, čežnjom i molitvom – muškaraca i žena posvuda.¹⁰

U hramu muškarac i žena mogu biti zapečaćeni zajedno za cijelu vječnost.

Hramovi… nude blagoslove koji ne postoje nigdje drugdje. Sve što se događa u tim svetim domovima povezano je s vječnom prirodom čovjeka. Tamo su muževi, žene i djeca zapečaćeni zajedno kao obitelj za svu vječnost. Brak nije samo »dok nas smrt razdvoji«. On je zauvijek, ako supružnici žive dostojni blagoslova.¹¹

Je li ikada postojao muškarac koji je doista volio ženu ili žena koja je doista voljela muškarca, a koji se nisu molili da se njihov odnos nastavi nakon groba? Jesu li roditelji ikada pokopali dijete, a da nisu žudjeli za jamstvom da će njihovo voljeno dijete ponovno biti njihovo u svijetu koji dolazi? Može li itko tko vjeruje u vječni život sumnjati da Bog neba ne bi svojim sinovima i kćerima darovao tu nadragocjeniju osobinu života, ljubav koja je najsmisleniji izražaj u obiteljskom odnosu? Ne, razum nalaže da će se obiteljski odnosi nastaviti nakon smrti. Ljudsko srce žudi za time, a Bog neba je objavio način kojim se to može osigurati. Svete uredbe doma Gospodnjeg to omogućuju.¹²

Kako li je dražesno jamstvo, kako ohrabrujući mir koji dolaze iz spoznaje da će se, ako se ispravno vjenčamo i ako ispravno živimo, naši odnosi nastaviti bez obzira na sigurnost smrti i prolazak vremena. Ljudi mogu pisati i pjevati ljubavne pjesme. Mogu čeznuti, nadati se i sanjati. No sve će to biti samo romantična žudnja dok je se ne primijeni ovlašću koja nadilazi moći vremena i smrti.¹³

Muževi i žene kroče jedni uz druge na vječnom putovanju.

U svom velikom ostvarenju, kada je Bog prvo stvorio čovjeka, stvorio je dvojnost spolova. Plemenit izraz te dvojnosti pronalazimo u braku. Jedan pojedinac dopunjuje drugog.¹⁴

U bračnom suputništvu ne postoji niti podređenost niti nadmoć. Žena ne hoda ispred muškarca niti muškarac hoda ispred žene. Oni hodaju jedno uz drugo kao Božji sin i kćer na vječnom putovanju.¹⁵

U svojem najispravnijem smislu, brak je suradništvo jednakih gdje nijedna osoba ne vlada nad drugom, već umjesto toga svatko ohrabruje i potpomaže drugome u kojim god odgovornostima on ili ona bili ili težnjama koje imali.¹⁶

Žene, ugledajte se u svoje muževe kao u dragocjene suputnike te živite dostojno tog društva. Muževi, u svojim ženama vidite dragocjeno dobro u vremenu i vječnosti, jer je svaka od njih Božja kći, bračna družica s kojom možete kročiti ruku pod ruku kroz sunčev sjaj i oluju, kroz sve opasnosti i uspjehe života.¹⁷

Razmišljam o dvoje [prijatelja] koje sam poznavao… tijekom godina srednje škole i sveučilišta. On je bio dječak iz ruralnog gradića, jednostavan u odijevanju, bez novca ili očitih mogućnosti. Odrastao je na farmi i ako je imao ikakvu osobinu koja je bila privlačna, bila je to sposobnost za rad… No, uz sav svoj rustikalni izgled, imao je osmijeh i osobnost koji su se činili kao da pjevaju o dobroti. Ona je bila djevojka koja je došla iz udobna doma…

Nešto se čarobno dogodilo između njih. Zaljubili su se… Tijekom tih godina, [oni] su se zajedno smijali, plesali i učili. Vjenčali su se kada su se ljudi pitali kako će moći zarađivati dovoljno da prežive. On se trudio tijekom svojeg stručnog obrazovanja i završio ga među najboljima u svojem razredu. Ona se zakidala, štedjela, radila i molila se. Poticala je i podržavala, a kada je sve postalo vrlo teško samo je rekla: »Nekako ćemo uspjeti«. Održavan na površini njezinom vjerom, nastavio je prolaziti kroz te teške godine. Došla su im djeca i zajedno su ih voljeli, njegovali i davali im sigurnost koja je dolazila iz njihovog primjera međusobne ljubavi i odanosti. Sada je prošlo više od četrdeset i pet godina. Djeca su im odrasla i služe na čast njima, Crkvi i zajednici u kojoj žive.

Nedavno, dok sam letio zrakoplovom iz New Yorka, hodao sam prolazom u djelomično zamračenoj kabini i ugledao sijedu ženu čija je glava bila naslonjena na muževo rame dok je drijemala, a njegove su ruke toplo obuhvatile njezine. Bio je budan i prepoznao me je. Probudila se kada smo počeli razgovarati. I oni su se vraćali iz New Yorka gdje su izložili rad pred jednim od velikih nacionalnih stručnih društava. On je malo rekao o tome, no ona je ponosno govorila o počastima koje su mu udijeljene…

Razmišljao sam o tome dok sam se vraćao na svoje mjesto u zrakoplovu. Zatim sam si rekao, njihovi su prijatelji iz tih dana vidjeli samo dječaka s farme i nasmiješenu djevojku s pjegicama na nosu. No to je dvoje jedno u drugome vidjelo ljubav, odanost, mir, vjeru i budućnost. Zovite to kemijom ako želite; možda je bilo malo i toga, no bilo je nečega puno većeg. Procvjetalo je nešto doista božanstveno, što je tamo posadio onaj Otac koji je naš Bog. Tijekom svojih školskih dana živjeli su dostojno tog cvjetanja. Živjeli su kreposno i s vjerom, sa zahvalnošću i poštovanjem za sebe i jedno za drugog. Tijekom godina njihovih teških profesionalnih i ekonomskih naprezanja, oni su pronašli svoju najveću zemaljsku snagu u svojem suputništvu. Sada su u odmakloj dobi pronalazili zajednički mir, svoje tiho zadovoljstvo. I povrh toga bili su uvjereni u vječnost radosnog druženja pod odavno sklopljenim savezima i danim obećanjima u domu Gospodnjem.¹⁸

Bog neće uskratiti nikakve blagoslove dostojnim osobama koje nisu vjenčane.

Nekako smo postavili oznaku na vrlo važnu skupinu u Crkvi. Ona se zove: »Samci«. Volio bih kada to ne bismo činili. Vi ste osobe, muškarci i žene, Božji sinovi i kćeri, a ne gomila koja izgleda i čini isto. To što niste vjenčani ne čini vas u suštini drugačijima od drugih. Svi smo mi vrlo slični u izgledu i emocionalnim reakcijama, u našem svojstvu da razmišljamo, rasuđujemo, da budemo očajni, sretni, da volimo i budemo voljeni.

U programu našeg Oca na nebu vi ste jednako važni kao i bilo tko drugi te vam nikakav blagoslov na koji biste inače imali pravo pod njegovom milosti neće biti zauvijek uskraćen.¹⁹

Dopustite mi sada da kažem riječ o onima koji nikada nisu imali priliku vjenčati se. Uvjeravam vas da smo osjetljivi na usamljenost koju biste mogli osjećati. Usamljenost je nešto gorko i bolno. Pretpostavljam da su je svi ljudi osjetili u ovom ili onom trenutku. Naša srca posežu prema vama s razumijevanjem i ljubavlju…

Ovo razdoblje vašeg života može biti predivno. Vi imate zrelost. Vi imate prosuđivanje. Većina vas ima izobrazbu i iskustvo. Vi imate fizičku, mentalnu i duhovnu snagu za uzdizanje, pomaganje i poticanje.

Toliko ih je mnogo vani koji vas trebaju… Održavajte svoje duhovne baterije punima i palite tuđe svjetiljke.²⁰

Vama koji niste vjenčani… Bog vam je dao ove ili one talente. Dao vam je sposobnost da poslužujete u tuđim potrebama i blagoslivljate njihove živote s vašom ljubaznošću i brigom… Posegnite prema nekome u potrebi…

Spoznaji nadodajte spoznaju. Pročistite svoj um i vještine u odabranom području struke. Postoje ogromne prilike za vas ako ste ih spremni iskoristiti… Nemojte osjećati da vas je Bog zaboravio zato što ste sami. Svijet vas treba. Crkva vas treba. Tako puno ljudi i ideala treba vašu snagu, mudrost i talente.

Budite pobožni i nemojte gubiti nadu… Živite najboljim životom kojim ste sposobni živjeti, a Gospodin će vam u svojoj velikoj mudrosti i u svojem vječnom razdoblju dati odgovor na vaše molitve.²¹

Vama koji ste razvedeni, molim vas znajte da ne gledamo svisoka na vas kao na promašaje jer vam brak nije uspio… Naša obveza nije osuđivati, već praštati i zaboravljati, uzdizati i pomagati. U svojim satima opustjelosti okrenite se Gospodinu koji je rekao: »Dođite k meni svi koji ste umorni i opterećeni, i ja ću vas okrijepiti… jer jaram je moj sladak, a moje breme lako« (Mt 11:28, 30).

Gospodin vas neće zanijekati niti vas odbiti. Odgovori na vaše molitve možda neće biti dramatični; možda neće biti spremno shvaćene ili čak cijenjene. No doći će trenutak kada ćete znati da ste blagoslovljeni.²²

Sreća u braku dolazi iz pokazivanja brižnog zanimanja za dobrobit svojeg suputnika.

Brinite se za svoj brak i njegujte ga. Čuvajte ga i radite na tome da ga održite čvrstim i predivnim… Brak je ugovor, on je sporazum, on je udruženje između muškarca i žene pod naumom Svemogućega. Može biti krhak. On zahtijeva njegovanje i puno truda.²³

Nakon što sam imao posla sa stotinama slučajeva razvoda tijekom godina, zadovoljan sam što primjena jednog postupka čini više za rješenje ovog tužnog problema nego bilo što drugo.

Kad bi svaki muž i svaka žena neprestance činili sve što je moguće kako bi osigurali udobnost i sreću svojeg supružnika, bilo bi vrlo malo, ako imalo, razvoda. Nikada ne bi čuli svađu. Nikada ne bi upućivali optužbe. Ne bi dolazilo do ispada ljutnje. Ljubav i briga bi zamijenile zlostavljanje i zlobu…

Lijek za većinu bračnih problema ne leži u razvodu. Leži u pokajanju i oprostu, u izrazima dobrote i brige. Nalazi se u primjeni Zlatnog pravila.

Prikaz je velike ljepote kada se mladi muškarac i mlada žena prime za ruke pred oltarom u savezu pred Bogom da će poštivati i voljeti jedan drugoga. No kako je žalosna slika kada se nekoliko mjeseci ili godina kasnije čuju uvredljive primjedbe, zlobne i oštre riječi, povišeni glasovi i ogorčene optužbe.

Tako ne treba biti, moja draga braćo i sestre. Možemo se uzdići iznad tih zlobnih i bijednih elemenata u našim životima (vidi Galaćanima 4:9). Možemo tražiti i spoznati božansku prirodu jedan u drugome koja nam dolazi kao djeci našeg Oca na Nebu. Možemo zajedno živjeti u obrascu braka kojeg nam je Bog dao u postizanju svega za što smo sposobni ako ćemo živjeti tako da discipliniramo sebe suzdržavajući se da ne discipliniramo svoga supružnika.²⁴

»Brinite se za svoj brak i njegujte ga. Čuvajte ga i radite na tome da ga održite čvrstim i predivnim.«

Svaki je brak podložan povremenom olujnom nevremenu. No, uz strpljenje, uzajamno uvažavanje i duh strpljivosti možemo prebroditi ove oluje. Tamo gdje su počinjene pogreške može doći do isprike, pokajanja i oprosta. No, mora postojati voljnost s obje strane da se to učini…

Naučio sam da prava suština sreće u braku leži… u revnosnoj brizi za lagodnost i dobrobit svojeg bračnog druga. Razmišljati samo o sebi i udovoljavanju osobnim željama neće izgraditi povjerenje, ljubav ni sreću. Samo kada postoji nesebičnost ljubav će, sa svojim popratnim osobinama, uspijevati i cvjetati.²⁵

Mnogi od nas trebaju prestati tražiti pogreške i početi tražiti vrline… Nažalost, neke žene žele nanovo izgraditi svoje muževe prema vlastitom nacrtu. Neki muževi smatraju da je njihovo pravo prisiliti svoje žene da odgovaraju njihovim mjerilima onoga što oni misle da je idealno. To nikada ne djeluje. Samo vodi do sukoba, nesporazuma i tuge.

Mora postojati međusobno poštovanje interesa. Moraju postojati prilike i poticanje za razvoj i izražavanje osobnih talenata.²⁶

Budite u potpunosti odani i vjerni svojem odabranom bračnom drugu. U okvirima vremena i vječnosti, ona ili on bit će najveća prednost koju ćete ikada imati. Ona ili on zaslužit će ono najbolje u vama.²⁷

Prijedlozi za proučavanje i podučavanje

Pitanja

Predsjednik Hinckley je naučavao da je Nebeski otac odredio brak između muškarca i žene »za sreću i sigurnost njegove djece« (1. odsjek). Kako takvo znanje može utjecati na odnos između muža i žene? Kako muž i žena održavaju svoj brak »čistim i neokaljanim iznad zla svijeta«?
Koji su blagoslovi vječnog braka u ovom životu i u vječnosti? (Vidi 2. odsjek.) Koja su vam iskustva dala veću zahvalnost za vječne odnose? Kako možemo podučiti djecu važnosti vječnog braka?
Zašto brak treba biti »suradništvo jednakih«? (Vidi 3. odsjek.) Što učite iz priče u 3. odsjeku? Kako muž i žena njeguju ovaj oblik snage u svojem braku?
Kako obećanja i savjeti predsjednika Hinckleyja iz 4. odsjeka mogu pomoći osobama koje nisu u braku? Kako se naučavanja u ovom odsjeku primjenjuju na sve ljude? Zašto je važno koristiti naše talente i vještine za služenje drugima?
Koji su neki načini na koje se muž i žena mogu »brinuti za svoj brak i njegovati ga«? (Vidi 5. odsjek.) Što ste naučili o tome kako muž i žena mogu prevladati izazove te zajedno pronaći veću sreću? Koje ste primjere vidjeli?

Povezani stihovi iz Svetih pisama

1. Korinćanima 11:11; Matej 19:3–6; NiS 42:22; 132:18–19; Mojsije 2:27–28; 3:18, 21–24

Pomoć pri proučavanju

»Dok posvećujete vrijeme svakoga dana, osobno i sa svojom obitelji, proučavanju Božje riječi, mir će prevladati u vašem životu. Taj mir neće doći iz vanjskoga svijeta. On će doći unutar vašega doma, unutar vaše obitelji, vašeg vlastitog srca« (Richard G. Scott, »Make the Exercise of Faith Your First Priority«, Ensign ili Liahona, studeni 2014., 93).