19. poglavlje

Svećeničko vodstvo u Crkvi Isusa Krista

»Gospodin bdije nad ovim djelom. Ovo je njegovo kraljevstvo. Mi nismo poput ovaca bez pastira. Mi nismo poput vojske bez vođe.«

Iz života Gordona B. Hinckleyja

Predsjednik Gordon B. Hinckley se prisjetio: »Moja prva odgovornost u Crkvi, prva služba koju sam obnašao, bila je ona savjetnika dječaku koji je predsjedavao našim zborom đakona. Naš me dobar biskup pozvao i razgovarali smo o ovom pozivu. Iznimno me se dojmio. Bio sam uznemiren i zabrinut. Vjerovali ili ne, po naravi sam bio dosta sramežljiv i povučen dječak pa mislim da sam zbog tog poziva za služenje kao savjetnik u zboru đakona bio jednako zabrinut po pitanju dobi i iskustva, kao što sam zbog trenutne odgovornosti po pitanju dobi i iskustva.«¹

Predsjednik Hinckley se slično osjećao 1961., kada je pozvan služiti kao član Zbora dvanaestorice apostola. Tijekom svojeg prvog govora održanog kao apostol, rekao je:

»Mislim da osjećam neki osjećaj tereta ove odgovornosti da stojim kao svjedok Gospodina Isusa Krista pred svijetom koji nije sklon prihvatiti ga. ‘Ja s divljenjem uživam ljubav što dobivam, od Isusa.’ Povjerenje Gospodinovog proroka u mene i izrazi ljubavi ove, moje braće čine me poniznim… Molim se za snagu; molim se za pomoć; i molim se za vjeru i volju da budem poslušan.«²

Dana 1. travnja 1995., predsjednik Hinckley je govorio na svećeničkom zasjedanju općeg sabora nakon što su ga članovi Crkve po prvi put podržali kao svojeg proroka i predsjednika. Prethodnih je 14 godina služio kao savjetnik trojici drugih predsjednika Crkve. Opetovano je svjedočio o njihovim božanskim pozivima te je poticao svece posljednjih dana da slijede njihov savjet. Našavši se u njihovoj poziciji, sada njegovi osjećaji ovisnosti o Gospodinu nisu bili ništa manji od trenutka kada je bio đakon ili novopozvani apostol. Umjesto toga, postao je još i svjesniji svoje potrebe za Gospodinovom podržavajućom snagom. Rekao je:

»Vaše uzdignute ruke na ovom svečanom zasjedanju ovoga jutra postale su izraz vaše voljnosti i želje da podržite nas, vašu braću i sluge, s pouzdanjem, vjerom i molitvom. Jako sam zahvalan na tom iskazu. Zahvaljujem vam, svakome od vas. Uvjeravam vas da, kao što već znate, u Gospodinovom postupku nema nikakvog stremljenja prema službi. Kao što je Gospodin rekao svojim učenicima: ‘Niste vi mene izabrali, nego sam ja vas izabrao’ (Ivan 15:16). Ova služba nije ona koju se traži. Pravo odabira počiva na Gospodinu. On je gospodar života i smrti. Njegova je moć pozivati. Njegova je moć oduzimati. Njegova je moć zadržavati. Sve je u njegovim rukama.

Ne znam zašto bi u njegovoj velebnoj zamisli osoba poput mene pronašla mjesto. No kako je ovaj plašt pao na mene, sada ponovno posvećujem koju god snagu imam ili vrijeme ili talent ili život djelu svojeg Gospodara za službu mojoj braći i sestrama. Ponovno, hvala vam… za vaša djela danas. Teret moje molitve je da ću biti dostojan. Nadam se da ću moći ostati u vašim molitvama.«³

Prvo predsjedništvo, 1995. Predsjednik Gordon B. Hinckley *(sredina);* predsjednik Thomas S. Monson, prvi savjetnik *(lijevo);* i predsjednik James E. Faust, drugi savjetnik *(desno).*

Naučavanja Gordona B. Hinckleyja

Gospodin poziva svojeg predsjednika Crkve nakon što ga prokuša, pročisti i ugladi.

Radio sam s predsjednicima Crkve od predsjednika Hebera J. Granta nadalje… Poznavao sam savjetnike svih tih ljudi i poznavao sam Vijeće dvanaestorice tijekom godina nadležnosti ovih predsjednika. Svi su oni bili ljudi. Imali su ljudske osobine i vjerojatno neke ljudske slabosti. No povrh svega toga, u životu svakoga od njih nalazilo se prevladavajuće očitovanje Božjeg nadahnuća. Oni koji su bili predsjednici bili su i proroci na vrlo stvaran način. Prisno sam svjedočio duhu objave na njima. Svaki je čovjek došao u Predsjedništvo nakon mnogo godina vježbe kao član Vijeća dvanaestorice i drugih službi. Gospodin je pročistio i ugladio svakoga, dopuštajući im spoznati obeshrabrenje i neuspjeh, dopuštajući im iskusiti bolest i neke uzroke duboke tuge. Sve je to postalo dio velikog postupka pročišćenja, a učinak tog postupka postao je predivno očit u njihovim životima.

Moji dragi prijatelji u evanđelju, ovo je Božje djelo. Ovo je njegova Crkva i Crkva njegovog ljubljenog Sina čijim se imenom ona naziva. Bog nikada neće dopustiti varalici da stane na njezino čelo. On će imenovati svoje proroke, nadahnuti ih i usmjeriti.⁴

Neki izražavaju zabrinutost vjerojatnošću da je predsjednik Crkve uvijek stariji muškarac, na što ja odgovaram: »Kakav blagoslov!« On ne treba biti mladolik. On ima i nastavit će imati mlađe muškarce koji će putovati svijetom u djelu službeništva. On je predsjedavajući veliki svećenik, nositelj svih ključeva svetog svećeništva i glas objave od Boga njegovom narodu…

U mojem umu postoji nešto što me jako ohrabruje u spoznaji… da ćemo imati predsjednika koji je bio discipliniran i školovan, prokušan i isproban, čija se predanost djelu i čije se poštenje u svrsi kalilo u talionici službe, čija je vjera sazrila i čija je blizina Bogu njegovana tijekom razdoblja od mnogo godina.⁵

Govorim… sa zahvalnošću za proroka koji nas vodi u ovim posljednjim danima. Preklinjem za odanost njemu kojeg je Gospodin pozvao i pomazao. Preklinjem za postojanost u njegovom podržavanju i davanju pažnje njegovim naučavanjima. Rekao sam… da ako imamo proroka, imamo sve. Nemamo li proroka, nemamo ništa. Mi imamo proroka. Imali smo proroke od utemeljenja ove Crkve. Nikada nećemo biti bez proroka ako ćemo živjeti dostojni proroka.

Gospodin bdije nad ovim djelom. Ovo je njegovo kraljevstvo. Mi nismo poput ovaca bez pastira. Mi nismo poput vojske bez vođe.⁶

Kada predsjednik Crkve premine, stariji apostol postaje idući predsjednik.

Prijenos ovlasti [na novog predsjednika Crkve], u kojem sam puno puta sudjelovao, predivan je u svojoj jednostavnosti. On nagoviješta način na koji Gospodin obavlja stvari. Pod njegovim postupkom prorok odabire muškarca da postane član Vijeća dvanaestorice apostola. On to ne odabire kao karijeru. On je pozvan, kao što su bili apostoli u Isusovo doba kojima je Gospodin rekao: »Niste vi mene izabrali, nego sam ja vas izabrao« (Ivan 15:16). Godine prolaze. On je školovan i discipliniran u dužnostima svoje službe. Putuje diljem svijeta u ispunjenju svojeg apostolskog poziva. To je dugi tijek priprema tijekom kojeg on upoznaje svece posljednjih dana gdje god oni bili, a oni upoznaju njega. Gospodin kuša njegovo srce i njegovu srž. U prirodnom tijeku događaja u vijeću se ispražnjuju položaji i uručuju se nova zaduženja. Pod tim postupkom određeni muškarac postaje stariji apostol. Počivajući skriveni u njemu i njegovoj braći suradnicima nalaze se svi ključevi svećeništva koji su dani u vrijeme zaređenja. No, ovlast korištenja tih ključeva ograničena je na predsjednika Crkve. Prilikom [prorokove] smrti, ta ovlast postaje djelotvorna kod najstarijeg apostola kojeg tada njegovi suradnici u Vijeću dvanaestorice imenuju, odijele i zarede kao proroka i predsjednika.

Nema predizborne kampanje. Nema vođenja kampanje. Postoji samo tiho i jednostavno djelovanje božanskog nauma koji nudi nadahnuto i prokušano vodstvo.

Bio sam svjedok, osobni svjedok, ovog predivnog postupka. Izlažem svoje svjedočanstvo da je Gospodin taj koji [odabire proroka].⁷

Nakon smrti predsjednika Huntera, Prvo predsjedništvo se raspustilo. Brat Monson i ja, koji smo služili kao njegovi savjetnici, zauzeli smo naše mjesto u Zboru dvanaestorice, koji je postao predsjedavajuća vlast u Crkvi…

Svi živi zaređeni apostoli okupili su se u duhu posta i molitve u gornjoj prostoriji hrama. Tamo smo pjevali svetu pjesmu i molili se zajedno. Blagovali smo od sakramenta Gospodnje večere, obnavljajući tim svetim, simboličkim testamentom naše saveze i naš odnos s njime koji je naš božanski Otkupitelj.

Ponovno je uspostavljeno predsjedništvo, slijedeći mjerilo uspostavljeno kroz prošle naraštaje.

Nije bilo kampanje, natjecanja, ambicije za taj položaj. Bilo je tiho, mirno, jednostavno i sveto. To je učinjeno prema obrascu kojeg je sam Gospodin stavio na to mjesto.⁸

Gospodin je priskrbio načela i postupke za upravljanje njegovom Crkvom ako predsjednik nije u mogućnosti u potpunosti djelovati.

Predsjednik Hinckley je dao sljedeću izjavu 1992. kada je služio kao prvi savjetnik u Prvom predsjedništvu: Glava Crkve je Gospodin Isus Krist. To je njegova Crkva. No zemaljska je glava naš prorok. Proroci su ljudi koji su podareni božanskim pozivom. Bez obzira na božanstvenost tog poziva, oni su ljudi. Podložni su problemima smrtnosti.

Volimo, poštujemo, častimo i uzdajemo se u današnjeg proroka, predsjednika Ezru Tafta Bensona. On je bio velik i darovit vođa, čovjek čiji je glas odzvanjao svjedočanstvom o ovom djelu diljem svijeta. On drži ključeve svećeništva na zemlji danas. No, došao je do dobi kada ne može učiniti mnoge stvari koje je nekoć činio. To ne oduzima od njegovog poziva kao proroka. No, postavlja ograničenja na njegove tjelesne aktivnosti.⁹

Predsjednik Hinckley je dao sljedeću izjavu 1994. kada je služio kao prvi savjetnik u Prvom predsjedništvu: Ljudi diljem Crkve su prirodno željni znati o predsjednikovom stanju. Predsjednik Benson je sada u devedesetoj godini života… Ozbiljno pati od posljedica dobi i bolesti te nije bio u mogućnosti ispunjavati važne dužnosti svoje svete službe. To nije situacija bez presedana. Drugi su predsjednici Crkve također bili bolesni ili u nemogućnosti u potpunosti djelovati tijekom završnih mjeseci ili godina svojeg života. Moguće je da će se to ponovno dogoditi u budućnosti.

Načela i postupci koje je Gospodin stavio na mjesto upravljanja njegovom crkvom predviđaju bilo kakve okolnosti… Važno je… da nema sumnji ili briga oko upravljanja Crkvom i primjenom proročkih darova, uključujući i pravo na nadahnuće i objavu u upravljanju poslovima i programima Crkve, u slučaju kada je predsjednik bolestan ili nije sposoban potpuno funkcionirati.

Prvo predsjedništvo i Vijeće dvanaestorice apostola, pozvano je i zaređeno za obnašanje ključeva svećeništva, te imaju ovlast i odgovornost upravljati Crkvom, posluživati njezine uredbe, izlagati njezin nauk te uspostavljati i održavati njegovu primjenu. Svaki muškarac koji je zaređen za apostola i odijeljen kao član Vijeća dvanestorice podržan je kao prorok, vidjelac i objavitelj. Poput onih prije njega, predsjednik Benson je bio stariji apostol u trenutku kada je pozvan kao predsjednik Crkve. Njegovi su savjetnici pozvani iz vijeća Dvanaestorice. Stoga su članovi Zbora prvog predsjedništva i Zbora dvanaestorice apostola na dužnosti bili primatelji ključeva, prava i ovlasti vezanih za sveto apostolstvo.

Citiram iz Nauka i saveza:

»Tri velikosvećenička predsjedatelja iz Melkisedekova svećeništva, od zajednice izabranih, imenovana i zaređena za tu službu, a prihvaćena povjerenjem, vjerom i molitvom crkve, tvore članstvo Predsjedništva crkve« (NiS 107:22).

Kada je predsjednik bolestan ili nije sposoban u potpunosti funkcionirati na svim dužnostima svoje službe, njegova dvojica savjetnika zajedno čine Zbor prvog predsjedništva. Oni nastavljaju svakodnevne poslove Predsjedništva. U iznimnim okolnostima, kada je samo jedan sposoban funkcionirati, on može djelovati u ovlasti službe predsjedništva kako je izloženo u Nauku i savezima, odsjek 102, stihovi 10–11…

Savjetnici u Prvom predsjedništvu nastavljaju s redovitim djelom ove službe. No, svako veće pitanje politike, postupaka, programa ili nauka svjesno i s molitvom zajedno razmatraju Prvo predsjedništvo i Dvanaestorica. Ova dva zbora, Zbor prvog predsjedništva i Zbor dvanaestorice apostola, sastaju se zajedno, a svaki čovjek ima potpunu slobodu izražavanja, razmatrajući svako glavno pitanje.

Ponovno citiram Gospodinovu riječ: »I svaka odluka što je donosi jedno od tih članstava mora biti jednodušnim glasom njegovim. To jest, svaki član u svakom članstvu mora se s njegovom odlukom složiti kako bi odluke njihove imale istu uzajamnu moć i valjanost« (NiS 107:27)…

Neka svi razumiju da Isus Krist stoji na čelu ove Crkve koja nosi njegovo sveto ime. On bdije nad njom. On je vodi. Stoji s desne svojem Ocu i usmjerava ovo djelo. Njegovo je pravo, moć, mogućnost pozvati ljude na svoj način na visoke i svete službe te ih razrješavati prema svojoj volji pozivajući ih kući. On je gospodar života i smrti. Ne brinem se zbog okolnosti u kojima se nađemo. Prihvaćam ove okolnosti kao izričaj njegove volje. Slično tomu, prihvaćam odgovornost, djelujući sa svojom braćom, činiti sve što možemo u pokretanju ovog svetog djela unaprijed u duhu posvećenja, ljubavi, poniznosti, dužnosti i odanosti.¹⁰

Apostoli su naročiti svjedoci imena Krista u cijelome svijetu.

Nakon što [su] zaređeni u sveto apostolstvo i… odijeljeni kao članovi Vijeća dvanaestorice, od [apostola] se očekuje da se predaju prvenstveno djelu službeništva. Oni… na prvo mjesto u svojem životu, iznad svih drugih čimbenika, postavljaju odgovornost da stoje kao naročiti svjedoci imena Kristovog u cijelom svijetu…

Sa svime time, oni su ljudi. Imaju svoje jakosti i svoje slabosti. No od sad nadalje, ostatak svojeg života dokle god ostanu vjerni, njihova jedina briga mora biti unapređenje Božjeg djela na zemlji. Moraju se brinuti za dobrobit djece našega Oca, i onih unutar Crkve i onih izvan Crkve. Oni moraju učiniti sve što mogu kako bi pružili utjehu onima koji su ožalošćeni, pružili snagu onima koji su slabi, ohrabrenje onima koji posrnu, družili se s onima bez prijatelja, njegovali siromašne, blagoslivljali bolesne, svjedočili, ne iz uvjerenja, nego iz određene spoznaje o Božjem Sinu, svojem Prijatelju i Učitelju, čiji sluge oni jesu…

Ja svjedočim o njihovom bratstvu, njihovoj odanosti, vjeri, radišnosti i ogromnoj službi u unapređenju kraljevstva Božjega.¹¹

Zbor dvanaestorice apostola, 1965. godine *Sjede s lijeva na desno:* Ezra Taft Benson, Mark E. Petersen (na naslonu stolice), Joseph Fielding Smith (predsjednik zbora) i LeGrand Richards. *Stoje s lijeva na desno:* Gordon B. Hinckley, Delbert L. Stapley, Thomas S. Monson, Spencer W. Kimball, Harold B. Lee, Marion G. Romney, Richard L. Evans i Howard W. Hunter.

Prvo predsjedništvo i Dvanaestorica traže objavu te potpuni sklad prije donošenja odluka.

Nikakva odluka ne proizlazi iz savjetovanja Prvog predsjedništva i Dvanaestorice bez potpune jednoglasnosti svih uključenih. Na početku razmatranja pitanja može postojati razlika u mišljenjima. To se može očekivati. Ovi muškarci dolaze iz različitih okolina. To su muškarci koji razmišljaju samostalno. Ali prije nego što se donese konačna odluka, dolazi jednoglasnost mišljenja i glasa.

Ovo se može očekivati ako se slijedi objavljena riječ Gospodnja [vidi NiS 107:27, 30–31]…

[Dok] sam služio kao član Vijeća dvanaestorice i [dok] sam služio u Prvom predsjedništvu, nikada nije poduzeto veliko djelo, a da se ovaj postupak nije poštivao… Upravo iz tog procesa iznošenja mišljenja proizašlo je prosijavanje i preispitivanje ideja i pristupa. Ali nikada nisam uočio ozbiljno neslaganje ili osobno neprijateljstvo među mojom braćom. Umjesto toga, uočio sam nešto predivno i čudesno – spajanje, pod utjecajem vodstva Svetog Duha i uz moć objave, različitih pogleda sve dok ne nastane potpuni sklad i slaganje…

Ne znam ni za jedno drugo upravljajuće tijelo bilo koje vrste za koje se to može reći.¹²

Predsjednika okola poziva se nadahnućem da služi kao savjetnik biskupima i kao vođa za narod.

Predsjednik okola je službenik pozvan objavom da stoji između biskupa odjela i vrhovnih autoriteta Crkve. To je najvažnija odgovornost. Njega obučavaju vrhovni autoriteti, a on nadalje obučava biskupe…

Predsjednik okola služi kao savjetnik biskupima. Svaki biskup zna da kada se on ima nositi s teškim problemom postoji osoba koja je spremno dostupna i kojoj može ići podijeliti svoj teret i primiti savjet.

On nudi dodatnu mjeru sigurnosti u određivanju onih koji su dostojni ići u dom Gospodnji… Slično tomu, predsjednik postaje drugo sito u određivanju dostojnosti onih koji idu van predstavljati Crkvu na misijskom polju. I on također razgovara s kandidatom te samo kada je zadovoljan njegovom ili njezinom dostojnošću on podržava preporuku. Također, njemu je dana ovlast da odjeljuje one koji su pozvani na misije i razrješuje ih kada su dovršili svoju službu.

Najvažnije, on je glavni službenik disciplinskog vijeća okola… On nosi vrlo tešku odgovornost brige da se nauk naučavan u okolu održi neokaljanim i čistim. Njegova je dužnost pobrinuti se da nema lažnih nauka koji se naučavaju niti lažnih običaja koji se provode. Postoji li bilo koji obnašatelj Melkisedekovog svećeništva koji se nedolično ponaša, ili bilo koja druga osoba kada smo kod toga, on se ima savjetovati s njima, a ako osoba nastavi u svojim običajima, onda je predsjednik dužan poduzeti nešto. On će pozvati prekršitelja da se pojavi pred disciplinskim vijećem gdje se može poduzeti radnja kako bi se odredilo razdoblje kušnje, djelomično ukidanje zajedništva ili izopćenje iz Crkve.

To je najteži i najnepoželjniji zadatak, no predsjednik mu mora biti dorastao bez straha ili pogodnosti. Sve se to čini u skladu s usmjerenjem Duha i kako je izloženo u 102. odsjeku Nauka i saveza.

Zatim naknadno mora učiniti sve što može kako bi radio s osobom koja je disciplinirana i u dogledno je vrijeme vratio.

Sve to i mnogo više sačinjava njegove odgovornosti. Stoga, slijedi da njegov život mora biti primjer pred ovim ljudima…

Stoga što imamo toliko pouzdanje u [predsjednike okola], potičemo mjesne članove da se ne nastoje savjetovati s vrhovnim autoritetima niti da ih blagoslove. Njihovi su predsjednici okola pozvani pod istim nadahnućem kojim su pozvani vrhovni autoriteti.¹³

Biskupi su pastiri stada.

[Crkva] može rasti i množiti se u broju, a zasigurno i hoće. Ovo se evanđelje ima pronijeti svakom narodu, plemenu, jeziku i puku. Nikada u doglednoj budućnosti ne može doći do zastoja ili neuspjeha u posezanju, kretanju naprijed, izgradnji i povećanju Siona diljem svijeta. No, uz sve to mora nastaviti postojati prisan dušebrižnički odnos svakog člana s mudrim i brižnim biskupom ili predsjednikom ogranka. To su pastiri stada čija je odgovornost paziti na ljude u relativno malim brojevima kako nitko ne bi bio zaboravljen, pregledan ili zanemaren. Isus je bio istinski pastir koji je posezao prema onima u nevolji, jednim po jednim, udjeljujući im zasebne blagoslove.¹⁴

Biskupi Crkve… su u vrlo stvarnom smislu pastiri Izraelovi. Svi [u Crkvi] odgovorni su biskupu ili predsjedniku ogranka. Ogromni su tereti koje oni nose i ja pozivam svakog člana Crkve da učini sve što može kako bi uzdignuli teret pod kojim naši biskupi i predsjednici ogranaka rade.

Moramo se moliti za njih. Oni trebaju pomoć dok nose svoj težak teret. Možemo ih više podržavati, a manje ovisiti o njima. Možemo im pomoći na svaki mogući način. Možemo im zahvaliti za sve što oni čine za nas. Mi ih u kratkom razdoblju iscrpljujemo teretima koje im namećemo…

Svaki [biskup] je muškarac koji je bio pozvan duhom proroštva i objave te je odijeljen i zaređen polaganjem ruku. Svatko od njih drži ključeve predsjedništva svojeg odjela. Svaki je veliki svećenik, predsjedavajući veliki svećenik svojeg odjela. Svaki nosi ogromne odgovornosti svojeg upravništva. Svaki stoji kao otac svojem narodu.

Nitko od njih ne prima novac za svoju službu. Crkva ne plaća nijednog biskupa odjela za njegov rad kao biskupa.

Obveze biskupa danas iste su kao i u doba Pavla koji je pisao Timoteju [vidi 1. Timoteju 3:2–6]…

U svojem je pismu Titu Pavao je napisao da »nadglednik, u svojstvu Božjeg upravitelja, mora biti besprijekoran…

Posve privržen sigurnom propovijedanju nauke, da može i oplemenjivati u zdravoj nauci i pobijati protivnike« (Titu 1:7, 9).

Ove riječi spretno opisuju biskupa u Crkvi Isusa Krista svetaca posljednjih dana danas.¹⁵

Potičem ljude Crkve, gdje god bili, kada ste suočeni s problemom prvo pokušajte sami riješiti te probleme. Razmislite o njima, proučite alternative koje su vam dostupne, molite se o njima i tražite Gospodina za usmjerenje. Ako niste u mogućnosti riješiti ih sami, onda porazgovarajte sa svojim biskupom ili predsjednikom ogranka. On je Božji čovjek, pozvan ovlašću svetog svećeništva kao pastir stada.¹⁶

Prijedlozi za proučavanje i podučavanje

Pitanja

Zašto trebamo živuće proroke? Što vas se dojmilo kod Gospodinovog »postupka pročišćenja« u pripremi i pozivanju predsjednika Crkve? (Vidi 1. odsjek.)
Kakvi su vaši dojmovi dok pregledavate opis predsjednika Hinckleyja o načinju biranja novog predsjednika Crkve? (Vidi 2. odsjek.) Zašto je važno znati da se predsjednika bira prema »božansko[m] naum[u] koji nudi nadahnuto i prokušano vodstvo«?
Koja je načela i postupke Gospodin uspostavio za upravljanje Crkvom ako predsjednik nije u mogućnosti u potpunosti djelovati u svim svojim dužnostima? (Vidi 3. odsjek.)
Kako apostoli posljednjih dana pokazuju brigu za svu Božju djecu, »i onih unutar Crkve i onih izvan Crkve«? (Vidi 4. odsjek.) Kako govori s posljednjeg sabora odražavaju tu brigu? Kako ste pogodovali od naučavanja živućih proroka i apostola?
Proučite naučavanja predsjednika Hinckleyja o tome kako Prvo predsjedništvo i Zbor dvanaestorice donose odluke (vidi 5. odsjek). Što možemo naučiti iz načina na koji oni donose odluke? Kako možemo primijeniti ova načela u našim obiteljima i u Crkvi?
Dok pregledavate 6. i 7. odsjek, što učite o pozivima predsjednika okola i biskupa? Kako možemo bolje podržati naše mjesne crkvene vođe?

Povezani stihovi iz Svetih pisama

Efežanima 2:19–20; 4:11–14; NiS 1:38; 21:1–6; Abraham 3:22–23; Članci vjere 1:5–6

Pomoć pri podučavanju

»Iznesite svjedočanstvo kad god vas Duh potakne, ne samo na kraju svake lekcije. Omogućite onima koje podučavate da iznesu svoja svjedočanstva« (Podučavanje, nema većeg poziva [1999.], 45).