Trajno učeništvo
Možemo pronaći duhovno pouzdanje i mir dok njegujemo svete navike i pravedne rutine koje mogu održati i rasplamsati vatre naše vjere.
Tijekom prošlog ljeta, više od 200 000 naših mladih ljudi diljem svijeta raslo je u vjeri na jednom od stotinu jednotjednih zasjedanja sabora Za snagu mladih ili ZSM. Izlazeći iz izoliranosti tijekom pandemije, mnogima je bio čin vjere u Gospodina čak i prisustvovati. Čini se da mnogi mladi sudionici slijede sličnu uzlaznu putanju prema dubljem obraćenju. Na kraju njihova tjedna volio sam ih pitati: »Pa kako je prošlo?«
Ponekad bi rekli nešto poput ovoga: »Dakle, u ponedjeljak sam bio jako ojađen svojom majkom jer me natjerala da dođem i budem tu. A nisam nikog poznavao. I nisam mislio da je to za mene. I ne bih imao nijednog prijatelja… Ali sada je petak i samo želim ostati ovdje. Samo želim osjećati Duha u svojem životu. Želim živjeti ovako.«
Svatko od njih ima svoje priče za ispričati o trenutcima jasnoće i duhovnih darova koji su ih obogatili i ponijeli duž te uzlazne putanje rasta. I mene je ovo ljeto puno ZSM sabora promijenilo jer sam vidio Duha Božjega kako neumorno odgovara na pravedne želje pojedinačnih srdaca ovoga mladog mnoštva među kojima je svatko ponaosob pronašao hrabrost uzdati se u njega tjedan dana u njegovoj brizi.
Poput čeličnih brodova sjajnoga trupa na moru, mi živimo u duhovno nagrizajućem okruženju gdje se najsjajnija uvjerenja moraju pozorno održavati ili mogu radirati, zatim korodirati te se onda raspasti.
Što sve možemo činiti kako bismo održali vatru svojih uvjerenja?
Iskustva poput ZSM sabora, kampova, sakramentalnih sastanaka i misija mogu pomoći ulaštiti naša svjedočanstva, vodeći nas uzlaznom putanjom rasta i duhovnog otkrića na mjesta relativnog mira. No što moramo učiniti kako bismo ostali tamo i nastavili se »probijati naprijed s postojanošću u Kristu« (2 Nefi 31:20) umjesto da skliznemo unatrag? Moramo nastaviti činiti ono što nas je u prvom redu i dovelo tamo, poput toga da se učestalo molimo, uranjamo u Sveta pisma i da iskreno služimo.
Za neke od nas to može zahtijevati primjenjivanje povjerenja u Gospodina čak i da prisustvujemo sakramentalnom sastanku. No kada jednom dospijemo tamo, iscjeljujući utjecaj Gospodinova sakramenta, infuzije evanđeoskih načela i njegovanje crkvene zajednice mogu nas vratiti kući na još i višem položaju.
Odakle dolazi moć u osobnom sabiranju?
Na ZSM saboru, par stotina tisuća naših mladih bolje je spoznalo Spasitelja koristeći jednostavnu formulu o sabiranju tamo gdje su dvoje ili više njih sabrani u njegovo ime (vidi Matej 18:20), uključujući se u evanđelje i Sveta pisma, zajednički pjevajući, zajednički se moleći i pronalazeći mir u Kristu. Ovo je snažan recept za duhovno buđenje.
Ova naširoko rasprostranjena družina braće i sestara sada se vratila kućama kako bi utvrdila što znači još uvijek se »uzda[ti]… u Jahvu« (Mudre izreke 3:5; tema mladih za 2022.) kada budu pometeni kakofonijom bučnog svijeta. Jedno je »ču[ti] ga« (Joseph Smith – Povijest 1:17) na tihom mjestu promišljanja sa širom otvorenim Svetim pismima. No sasvim je druga stvar nositi naše učeništvo u ovaj smrtni nalet ometanja gdje moramo nastojati »čuti ga«, čak i kroz nejasan obris brige o sebi i posrćuće pouzdanje. Da ne bude sumnje, baš je to sama srž junaka koju naši mladi pokazuju kada svojim srcem i umom odluče stajati uspravno protiv promjenjivih moralnih tektonika našeg vremena.
Što obitelji mogu činiti kod kuće kako bi gradile na zamahu stvorenom na crkvenim aktivnostima?
Jednom sam služio kao muž predsjednici Djevojaka u kolčiću. Jedne sam noći bio zadužen da pripremim kekse u predvorju dok je moja supruga vodila domjenak u kapeli za roditelje i njihove kćeri koje su se pripremale za odlazak u kamp Djevojaka narednog tjedna. Nakon što je objasnila gdje će biti i što trebaju donijeti, rekla je: »Dakle, u utorak ujutro kada odbacite svoje drage djevojke na autobus, čvrsto ih zagrlite. I poljubite ih na rastanku – zato što se neće vratiti.«
Čuo sam nekoga uzdiše, a zatim shvatio da sam to ja. »Neće se vratiti?«
No tada je nastavila: »Kada ostavite ove djevojke u utorak ujutro, one će ostaviti iz sebe sve što je neznatno, a ometa ih i provest će tjedan dana zajedno učeći, rastući i uzdajući se u Gospodina. Zajedno ćemo se moliti, pjevati, kuhati i služiti te ćemo zajedno iznositi osvjedočenja i činiti ono što nam omogućava da osjećamo Duha Nebeskog Oca, cijeli tjedan, sve dok nas u potpunosti ne preplavi. A u subotu, te djevojke koje vidite kako izlaze iz autobusa neće biti one koje ste dovezli u utorak. Bit će to nova stvorenja. I ako im pomognete da nastave ići tom višom razinom, zapanjit će vas. Nastavit će se mijenjati i rasti. A tako će i vaša obitelj.«
Te je subote bilo baš kao što je predskazala. Dok sam pospremao šatore, čuo sam glas svoje žene u malenom šumovitom amfiteatru gdje su se djevojke okupile prije nego su pošle kući. Čuo sam je kako govori: »O, tu ste. Pratili smo vas cijeli tjedan. Naše subotnje djevojke.«
Snažna mladež Siona putuje kroz zapanjujuća vremena. Pronaći radost u ovom svijetu prorokovanog ometanja, a da ne postanu dio toga svijeta s njegovim slijepim kutom prema svetosti, njihov je poseban zadatak. Prije nekih sto godina, G. K. Chesterton govorio je gotovo kao da je vidio ovaj zadatak usmjeren na dom i podržan Crkvom kada je rekao: »Moramo odjednom osjetiti svemir kao dvorac svirepog čudovišta koji trebamo napasti, a ipak kao našu vlastitu kuću u koju se možemo vratiti na večer« (Orthodoxy [1909.], 130.).
Srećom, oni ne idu van u bitku sami. Imaju jedni druge. I imaju vas. I slijede živućeg proroka – predsjednika Russella M. Nelsona – koji vodi sa znalačkim optimizmom vidioca u proglašavanju da će veliki poduhvat ovih vremena – sabiranje Izraela – biti i velik i veličanstven (vidi »Nada Izraela« [globalni sastanak duhovne misli za mlade, 3. lipnja 2018.], HopeofIsrael.ChurchofJesusChrist.org).
Ovoga smo ljeta moja supruga Kalleen i ja presjedali iz jednog zrakoplova u drugi u Amsterdamu gdje sam, mnogo godina ranije, bio novi misionar. Nakon što sam proveo mjesece mučeći se naučiti nizozemski jezik, dok je naš KLM-ov zrakoplov slijetao, kapetan je iznio nesuvislu obavijest preko javnog razglasa. Nakon trenutka tišine, moj je suradnik promrmljao: »Mislim da je to bio nizozemski jezik.« Pogledali smo uvis, čitajući si misli međusobno: Beznadno je.
No nije sve bilo izgubljeno. Dok sam se divio koracima vjere koje smo tada poduzeli dok smo kročili ovom zrakoplovnom lukom na putu prema čudesima koja će nas obasipati kao misionare, živući misionar koji se ukrcavao u zrakoplov kući iznenada me vratio u današnjicu. Predstavio se i upitao: »Predsjedniče Lund, što da radim sada? Što trebam raditi kako bih ostao snažan?«
Dakle, to je isto pitanje koje je u mislima naših mladih kada odlaze sa ZSM sabora, kampova za mlade, hramskih putovanja i kada god osjećaju moći nebeske: »Kako se ljubav prema Bogu može pretvoriti u trajno učeništvo?«
Osjetio sam porast ljubavi prema ovom misionaru jasnog pogleda koji je služio posljednje sate svoje misije i u toj trenutnoj mirnoći Duha čuo sam kako mi glas puca dok sam jednostavno rekao: »Ne moraš nositi pločicu kako bi nosio njegovo ime.«
Htio sam staviti svoje ruke na njegova ramena i reći: »Evo što ćeš učiniti. Idi kući i jednostavno budi to. Toliko si dobar da gotovo sjajiš u tami. Tvoja disciplina i žrtve s misije učinile su te veličanstvenim sinom Božjim. Nastavi činiti kod kuće ono što je tako snažno funkcioniralo za tebe ovdje. Naučio si se moliti, kome se moliti i jeziku molitve. Proučavao si njegove riječi i naučio voljeti Spasitelja pokušavajući biti poput njega. Volio si Nebeskog Oca kao što je on volio svojeg Oca, služio si drugima kao što je on služio drugima i živio si zapovijedi kao što ih je on živio – a kada nisi, pokajao si se. Tvoje učeništvo nije samo slogan na majici – postalo je dio tvojeg života koji si svrhovito živio za druge. Stoga, idi kući i čini to. Budi to. Ponesi taj duhovni zamah u ostatak svojeg života.«
Znam da kroz povjerenje u Gospodina Isusa Krista i njegov put saveza možemo pronaći duhovno pouzdanje i mir dok njegujemo svete navike i pravedne rutine koje mogu održati i rasplamsati vatre naše vjere. Neka se svatko od nas uvijek približava tim toplim vatrama i, što god se dogodilo, ostane. U ime Isusa Krista, amen.