Do siječnja 1834. godine Crkva je narasla na preko 3000 članova. Ovaj je rast stvorio potrebu za dodatnim vodstvom koje će upravljati poslovima Crkve. Dana 17. veljače 1834. dvadeset i četiri velika svećenika sastali su se u domu Josepha Smitha na saboru na kojem je prvo veliko vijeće Crkve bilo uspostavljeno. Orson Hyde, zapisničar na sastanku, uočio je da je veliko vijeće možda učinilo neke greške u zapisniku sa sastanka. Stoga je vijeće glasalo da prorok učini bilo kakve potrebne ispravke. Joseph Smith je proveo sljedeći dan, 18. veljače, radeći na nadahnutoj reviziji tog početnog zapisnika. Zapisnik je bio popravljen i prihvaćen sljedećeg dana, 19. veljače. Sada u Nauku i savezima 102, ovaj zapisnik prikazuje uspostavljanje velikih vijeća i daje vodstvo za predsjedništva kolčića i velika vijeća kada provode disciplinski postupak za ljude koji su počinili teške prijestupe. (Uočite da predsjedništva okruga i vijeća okruga također mogu biti ovlaštena slijediti ove postupke.)
Pročitajte naglas sljedeće izvješće koje je iznio predsjednik Harold B. Lee:
Slika
predsjednik Harold B. Lee
»Prije više godina… služio sam kao predsjednik kolčića. Imali smo vrlo težak slučaj koji je morao doći pred veliko vijeće i predsjedništvo kolčića što je rezultiralo isključenjem čovjeka koji je naudio krasnoj mladoj djevojci. Nakon gotovo cjelonoćnog zasjedanja koje je rezultiralo tim postupkom, otišao sam u ured sljedećeg jutra prilično umoran i suočio sam se s bratom tog čovjeka koga smo [sreli na vijeću] večer prije. Taj je čovjek rekao: ‘Želim vam reći da moj brat nije kriv za ono za što ste ga optužili.’
‘Kako znate da nije kriv?’ Upitao sam.
‘Zato što sam se pomolio i Gospodin mi je rekao da je nevin’, čovjek je odgovorio« (Teachings of Harold B. Lee uredio Clyde J. Williams [1996.], 420–421).
Prema vašem mišljenju, kako je čovjek mogao primiti odgovor suprotan odluci koju je donijelo predsjedništvo kolčića i veliko vijeće?
Objasnite da odsjek Nauk i savezi 102 sadrži načela koja nam pomažu razumjeti kako predsjedništva kolčića i velika vijeća nastoje saznati Gospodinovu volju o tome kako pomoći članovima Crkve koji su počinili teške prijestupe.
Pozovite polaznika da naglas pročita Nauk i saveze 102:1. Zatražite od razreda da prati i prepozna što je veliko vijeće.
Što je veliko vijeće? (Skupina od 12 velikih svećenika kojima predsjedavaju jedan ili tri predsjednika. U Crkvi danas predsjednik kolčića i njegovi savjetnici predsjedavaju nad velikim vijećem.)
Objasnite da je veliko vijeće opisano u Nauku i savezima 102 bilo na neke načine drugačije od velikih vijeća u kolčićima danas. Imalo je opću nadležnost u Kirtlandu, Ohio, i u okolnim područjima i njime je predsjedavalo Prvo predsjedništvo. Međutim, kako je članstvo Crkve raslo, kolčići su se uspostavljali i predsjedništva kolčića i velika vijeća bila su pozivana da poslužuju Crkvi unutar svojih pojedinačnih granica kolčića.
Pozovite polaznika da naglas pročita Nauk i saveze 102:2. Zatražite od razreda da prati, tražeći svrhu velikog vijeća i kako se ono postavlja.
Kako se veliko vijeće postavlja? Što je njegova svrha?
Nakon što polaznici odgovore na navedena pitanja, napišite sljedeću istinu na ploču: Veliko vijeće postavlja se objavom kako bi se riješile važne teškoće koje nastanu u Crkvi. Objasnite da se izraz »važne teškoće« općenito odnosi na situacije u kojima su članovi počinili težak prijestup.
Objasnite da priča predsjednika Leeja na početku lekcije daje primjer jedne odgovornosti velikog vijeća: da djeluju kao crkveno disciplinsko vijeće, pod vodstvom predsjedništva kolčića. Kako biste pomogli razredu razumjeti svrhu disciplinskih vijeća, pozovite polaznika da naglas pročita sljedeću izjavu. Zatražite od razreda da posluša tri svrhe crkvenih disciplinskih vijeća.
»Najozbiljniji prijestupi, poput kršenja građanskog zakona, zlostavljanja supružnika ili djeteta, preljuba, bluda, silovanja i incesta, često zahtijevaju službeni crkveni disciplinski postupak. Službeni crkveni disciplinski postupak može se sastojati od ograničenja povlastica crkvenog članstva ili gubitka crkvenog članstva…
Svrhe disciplinskih vijeća su [1] spasiti duše prijestupnika, [2] zaštititi nevine kao i [3] čistoću, integritet i ugled Crkve.
Crkveni disciplinski postupak je nadahnuti proces koji se odvija tijekom određenog vremenskog razdoblja. Kroz taj proces i kroz pomirenje Isusa Krista, član može primiti oprost grijeha, ponovno zadobiti mir i steći snagu za izbjegavanje prijestupa u budućnosti« (Odani vjeri: Evanđeoska okosnica [2004.], 17).
Koje su tri svrhe crkvenih disciplinskih vijeća?
Pozovite polaznika da naglas pročita Nauk i saveze 102:4. Zatražite od razreda da prati, tražeći izraze koji opisuju kako članovi velikog vijeća trebaju ispuniti svoj poziv. Zatim zatražite polaznike da izvijeste što su pronašli.
Sažmite Nauk i saveze 102:6–11 govoreći polaznicima da ovi stihovi objašnjavaju kako veliko vijeće treba djelovati kada nisu prisutni svi njegovi članovi. Pozovite polaznike da u tišini pročitaju Nauk i saveze 102:12–14 kako bi saznali kako su članovi velikog vijeća izabrani govoriti na disciplinskom vijeću. Zatim zatražite polaznike da izvijeste što su pronašli.
Što znači baciti kocku? (U ovom slučaju to znači da članovi vijeća izvlače brojeve od 1 do 12.)
Pozovite polaznika da naglas pročita Nauk i saveze 102:15–18 i zatražite od razreda da potraži razloge zašto veliko vijeće izvlači brojeve.
Što učimo iz stihova 15–16 o načinu kako se disciplinsko vijeće treba provoditi? (Nakon što polaznici odgovore, napišite sljedeće na ploču: U Crkvi Isusa Krista disciplinska vijeća trebaju se provoditi u skladu s jednakošću i pravdom.)
Ako veliki vijećnik izvuče paran broj tijekom disciplinskog vijeća, što je njegova odgovornost? Kako ovo pokazuje Gospodinovu brigu za članove Crkve koji počine težak grijeh?
Pozovite polaznika da naglas pročita Nauk i saveze 102:19. Zatražite od razreda da prati i prepozna što predsjednik vijeća mora učiniti nakon što čuje obje strane slučaja. Zatim zatražite polaznike da izvijeste što su pronašli.
Kako predsjedniku kolčića može biti od pomoći u donošenju odluke ako bi prvo poslušao članove vijeća kako zastupaju interese optuženoga kao i interese Crkve?
Pozovite polaznika da naglas pročita sljedeću izjavu predsjednika Gordona B. Hinckleyja i pozovite razred da uoči što predsjednik vijeća čini uz slušanje obje strane slučaja:
Slika
predsjednik Gordon B. Hinckley
»Želim vas uvjeriti… kako mislim da se presuda nikada ne donosi sve dok ne bude molitve. Postupak protiv člana previše je ozbiljno pitanje da bi rezultiralo iz suda samih ljudi, pogotovo samo jednog čovjeka. Mora postojati vodstvo Duha, koje se iskreno traži i onda slijedi, ako će se provesti pravda« (»In … Counsellors There Is Safety«, Ensign, studeni 1990., 50).
Što predsjednik kolčića čini osim slušanja obje strane slučaja?
Prema stihu 19, što predsjednik poziva vijeće da učini nakon što on donese odluku?
Sažmite Nauk i saveze 102:20–22 objašnjavajući da ovi stihovi daju upute o tome što učiniti ako postoji nesigurnost u vezi s odlukom.
Pozovite polaznika da naglas pročita Nauk i saveze 102:23. Zatražite od razreda da prati i prepozna što se treba učiniti u slučajevima kada su pitanja nauka nejasna. Pozovite polaznike da izvijeste što su saznali.
Koja se istina podučava u stihu 23? (Nakon što polaznici odgovore, napišite sljedeću istinu na ploču: Gospodin otkriva svoju volju onima koji predsjedavaju nad disciplinskim vijećima.)
Sažmite Nauk i saveze 102:27–34 objašnjavajući da se na odluke disciplinskog vijeća kolčića može uložiti žalba Prvom predsjedništvu.
Pregledajte s polaznicima izvješće s početka ove lekcije koje je iznio predsjednik Harold B. Lee.
U koga biste imali više povjerenja – predsjedništvo kolčića i veliko vijeće ili čovjeka koji je osporavao njihovu odluku?
Na temelju istina koje ste naučili u vašem proučavanju Nauka i saveza 102, zašto možemo imati povjerenja u odluke koje donose crkvena disciplinska vijeća?
Nakon što polaznici odgovore, možete pozvati polaznika da naglas pročita ostatak izvješća predsjednika Leeja:
Slika
predsjednik Harold B. Lee
»Pozvao sam ga da dođe u ured i sjeli smo, zatim sam upitao: ‘Hoćete li mi zamjeriti ako vam postavim nekoliko osobnih pitanja?’
Rekao je: ‘Naravno da ne’…
‘Koliko imate godina?’
‘Četrdeset sedam.’
‘Koje svećeništvo obnašate?’
Rekao je da misli da je učitelj.
‘Pridržavate li se Riječi mudrosti?’
‘Pa, ne’…
‘Plaćate li svoju desetinu?’
Rekao je: ‘Ne’ – i nije namjeravao sve dok je taj… čovjek biskup trideset drugog odjela.
Rekao sam: ‘Prisustvujete li svojim svećeničkim sastancima?’
Odgovorio je: ‘Ne, gospodine!’…
‘Ne prisustvujete ni svojim sakramentalnim sastancima?’
‘Ne, gospodine.’
‘Održavate li svoje obiteljske molitve?’ i rekao je ne.
‘Proučavate li Sveta pisma?’ Rekao je pa, njegove su oči loše i ne može čitati baš puno…
‘Dakle,’ rekao sam, ‘petnaest najboljih živućih ljudi u kolčiću Pioneer molilo se sinoć… i svaki je čovjek bio ujedinjen… A vi, koji ne činite ništa od ovoga, kažete da ste se molili i dobili suprotan odgovor. Kako biste objasnili to?’
Tada je taj čovjek dao odgovor za koji mislim da je klasičan. Rekao je: ‘Pa, predsjedniče Lee, mora da sam dobio odgovor iz krivog izvora’« (Teachings of Harold B. Lee, 421–422).
Razmotrite iznijeti svoje svjedočanstvo o tome zašto možemo vjerovati odlukama predsjedništava kolčića i velikih vijeća u Crkvi.
Starješina M. Russell Ballard iz Zbora dvanaestorice apostola objasnio je sljedeće o crkvenim disciplinskim vijećima:
Slika
starješina M. Russell Ballard
»Članovi ponekad pitaju zašto se održavaju crkvena disciplinska vijeća. Svrha je trostruka: spasiti dušu prijestupnika, zaštiti nevine i čuvati čistoću, integritet i ugled Crkve.
Prvo predsjedništvo dalo je uputu da se disciplinska vijeća moraju održavati u slučajevima ubojstva, incesta, [zlostavljanja djece (seksualnog ili fizičkog)], ili otpadništva. Disciplinsko vijeće također se mora održati kada istaknuti vođa Crkve počini težak prijestup, kada je prijestupnik grabežljivac koji bi mogao biti prijetnja drugim ljudima, kada osoba pokazuje uzorak ponavljanja ozbiljnih prijestupa [i] kada je ozbiljni prijestup široko poznat…
Disciplinska vijeća također se mogu sazvati kako bi se razmotrio položaj člana u Crkvi nakon ozbiljnog prijestupa poput pobačaja, operacije promjene spola, pokušaja ubojstva, silovanja, nasilnog seksualnog zlostavljanja, namjernog nanošenja ozbiljnih tjelesnih ozljeda drugima, preljuba, bluda, homoseksualnih odnosa… zlostavljanja supružnika, namjernog napuštanja obiteljskih odgovornosti, pljačke, provale, pronevjere, krađe, prodaje nezakonitih droga, prevare, krivokletstva ili lažne zakletve. [Disciplinsko vijeće također se može sazvati kada je prijestupnik kriv za ozbiljne prakse obmane, kriva predstavljanja ili druge oblike prevare ili nepoštenja u poslovnim transakcijama.]
Disciplinska vijeća se ne sazivaju radi suđenja u građanskim ili kriminalnim slučajevima. Odluka civilnog suda može pomoći utvrditi treba li se crkveno disciplinsko vijeće sazvati. Međutim, odluka civilnog suda ne upravlja odlukom disciplinskog vijeća.
Disciplinska vijeća se ne održavaju za takve stvari kao neplaćanje desetine, nepoštivanje Riječi mudrosti, izostajanje iz crkve ili odbijanje primanja kućnih učitelja. Ne održavaju se zbog poslovnog neuspjeha ili neplaćanja dugova. Ona nisu namijenjena za rješavanje nesuglasica među članovima. Niti se održavaju za članove koji zahtijevaju da se njihova imena uklone iz crkvenih zapisa ili [postanu manje aktivni]…
Disciplinsko vijeće započinje uvodnom molitvom, nakon čega slijedi izjava razloga zašto je vijeće sazvano. Od člana se traži da ispriča jednostavnim i općenitim riječima o prijestupu i objasni svoje osjećaje te koje je korake pokajanja poduzeo. Član može odgovoriti na pitanja pojašnjenja od strane vođa. Tada je on otpušten, a vođe se savjetuju zajedno, mole i donose odluku.
Vijeće uzima u obzir mnoge činjenice, kao jesu li hramski ili bračni savezi prekršeni; je li mjesto povjerenja ili ovlasti bilo zlorabljeno; ponavljanje, ozbiljnost i veličinu prijestupa; dob, zrelost i iskustvo prijestupnika; interese nevinih žrtava i nevinih članova obitelji; vrijeme između prijestupa i priznanja; je li ili nije priznanje bilo dobrovoljno; te dokaze pokajanja.
Oni koji sjede u vijeću trebaju držati sve strogo povjerljivim i postupati u duhu ljubavi. Njihov cilj nije osveta; već pomoći članu učiniti promjene potrebne kako bi još jednom stao čist pred Boga.
Odluke vijeća trebaju se donositi s nadahnućem. Vijeće može donijeti jednu od četiri odluke: (1) nikakav postupak, (2) formalna uvjetna kazna, (3) djelomično dokidanje zajedništva ili (4) isključenje.
Čak i ako je prijestup počinjen, vijeće može odlučiti ne poduzeti nikakav postupak u tom trenutku. (Član bi bio potaknut primiti daljnje vodstvo od svojeg biskupa.)
Formalna uvjetna kazna je privremeno disciplinsko stanje, nametnuto kao sredstvo koje će pomoći članu da se potpuno pokaje. Predsjedavajući službenik vijeća određuje uvjete prema kojima se uvjetna kazna može prekinuti. Tijekom uvjetne kazne biskup ili predsjednik kolčića u bliskom su kontaktu kako bi pomogli osobi napredovati.
Treća odluka koju vijeće može donijeti jest djelomično dokidanje zajedništva za člana. Djelomično dokidanje zajedništva [treba biti] privremeno, iako ne nužno kratko. Osobe s djelomično dokinutim zajedništvom zadržavaju članstvo u Crkvi. One su potaknute prisustvovati javnim crkvenim sastancima, ali nemaju pravo iznositi javne molitve ili davati govore. One ne mogu obnašati položaj u Crkvi, uzimati sakrament, glasati u podržavanju službenika Crkve, imati hramsku preporuku ili koristiti svećeništvo. Mogu, međutim, plaćati desetinu i prinose i nastaviti nositi hramsko ruho ako su primile podarivanje.
Isključenje je najteža presuda koju crkveno disciplinsko vijeće može donijeti. Isključene osobe više nisu članovi Crkve. Stoga su im uskraćene povlastice članstva u Crkvi, uključujući nošenje hramskog ruha i plaćanje desetine i prinosa. Oni mogu prisustvovati javnim crkvenim sastancima, ali, poput osoba s djelomično dokinutim zajedništvom, njihovo je sudjelovanje na takvim sastancima ograničeno. Isključene osobe potaknute su na pokajanje i takvo življenje da se mogu osposobiti za buduće krštenje« (»A Chance to Start Over: Church Disciplinary Councils and the Restoration of Blessings«, Ensign, rujan 1990., 15–16).
Godine 1840. prorok Joseph Smith dao je uputu velikim vijećima o pravima onih koji su optuženi za grijeh. Načela koja je podučavao nastavljaju se primjenjivati na crkvena disciplinska vijeća danas. Podučavao je:
Slika
prorok Joseph Smith
»Vijeće ne može suditi ni u jednom slučaju bez nazočnosti obiju strana, ili ako su imale mogućnost biti nazočne; niti trebaju slušati pritužbu jedne osobe prije nego što je njezin slučaj iznesen na sud; niti trebaju dopustiti da ičiji karakter bude izložen pred Velikim vijećem, a da osoba nije nazočna i spremna braniti se; kako umovi vijećnika ne bi bili pristrani za ili protiv bilo koga o čijem bi slučaju možda trebali razmatrati« (History of The Church, 4:154). Ako neka strana ili temeljni svjedok nisu u mogućnosti prisustvovati disciplinskom vijeću, predsjedavajući službenik ih poziva da predaju pisanu izjavu.