Mormon 3
    Footnotes

    Poglavlje 3

    Mormon viče pokajanje Nefijcima — Oni postižu veliku pobjedu i ushićeni su vlastitom snagom — Mormon ih odbija voditi, i njegove su molitve za njih bez vjere — Mormonova knjiga poziva dvanaest plemena Izraelovih da povjeruju evanđelju. Oko 360–362. po. Kr.

    1 I dogodi se da Lamanci ne dođoše u boj ponovno sve dok još deset godina ne bijaše prošlo. I gle, ja zaposlih narod svoj, Nefijce, u pripremi zemalja njihovih i oružja njihova za dan boja.

    2 I dogodi se da mi Gospod reče: Viči ovome narodu — Pokajte se, i dođite k meni, i krstite se, i podignite opet crkvu moju, i bit ćete pošteđeni.

    3 I ja vikah ovome narodu, no, to bijaše uzalud; i oni ne shvatiše da Gospod bijaše onaj koji ih bijaše poštedio, i udijelio im priliku za pokajanje. I gle, oni otvrdnuše srca svoja protiv Gospoda Boga svojega.

    4 I dogodi se, nakon što ova deseta godina bijaše prošla, čineći ukupno tri stotine i šezdeset godina od dolaska Kristova, kralj Lamanaca posla mi poslanicu, koja mi dade znati da se oni pripremaju doći ponovno u boj protiv nas.

    5 I dogodi se da ja naredih narodu svojemu neka se skupi zajedno u zemlji Pustoš, u grad koji bijaše u graničnim predjelima, kraj uzana prolaza koji vođaše u zemlju na jugu.

    6 I tu postavismo čete naše, kako bismo mogli zaustaviti čete lamanske, da oni ne bi zauzeli koju od zemalja naših; zato se utvrdismo protiv njih svom snagom svojom.

    7 I dogodi se da tri stotine šezdeset i prve godine Lamanci siđoše do grada Pustoši u boj protiv nas; i dogodi se da ih te godine mi porazismo, toliko da se oni ponovno vratiše u zemlje svoje.

    8 I tri stotine šezdeset i druge godine oni siđoše ponovno u boj. I mi ih porazismo ponovno, i pobismo velik broj od njih, a mrtvi njihovi bijahu bačeni u more.

    9 I evo, zbog toga velikoga što narod moj, Nefijci, bijaše učinio, oni se počeše ahvastati vlastitom snagom svojom, i počeše se zaklinjati pred nebesima da će se osvetiti za krv braće svoje koju pobiše neprijatelji njihovi.

    10 I oni se zaklinjahu nebesima, a i prijestoljem Božjim, da će auzići u boj protiv neprijatelja svojih, i da će ih ukloniti s lica zemlje.

    11 I dogodi se da ja, Mormon, posve odbih od toga vremena nadalje biti zapovjednik i vođa ovoga naroda, zbog opačine i odvratnosti njihove.

    12 Gle, ja ih vođah, unatoč opačini njihovoj ja ih vođah mnogo puta u boj, i ljubljah ih, u skladu s aljubavlju Božjom koja bijaše u meni, svim srcem svojim; i duša se moja izlijevaše u molitvi za njih Bogu mojemu po cijeli dan; ipak, to bijaše bbez vjere zbog tvrdoće srdaca njihovih.

    13 I triput ih izbavih iz ruku neprijatelja njihovih, a oni se ne pokajaše za grijehe svoje.

    14 A kad se oni zakleše svime što im azabrani Gospod naš i Spasitelj Isus Krist, da će uzići protiv neprijatelja svojih u boj, i osvetiti se za krv braće svoje, gle, glas Gospodnji dođe k meni, govoreći:

    15 aOsveta je moja, i ja ću buzvratiti; a zato što se ovaj narod ne pokaja nakon što ga izbavih, gle, bit će uklonjen s lica zemaljskoga.

    16 I dogodi se da ja posve odbih uzići protiv neprijatelja svojih; i učinih upravo kako mi Gospod bijaše zapovjedio; i stajah kao nepristran svjedok da očitujem svijetu ono što vidjeh i čuh, prema očitovanjima Duha koji posvjedoči o onome što će doći.

    17 Zato pišem avama, pogani, a i vama, dome Izraelov, kad djelo bude otpočelo, te se vi počnete pripremati na povratak u zemlju baštine svoje;

    18 Da, gle, pišem svim krajevima zemaljskim; da, vama, dvanaest plemena Izraelovih, kojima će asuditi prema djelima vašim dvanaestorica koju Isus izabra da budu učenici njegovi u zemlji jeruzalemskoj.

    19 A pišem i ostatku ovoga naroda, kojemu će također suditi advanaestorica koju Isus izabra u ovoj zemlji; a njima će suditi druga dvanaestorica koju Isus izabra u zemlji jeruzalemskoj.

    20 I ovo mi Duh očituje; zato pišem svima vama. I iz ovog vam razloga pišem, da biste mogli znati kako svi morate stati pred asudište Kristovo, da, svaka duša koja pripada cijeloj ljudskoj bobitelji Adamovoj; i morate stati da vam se sudi po djelima vašim, bila ona dobra ili zla;

    21 I također da biste mogli apovjerovati evanđelju Isusa Krista, koje ćete imati među sobom; i također da će bŽidovi, Gospodnji narod saveza, imati još jednog csvjedoka osim onoga kojega vidješe i čuše, da Isus, kojega ubiše, bijaše dpravi Krist i pravi Bog.

    22 I htio bih da mogu uvjeriti asve vas krajeve zemaljske da se pokajete i pripremite stati pred sudište Kristovo.