Mormon 1
    Footnotes

    Knjiga Mormonova

    Poglavlje 1

    Am-Maron podučava Mormona gledom na svete zapise — Rat započinje između Nefijaca i Lamanaca — Tri su Nefijca uzeta odatle — Opačina, nevjera, uroci i vračanje prevladavaju. Oko 321–326. po. Kr.

    1 A sad ja, aMormon, izrađujem bzapis o onomu što i vidjeh i čuh, i nazivam ga Knjigom Mormonovom.

    2 I otprilike u vrijeme kad aAm-Maron sakri zapise Gospodu na brigu, on dođe k meni (bijaše mi oko deset godina, i počeh se ponešto bobrazovati u skladu s podučavanjem naroda svojega), i Am-Maron mi reče: Uviđam da si razborito dijete, i da brzo zapažaš;

    3 Zato, kad ti bude oko dvadeset i četiri godine, želim da se sjetiš onoga što si zapazio o ovome narodu; i kad budeš u toj dobi, pođi u zemlju Antum do brda koje će se zvati aŠim; i ondje ja pohranih za Gospoda sve svete ureze o ovome narodu.

    4 I gle, uzet ćeš k sebi aploče Nefijeve, a ostale ćeš ostaviti na mjestu gdje jesu; i urezat ćeš na ploče Nefijeve sve što si zapazio o ovome narodu.

    5 I ja, Mormon, potomak sam aNefijev (a ime oca mojega bijaše Mormon), sjetih se onoga što mi Am-Maron zapovjedi.

    6 I dogodi se da me, kad mi bijaše jedanaest godina, otac moj odvede u zemlju na jugu, sve do zemlje zarahemalske.

    7 Cijelo lice zemlje postade prekriveno građevinama, a narod bijaše brojan gotovo kao pijesak morski.

    8 I dogodi se da ove godine započe rat između Nefijaca, koji se sastojahu od Nefijaca, i Jakovljevaca, i Josipovaca, i Zoramaca; i ovaj rat bijaše između Nefijaca i Lamanaca, i Lemuelaca, i Jišmaelaca.

    9 Evo, Lamanci i Lemuelci i Jišmaelci nazivahu se Lamancima, i dvije strane bijahu Nefijci i Lamanci.

    10 I dogodi se da rat otpoče među njima na granicama Zarahemle, pokraj voda Sidona.

    11 I dogodi se da Nefijci sabraše zajedno velik broj muškaraca, toliko da prijeđe broj od trideset tisuća. I dogodi se da oni imadoše ove iste godine stanoviti broj bitaka, u kojima Nefijci poraziše Lamance i pobiše mnoge od njih.

    12 I dogodi se da Lamanci odustaše od zamisli svoje, i bijaše mir uspostavljen u zemlji; i mir potraja u razdoblju od oko četiri godine, te ne bijaše nikakva krvoprolića.

    13 No, opačina prevlada na licu cijele zemlje, toliko da Gospod uze aljubljene učenike svoje, a djelo čudesa i iscjeljivanja prestade zbog bezakonja naroda.

    14 I ne bijaše nikakvih adarova od Gospoda, i bDuh Sveti ne dolažaše ni na koga zbog opačine i cnevjere njihove.

    15 A mene, u dobi od petnaest godina i jer bijah u određenoj mjeri razborit umom, zato me pohodi Gospod, te ja okusih i spoznah dobrotu Isusovu.

    16 I nastojah propovijedati ovome narodu, no usta mi bijahu zatvorena, i bijaše mi zabranjeno da im propovijedam; jer gle, oni se hotimice apobuniše protiv Boga svojega; i ljubljeni učenici bijahu buzeti iz zemlje zbog bezakonja njihova.

    17 No, ja ostadoh među njima, ali mi bijaše zabranjeno propovijedati im, zbog tvrdoće srdaca njihovih; i zbog tvrdoće srdaca njihovih zemlja bijaše aprokleta poradi njih.

    18 A ovi Gadijantonovi razbojnici, koji bijahu među Lamancima, preplaviše zemlju, toliko da žitelji njezini počeše skrivati ablaga svoja u zemlju; i ona postadoše klizava, jer Gospod bijaše prokleo zemlju, tako da ih ne mogahu zadržati, niti ih sačuvati ponovno.

    19 I dogodi se da bijaše urokā, i vradžbina, i čaranjā; i moć je zloga djelovala po svemu licu zemlje, sve do ispunjenja svih riječi Abinadija, a i Samuela, Lamanca.