2008
Hangē ko Nīfaí
Fēpueli 2008


Hangē ko Nīfaí

“Fealeaʻaki mo e ʻEikí ʻi he meʻa kotoa pē te ke faí, pea te ne fakahinohinoʻi koe ʻi he meʻa ʻoku leleí” (ʻAlamā 37:37).

Naʻá ku sio fakamamaʻu ki he matapā sioʻata hoku loki mohé ʻo fakatokangaʻi ha matamatakupenga hina fakailifia ʻi tuʻa. ʻIo, ko ha meʻa ia he ʻikai ke u toe manatu mai ki ai fekauʻaki mo e falé ni: ʻa e fanga hiná. Mahalo he ʻikai ke ʻi ai ha fanga hina ia ʻi homau fale foʻoú. Mahalo he ʻikai pē ke u toe manatu mai au ki he fale motuʻá ni.

Naʻá ku laulau pē kiate au, ʻi heʻeku tokoto ʻo fusi hake hoku kafú ʻo pūloú, “ʻKo ia ʻatā.” ʻIkai toe manatu mai ki he falé ni, ki he kaungāʻapi ʻi hení, ki heʻeku kalasí, ki hoku kaumeʻa lelei tahá? Te u fahangahangai mo ha fale fonu he hiná ki muʻa peá u toki fie hiki.

Ne ui mai hoku Mehikitanga ko Kalé mei tuʻa ʻi hoku loki mohé, “Taniā?” Naʻá ne tokangaʻi au mo hoku ngaahi tuongaʻané.

Ne hū hake hoku ʻulú mei hoku kafú. “Ko e hā?”

Naʻe pehē mai ia, “ʻE lava ke u hū atu ʻo ʻuma atu ka u mohe?”

Ne u lea leʻo siʻi atu pē, “Mahalo pē.” Kapau ko ha toe taha kehe, naʻá ku mei pehē ange ʻikai. Ka ko Kale hoku mehikitanga ʻoku ou saiʻia taha aí. Naʻá ne tuku ke u ʻahiʻahiʻi ʻene meʻa vali matá, naʻá ne ʻomi hamau inu sokoleti mafana ki muʻa pea mau mohé pea naʻá ne lau kiate au ha ngaahi talanoa mei he tohinoa naʻá ne hiki ʻi he taimi naʻe taʻu 11 ai, ʻo tatau mo aú.

Naʻe hū mai leva ki he lokí ʻo tangutu he veʻe vaʻe hoku mohengá. “Taniā, ʻokú ke fuʻu fakalongolongo ʻaupito he poó ni. ʻOkú ke hohaʻa ki he hikí?”

Naʻá ku hahanu leva. “ʻOku nofo kotoa heni hoku ngaahi kaumeʻá. Ko hai te u ʻalu mo ia ki he ʻakó? Ko hai te u tangutu mo ia ʻi he kai hoʻataá? Naʻe ʻamanaki ke u kamata heni ʻi he Finemuí peá u ʻalu ki he kemí ʻi he faʻahitaʻu māfana ka hokó—ka ko ʻeni, he ʻikai ke u maheni au mo ha taha. Te u toe kamata foʻou.”

Naʻe hōloa ai hoku leʻó ʻi he kamata ke u fakatēloʻimatá. Ne mono mai leva ʻe Kale ha pepa holoholo. Pea pehē mai, “He ʻikai ke lava ia ʻo faingofua, ʻi hoʻo mavahe mei he taha kotoa ʻokú ke ʻofa aí ka ke kamata foʻou ʻi ha feituʻu ʻokú ʻikai ke ke ʻilo ai ha taha.”

Naʻe kalokalo pē hoku ʻulú. ʻOku ʻikai pē ke faingofua ia.

Pea hoko atu leva ʻa Kale. “ʻOkú ke ʻiloʻi, Taniā, ko e taimi ʻoku ou fakakaukau ai ki he hikí, ʻoku ou fakakaukau kia Nīfai.”

Peá u ʻeke ange leva, “Ko e hā ʻokú ke fakakaukau ai kia Nīfaí?”

“ʻIo, mahalo naʻe ʻikai ke fuʻu lahi fēfē ange ia ʻiate koe, ʻi he taimi naʻe fakahā ange ai ʻe heʻene tangataʻeikí ʻe hiki hono fāmilí.”

Naʻá ku fakakaukau maʻu pē au ko Nīfaí ko ha taha ne fuʻu lahi. Peá u ʻeke ange, “Ko e fē taimi ne u taʻu tatau ai mo Nīfaí?”

Ne toʻo leva ʻe Kale ʻeku Tohi ʻa Molomoná mei he tēpile hoku veʻe mohengá. Naʻá ne fakaava ia ki he 1 Nīfaí peá ne kamata leva ke fakamatala. “ʻOkú ke manatuʻi e talanoa fekauʻaki mo Līhaí?”

Naʻá ku kamo pē. Naʻá ku ʻilo e talangofua ʻa Līhai ki he ʻEikí pea mavahe mei honau ʻapí.

Naʻe lau leva ʻa Kale mei he tohi kuo fakaava ʻi hono fungá. “Ko e 1 Nīfai 2:4: ʻPea naʻe hoko ʻo pehē [naʻe] ʻalu [ʻa Līhai] ki he feituʻu maomaonganoá. Peá ne tuku hono falé, mo e fonua ʻo hono tofiʻá, mo ʻene koulá, mo ʻene silivá, mo ʻene ngaahi meʻa mahuʻingá, pea ʻikai te ne ʻave mo ia ha meʻa, ka ko hono fāmilí pē, pea mo e ngaahi meʻakai mo e nāunau, mo e ngaahi fale fehikitaki, peá ne ʻalu atu ki he feituʻu maomaonganoá.’”

Naʻá ku tuʻusi atu heni, “Naʻá ke pehē koā, naʻe taʻu tatau ʻa Nīfai mo au?”

Ne malimali heni ʻa Kale. “ʻOku ʻikai ke u ʻiloʻi pau ʻe au hono taʻú, ka ʻokú ne tala mai ʻi he veesi 16 naʻe ʻfuʻu taʻu siʻi ʻaupito.’ Tatau ai pē kapau naʻe motuʻa ange ia ʻiate koe, ʻoku ʻikai ke u tui naʻe faingofua ki ai ke tuku hono ʻapí. ʻOku ou tui pau naʻe ʻikai ke ne ʻilo ha foʻi tokotaha ʻi he toafá. Mahalo naʻe ʻikai ha toe taha ia ai ke ne ʻilo!”

Naʻá ku malimali ai. Ka ʻo ka tau hiki, ʻe ʻi ai pē hatau kaungāʻapi? Peá u ʻeke ange leva, “Ko e hā leva e meʻa ʻa Nīfai naʻe faí? Naʻe ʻikai ke teitei lāunga ia. Naʻe pehē ʻe Leimana mo Lemiuela, ʻKo e hā ʻoku tau hiki ai mei Selusalemá? Ko e hā ʻoku tuku ai ʻetau koloá mo hotau falé mo hotau ngaahi kaumeʻá’ Ka naʻe ʻikai ke teitei lāunga ʻa Nīfai ia. Ko e hā naʻe ʻikai pehē aí?”

Ne ʻāʻā mai heni e mata ʻo Kalé, ʻo hangē naʻe ʻosi fakaʻamu pē ia ke u fehuʻi angé. “ʻOku ʻikai ke u ʻilo kotoa ʻe au ʻa e ngaahi talí, ka ʻoku ʻomi ʻe Nīfai ha tokoni ʻi he veesi 16: ʻNaʻá ku tangi ai ki he ʻEikí; pea vakai, naʻá ne ʻaʻahi mai kiate au, ʻo ne fakamolū hoku lotó peá u tui ai ki he ngaahi lea kotoa pē kuo lea ʻaki ʻe heʻeku tamaí; ko ia, naʻe ʻikai te u angatuʻu kiate ia ʻo hangē ko hoku ongo tokouá.’”

Naʻe sio fakamamaʻu mai leva kiate au ʻo vakai pe naʻe mahino.

Peá u pehē ange heni, “Ko ia, naʻe lotu leva.”

“ʻIo.” Naʻe fakaʻau heni ke leʻo siʻi ʻa Kale peá ne kuku hoku nimá. Peá ne pehē mai, “Taniā, ʻoku ʻi ai pē haʻo fili ke fai. ʻE lava pē ke ke lāunga fekauʻaki mo hoʻomou hikí, ʻo tatau mo Leimana mo Lemiuela pe ko haʻo ʻoatu ho ngaahi faingataʻaʻiá ki he Tamai Hēvaní ʻi ha lotu. Kapau te ke kole kiate Ia, te Ne fakamālohia koe ʻo hangē ko ʻEne fakamālohia ʻa Nīfaí.”

Naʻá ku vakai kia Kale peá u ongoʻi māfana. Naʻá ku tangutu hake leva ʻo fāʻofua ki ai. Peá u fanafana ange, “Mālō ʻaupito, Kale.”

“ʻOku ou ʻofa atu, Taniā. Maʻu ha mohe lelei.”

Hili ʻene tāmateʻi ʻeku māmá mo tāpuni hoku matapaá, naʻá ku heheke hifo leva mei hoku mohengá ʻo tūʻulutui he falikí. Mahalo te u lavaʻi pē ʻa e hiki ko ʻení ʻo ka tokoni ʻa e Tamai Hēvaní.