Nasljeđe ohrabrenja
Potičem vas da nastavite nastojati osposobiti se za povratak Nebeskom Ocu i Isusu Kristu.
Moja draga braćo i sestre, zahvalan sam što sam okupljen s vama na ovom Općem saboru Crkve Isusa Krista svetaca posljednjih dana. Osjetili smo vašu vjeru i vašu ljubav gdje god se nalazite. Podučeni smo nadahnutim naučavanjem, snažnim svjedočanstvima i veličanstvenom glazbom.
Potičem vas da nastavite nastojati osposobiti se za povratak Nebeskom Ocu i Isusu Kristu. Gdje god se nalazite na putu saveza, pronaći ćete borbu protiv fizičkih kušnji smrtnosti i Sotonine oprečnosti.
Kao što mi je majka rekla kad sam se požalio koliko je nešto bilo teško: »O Hal, naravno da je teško. I treba biti. Život je ispit.«
To je mogla reći smireno, čak i s osmjehom, jer je znala dvije stvari. Bez obzira na borbu, ono što bi bilo najvažnije bilo bi doći kući kako bi bila sa svojim Nebeskim Ocem. I znala je da to može učiniti kroz vjeru u svog Spasitelja.
Osjećala je da joj je on blizu. U danima kada je znala da će umrijeti, razgovarala je sa mnom o Spasitelju dok je ležala u svojoj spavaćoj sobi. Pored njezina kreveta nalazila su se vrata u drugu sobu. Smiješila se i gledala vrata kada je smireno govorila da će ga uskoro vidjeti. Još se uvijek sjećam gledanja u vrata i zamišljanja prostorije iza njih.
Ona je sada u svijetu duhova. Mogla je usmjeriti svoj pogled na nagradu koju je željela unatoč godina fizičke i osobne kušnje.
Nasljeđe ohrabrenja koje je ostavila za nas najbolje je opisano u Moroniju 7, gdje Mormon potiče svojeg sina Moronija i svoj narod. To je nasljeđe ohrabrenja potomstvu kao što je bilo ono moje majke za njezinu obitelj. Mormon je proslijedio to nasljeđe ohrabrenja svima koji imaju odlučnost osposobiti se, kroz sva svoja smrtna iskušenja, za vječni život.
Mormon započinje u prvim stihovima Moronija 7 sa svjedočanstvom o Isusu Kristu, anđelima i o Duhu Kristovu, koji nam omogućava da raspoznamo dobro i zlo i tako možemo birati ispravno.
On stavlja Isusa Krista na prvo mjesto, kao i svi koji uspiju dati ohrabrenje onima koji se muče na uzlaznom putu prema svojem nebeskom domu:
»Jer nitko ne može biti spašen, prema riječima Kristovim, osim ako ne budu imali vjeru u ime njegovo; stoga, ako ovo prestade, tad i vjera prestade; i strašno je stanje čovjekovo, jer oni su kao da otkupljenje ne bijaše izvršeno.
No gle, ljubljena braćo moja, ja sudim bolje o vama, jer sudim da imate vjeru u Krista zbog krotkosti vaše; jer ako nemate vjere u njega tad niste podobni biti ubrojeni među narod crkve njegove.«1
Mormon je vidio krotkost kao dokaz snage njihove vjere. Vidio je da osjećaju ovisnost o Spasitelju. Ohrabrio ih je naglašavajući tu vjeru. Mormon im je nastavio pružati ohrabrenje pomažući im uvidjeti da će njihova vjera i krotkost izgraditi njihovo uvjerenje i njihovo pouzdanje u uspjeh u njihovoj borbi:
»I opet, ljubljena braćo moja, govorio bih vam o nadi. Kako biste mogli dosegnuti vjeru, osim ako ne budete imali nadu?
A što je to čemu se trebate nadati? Gle, kažem vam da ćete imati nadu kroz pomirenje Kristovo i moć uskrsnuća njegova, da ćete biti uzdignuti u život vječni, i to zbog vjere vaše u njega u skladu s obećanjem.
Stoga, ima li čovjek vjeru, mora svakako imati nadu; jer bez vjere ne može biti nikakve nade.
I opet, gle kažem vam da on ne može imati ni vjeru ni nadu, osim ako ne bude krotak, i ponizna srca.«2
Mormon ih zatim ohrabruje svjedočeći im da su na putu primiti dar kako bi njihova srca bila ispunjena čistom Kristovom ljubavlju. On prepleće za njih interakcije vjere u Isusa Krista, krotkosti, poniznosti, Duha Svetoga i čvrste nade u primanje vječnoga života. Ohrabruje ih na ovaj način:
»Jer nitko nije prihvatljiv pred Bogom, osim krotkih i poniznih u srcu; a ako je čovjek krotak i ponizan u srcu, i priznaje moću Duha Svetoga da Isus jest Krist, on mora svakako imati dobrotvornost; jer nema li dobrotvornosti nije ništa; stoga mora svakako imati dobrotvornost.«3
Gledajući unatrag, sada vidim kako je taj dar dobrotvornosti – čiste Kristove ljubavi – osnažio, vodio, podržavao i promijenio moju majku u borbi na njezinom putu kući.
»A dobrotvornost trpi dugo, i dobrostiva je, i ne zavidi, i nije naduta, ne traži svoje, ne razdražuje se lako, ne misli zlo, i ne raduje se bezakonju već se raduje istini, podnosi sve, vjeruje svemu, nada se svemu, izdržava sve.
Stoga, ljubljena braćo moja, nemate li dobrotvornosti, ništa ste, jer dobrotvornost nikad ne prestaje. Stoga prionite uz dobrotvornost, koja je najveća od svega, jer sve mora prestati —
No, dobrotvornost je čista Kristova ljubav, i ona traje zauvijek; i tko se god nađe obuzet njome u posljednji dan, bit će dobro s njim.
Stoga, ljubljena braćo moja, molite se Ocu svom snagom srca, da možete biti ispunjeni ovom ljubavlju, koju on dade svima koji su pravi sljedbenici Sina njegova, Isusa Krista; da možete postati sinovi Božji; da kad se on pojavi mi budemo poput njega, jer ćemo ga vidjeti onakva kakav jest; da možemo imati tu nadu; da možemo biti očišćeni kao što je on čist.«4
Zahvalan sam na ohrabrenju Mormonova primjera i podučavanja. Bio sam blagoslovljen i nasljeđem svoje majke. Proroci od Adama do današnjeg vremena osnažili su me, kroz podučavanje i primjerom.
Iz poštovanja prema onima koje poznajem osobno i njihovim obiteljima, odabrao sam ne nastojati provjeriti detalje njihovih borbi ili javno govoriti o njihovim velikim darovima. Ipak, ono što sam vidio ohrabrilo me je i promijenilo me na bolje.
Uz rizik narušavanja njezine privatnosti, nadodat ću kratko izvješće o ohrabrenju svoje supruge. Činim to pažljivo. Ona je povučena osoba koja niti traži niti cijeni hvale.
Mi smo u braku već 60 godina. Zbog tog iskustva sada razumijem značenje ovih svetopisamskih riječi: vjera, nada, krotkost, ustrajnost, ne tražiti svoje, radovati se u istini, ne misliti zlo, a povrh svega, dobrotvornost.5 Temeljem tog iskustva mogu posvjedočiti da naizgled obična ljudska bića mogu unijeti sve te predivne ideale u svoj svakodnevni život dok se uzdižu kroz udaranja života.
Milijuni vas koji slušate poznaju takve ljude. Mnogi od vas jesu takvi ljudi. Svi mi trebamo takve poticajne primjere i brižne prijatelje.
Kada sjedite s nekim kao njihova poslužiteljska sestra ili poslužiteljski brat, vi predstavljate Gospodina. Razmislite što bi on učinio ili rekao. Pozvao bi ih da dođu k njemu. Ohrabrio bi ih. Uočio bi i pohvalio početak promjena koje će trebati napraviti. I bio bi savršeni primjer za njih koji mogu oponašati.
Nitko ne može to još u potpunosti učiniti, no slušajući ovaj sabor, možete znati da ste na tom putu. Spasitelj detaljno poznaje vaše muke. On zna vaš veliki potencijal da rastete u vjeri, nadi i dobrotvornosti.
Zapovijedi i savezi koje vam on nudi nisu ispiti da vas kontroliraju. Oni su dar da vas uzdignu prema primanju svih darova Božjih i povratku kući vašem Nebeskom Ocu i Gospodinu koji vas vole.
Isus Krist je platio cijenu naših grijeha. Možemo polagati pravo na taj blagoslov vječnoga života imamo li dovoljno vjere u njega da se pokajemo i postanemo poput djeteta, čisti i spremni primiti najveći od svih darova Božjih.
Molim se da ćete prihvatiti njegov poziv i da ćete ga ponuditi drugima od djece našega Nebeskog Oca.
Molim se za naše misionare diljem svijeta. Neka budu nadahnuti ohrabriti svaku osobu da poželi i povjeruje da poziv dolazi od Isusa Krista preko njegovih slugu koji su uzeli njegovo ime na sebe.
Svjedočim da on živi i vodi svoju Crkvu. Ja sam njegov svjedok. Predsjednik Russell M. Nelson živući je prorok Božji za cijelu Zemlju. Znam da je to istinito. U sveto ime Isusa Krista. Amen.