Možemo činiti ono što je teško kroz njega
Rastemo u svojem učeništvu kada primjenjujemo vjeru u Gospodina tijekom teških vremena.
Spasitelj je, tijekom svojega zemaljskog službeništva, primijetio čovjeka koji je bio slijep. Isusovi su učenici upitali: »Rabbi, tko je sagriješio, on ili njegovi roditelji, da se slijep rodio?«
Spasiteljev čvrst, brižan i iskren odgovor uvjerava nas da je svjestan naših muka: »Nije sagriješio ni on ni roditelji njegovi… već… da bi se na njemu očitovala Božja djela«.1
Iako neki izazovi mogu doći zbog svojevoljne neposlušnosti, znamo da mnogi životni izazovi dolaze iz drugih razloga. Koji god bio izvor naših izazova, oni mogu biti zlatna prilika za rast.
Naša obitelj nije bila pošteđena životnih nedaća. Dok sam odrastao, divio sam se velikim obiteljima. Takve su mi obitelji bile primamljive, posebice kada sam pronašao Crkvu u svojim tinejdžerskim godinama preko svog ujaka Sarfoa i njegove supruge u Takoradi u Gani.
Kada smo se Hannah i ja vjenčali, željeli smo ispunjenje naših patrijarhalnih blagoslova koji su ukazivali na to da ćemo biti blagoslovljeni s mnogo djece. Međutim, prije rođenja našega trećeg dječaka postalo je medicinski jasno da Hannah neće moći imati još jedno dijete. Srećom, iako je Kenneth rođen u situaciji opasnoj za život i za njega i za njegovu majku, sigurno je stigao, a njegova se majka oporavila. Mogao je početi u potpunosti sudjelovati u našem obiteljskom životu – uključujući pohađanje Crkve, svakodnevne obiteljske molitve, proučavanje Svetih pisama, kućnu večer i zdrave rekreativne aktivnosti.
Iako smo trebali prilagoditi svoja očekivanja u vezi s velikom obitelji, radosno smo počeli primjenjivati naučavanja iz proglasa »Obitelj: Proglas svijetu« s naše troje voljene djece. Slijeđenje tih naučavanja nadodalo je veliki smisao mojoj rastućoj vjeri.
Kako je navedeno u proglasu: »Brak između muškarca i žene je osnova Njegova vječnog nauma. Djeca imaju pravo biti rođena u savezu braka i podignuta od oca i majke koji u potpunoj vjernosti poštuju bračni zavjet.«2 Kako smo počeli primjenjivati ova načela, bili smo blagoslovljeni.
Međutim, jednog smo vikenda, dok sam služio kao predsjednik kolčića, iskusili možda najgoru kušnju s kojom se roditelji mogu suočiti. Naša se obitelj vratila s crkvene aktivnosti i okupila se radi ručka. Tada su naša tri dječaka izišla unutar našeg kompleksa za igru.
Moja je supruga osjećala opetovane dojmove da nešto nije u redu. Zamolila me da provjerim djecu dok smo prali suđe. Smatrao sam da su sigurni jer smo mogli čuti njihove uzbuđene glasove dok su se igrali.
Kada smo oboje naposljetku otišli provjeriti naše sinove, na naše smo zaprepaštenje pronašli maloga 18-mjesečnog Kennetha bespomoćnog u vjedru vode, što je promaklo njegovoj braći. Odjurili smo s njim u bolnicu, no svi su se pokušaji da ga ožive pokazali uzaludnim.
Bili smo shrvani time što nećemo imati priliku odgojiti naše dragocjeno dijete tijekom ovoga smrtnog života. Iako smo znali da će Kenneth vječno biti dio naše obitelji, zatekao sam se kako propitkujem zašto bi Bog dopustio da mi se dogodi ova tragedija kada sam činio sve što sam mogao kako bih veličao svoj poziv. Upravo sam se vratio kući nakon ispunjavanja jedne od svojih dužnosti u posluživanju svetcima. Zašto Bog nije mogao uzeti u obzir moje služenje te spasiti našeg sina i našu obitelj od ove tragedije? Što sam više razmišljao o tome, tim sam ogorčeniji postajao.
Moja me supruga nikada nije krivila što nisam reagirao na njezine poticaje, no naučio sam lekciju koja mijenja život i postavio dva pravila koja nikada ne smijem prekršiti:
Prvo pravilo: Slušajte poticaje svoje supruge i obraćajte pažnju na njih.
Drugo pravilo: Ako iz bilo kojeg razloga niste sigurni, primijenite prvo pravilo.
Iako je iskustvo bilo razorno, a mi i dalje tugujemo, naše je prevladavajuće breme naposljetku bilo olakšano.3 Moja supruga i ja naučili smo određene lekcije iz našeg gubitka. Počeli smo se osjećati ujedinjenima i vezanima našim hramskim savezima; znamo da možemo svojatati Kennetha kao našega u narednom svijetu jer je bio rođen u savezu. Također smo stekli iskustvo potrebno za posluživanje drugima i suosjećanje s njihovom boli. Svjedočim da je od tada naša ogorčenost nestala jer smo primjenjivali vjeru u Gospodina. Naše iskustvo nastavlja biti teško, no s apostolom Pavlom naučili smo da »sve mo[žemo] u [Kristu] koji [nam] daje snagu« ako se usredotočimo na njega.4
Predsjednik Russell M. Nelson podučio je: »Kad usredotočimo svoje živote na Božji naum spasenja i Isusa Krista i njegovo evanđelje… možemo osjetiti radost bez obzira što se događa – ili ne događa – u našim životima.« Nadalje je rekao: »Radost dolazi od i zbog njega.«5
Možemo biti odvažni i ispunjeni mirom u našim teškim vremenima. Ljubav koju osjećamo zbog Spasitelja i njegova Pomirenja postaje nam snažan izvor u našim trenutcima kušnje. »Sve što je nepošteno [i teško] u životu može biti ispravljeno kroz Pomirenje Isusa Krista.«6 On je zapovjedio: »U svijetu ćete imati patnju. Ali, ohrabrite se: ja sam pobijedio svijet«.7 Može nam pomoći izdržati bilo koju bol, bolest i kušnju s kojima se suočavamo u smrtnosti.
Pronalazimo mnoge priče iz Svetih pisama o velikim i plemenitim vođama, poput Jeremije, Joba, Josepha Smitha i Nefija, koji nisu bili pošteđeni muka i izazova smrtnosti. Oni su bili smrtnici koji su naučili slušati Gospodina čak i u oštrim uvjetima.8
Tijekom strašnih dana u zatvoru Liberty, Joseph Smith je zavapio: »O Bože, gdje si? I gdje je pokrov što prekriva skrovište tvoje?«9 Gospodin je podučio Josepha da »podnese[] to dobro«10 i obećao mu da će mu, učini li to, sve to pružiti iskustvo i biti za njegovo dobro.11
Razmišljajući o svojim iskustvima, shvaćam da sam neke od svojih najboljih lekcija naučio tijekom najtežih trenutaka u svom životu – trenutaka koji su me izvukli iz moje zone udobnosti. Teškoće s kojima sam se susreo kao mlada osoba, dok sam učio o Crkvi kroz vjeronauk, kao nedavni obraćenik te kao cjelodnevni misionar i izazovi s kojima sam se suočio u svojem obrazovanju, u nastojanju da veličam svoje pozive i u podizanju obitelji pripremili su me za budućnost. Što više radosno reagiram na teške okolnosti s vjerom u Gospodina, to više rastem u svom učeništvu.
Ono teško u našem životu ne bi trebalo dolaziti kao iznenađenje kada jednom uđemo na tijesnu i uzanu stazu.12 Isus je Krist naučio »poslušnost od onoga što je pretrpio«.13 Kada ga slijedimo, posebice u teškim vremenima, možemo rasti kako bismo postali više poput njega.
Jedan od saveza koje sklapamo s Gospodinom u hramu jest da ćemo živjeti zakon žrtve. Žrtva je oduvijek bila dio evanđelja Isusa Krista. Ona je podsjetnik na veliku pomirbenu žrtvu Isusa Krista za sve koji su živjeli ili koji će živjeti na Zemlji.
Znam da Gospodin uvijek nadoknađuje naše pravedne želje. Sjećate li se mnoge djece koja su mi obećana u mojem patrijarhalnom blagoslovu? Taj se blagoslov ispunjava. Moja supruga i ja služili smo s nekoliko stotina misionara, iz više od 25 zemalja, u misiji Gana Cape Coast. Oni su nam toliko dragi kao da su doslovno naša vlastita djeca.
Svjedočim da rastemo u svojem učeništvu kada primjenjujemo vjeru u Gospodina tijekom teških vremena. Dok to činimo, on će nas milosrdno osnažiti i pomoći nam nositi naša bremena. U ime Isusa Krista. Amen.