Uzorci učeništva
Učenje o Kristu i njegovim putovima vodi nas do spoznaje o njemu i ljubavi prema njemu.
Uzorak vjere
Ovoga je jutra naše dvoje djece i troje unučadi u Sjevernoj Americi te oko polovice svijeta vidjelo sjaj sunca kako veličanstveno izlazi na istoku. Ostalo troje djece i sedmero unučadi u Africi te druga polovica svijeta vidjelo je kako tama postupno mili prema njima dok je sunce tonulo iznad horizonta na zapadu.
Ova bezvremenska postojanost početka dana i noći jedan je svakodnevni podsjetnik na stvarnosti koje upravljaju našim životima, a koje ne možemo promijeniti. Kada poštujemo i uskladimo ono što činimo s ovim vječnim stvarnostima, doživljavamo unutarnji mir i sklad. Kada to ne učinimo, uznemireni smo i stvari ne idu onako kako očekujemo.
Dan i noć jedan je primjer uzorka koje je Bog dao svima koji su ikada živjeli na Zemlji, o stvarima kao što doista jesu. To je apsolutna istina našega ljudskog postojanja oko koje ne možemo pregovarati prema vlastitim željama i uspjeti. Podsjećam se na to svaki put kad letim iz Afrike kako bih došao na Opći sabor, vraćajući tjelesni sat unatrag za 10 sati u jednom danu.
Kada god želimo to primijetiti, vidimo da nam je Nebeski Otac dao dovoljno svjedoka istine da upravljaju našim životima kako bismo ga spoznali i imali blagoslove mira i radosti.
Kroz proroka Josepha Smitha Duh Gospodnji potvrđuje: »I opet, dat ću vam uzorak u svemu da ne budete obmanuti; jer Sotona se kreće uokolo zemljom, i on ide obmanjujući narode.«1
Korihor antikrist pao je na takvu obmanu, ne vjerujući u postojanje Boga i Kristov dolazak. Prorok Alma posvjedočio mu je: »Sve odaje da postoji Bog; da, čak i zemlja i sve što je na licu njezinomu, da, i kretanje njezino, da, a i svi planeti koji se kreću svojim uobičajenim putem svjedoče da postoji Vrhovni Stvoritelj.«2
Kada je Korihor inzistirao da mu se da znak prije nego što može vjerovati, Alma je uzrokovao da zanijemi. Ponižen svojom nevoljom, Korihor je slobodno priznao da ga je đavao obmanuo.
Ne trebamo biti obmanuti. Čudo inteligentnog života stalno se odvija pred nama. I kratak pogled i osvrt na čuda nebesa ukrašenih bezbrojnim zvijezdama i galaksijama potiču dušu srca ispunjenog vjerom da proglasi: »O Bože moj, ti velik si!«3
Da, Bog naš Nebeski Otac živi i on nam se uvijek očituje na više načina.
Uzorak poniznosti
No kako bismo priznali, vjerovali i nastavili u Bogu, naša srca trebaju biti prijemčiva za Duha istine. Alma je podučio da vjeri prethodi poniznost.4 Mormon je dodao da je nemoguće svakome tko nije »krotka i ponizna srca« imati vjeru i nadu te primiti Duha Božjega.5 Kralj Benjamin izjavio je da je svatko tko dade prioritet slavi svijeta »neprijatelj Bogu«.6
Podlažući se krštenju kako bi ispunio svu pravednost, iako je bio pravedan i svet, Isus Krist pokazao je da je poniznost pred Bogom temeljna osobina njegovih učenika.7
Svi novi učenici trebaju pokazati poniznost pred Bogom kroz uredbu krštenja. Stoga će »svi oni koji se ponize pred Bogom, i žele biti kršteni, i istupe srca skršena i duha raskajana… bit[i] primljeni krštenjem u crkvu njegovu.«8
Poniznost priklanja srce učenika prema pokajanju i poslušnosti. Duh Božji tada može donijeti istinu u to srce i ona će pronaći ulaz.9
Nedostatak poniznosti najviše doprinosi ispunjenju proroštva apostola Pavla u ovim posljednjim danima:
»Jer će ljudi biti samoživi, lakomi, umišljeni, oholi, psovači, nepokorni roditeljima, nezahvalni, bezvjernici,
bez ljubavi, nepomirljivi, klevetnici, razuzdani, neotesani, neprijatelji dobra.«10
Spasiteljev poziv da učimo od njega poziv je da se okrenemo od privlačnosti svjetovnosti i postanemo poput njega – krotki i ponizna srca. Tada možemo uzeti njegov jaram i otkriti da je lagan – da učeništvo nije breme, već radost, kao što nas je predsjednik Russell M. Nelson tako rječito i opetovano podučavao.
Uzorak ljubavi
Učenje o Kristu i njegovim putovima vodi nas do spoznaje o njemu i ljubavi prema njemu.
On je pokazao primjerom da je sa stavom poniznosti doista moguće poznavati i voljeti Boga Oca svim svojim bićem te voljeti druge kao što volimo sebe, ne zadržavajući ništa. Njegovo službeništvo na Zemlji, tijekom kojeg je stavio i svoju volju i svoje tijelo na žrtvenik, bilo je uzorak za primjenu ovih načela na kojima je njegovo evanđelje utemeljeno. Oba načela otvorena su prema drugima i govore o tome kako se odnosimo prema drugima, ne o traženju osobnog zadovoljstva ili slave.
Čudesna je ironija u tome da smo, kada usredotočimo svoje najbolje napore na ljubav prema Bogu i drugima, osposobljeni otkriti svoju istinsku božansku vrijednost kao Božji sinovi i kćeri, s potpunim mirom i radošću koje ovo iskustvo donosi.
Postajemo jedno s Bogom i jedni s drugima kroz ljubav i služenje. Tada možemo primiti osvjedočenje po Duhu Svetome o toj čistoj ljubavi, plodu o kojem Lehi govori da je »najslađi od svega što [on] ikada prije okusi[]«.11
Kruna koju je Krist primio dajući i čineći sve u svojoj sposobnosti da postavi uzorak ljubavi prema Ocu i ljubavi prema nama bila je primiti svu moć, čak i sve što Otac ima, a to je uzvišenje.12
Naša prilika da njegujemo u svojim dušama trajnu ljubav prema Bogu i našem bližnjemu počinje kod kuće sa svetim navikama svakodnevnog povezivanja s Ocem u osobnoj i obiteljskoj molitvi u ime njegova Jedinorođenog Sina, učeći zajedno o njima kroz pojedinačno i obiteljsko proučavanje Svetih pisama, zajedničko svetkovanje šabata i pojedinačno posjedovanje važeće hramske preporuke, koristeći je zajedno koliko god često možemo.
Dok svatko od nas pojedinačno raste u svojoj spoznaji i ljubavi prema Ocu i Sinu, mi rastemo u međusobnoj zahvalnosti i ljubavi. Naša sposobnost da volimo druge izvan doma i služimo im uvelike je uvećana.
Ono što činimo kod kuće istinska je retorta trajnog i radosnog učeništva. Najslađi blagoslovi obnovljenog evanđelja koje smo moja supruga Gladys i ja uživali u našem domu došli su iz učenja da spoznamo i poštujemo Boga kod kuće te da iznosimo njegovu ljubav našem potomstvu.
Uzorak služenja
Ljubav prema Bogu i međusobno služenje koji se njeguju kod kuće te služenje drugima izvan kuće s vremenom izrastaju u osobinu dobrotvornosti.
To se slaže s uzorkom posvećene službe u kraljevstvu Božjem koji pred nas postavljaju Gospodinovi živući proroci i apostoli. Mi postajemo jedno s njima.
Tada nam je omogućeno da se, kroz njih, oslanjamo na Gospodina »u svakoj misli«, tako da »ne sumnja[mo]« i »ne boj[imo] se«.13
Poput Gospodinovih živućih proroka i apostola, možemo ići naprijed s »nutrin[om]… pun[om] dobrotvornosti prema svim ljudima, i prema kućanstvu vjere, i… [s] krepo[šću koja] resi misli [naše] neprestance… [i] pouzdanje[m našim koje jača] u nazočnosti Božjoj; [i] nauk[om] svećeništva… [koji] kapa[]… na duš[e naše] poput rose s neba«.
S Gospodinovim živućim prorocima i apostolima mi se također možemo pridružiti kreposnom krugu vjere osnaženom posvećenim služenjem u kojem je »Duh… Sveti… trajni drug [naš], a žezlo [naše] nepromjenjivo žezlo pravednosti i istine; a gospodstvo [je naše]… vječno gospodstvo, i bez prisilnih mjera ono će pritjecati k [nama] u vijeke vjekova.«14 Naime, ovo je obećanje Očeva nauma. U ime Isusa Krista, amen.