1 I dogodi se da brat Jaredov (evo, broj plovila što bijahu pripravljena bijaše osam) pođe na goru, koju oni nazivahu gora Šelem, zbog silne visine njezine, i istopi iz stijene šesnaest malih kamenova; i oni bijahu bijeli i bistri, baš poput prozirna stakla; i ponese ih u rukama svojim na vrh gore, i zavapi ponovno ka Gospodu, govoreći:

2 O Gospode, ti reče da moramo biti okruženi potopom. Evo gle, o Gospode, i ne srdi se na slugu svojega zbog slabosti njegove pred tobom; jer znademo da si svet i da prebivaš u nebesima, i da smo nedostojni pred tobom; zbog ^apada ^bnaravi naše postadoše zle neprestance; ipak, o Gospode, ti nam dade zapovijed da te moramo prizivati, da bismo od tebe mogli primiti u skladu sa željama svojim.

3 Gle, o Gospode, udario si nas zbog bezakonja našega, i tjerao si nas, i ovih mnogih godina mi bijasmo u divljini; ipak, bio si ^amilosrdan prema nama. O Gospode, pogledaj na me sa samilošću, i odvrati srdžbu svoju od ovoga naroda svojega, i ne dopusti da putuju preko ove razbješnjele dubine u tami; već pogledaj ove stvari koje istopih iz stijene.

4 I znadem, o Gospode, da ti imaš svu ^amoć, i možeš učiniti što god želiš za dobrobit čovjekovu; zato dotakni ove kamenove, o Gospode, prstom svojim, i pripravi ih da zasinu u tami; i oni će nam sjati u plovilima koja pripravismo, da bismo imali svjetla dok budemo prelazili preko mora.

5 Gle, o Gospode, ti možeš to učiniti. Znademo da ti možeš pokazati veliku moć, koja ^aizgleda malena shvaćanju ljudi.

6 I dogodi se, nakon što brat Jaredov izreče ove riječi, gle, ^aGospod ispruži ruku svoju i dotaknu kamenove, jedan po jedan, prstom svojim. I ^bveo bijaše uzet s očiju brata Jaredova, i on ugleda prst Gospodov; i on bijaše poput prsta čovjekova, kao meso i krv; i brat Jaredov pade dolje pred Gospodom, jer ga obuze strah.

7 I Gospod vidje da brat Jaredov pade na zemlju; i Gospod mu reče: Ustani, zašto si pao?

8 I on reče Gospodu: Vidjeh prst Gospodov, i pobojah se da će me udariti; jer ne znadoh da Gospod ima meso i krv.

9 I Gospod mu reče: Zbog vjere svoje ti vidje da ću ja uzeti na sebe ^ameso i krv; i nikada čovjek ne dođe preda me s tako silnom vjerom kao što ti učini; jer da ne bijaše tako, ne bi mogao vidjeti prsta mojega. Jesi li vidio više od ovoga?

10 I on odgovori: Ne; Gospode, pokaži mi se!

11 I Gospod mu reče: Vjeruješ li riječima koje ću izgovoriti?

12 A on odgovori: Da, Gospode, znadem da govoriš istinu, jer ti si Bog istine, i ^ane možeš lagati.

13 I nakon što on izreče ove riječi, gle, Gospod mu se ^apokaza, i reče: ^bZbog toga što znadeš ovo otkupljen si od pada; zato si priveden natrag u nazočnost moju; zato ti se ja ^cpokazujem.

14 Gle, ja sam onaj koji bijaše pripravljen od postanka svijeta da ^aotkupi narod svoj. Gle, ja sam Isus Krist. Ja sam ^bOtac i Sin. U meni će sav ljudski rod imati ^cživot, i to vječno, to jest oni koji povjeruju u ime moje; i oni će postati ^dsinovi moji i kćeri moje.

15 I nikad se ne pokazah čovjeku kojega stvorih, jer nikad čovjek ne ^avjerovaše u me kao ti. Vidiš li da si stvoren na ^bsliku moju? Da, doista svi ljudi bijahu stvoreni u početku na sliku moju.

16 Gle, ovo tijelo, koje sad gledaš, tijelo je ^aduha mojega; i čovjeka stvorih prema tijelu duha svojega; i baš kao što izgledam tebi da sam u duhu, izgledat ću narodu svojemu u tijelu.

17 I evo, pošto ja, Moroni, rekoh da ne mogu izraditi cjelovito izvješće o tomu što je zapisano, zato mi je dostatno reći da se Isus pokazao tom čovjeku u duhu, štoviše, na način i u obličju istoga tijela kako se ^apokaza Nefijcima.

18 I posluživaše mu baš kao što posluživaše Nefijcima; i sve to kako bi ovaj čovjek mogao znati da je on Bog, zbog mnogih velikih djela koja mu Gospod pokaza.

19 I zbog spoznaje ovoga čovjeka on ne mogaše biti spriječen da vidi iza ^avela; i on vidje prst Isusov, a kad ga vidje, pade od straha; jer znaše da je to prst Gospodov; i više ne imaše vjeru, jer znaše, ništa ne sumnjajući.

20 Stoga, jer imaše ovu savršenu spoznaju Boga, ^ane mogaše biti zadržan izvan vela; zato on vidje Isusa; i on mu posluživaše.

21 I dogodi se da Gospod reče bratu Jaredovu: Gle, nećeš dopustiti da ovo što vidje i ču dođe k svijetu, sve dok ^avrijeme ne dođe da proslavim ime svoje u tijelu; stoga, pohranit ćeš ovo što vidje i ču, i nećeš to pokazati nijednom čovjeku.

22 I gle, kad dođeš k meni, zapisat ćeš ovo i zapečatiti, tako da nitko to ne može protumačiti; jer ćeš zapisati to na jeziku tako da se ne može čitati.

23 I gle, ova ću ti ^adva kamena dati, i zapečatit ćeš ih također s onim što budeš zapisao.

24 Jer gle, jezik koji ćeš zapisati pobrkah; stoga ću učiniti u pravo vrijeme svoje da ovi kamenovi uveličaju pred očima ljudi ono što ćeš zapisati.

25 I nakon što Gospod izreče ove riječi, on pokaza bratu Jaredovu ^asve žitelje zemlje koji bijahu, i također sve koji će biti; i ne prikri ih od pogleda njegovog, sve do na kraj zemlje.

26 Jer mu on bijaše rekao u ranijim vremenima, ^abude li ^bvjerovao u njega da mu može pokazati ^csve — to bi mu bilo pokazano; zato Gospod ne mogaše ništa prikriti od njega, jer on znaše da mu Gospod može pokazati sve.

27 I Gospod mu reče: Zapiši ovo i ^azapečati; a ja ću pokazati to u pravo vrijeme svoje djeci ljudskoj.

28 I dogodi se da mu Gospod zapovjedi neka zapečati dva ^akamena koja bijaše primio, i ne pokazuje ih, sve dok Gospod ne pokaže ovo djeci ljudskoj.