12. poglavlje

Poslušnost: Jednostavno živjeti evanđelje

»Evanđeoski put je jednostavan put… Ponizite se i kročite u poslušnosti.«

Iz života Gordona B. Hinckleyja

Kada je Gordon B. Hinckley imao otprilike 14 godina, proživio je iskustvo u tabernaklu Salt Lake koje ga je dirnulo da donese važnu odluku. Kasnije se prisjetio:

»[Čuo] sam predsjednika Hebera J. Granta kako govori o iskustvu čitanja Mormonove knjige kada je bio dječak. Govorio je o Nefiju i velikom utjecaju koji je on imao na njegov život. A zatim je, glasom koji je odzvanjao uvjerenjem koje nikada neću zaboraviti, citirao ove velike Nefijeve riječi: ‘Poći ću ja i učiniti ono što mi Gospod zapovijedi, jer znadem da Gospod ne daje zapovijedi sinovima ljudskim, ako im ne pripravi put da izvrše ono što im je zapovjedio’ (1. Nefi 3:7).

Tom je prilikom u moje mlado srce došla odluka da pokušam činiti što je Gospodin zapovjedio.«¹

Gordon B. Hinckley je uvijek nosio tu odluku u svojem srcu. Godinama kasnije, kada je bio predsjednik Crkve, njegova su naučavanja odzvanjala porukom koju je čuo kao mladić. Govoreći skupini svetaca posljednjih dana na regionalnom saboru, rekao je:

»Intervjuirali su me mnogi [medijski] izvjestitelji. Jedna stvar koju kažu jest: ‘Koja će sada biti tema tijekom vašeg predsjedavanja?’ Jednostavno kažem: ‘Ista koju sam čuo da ju predsjednici i apostoli ove Crkve ponavljaju onoliko dugo koliko se ja sjećam: Jednostavno živite evanđelje i svatko tko to čini primit će u svojem srcu uvjerenje o istini onoga po čemu živi’.«²

Na svojem prvom općem saboru, predsjednik Hinckley je kao predsjednik Crkve uputio poziv da svi pokušaju marljivije živjeti evanđelje:

»Sada je, moja braćo i sestre, došlo vrijeme za nas da stojimo uzvišenije, da podignemo naš pogled i protegnemo naše umove prema većem shvaćanju i razumijevanju velebne milenijske misije Crkve Isusa Krista svetaca posljednjih dana. Ovo je vrijeme da budemo snažni. Ovo je vrijeme da krenemo naprijed bez oklijevanja, dobro znajući značenje, širinu i važnost naše misije. Ovo je vrijeme da činimo ono što je ispravno bez obzira na posljedice koje mogu uslijediti. Ovo je vrijeme da obdržavamo zapovijedi. Ovo je razdoblje da posegnemo s dobrotom i ljubavlju prema onima u nevolji i onima koji lutaju u tami i patnji. Ovo je vrijeme da budemo obazrivi i dobri, pristojni i ljubazni jedni prema drugima u svim našim odnosima. Drugim riječima, da postanemo više kristoliki.«³

Predsjednik Hinckley je nastavio naglašavati ovu poruku. Deset je godina kasnije ponovio ove riječi na općem saboru i naknadno rekao: »Vi morate biti suci toga koliko smo daleko došli u provođenju ispunjavanja tog poziva koji je upućen prije 10 godina.«⁴

Nefijev primjer poslušnosti nadahnuo je mladog Gordona B. Hinckleyja

Naučavanja Gordona B. Hinckleyja

Mi smo narod saveza i velike su obveze koje dolaze s tim savezom.

Mi smo narod saveza i to je ozbiljno pitanje. Kada je ovo djelo obnovljeno i kada je Gospodin izložio cilj za tu obnovu, rekao je da je jedan razlog za obnovu bio kako bi njegov vječni savez mogao biti ponovno uspostavljen. Taj je savez… sklopljen između Abrahama i Jahve kada je moćni Jahve dao veliko i svečano obećanje Abrahamu. Rekao je da će njegovo potomstvo postati poput pijeska na obali morskoj, da će svi narodi biti blagoslovljeni kroz njega. On je sklopio taj savez s njime da će on biti njihov Bog, a oni njegov narod… Uspostavljen je odnos koji je imao vječnu posljedicu u vječnim životima svih koji će ući u njega. Posljedice su čudesne: ako ćemo djelovati kao što Božja djeca trebaju djelovati, on će biti naš Bog kako bi nas blagoslovio, volio, usmjeravao i pomogao nam.

Sada, u ovoj rasporedbi, taj je vječni savez ponovno potvrđen. Zapravo, mi smo sklopili taj savez kada smo kršteni. Takoreći smo postali dio njegove božanske obitelji. Sva su Božja djeca iz njegove obitelji, no na poseban i predivan način postoji poseban odnos između Boga i djece njegovog saveza. Kada smo došli u Crkvu… postali smo dio naroda saveza i svaki put kada blagujemo od sakramenta, ne samo da to činimo na spomen žrtve Sina Božjega koji je dao svoj život za svakoga od nas već postoji i taj dodatni dio s preuzimanjem imena Isusa Krista na sebe te zavjetovanja da ćemo obdržavati njegove zapovijedi, a on se zavjetuje nama da će nas blagosloviti svojim svetim Duhom.

Mi smo narod saveza i velike su obveze koje dolaze s tim savezom. Ne možemo biti obični ljudi. Moramo se izdići iznad svjetine. Moramo stajati malo ponosniji. Moramo biti malo bolji, malo ljubazniji, malo više velikodušni, malo više prijazni, malo više promišljeni, malo više posezati prema drugima.⁵

Mi smo narod koji je na sebe preuzeo svečani savez i ime Gospodina Isusa Krista. Nastojmo se malo više truditi obdržavati zapovijedi, živjeti kako nas je Gospodin zatražio da živimo.⁶

»Svaki put kada blagujemo od sakramenta… preuzimamo na sebe ime Isusa Krista i zavjetujemo se obdržavati njegove zapovijedi.«

Gospodin očekuje od nas da živimo evanđelje u svakom pogledu.

Živimo u doba nagodbe i prešutnog prihvaćanja. U situacijama s kojima se svakodnevno suočavamo znamo što je ispravno, no mi popuštamo pod pritiskom svojih vršnjaka i obmanjujućih glasova onih koji bi nas nagovarali. Nagađamo se. Prešutno prihvaćamo. Prepuštamo se i sramimo se samih sebe… Moramo njegovati snagu za slijeđenje naših uvjerenja.⁷

Evanđeoski put je jednostavan put. Neki uvjeti mogu vam se činiti kao osnovni i nepotrebni. Nemojte ih odbaciti. Ponizite se i kročite u poslušnosti. Obećavam vam da će rezultati koji će uslijediti biti čudesni za oko i udovoljavajući za iskusiti.⁸

Moja je velika molba da svi mi pokušamo malo više živjeti dostojni stasa božanstva koji je u nama. Možemo činiti bolje nego što činimo. Možemo biti bolji nego što jesmo. Kada bismo stalno pred sobom imali taj prizor božanskog nasljeđa, Božjeg očinstva i ljudskog bratstva kao stvarnosti, bili bismo malo tolerantniji, malo ljubazniji, malo bismo više posezali kako bismo uzdignuli one među nama, pomogli im i podržali ih. Bili bismo manje skloni pokleknuti pod onime što nam sigurno ne doliči.⁹

Religija kojoj pripadate je ona koje traje sedam dana u tjednu, a ne samo nedjeljom… To je cijelo vrijeme – dvadeset i četiri sata na dan, sedam dana u tjednu, 365 dana u godini.¹⁰

Gospodin očekuje da ćemo održavati svoj život u redu, da ćemo živjeti evanđelje u svakom pogledu.¹¹

Bog će obasuti blagoslove na one koji kroče u poslušnosti njegovim zapovijedima.

A Gospodin je rekao Iliji da pođe i sakrije se pored potoka Kerita, da pije iz potoka i da će ga hraniti gavrani. Sveto pismo navodi jednostavnu i prekrasnu izjavu o Iliji: »Ode on i učini po riječi Jahvinoj«. (1 Kr 17:5).

Nije bilo prigovora. Nije bilo izmotavanja. Nije bilo dvosmislenosti. Ilija jednostavno »ode on i učini po riječi Jahvinoj«. I bio je spašen od strašnih nevolja koje su pale na one koji su se rugali, raspravljali i propitkivali.¹²

Cijela priča Mormonove knjige je priča koja govori o narodu koji je, kada je bio pravedan i kada je štovao Isusa Krista, napredovao u zemlji, bio bogat i Gospodin ih je obilno blagoslovio, a kada je griješio, zastranio i zaboravio svojeg Boga, zapao u očaj, rat i nevolju. Vaša sigurnost, mir i blagostanje leže u poslušnosti zapovijedima Svemogućega.¹³

»Neprestance obdržavaj zapovijedi moje i primit ćeš vijenac pravednosti« [NiS 25:15]. To je bilo Gospodinovo obećanje Emmi Smith. To je Gospodinovo obećanje svakome od vas. Sreća leži u obdržavanju zapovijedi. Za sveca posljednjeg dana… može postojati samo bijeda u kršenju ovih zapovijedi. A za svakoga tko ih obdržava, mora postojati obećanje vijenca… pravednosti i vječne istine.¹⁴

Prava sloboda leži u poslušnosti Božjim savjetima. Govorilo se u davnini da je »zapovijed svjetiljka, pouka je svjetlost« (Izr 6:23).

Evanđelje nije filozofija ugnjetavanja kakvim ga toliki smatraju. To je naum slobode koji pruža disciplinu apetitu i usmjerenje ponašanju. Njegovi su plodovi slatki, a njegove nagrade svestrane…

»Za tu slobodu Krist nas je oslobodio. Prema tome, budite nepokolebljivi i ne dopustite da vas ponovno upregnu u jaram ropstva« (Gal 5:1).

»Gdje je Duh Gospodnji, ondje je sloboda« (2 Kor 3:17).¹⁵

Naša sigurnost leži u pokajanju. Naša snaga dolazi iz poslušnosti Božjim zapovijedima… Čvrsto stojimo protiv zla i kod kuće i u inozemstvu. Živimo dostojni blagoslova neba, preuređujući naš život gdje je to potrebno i tražeći njega, Oca svih nas.¹⁶

Nemamo se čega bojati. Bog je za kormilom. On će donijeti presudu za dobro ovog djela. On će obasuti blagoslove na one koji kroče u poslušnosti njegovim zapovijedima. Takvo je njegovo obećanje. Nitko od nas ne može sumnjati u njegovu sposobnost da ispuni to obećanje.¹⁷

Vođe Crkve ukazuju na put i pozivaju članove da žive evanđelje.

Postoje oni koji kažu: »Crkva mi neće određivati kako razmišljati o ovome, onom ili nečem drugom, niti kako da živim svoj život.«

Ne, ja odgovaram, Crkva neće određivati bilo kojem čovjeku kako bi trebao razmišljati ili što bi trebao činiti. Crkva će ukazati na put i pozvati svakog člana da živi evanđelje te uživa u blagoslovima koji dolaze iz takvog življenja. Crkva neće ni jednom čovjeku određivati, no hoće savjetovati, nagovarati, poticati i očekivati odanost od onih koji ispovijedaju članstvo u njoj.

Kada sam bio student na sveučilištu, jednom sam prilikom rekao svojem ocu kako sam osjećao da su vrhovni autoriteti prekoračili svoje pravo kada su zagovarali određenu stvar. On je bio mudar i dobar čovjek. Rekao je: »Predsjednik Crkve nas je uputio, a mi ga podržavamo kao proroka, vidioca i objavitelja te smo pozvani slijediti njegov savjet.«

Ja sam… [mnogo] godina služio u vrhovnim vijećima ove Crkve… Želim vam izložiti svoje svjedočanstvo da iako sam sjedio na doslovno tisuće sastanaka tijekom kojih se raspravljalo o pravilima i programima Crkve, nikada nisam bio ni na jednom na kojem se nije tražilo vodstvo od Gospodina, niti gdje je postojala bilo koja želja od ikoga tko je bio nazočan da se zagovara ili učini išta što će biti štetno ili prisilno za bilo koga.¹⁸

Kažem svakome i svima da mi [koji sjedimo u vrhovnim vijećima ove Crkve] nemamo nikakve osobne programe. Imamo samo Gospodinov program. Postoje oni koji kritiziraju kada objavljujemo izjavu savjeta ili upozorenja. Molim vas, znajte da naše molbe nisu motivirane nikakvom sebičnom željom. Molim vas, znajte da naša upozorenja nisu bez srži i razloga. Molim vas, znajte da se odluke o govorenju o raznim pitanjima ne donose bez promišljanja, rasprave i molitve. Molim vas, znajte da je naša jedina težnja pomoći svakome od vas s vašim problemima i naporima, s vašim obiteljima i životom… Ne postoji nikakva želja da se naučava išta osim onoga što je Gospodin naučavao…

Naša je odgovornost kakvu ju je Ezekiel izložio: »Sine čovječji, postavljam te za čuvara doma Izraelova. I ti ćeš riječi iz mojih usta slušati i opominjat ćeš ih u moje ime« (Ez 3:17).

Nemamo nikakvu sebičnu želju ni u čemu ovomu, osim što želimo da naša braća i sestre budu sretni, da se mir i ljubav nađu u njihovim domovima, da budu blagoslovljeni moću Svemogućega u svojim različitim pravednim poduhvatima.¹⁹

Bog na svoj način stalno obznanjuje svoju volju za svoj narod. Iznosim vam svoje svjedočanstvo kako vas vođe ove Crkve nikada neće tražiti da učinite išta što mi ne možemo vršiti uz Gospodinovu pomoć. Svi se osjećamo neprikladnima. Ne mora nam se svidjeti ono što se traži od nas da činimo niti se mora uklapati u naše ideje. No, s vjerom, molitvom i odlučnošću nastojat ćemo to ostvariti.

Iznosim vam svoje svjedočanstvo da sreća svetaca posljednjih dana, mir svetaca posljednjih dana, napredak svetaca posljednjih dana, blagostanje svetaca posljednjih dana i vječno spasenje i uzvišenje ovih ljudi leži u poslušnom koračanju prema Božjim savjetima.²⁰

Male odluke mogu voditi do velikih posljedica.

Mogu opisati načelo… koje će, ako se obdržava, uvelike povećati vjerojatnost da će naše odluke biti ispravne, a slijednom navedenog da će naš napredak i sreća u životu biti neizmjerno povećani. Ovo je načelo: zadržite vjeru…

Ne mogu vam u detalje reći kako odlučiti o svemu. No, mogu vam obećati da ako ćete donositi svoje odluke u skladu s mjerilima evanđelja i naučavanjima Crkve i ako ćete zadržati vjeru, vaš život bude urodio plodom velikog dobra i poznavat ćete puno sreće i postignuća.²¹

Prije puno godina radio sam za željeznicu… To je bilo u vrijeme kad su se gotovo svi vozili putničkim vlakovima. Jednog sam jutra primio poziv od svog kolege iz Newarka, New Jersey. Rekao je: »Vlak broj taj-i-taj je stigao, no nema prtljažnih kola. Negdje oko 300 putnika izgubilo je svoju prtljagu i ljuti su.«

Odmah sam otišao provjeriti gdje je moglo doći do pogreške. Otkrio sam da su kola pravilno utovarena i pravilno postavljena u Oaklandu, Kalifornija. Premještena su na našu željeznicu u Salt Lake Cityju [i naposljetku su stigla u] St. Louis. Tu je posao trebala obaviti druga željeznica koja ih je trebala odvesti do Newarka, New Jersey. No, neki je nepromišljeni skretničar u St. Louisu pomaknuo mali komad čelika svega 7,5 centimetara na skretnici, a zatim povukao polugu da odvoji kola. Otkrili smo da su prtljažna kola koja su trebala ići u Newark, New Jersey, zapravo u New Orleansu, Louisiana – 2.400 kilometara od svog odredišta. Samo 7,5 centimetara preklopa u St. Louisu od nemarnog zaposlenika postavilo ih je na pogrešne tračnice, a udaljenost od prvotnog odredišta dramatično se povećala. Isto je tako i s našim životima. Umjesto da slijedimo jedan stalan smjer, neka pogrešna ideja odvuče nas u suprotnom smjeru. Pomak od našeg prvotnog odredišta može biti vrlo malen, no, ako se nastavi, taj mali pomak postat će veliki rascjep i naći ćemo se daleko od mjesta kamo smo namjeravali stići… Upravo male stvari oko kojih se vrti život čine veliku razliku u našim životima.²²

Jednog sam dana pristupio velikim vratima farme. Podignuo sam zasun i otvorio vrata. Zakret na šarkama bio je toliko malen da se jedva zamijetio. No druga strana vrata napravila su veliki luk od 5 metara u radijusu. Gledajući zakret samo šarki, osoba nikada ne bi ni zamislila veliku radnju koja je došla kao rezultat malenog zakreta.

Tako je i s odlukama u našem životu. Neka mala misao, mala riječ, mala radnja mogu dovesti do ogromnih posljedica.²³

Predsjednik Hinckley je usporedio naše odluke sa šarkama na vratima farme.

Živeći evanđelje osnažujemo Crkvu i pomažemo Božjem djelu rasti diljem svijeta.

Možete… ojačati [Crkvu] načinom na koji živite. Neka evanđelje bude vaš mač i štit…

Kako li će biti veličanstvena budućnost dok Svemogući razvija svoje veličanstveno djelo, pozitivno dodirujući sve koji će prihvatiti evanđelje i živjeti ga.²⁴

Vidim divnu budućnost u vrlo nesigurnom svijetu. Budemo li se držali naših vrijednosti, budemo li gradili na našoj baštini, budemo li hodali u poslušnosti pred Gospodinom, budemo li jednostavno živjeli evanđelje, bit ćemo blagoslovljeni na veličanstven i predivan način. Gledat će na nas kao na neobičan narod koji je našao ključ neobične sreće.²⁵

Neka svaki muškarac, žena i dijete odluče učiniti djelo Gospodnje boljim, snažnijim i većim nego što je ikada prije bilo. Kvaliteta našeg života čini razliku. Naša je odluka živjeti evanđelje Isusa Krista koje čini razliku. To je zasebno pitanje. Molimo li se svi mi, Crkva će biti toliko snažnija. A tako je i sa svakim načelom evanđelja. Budimo dio ovog velikog cilja koji se kreće naprijed, a koji raste diljem cijelog svijeta. Ne možemo stajati mirno; trebamo se kretati naprijed. Neophodno je da to činimo. Osobno uvjerenje koje boravi u srcu svakoga od nas je prava snaga Crkve. Bez njega imamo vrlo malo od svega; s njime imamo sve.²⁶

Pozivam svakog od vas, gdje god bili kao članovi ove crkve, da stanete na svoje noge i s pjesmom u svom srcu krenete naprijed, živeći evanđelje, voleći Gospodina i izgrađujući kraljevstvo. Zajedno ćemo ostati na putu i zadržati vjeru sa Svemogućim kao našom snagom.²⁷

Prijedlozi za proučavanje i podučavanje

Pitanja

Zašto mi, kao Gospodinov narod saveza, »ne možemo biti obični ljudi«? (Vidi 1. odsjek.) Koji su neki od načina na koje savezi koje ste sklopili s Bogom utječu na vaš svakodnevni život?
Predsjednik Hinckley je naučavao da »moramo njegovati snagu za slijeđenje naših uvjerenja« (2. odsjek). Kako se ponekad nagađamo po pitanju naših uvjerenje? Kako se možemo osnažiti da se odupremo iskušenju?
Koje primjene na nas ima priča o Iliji koju je ispričao predsjednik Hinckley? (Vidi 3. odsjek.) Kako biste odgovorili nekome tko osjeća da su zapovijedi previše ograničavajuće? Kako ste vidjeli da poslušnost zapovijedima donosi slobodu, sigurnost i mir?
Pregledajte objašnjenje predsjednika Hinckleyja o tome kako vođe Crkve pružaju savjet i upozorenje (vidi 4. odsjek). Kako ste vi bili blagoslovljeni kad ste slijedili savjet vođa Crkve?
Što možemo naučiti iz priče predsjednika Hinckleyja o izgubljenim prtljažnim kolima? (Vidi 5. odsjek.) Zašto male odluke ili djela čine tako veliku razliku u našem životu? Koja je mala odluka koja je učinila veliku razliku u vašem životu? Kako možemo bolje prepoznati mala odstupanja koja bi nas mogla odvesti s Božjeg puta?
Kako nam živjeti evanđelje pomaže nositi se s nesigurnostima u svijetu? (Vidi 6. odsjek.) Kako živjeti evanđelje može pojednostavniti naš život? Razmotrite kako biste mogli aktivnije osnažiti Crkvu i pomoći Božjem djelu da raste diljem svijeta.

Povezani stihovi iz Svetih pisama

Ponovljeni zakonik 4:39–40; Hebrejima 5:8–9; NiS 64:33–34; 93:26–28; 98:22; Abraham 3:24–26; Članci vjere 1:3

Pomoć pri proučavanju

»Čitanje, proučavanje i pomno razmišljanje nisu isto. Mi čitamo riječi i možemo dobiti ideje. Mi proučavamo i možemo otkriti uzorke i poveznice u Svetim pismima. No kad promišljamo, pozivamo objavu po Duhu. Za mene, promišljanje je razmišljanje i molitva nakon čitanja i pažljivo proučavanje Svetih pisama (Henry B. Eyring, »Serve with the Spirit«, Ensign ili Liahona, studeni 2010., 60).