1 I sad ja, Moroni, nastavljam sa zapisom svojim. Zato gle, dogodi se da zbog ^atajnih zavjera Akiša i prijatelja njegovih, gle, oni srušiše kraljevstvo Omerovo.

2 Ipak, Gospod bijaše milosrdan Omeru, a i sinovima njegovim i kćerima njegovim koji ne tražahu uništenje njegovo.

3 I Gospod upozori Omera u snu da otiđe iz zemlje; stoga Omer otiđe iz zemlje s obitelji svojom, i putovaše mnoge dane, i prijeđe preko i prođe pored brda ^aŠim, i prijeđe preko pored mjesta ^bgdje Nefijci bijahu uništeni, a odatle prema istoku, i dođe u mjesto koje se nazivaše Ablom, kraj morske obale, i ondje razape šator svoj, a i sinovi njegovi i kćeri njegove, i sav dom njegov, osim Jareda i obitelji njegove.

4 I dogodi se da Jared bijaše pomazan za kralja nad narodom rukom opačine; i on dade Akišu kćer svoju za ženu.

5 I dogodi se da Akiš nastojaše oduzeti život tastu svojemu; i on se obrati onima koje zakle prisegom starodrevnih, i oni se domogoše glave tasta njegova, dok on sjeđaše na prijestolju svojemu primajući na razgovor narod svoj.

6 Jer tako veliko bijaše širenje ovog opakog i tajnog društva da ono iskvari srca svega naroda; zato Jared bijaše ubijen na prijestolju svojemu, a Akiš zavlada umjesto njega.

7 I dogodi se da Akiš poče biti ljubomoran na sina svojega, zato ga zatvori u tamnicu, i držaše ga na oskudnoj ili nikakvoj hrani sve dok on ne podlegnu smrti.

8 I evo, brat onoga koji podlegnu smrti (a ime njegovo bijaše Nimra), rasrdi se na oca svojega zbog onoga što otac njegov učini bratu njegovu.

9 I dogodi se da Nimra skupi malen broj ljudi, i pobježe iz zemlje, te prijeđe i nastani se kod Omera.

10 I dogodi se da se Akišu rodiše drugi sinovi, i oni pridobiše srca naroda, premda se oni bijahu zakleli njemu da će činiti svakovrsno bezakonje u skladu s onim što on zatraži.

11 Evo, narod Akišev željaše dobitak, baš kao što Akiš željaše moć; stoga im sinovi Akiševi ponudiše novac, i na taj način oni povukoše veći dio naroda za sobom.

12 I poče se javljati rat između sinova Akiševih i Akiša, koji potraja u razdoblju od mnogo godina, da, sve do uništenja gotovo cijelog naroda u kraljevstvu, da, i to svih, osim trideset duša, i onih što pobjegoše s domom Omerovim.

13 Stoga Omer bijaše vraćen ponovno u zemlju baštine svoje.

14 I dogodi se da Omer poče starjeti; ipak, u starosti njegovoj rodi mu se Emer; i on pomaza Emera da bude kralj kako bi vladao umjesto njega.

15 I nakon što bijaše pomazao Emera da bude kralj on vidje mir u zemlji u razdoblju od dvije godine, i umrije, vidjevši silno mnogo dana koji bijahu ispunjeni žalošću. I dogodi se da Emer zavlada umjesto njega, i proslijedi stopama oca svojega.

16 I Gospod poče ponovno skidati kletvu sa zemlje, i dom Emerov napredovaše silno pod vladavinom Emerovom; i u razdoblju od šezdeset i dvije godine oni postadoše silno snažni, toliko da postadoše silno bogati —

17 I imahu svakovrsna voća, i žitarica, i svile, i finoga platna, i zlata, i srebra, i dragocjenosti;

18 I također svakovrsne stoke, volova, i krava, i ovaca, i svinja, i koza, i također mnoge druge vrste životinja koje bijahu korisne za hranu čovjekovu.

19 I također imahu ^akonje, i magarce, a bijaše i slonova, i kureloma, i kumoma; što sve bijaše korisno za čovjeka, a naročito slonovi, kurelomi i kumomi.

20 I tako Gospod izlijevaše blagoslove svoje na ovu zemlju, koja bijaše ^apoizbor nad svim drugim zemljama; i on zapovjedi da tko god bude posjedovao zemlju, treba je posjedovati za Gospoda, ili će oni biti ^buništeni kad ogreznu u bezakonju. Jer na takve, govori Gospod, ja ću izliti puninu gnjeva svojega.

21 I Emer izricaše sud u pravednosti sve dane svoje, i rodi mu se mnogo sinova i kćeri; i rodi mu se Korijantum, i on pomaza Korijantuma da vlada umjesto njega.

22 I nakon što pomaza Korijantuma da vlada umjesto njega on poživje četiri godine, i vidje mir u zemlji; da, i čak vidje ^aSina Pravednosti, i radovaše se i klicaše u dan njegov; i on umrije u miru.

23 I dogodi se da Korijantum hodaše stopama oca svojega, i izgradi mnogo moćnih gradova, i posluživaše ono što bijaše dobro narodu svojemu sve dane svoje. I dogodi se da on ne imaše djece sve dok silno ne ostarje.

24 I dogodi se da žena njegova umrije u dobi od stotinu i dvije godine. I dogodi se da Korijantum uze za ženu, u starosti svojoj, mladu djevojku, i rodiše mu se sinovi i kćeri; dakle, on poživje sve dok mu ne bijahu stotinu četrdeset i dvije godine.

25 I dogodi se da mu se rodi Kom, i Kom zavlada umjesto njega; i on vladaše četrdeset i devet godina, i rodi mu se Het; a rodiše mu se i drugi sinovi i kćeri.

26 I narod se raširi ponovno po svemu licu zemlje, i poče se ponovno javljati silno velika opačina po licu zemlje, i Het ponovno poče željno prihvaćati tajne naume od davnina, kako bi uništio oca svojega.

27 I dogodi se da on svrgnu s prijestolja oca svojega, jer ga ubi vlastitim mačem njegovim; i on zavlada umjesto njega.

28 I dođoše proroci ponovno u zemlju vičući im pokajanje — da moraju pripraviti put Gospodnji ili će doći kletva na lice zemlje; da, štoviše bit će velika glad, u kojoj će oni biti uništeni, ako se ne pokaju.

29 No, narod ne povjerova riječima proroka, već ih istjera; a neke od njih oni baciše u jame i ostaviše da izginu. I dogodi se da oni činjahu sve to po zapovijedi kralja Heta.

30 I dogodi se da nastade velika oskudica u zemlji, i žitelji počeše ginuti silno brzo zbog oskudice, jer ne bijaše kiše na licu zemaljskom.

31 I također se pojaviše zmije otrovnice na licu zemlje, i one otrovaše mnogo ljudi. I dogodi se da stada njihova počeše bježati pred otrovnim zmijama prema zemlji na jugu, koju Nefijci nazivahu ^aZarahemla.

32 I dogodi se da ih bijaše mnogo među njima koji izginuše putom; ipak, bijaše nekih koji pobjegoše u zemlju na jugu.

33 I dogodi se, Gospod učini da ih ^azmije više ne progone, već da zapriječe put tako da narod ne bi mogao prolaziti, da bi svatko tko pokuša proći pao od zmija otrovnica.

34 I dogodi se da narod iđaše putom životinja, i proždiraše lešine onih što padoše uz put, dok ih sve ne poždera. Evo, kad narod vidje da mora izginuti, poče se ^akajati za bezakonja svoja i vapiti ka Gospodu.

35 I dogodi se, kad se oni ^aponiziše dostatno pred Gospodom, on posla kišu na lice zemaljsko; i narod poče vraćati snagu ponovno, i počeše se javljati plodovi u sjevernim zemljama, i u svim zemljama unaokolo. I Gospod im pokaza moć svoju sačuvavši ih od gladi.