Opći sabor
Sretni i dovijeka
Opći sabor u listopadu 2022.


Sretni i dovijeka

Istinska, trajna radost i vječnost s onima koje volimo sama su srž Božjeg nauma sreće.

Prijatelji, draga braćo i sestre, sjećate li se da ste vjerovali, ili željeli vjerovati, u sretni dovijeka?

Tada se dogodi život. Mi »odrastemo«. Odnosi se zakompliciraju. Ovaj je svijet glasan, pretrpan, nasrtljiv, s glumatanjem i poziranjem. Ipak, u našoj »dubokoj srži srca«1 vjerujemo ili želimo vjerovati da su negdje, nekako, sretni i dovijeka stvarni i mogući.

»Sretni i dovijeka« nisu zamišljene stvari iz bajki. Istinska, trajna radost i vječnost s onima koje volimo sama su srž Božjeg nauma sreće. Njegov brižno pripremljeni put može učiniti naše vječno putovanje sretnim i dovijeka.

Imamo mnogo toga za slaviti i na čemu trebamo biti zahvalni. Ipak, nitko od nas nije savršen niti je bilo koja obitelj. Naši odnosi uključuju ljubav, društvenost i osobnost, ali često i trenje, povrjeđivanje, ponekad duboku bol.

»Jer kao što u Adamu svi umiru, tako će u Kristu svi oživjeti.«2 Oživjeti u Isusu Kristu uključuje besmrtnost – njegov dar našega fizičkog uskrsnuća. Dok živimo s vjerom i poslušnošću, oživjeti u Kristu također može uključivati radosno obilje vječnog života s Bogom i onima koje volimo.

Na izuzetan način, Gospodinov nas prorok približava našem Spasitelju, uključujući kroz svete hramske uredbe i saveze koji nam se približavaju na više mjesta. Imamo duboku priliku i dar otkriti novo duhovno razumijevanje, ljubav, pokajanje i oprost jedni s drugima i našim obiteljima, u vremenu i vječnosti.

Uz dopuštenje, iznosim dva sveta, neobično duhovno izravna iskustva koja su ispričali prijatelji o tome kako je Isus Krist ujedinio obitelji iscjeljenjem čak i međugeneracijskog sukoba.3 »Beskonačn[o] i vječn[o]«,4 »snažnij[e] od uza smrti«,5 Pomirenje Isusa Krista može nam pomoći donijeti mir u našu prošlost i nadu u našu budućnost.

Kada su se pridružili Crkvi Isusa Krista svetaca posljednjih dana, moja prijateljica i njezin suprug radosno su naučili da obiteljski odnosi ne trebaju biti »dok vas smrt ne rastavi«. U domu Gospodnjem obitelji mogu biti vječno ujedinjene (zapečaćene).

No moja prijateljica nije htjela biti zapečaćena za svog oca. »On nije bio dobar suprug mojoj majci. On nije bio dobar otac svojoj djeci«, rekla je. »Moj će otac trebati pričekati. Ja nemam nikakvu želju izvršiti hramsko djelo za njega i biti zapečaćena s njim u vječnosti.«

Godinu je dana postila, molila se i puno razgovarala s Gospodinom o svojem ocu. Naposljetku je bila spremna. Hramsko je djelo za njezina oca bilo dovršeno. Kasnije je rekla: »Dok sam spavala, u snu mi se ukazao moj otac sav odjeven u bijelo. Promijenio se. Rekao je: ‘Pogledaj me. Sav sam čist. Hvala ti što si izvršila djelo za mene u hramu.ʼ« Njezin je otac dodao: »Ustani i vrati se u hram. Tvoj brat čeka da bude kršten.«

Moj prijatelj kaže: »Moji predci i oni koji su preminuli revno čekaju da djelo za njih bude izvršeno.«

»A za mene«, kaže ona, »hram je mjesto iscjeljenja, učenja i priznanja Pomirenja Isusa Krista.«

Drugo iskustvo. Još je jedan prijatelj marljivo istraživao svoju obiteljsku povijest. Želio je identificirati svojeg pradjeda.

Jednoga ranog jutra, moj je prijatelj rekao da je osjetio duhovnu nazočnost čovjeka u svojoj sobi. Čovjek je želio biti pronađen i poznat u svojoj obitelji. Čovjek je osjetio grižnju savjesti zbog pogreške za koju se sada pokajao. Čovjek je pomogao mojem prijatelju shvatiti da moj prijatelj nema DNK vezu s osobom za koju je moj prijatelj mislio da mu je pradjed. »Drugim riječima«, rekao je moj prijatelj, »otkrio sam svojeg pradjeda i saznao da on nije osoba za koju su naši obiteljski zapisi govorili da je naš pradjed.«

Njegovi su se obiteljski odnosi razbistrili, moj je prijatelj rekao: »Osjećam se slobodnim, u miru. Jako mi je bitno znati tko je moja obitelj.« Moj prijatelj razmišlja: »Povijena grana ne znači loše stablo. Kako mi dođemo na ovaj svijet manje je važno od onoga tko smo kada ga napuštamo.«

Sveta pisma i sveta iskustva osobnog iscjeljenja i mira, uključujući one koji su živi u svijetu duhova, naglašavaju pet doktrinarnih načela.

Prvo: U središtu Božjeg nauma otkupljenja i sreće, Isus Krist – kroz svoje Pomirenje – obećava da će sjediniti naš duh i tijelo, »kako se nikad više ne bi rastavljali, da bi[smo] mogli primiti puninu radosti.«6

Drugo: Pomirenje – pomiriti u Kristu – dolazi kada primjenjujemo vjeru i rađamo plodovima pokajanja.7 Kako u smrtnosti, tako i u besmrtnosti. Hramske uredbe same po sebi ne mijenjaju nas ili one u svijetu duhova. No ove božanske uredbe omogućuju posvećujuće saveze s Gospodinom koji mogu donijeti sklad s njim i jednih s drugima.

Naša radost postaje potpuna kada osjećamo milost i oprost Isusa Krista za nas. I dok nudimo čudo njegove milosti i praštanja jedni drugima, milosrđe koje primamo i milosrđe koje nudimo mogu pomoći učiniti nepravde života pravednima.8

Treće: Bog nas savršeno poznaje i voli. »Bog se ne da ismjehivati«9 niti može biti obmanut. Sa savršenom milosti i pravdom, on obujmljuje ponizne i raskajane u svoje naručje sigurnosti.

U hramu Kirtland, prorok Joseph Smith ugledao je u viđenju svojeg brata Alvina spašenog u celestijalnom kraljevstvu. Prorok Joseph čudio se budući da je Alvin umro prije primanja spasonosne uredbe krštenja.10 Utješno, Gospodin je objasnio zašto. Gospodin će nam »suditi prema djelima [našim], prema želji srdaca [naših].«11 Naše duše svjedoče o našim djelima i željama.

Sa zahvalnošću, znamo da će živi i »mrtvi koji se pokaju bit[i] otkupljeni poslušnošću uredbama doma Božjega«12 i Kristovim Pomirenjem. U svijetu duhova, čak i oni koji su u grijehu i prijestupu imaju priliku pokajati se.13

Za razliku od toga, onima koji namjerno odaberu opačinu, koji svjesno odlažu pokajanje ili koji na bilo koji način s predumišljajem ili znanjem krše zapovijedi planirajući lako pokajanje, sudit će Bog i »jasno sjećanje na svu krivnju [njihovu].«14 Ne možemo svjesno griješiti u subotu, a zatim očekivati automatsko praštanje blagovanjem sakramenta nedjeljom. Misionarima ili drugima koji kažu da slijeđenje Duha znači da se misijska mjerila ili zapovijedi ne trebaju poštivati, molim vas, upamtite da poštivanje misijskih mjerila i zapovijedi pozivaju Duha. Nitko od nas ne bi trebao odlagati pokajanje. Blagoslovi pokajanja počinju kada se počnemo kajati.

Četvrto: Gospodin nam daje božansku priliku da postanemo više poput njega dok nudimo zastupničke spasonosne hramske uredbe koje drugi trebaju, ali ne mogu učiniti za sebe. Postajemo potpuniji i usavršeni15 dok postajemo »izbavitelji… na gori Sion«.16 Dok služimo drugima, Sveti Duh obećanja može ratificirati uredbe te posvetiti i davatelja i primatelja. I davatelj i primatelj mogu sklopiti i produbiti preobražavajuće saveze, s vremenom primajući blagoslove obećane Abrahamu, Izaku i Jakovu.

Naposljetku, peto: Kao što Zlatno pravilo17 podučava, posvećujuća simetrija u pokajanju i oprostu poziva nas da prinesemo drugima ono što sami trebamo i želimo.

Ponekad naša voljnost da oprostimo nekome omogućuje i njima i nama da vjerujemo kako se možemo pokajati i primiti oprost. Ponekada voljnost da se pokajemo i sposobnost opraštanja dolaze u različitim trenutcima. Naš je Spasitelj naš Posrednik kod Boga, ali on nam također pomaže da dođemo k sebi te jedni k drugima dok dolazimo k njemu. Posebice kada su povrijeđenost i bol duboki, popravljanje je naših odnosa i iscjeljenje našeg srca teško, možda nemoguće za nas same. No Nebo nam može dati snagu i mudrost veću od naše da znamo kada se držati i kako pustiti.

Manje smo sami kada shvatimo da nismo sami. Naš Spasitelj uvijek razumije.18 Uz pomoć našeg Spasitelja možemo predati svoju oholost, svoje boli, svoje grijehe Bogu. Kako god se osjećamo kako počinjemo, postajemo zdraviji kada vjerujemo njemu da će upotpuniti naše odnose.

Gospodin, koji savršeno vidi i razumije, oprašta kome hoće; mi (jer smo nesavršeni) trebamo oprostiti svima. Kada dolazimo k našem Spasitelju, manje se usredotočujemo na sebe. Manje sudimo i više praštamo. Povjerenje u njegove zasluge, milosrđe i milost19 može nas osloboditi od sukoba, ljutnje, zlostavljanja, napuštanja, nepoštenja te fizičkih i mentalnih izazova koji ponekad dolaze s fizičkim tijelom u smrtnom svijetu. Sretan i dovijeka ne znači da će svaki odnos biti sretan i dovijeka. No tisuću tisućljetnih godina dok je Sotona svezan20 može nam dati potrebno vrijeme i iznenađujuće načine da volimo, razumijemo i rješavamo stvari dok se pripremamo za vječnost.

Pronalazimo nebesku društvenost jedni u drugima.21 Božje djelo i slava uključuju ostvarivanje sretnog i zauvijek.22 Vječni život i uzvišenje jesu spoznati Boga i Isusa Krista tako da ćemo, kroz božansku moć, tamo gdje su oni i mi biti.23

Draga braćo i sestre, Bog naš Nebeski Otac i njegov ljubljeni Sin žive. Oni nude mir, radost i iscjeljenje svakom plemenu i jeziku, svakome od nas. Gospodinov prorok vodi put. Objava se posljednjih dana nastavlja. Približimo se našem Spasitelju u Gospodinovu svetom domu i neka nas on privuče bliže k Bogu i jedne prema drugima dok ispreplićemo svoje srce u Kristom danoj sućuti, istini i milosrđu u svim našim naraštajima – u vremenu i vječnosti, sretni i zauvijek. U Isusu Kristu, to je moguće; u Isusu Kristu, to je istina. Tako svjedočim, u njegovo sveto ime, ime Isusa Krista. Amen.