Vječno načelo ljubavi

starješina Hugo Montoya

iz Sedamdesetorice

Ljubav je našega Nebeskog Oca za svako od njegove djece stvarna. On je tu za svakoga.

Vječno načelo ljubavi očituje se življenjem dviju velikih zapovijedi: ljubi Boga svim svojim srcem, dušom, umom i snagom te ljubi svojega bližnjeg kao samoga sebe.¹

Sjećam se svoje prve zime u životu ovdje u Uti – snijeg posvuda. Dolazeći iz pustinje Sonora, prvih sam dana uživao u tome, no nakon nekoliko dana shvatio sam da se moram ranije ustajati kako bih uklonio snijeg s prilaza.

Jednog jutra, usred snježne oluje, znojio sam se, uklanjajući snijeg lopatom i vidio sam svojeg susjeda kako otvara svoju garažu preko puta ceste. Stariji je od mene pa sam mislio da ću mu, ako uskoro završim, moći pomoći. Podižući svoj glas upitao sam ga: »Brate, trebate li pomoć?«

Nasmiješio se i rekao: »Hvala vam, starješino Montoya.« Zatim je iz svoje garaže izvadio puhač snijega, pokrenuo motor i za nekoliko minuta uklonio sav snijeg ispred svoje kuće. Tada je prešao ulicu sa svojim strojem i upitao me: »Starješino, trebate li pomoć?«

S osmjehom sam rekao: »Da, hvala.«

Bili smo voljni pomoći jedan drugom jer se volimo pa su potrebe mojeg brata postale moje potrebe, a moje su postale njegove. Bez obzira kojim jezikom moj brat govori ili iz koje zemlje on dolazi, međusobno se volimo zato što smo braća, djeca istog Oca.

Kada je posluživanje najavljeno, predsjednik je Russell M. Nelson rekao: »Provest ćemo noviji, svetiji pristup brige za druge i posluživanja drugima.«² Za mene, svetiji znači osobniji, dublji, sličniji Spasiteljevu načinu: »Imadn[ite] ljubavi jedan prema drugome«,³ jedan po jedan.

Nije dovoljno izbjegavati biti kamen spoticanja drugima; nije dovoljno primijetiti potrebite na cesti i proći. Iskoristimo svaku priliku da pomognemo svojem bližnjemu, čak i ako je to prvi i jedini put da ćemo ga ili je susresti u ovom životu.

Zašto je ljubav prema Bogu prva velika zapovijed?

Mislim da je to zbog onoga što on znači nama. Mi smo njegova djeca, on nadgleda našu dobrobit, mi ovisimo o njemu i njegova nas ljubav štiti. Njegov naum uključuje opredjeljivanje; stoga ćemo vjerojatno učiniti neke pogreške.

Također nam dopušta da budemo prokušani i iskušani. No kada god činimo neke pogreške ili padamo u napast, naum nudi Spasitelja kako bismo bili otkupljeni i vratili se u Božju nazočnost.

Nedaće u našem životu mogu uzrokovati sumnju u ispunjenje obećanja koja su nam dana. Molim vas, uzdajte se u našeg Oca. On uvijek ispunjava svoja obećanja i možemo naučiti ono što nas on želi podučiti.

Čak i kad činimo ono što je ispravno, okolnosti u našem životu mogu se promijeniti iz dobra u loše, iz sreće u tugu. Bog odgovara na naše molitve u skladu sa svojim beskonačnim milosrđem i ljubavlju i u svoje vrijeme.

Potok iz kojeg je Ilija pio vodu presušio je.⁴
Nefijev se luk od finog čelika bio slomio.⁵
Mladić je bio diskriminiran i izbačen iz škole.
Dugo očekivano dijete umrlo je unutar nekoliko dana od rođenja.

Okolnosti se mijenjaju.

Kada se okolnosti promijene iz dobrih i pozitivnih u loše i negativne, i dalje možemo biti sretni jer sreća ne ovisi o okolnostima, već o našem stavu prema okolnostima. Predsjednik Nelson podučio je: »Radost koju osjećamo gotovo i nema veze s okolnostima naših života, [ali ima sa] svime na što se u svojim životima usredotočimo.«⁶

Možemo sjesti i čekati da se okolnosti promijene same ili možemo potražiti nove okolnosti i ostvariti ih.

Ilija je otišao do Sarfate gdje mu je udovica dala hranu i piće.⁷
Nefi je napravio drveni luk i ulovio životinje za jelo.⁸
Dječak je sjedio slušajući i zapisujući bilješke uz prozor, a danas je učitelj u osnovnoj školi.
Par je razvio veliku vjeru u Spasitelja Isusa Krista i uzdao se u naum spasenja. Njihova ljubav za dugo očekivanim djetetom koje je iznenadno preminulo veća je od njihove tuge.

Kada čujem pitanja: »Oče, zar si stvarno tu? Slušaš li brižno svaku dječju molitvu?«⁹ volim odgovoriti: »Bio je, jest i uvijek će biti tu za vas i mene. Ja sam njegov sin, on je moj Otac i ja učim biti dobar otac kao što je on.«

Moja žena i ja uvijek nastojimo biti tu za našu djecu u bilo kojem trenutku, pod bilo kojim uvjetom i na bilo koji način. Svako je dijete jedinstveno; njihova je vrijednost Bogu velika i bez obzira na izazove, grijehe i slabosti koje imaju, Bog ih voli, a tako i mi.

Kada sam primio ovaj poziv kao opći autoritet, posljednji dan prije našeg putovanja u Salt Lake, sva su moja djeca i njihove obitelji bili zajedno u našem domu radi kućne obiteljske večeri na kojoj smo izrazili svoju ljubav i zahvalnost. Nakon lekcije, dao sam svećenički blagoslov svakom svojem djetetu. Svi su bili u suzama. Nakon blagoslova, moj je najstariji sin izrazio riječi zahvalnosti u ime sviju zbog velike ljubavi koju smo im pružali od dana kada su se rodili do tada.

Blagoslivljajte svoju djecu bilo da imaju 5 ili 50 godina. Budite s njima, budite za njih. Iako je skrbljenje odgovornost uspostavljena božanskim naumom, ne smijemo zaboraviti dijeliti radosno vrijeme sa svojom djecom.

Ljubav je našega Nebeskog Oca za svako od njegove djece stvarna. On je tu za svakoga. Ne znam kako, no čini to. On i njegov Prvorođenac jedno su u vršenju djela Očeva i slave Očeve: »ostvarivati besmrtnost i vječni život čovjeka«.¹⁰ Poslali su nam Duha Svetoga da nas vodi, upozorava i tješi ako je potrebno.

On je uputio svojega ljubljenog Sina da stvori ovu predivnu Zemlju. Uputio je Adama i Evu te im dao njihovo opredjeljivanje. Godinama je slao glasnike kako bismo mi mogli primati njegovu ljubav i njegove zapovijedi.

Bio je u Svetom šumarku odgovarajući na iskreno pitanje mladog Josepha i pozvao ga njegovim imenom. Rekao je: »Ovo je moj ljubljeni Sin. Čuj ga!«¹¹

Vjerujem da se vrhunski prikaz Božje ljubavi za nas dogodio u Getsemaniju gdje se Sin živoga Boga molio: »Oče moj! Ako je moguće, neka me mimoiđe ovaj kalež! Ali neka ne bude moja, nego tvoja volja!«¹²

Primijetio sam da mali dio koji mogu razumjeti o Pomirenju Isusa Krista povećava moju ljubav prema Ocu i njegovu Sinu, smanjuje moju želju da griješim i budem neposlušan te povećava moju voljnost da budem bolji i činim bolje.

Isus je prema Getsemaniju kročio bez straha i bez sumnje otišao, uzdajući se u svojeg Oca, znajući da sam mora gaziti tijeskom. Izdržavao je svu bol i svako poniženje. Bio je optužen, osuđen i razapet. Tijekom svoje vlastite agonije i patnje na križu, Isus se usredotočio na potrebe svoje majke i njegova voljenog učenika. Ponudio je svoj život.

Trećeg je dana uskrsnuo. Grobnica je prazna; on stoji zdesna svojem Ocu. Oni se nadaju kako ćemo odabrati da obdržavamo svoje saveze i vratimo se u njihovu nazočnost. Ovo drugo stanje nije naše konačno stanje; mi ne pripadamo ovu zemaljskom domu, već smo umjesto toga vječna bića koja žive privremena iskustva.

Isus jest Krist, Sin Boga živoga! On živi i zato što on živi, sva će Božja djeca živjeti zauvijek. Zahvaljujući njegovoj pomirbenoj žrtvi, svi mi možemo živjeti zajedno s Njima. U ime Isusa Krista. Amen.