U rujnu 1830. godine Gospodin je pozvao Thomasa B. Marsha da propovijeda evanđelje i pomogne uspostaviti Crkvu. Ovaj poziv, koji se nalazi u Nauku i savezima 31, također je uključivao obećanja i savjete za vodstvo Thomasu u njegovom osobnom životu i kao misionaru. U listopadu 1830. godine Joseph Smith je primio objavu koja se sada nalazi u Nauku i savezima 32, u kojoj je Gospodin pozvao Parleyja P. Pratta i Zibu Petersona da se pridruže Oliveru Cowderyju i Peteru Whitmeru ml. na misiji Lamancima u zapadnom Missouriju. Gospodin je obećao da će biti s ovim ljudima u njihovim misionarskim naporima.
Gospodin poziva Thomasa B. Marsha da propovijeda evanđelje i pomogne uspostaviti Crkvu
Pozovite polaznike da se sjete članova svoje obitelji i osjećaja koje imaju prema njima. Možete prikazati sliku svoje obitelji i kratko opisati svoju ljubav prema njima. Zatražite polaznike da razmotre postoji li netko u njihovoj obitelji tko nije član Crkve ili trenutno ne živi prema svojim savezima s Gospodinom. Možete također pozvati polaznike da razmisle o svojim nadama za takve članove obitelji.
Objasnite da se u Nauku i savezima 31 Gospodin obratio nedavnom obraćeniku koji se zvao Thomas B. Marsh i govorio mu je o njegovoj obitelji.
Kako biste pomogli razredu razumjeti pozadinu ovog odsjeka, pozovite polaznika da pročita sljedeći opis toga kako je Thomas B. Marsh postao član Crkve.
Dok je živio u Bostonu, Massachusetts, 1829. godine, Thomas B. Marsh je zaključio da nijedna od crkvi koje je poznavao nije bila dosljedna naučavanjima iz Biblije. Napisao je: »Vjerovao sam da me Duh Gospodnji uputio da otputujem na zapad.« Ostavio je svoju ženu Elizabeth i njihovu mladu obitelj kako bi krenuo u potragu za istinom. Nakon tromjesečnog putovanja Thomas je putovao kući kad je »čuo za Zlatnu knjigu koju je pronašao mladić nazvan Joseph Smith«. Krenuo je za Palmyru, New York, gdje je susreo Martina Harrisa. Tiskar je dao Thomasu list za korekturu koji je sadržavao prvih šesnaest stranica Mormonove knjige. Thomas je kasnije napisao: »Nakon što sam stigao kući… pokazao sam svojoj ženi šesnaest stranica Mormonove knjige… čime je ona bila vrlo zadovoljna, vjerujući da je to djelo Božje.« Oko godinu dana kasnije, nakon što su saznali za uspostavu Crkve, Thomas i njegova obitelj preselili su se u Palmyru. Dok su živjeli u tom području, njega je u rujnu 1830. blizu Fayettea Oliver Cowdery krstio i zaredio za starješinu (vidi Thomas B. Marsh, »History of Thomas Baldwin Marsh«, Millennial Star, 11. lipnja 1864., 375).
Što vas se dojmilo u potrazi Thomasa B. Marsha za istinom?
Zatražite polaznika da naglas pročita Nauk i saveze 31:1–2 i pozovite razred da potraži izraze koje je Gospodin upotrijebio da ohrabri Thomasa nakon njegova krštenja.
Koji je poticaj Gospodin dao Thomasu u ovim stihovima?
Koje je obećanje Gospodin dao Thomasu o njegovoj obitelji?
Koje načelo možemo naučiti iz Nauka i saveza 31:1–2, koje nam može pomoći ako imamo članove obitelji koji nisu članovi Crkve ili ne žive vjerno u skladu sa svojim savezima? (Iako polaznici mogu upotrijebiti različite riječi, trebaju prepoznati sljedeće načelo: Kroz našu vjernost članovi naše obitelji mogu biti blagoslovljeni vjerovati i poznavati istinu. Napišite ovo načelo na ploču.)
Koji su neki načini kako pojedinci mogu biti blagoslovljeni kroz vjernost članova obitelji? Koje ste primjere ovoga vi vidjeli?
Zatražite polaznike da pregledaju Nauk i saveze 31:3–4 i pronađu što je Gospodin pozvao Thomasa B. Marsha da čini. Pozovite ih da izvijeste što su pronašli. Zatim zatražite polaznika da pročita sljedeću izjavu predsjednika Gordona B. Hinckleyja o blagoslovima koji dolaze onima koji vjerno služe kao misionari. (Možete dati polaznicima primjerak ove izjave da ga čuvaju u svojim Svetim pismima.) Pozovite razred da posluša tko je blagoslovljen kroz misionarsku službu.
Slika
predsjednik Gordon B. Hinckley
»Blagoslovit ćete živote onih koje podučavate, i njihovo potomstvo nakon njih. Blagoslovit ćete svoj život. Blagoslovit ćete živote svoje obitelji koja će vas podržati i moliti se za vas« (»Of Missions, Temples, and Stewardship«, Ensign, studeni 1995., 52).
Tko je blagoslovljen kroz misionarsku službu?
Rasporedite razred u tri skupine. Pozovite polaznika da naglas pročita Nauk i saveze 31:5–8. Zatražite od jedne skupine da potraži blagoslove koji će doći onima koje će Thomas B. Marsh podučavati. Zatražite od druge skupine da potraži blagoslove koji će doći Thomasu dok bude služio kao misionar. Zatražite od treće skupine da potraži blagoslove koji će doći Thomasovoj obitelji dok je on daleko od njih. Nakon što polaznik pročita, postavite sljedeća pitanja:
Koji će blagoslovi doći onima koje će Thomas podučavati?
Kako će Thomas biti blagoslovljen za svoju misionarsku službu?
Kako će njegova obitelj biti blagoslovljena?
Kako je misionarska služba druge osobe blagoslovila vaš život ili život nekoga koga poznajete?
Možete iznijeti primjere toga kako ste vidjeli da je misionarska služba blagoslovila živote ljudi.
Objasnite da Nauk i savezi 31:9–13 sadrže savjet koji je Gospodin dao kako bi pomogao Thomasu B. Marshu u njegovom osobnom životu i kao misionaru. Prije nastave napišite sljedeće upute na ploču ili ih pripremite kao uručak za polaznike:
Proučite Nauk i saveze 31:9–12 i prepoznajte jednu točku savjeta za koju osjećate da bi je bilo važno danas slijediti. Pripremite se odgovoriti na sljedeća pitanja:
Koju ste točku savjeta odabrali? Što mislite zašto je ovaj savjet važan za nas danas?
Koji je jedan način kako možemo primijeniti ovaj savjet u svom životu?
Kako možemo imati koristi slijedeći taj savjet?
Zadužite polaznike da rade u parovima. Zatražite da prouče Nauk i saveze 31:9–12 pojedinačno, a zatim iznesu svoje odgovore na pitanja svojim suradnicima.
Nakon što polaznici iznesu, pozovite ih da u tišini pročitaju Nauk i saveze 31:13 i prepoznaju blagoslov koji je Gospodin obećao Thomasu B. Marshu bude li vjeran. Pozovite polaznika da dođe pred ploču i napiše ovo obećanje u obliku načela koristeći riječi ako i tada. Potaknite ostatak razreda da po potrebi pomogne tom polazniku. Iako polaznik može upotrijebiti drugačije riječi, sljedeće načelo treba biti jasno: Ako budemo vjerni do svršetka, tada će Gospodin biti s nama. Istaknite da se ova istina odnosi na nas dok nastojimo iznositi evanđelje drugima kao i u drugim situacijama.
Kada ste osjetili da je Gospodin bio s vama dok ste mu nastojali biti vjerni? (Dajte polaznicima vremena da razmisle o ovom pitanju prije nego što odgovore. Razmotrite iznijeti svoje iskustvo.)
Gospodin poziva Parleyja P. Pratta i Zibu Petersona da se pridruže misiji Lamancima
Zatražite polaznike da pogledaju kartu u svojim Svetim pismima nazvanu »Kretanje Crkve prema zapadu« (vidi Zemljopisne karte iz povijesti Crkve, karta 6). Ili možete prikazati veliku zemljopisnu kartu koja pokazuje udaljenost između New Yorka i Missourija, u SAD-u.
Gdje su Oliver Cowdery i Peter Whitmer ml. bili pozvani propovijedati evanđelje? (Ako se polaznici ne sjećaju, pozovite ih da pogledaju Nauk i saveze 28:8–9; 30:5. Ovi su misionari bili pozvani propovijedati »Lamancima« na zapadnoj granici Missourija. Pomozite polaznicima pronaći ovo područje na zemljopisnoj karti.)
Pozovite polaznika da naglas pročita uvod odsjeka Nauk i savezi 32. Zatražite od razreda da prati i prepozna pitanje koje su neki starješine Crkve imali u vezi s misijom koju su Oliver Cowdery i Peter Whitmer ml. bili pozvani izvršiti.
Koje su pitanje neki starješine Crkve imali u vezi s misijom Lamancima? (Željeli su znati hoće li dodatni misionari biti pozvani podučavati Lamance.)
Pozovite polaznika da naglas pročita Nauk i saveze 32:1–3. Zatražite od razreda da prati, tražeći što su Parley P. Pratt i Ziba Peterson bili pozvani činiti i što im je Gospodin obećao.
Što su Parley i Ziba bili pozvani činiti?
Što im je Gospodin obećao?
Možete istaknuti sličnost između obećanja danih u Nauku i savezima 32:3 i načela napisanog na ploči: Ako budemo vjerni do svršetka, tada će Gospodin biti s nama.
Možete objasniti da je tijekom jeseni 1830. i zime 1830.–1831. ova mala skupina misionara (kasnije im se pridružio obraćenik iz Ohija, imenom Frederick G. Williams) prešla gotovo 2400 kilometara od Fayettea, New York, do Independencea, Missouri, veći dio puta pješice. Ova su četiri misionara stigla u Independence sredinom siječnja 1831. godine. Dijelom svojeg putovanja trpjeli su jaku hladnoću, snažne vjetrove i iscrpljenost, preživljavajući uglavnom na smrznutom kukuruznom kruhu i sirovoj svinjetini. Na nekim je mjestima gdje su hodali snijeg bio dubok gotovo metar. Unatoč ovim teškoćama misionari su uspjeli predstaviti evanđelje američkim Indijancima koji su živjeli u Indijanskom teritoriju blizu zapadne granice Missourija. Također su propovijedali evanđelje u Mentoru i Kirtlandu, Ohio, zajednici ljudi koji su tražili obnovu kršćanstva iz Novog zavjeta. (Polaznici će naučiti više o ovim ljudima i njihovom vođi, Sidneyju Rigdonu, u svojem proučavanju Nauka i saveza 35.) Gospodin je ispunio svoje obećanje da će biti s ovim misionarima i da ih ništa neće nadvladati. (Vidi Church History in the Fulness of Times Student Manual, 2. izdanje [priručnik Crkvenog obrazovnog sustava, 2003.], 84–85.)
Možete zaključiti ovu lekciju svjedočeći o istinama o kojima ste raspravljali.
Objava zabilježena u Nauku i savezima 31 jedna je od nekoliko objava (vidi NiS 30–36) koje je Gospodin dao o misionarskom radu između vremena kad je prvi put objavio načelo sabiranja svojeg naroda (vidi NiS 29:1–8) i kad je prvi put naznačio mjesto sabiranja za njih (vidi NiS 37).
Svaka osoba koja sazna za evanđelje Isusa Krista mora odabrati za sebe hoće li ga prihvatiti. Međutim, naš primjer vjernosti može utjecati na druge za dobro. Gospodinovi načini i vrijeme ispunjavanja obećanja poput onih koje je dao Thomasu B. Marshu u Nauku i savezima 31:2, 5–8 neće uvijek zadovoljiti naše nade ili očekivanja. Međutim, sljedeće izvješće predsjednika Thomasa S. Monsona o iskustvu koje je imao kao predsjednik misije u Kanadi pokazuje da Gospodin zaista ispunjava svoja obećanja vjernima:
Slika
predsjednik Thomas S. Monson
»Jednog je dana u mom uredu sjedio novo pridošli misionar. Bio je bistar, snažan, pun poleta i želje služiti, sretan i zahvalan što može biti misionar. Dok sam razgovarao s njim, rekao sam: ‘Starješino, pretpostavljam da te tvoji otac i majka cijelim srcem podržavaju u tvom pozivu na misiju.’ Spustio je glavu i odgovorio: ‘Pa, ne baš. Vidite, predsjedniče, moj otac nije član Crkve. On ne vjeruje kao što mi vjerujemo, stoga ne može potpuno cijeniti važnost mojeg zaduženja.’ Bez oklijevanja i potaknut iz izvora koji nije moj, rekao sam mu: ‘Starješino, budeš li iskreno i marljivo služio Bogu u proglašavanju njegove poruke, tvoj će se otac priključiti Crkvi prije zaključenja tvoje misije.’ Stisnuo mi je ruku željeznim stiskom, suze su mu navrle na oči i počele teći niz njegove obraze i izjavio je: ‘Vidjeti mog oca kako prihvaća istinu bio bi najveći blagoslov koji bi mogao doći u moj život.’
Ovaj mladić nije dokono sjedio, nadajući se i želeći da se obećanje ispuni, već je radije slijedio primjer Abrahama Lincolna, za koga je rečeno: ‘Kad se molio, molio se kao da sve ovisi o Bogu, a zatim je radio kao da sve ovisi o njemu.’ Takva je bila misionarska služba ovog mladića.
Na svakom misionarskom saboru potražio bih ga prije početka sastanaka i pitao: ‘Starješino, kako tata napreduje?’
Njegov bi odgovor redovito bio: ‘Nema napretka, predsjedniče, ali znam da će Gospodin ispuniti obećanje koje mi je dano kroz vas kao mojeg predsjednika misije.’ Dani su prešli u tjedne i tjedni u mjesece, i na kraju, samo dva tjedna prije nego što smo mi napustili misijsko polje kako bismo se vratili kući, primio sam pismo od oca ovog misionara. Htio bih vam ga iznijeti danas.
‘Dragi brate Monson,
Želim vam se od srca zahvaliti što ste se tako dobro brinuli o mom sinu koji je nedavno završio misiju u Kanadi.
On nam je bio nadahnuće.
Mojem je sinu bilo obećano, kad je otišao na svoju misiju, da ću ja postati član Crkve prije njegovog povratka. Ovo ste mu obećanje, vjerujem, dali vi, što ja nisam znao.
Sretan sam što mogu izvijestiti da sam se krstio u Crkvu tjedan dana prije nego što je on završio svoju misiju…
Njegov mlađi brat također je nedavno bio kršten i potvrđen za člana Crkve.
Zahvalio bih vam opet za svu dobrotu i ljubav koje su mojem sinu udijelila njegova braća na misijskom polju tijekom protekle dvije godine.
Vaš srdačno,
Zahvalni otac.’
Ponizna molitva vjere još je jednom bila uslišana« (Conference Report, travanj 1964., 131–132).
Thomas B. Marsh je stekao neke vještine u medicinskoj upotrebi blagih trava i mogao je pomoći ljudima svojim znanjem. Međutim, njegov je veći poziv bio iscjeljivanje duša. Postoje mnoge zabilježene prilike kad je Thomas B. Marsh nudio svoje vrijeme kako bi pomogao članovima Crkve razriješiti njihove probleme.
Iako prva misija Lamancima nije bila vrlo uspješna u podučavanju američkih Indijanaca, imala je značajan utjecaj na ranu povijest Crkve. Predsjednik Joseph Fielding Smith je objasnio:
Slika
predsjednik Joseph Fielding Smith
»Putovanje od gotovo dvije tisuće četiri stotine kilometara, kroz divljinu većim dijelom puta i uz oštre vremenske prilike većinu vremena, trajalo je otprilike četiri mjeseca. To je bilo, međutim, vrlo korisno putovanje jer su putem mnogi prigrlili evanđelje i znatni su ogranci bili uspostavljeni u Kirtlandu i u drugim dijelovima te su mnogi čvrsti ljudi došli u Crkvu. Ovo je bilo prvo misionarsko putovanje zapadno od države New York i njegovi su se rezultati pokazali neprocjenjivima u koristi za Crkvu« (Church History and Modern Revelation, 2 sveska [1953.], 1:150).
Objava u Nauku i savezima 32 bila je upućena Parleyju P. Prattu i Zibi Petersonu. Razmotrite pročitati naglas sljedeće povijesne podatke kako biste pomogli razredu da nauči više o ovoj dvojici muškaraca:
U ljeto 1830. godine Parley P. Pratt i njegova žena Thankful putovali su iz svog doma u Amherstu, Ohio, u posjet rodbini u državi New York. Duh Sveti potaknuo je Parleyja da zastane u selu Newark, New York, blizu Palmyre, gdje je saznao za Mormonovu knjigu. Kasnije je napisao o svojoj reakciji na knjigu:
Slika
Parley P. Pratt
»Čitao sam cijeli dan; bilo je opterećenje jesti, nisam osjećao želju za hranom; bilo je opterećenje spavati kad je noć došla, jer sam radije čitao nego spavao.
Dok sam čitao, duh je Gospodnji bio na meni i znao sam i shvaćao da je knjiga istinita« (Autobiography of Parley P. Pratt, uredio Parley P. Pratt [1938.], 20).
Parley je otputovao u Palmyru, gdje je susreo Hyruma Smitha i on ga je podučio. Ubrzo nakon toga Hyrum i Parley su otputovali u Fayette, New York, susresti se s članovima rastućeg ogranka Crkve. Parleyja je krstio i zaredio za starješinu Oliver Cowdery u rujnu 1830.
Malo toga je poznato o obraćenju Zibe Petersona. Znamo da ga je krstio Oliver Cowdery u travnju 1830. i bio je zaređen za starješinu u lipnju iste godine.
Sljedeće izvješće primjer je toga kako je Gospodin blagoslovio Parleyja P. Pratta dok je ispunjavao svoju misiju:
Oko 80 kilometara zapadno od Kirtlanda Parley je bio uhićen pod »ispraznom optužbom«, osuđen i »poslan u zatvor« ili da plati kaznu (Autobiography of Parley P. Pratt, uredio Parley P. Pratt [1938.], 36). Pošto nije mogao platiti, Parley je proveo noć zatvoren u javnoj gostionici. Sljedećeg su ga jutra kratko posjetili njegovi suradnici i on ih je nagovorio da krenu dalje na svom putovanju, obećavši da će ih uskoro sustići. Parley je izvijestio: »Nakon što sam sjedio neko vrijeme pored vatre pod nadzorom časnika, zatražio sam da mogu izaći van. Izašao sam na javni trg u njegovoj pratnji. Rekao sam: ‘Gospodine Peabody, jeste li dobri u utrkama?’ ‘Ne,’ rekao je, ‘ali moj veliki buldog jest, i on je bio izdresiran da mi pomogne u mojoj službi zadnjih nekoliko godina; on će oboriti svakog čovjeka na moje traženje.’ ‘Pa, gospodine Peabody, primorali ste me da idem milju, išao sam s vama dvije milje. Dali ste mi priliku da propovijedam, pjevam, također ste mi pružili smještaj i doručak. Sada moram krenuti na put; ako ste dobri u utrkama možete poći sa mnom. Hvala vam za svu vašu ljubaznost – imajte dobar dan.’
Zatim sam krenuo na put, dok je on stajao zapanjen i nesposoban staviti jednu nogu pred drugu… Nije se dovoljno prenuo iz svoje zapanjenosti kako bi krenuo u potjeru dok nisam prešao skoro dvjesto metara… Sad je došao zazivajući me i vičući svojem psu da me uhvati. Pas, jedan od najvećih koje sam ikada vidio, približio se mojim tragom u svoj svojoj jarosti; časnik iza njega još u potjeri, plješćući rukama i zazivajući: ‘hajde, hajde – uhvati ga – pazi – zgrabi ga, kad kažem – dolje s njim’, i pokazujući prstom u smjeru kojim sam trčao. Pas me brzo sustizao kad mi je, dok je skakao na mene, brzo poput munje, misao došla da pomognem časniku poslati psa sa svom jarošću u šumu na kratkoj udaljenosti ispred mene. Upro sam prstom u tom smjeru, pljesnuo rukama i viknuo oponašajući časnika. Pas je projurio pored mene dvostrukom brzinom prema šumi, potican od časnika i mene, i obojica smo trčali u istom smjeru.«
Izbjegavši i psa i časnika starješina Pratt pridružio se svojim suradnicima drugim putem. Parley je kasnije saznao da se Simeon Carter, kojemu je ostavio Mormonovu knjigu, zajedno s oko šezdeset drugih u tom području, priključio Crkvi (vidi Autobiography of Parley P. Pratt 38–39).