1 Evo, dogodi se da ih bijaše mnogo od nadolazećeg naraštaja koji ne mogahu razumjeti riječi kralja Benjamina, jer bijahu malena djeca u vrijeme kad on govoraše narodu svojemu; i oni ne vjerovahu predaji otaca svojih.

2 Oni ne vjerovahu onome što bijaše rečeno o uskrsnuću mrtvih, niti vjerovahu o dolasku Kristovom.

3 I evo, zbog nevjere svoje ne mogahu razumjeti riječ Božju; i srca njihova bijahu otvrdnula.

4 I ne htjedoše biti kršteni; niti se htjedoše priključiti crkvi. I oni bijahu odvojen narod gledom na vjeru svoju, i ostadoše tako uvijek poslije, i to u svojem tjelesnom i grešnom stanju; jer ne htjedoše prizivati Gospoda Boga svojega.

5 I evo, za vladavine Mosijine oni ne bijahu upola toliko brojni kao narod Božji; no zbog razdorā među braćom oni postadoše brojniji.

6 Jer dogodi se da oni obmanuše mnoge svojim laskavim riječima, koji bijahu u crkvi, i navedoše ih da počine mnoge grijehe; zato postade potrebno da crkva opomene one koji počiniše grijeh, koji bijahu u crkvi.

7 I dogodi se da oni bijahu izvedeni pred svećenike, i učitelji ih izručivahu svećenicima; a svećenici ih izvedoše pred Almu, koji bijaše veliki svećenik.

8 Evo, kralj Mosija dade Almi ovlast nad crkvom.

9 I dogodi se da Alma nije znao što bi s njima; no bijaše mnogo svjedoka protiv njih; da, ljudi su ustajali i svjedočili obilno o bezakonju njihovu.

10 Evo, takvo se nešto nikad prije ne dogodi u crkvi; zato Alma bijaše uznemiren u duhu svojemu, i on naredi da budu dovedeni pred kralja.

11 I on reče kralju: Gle, evo mnogih koje izvedosmo preda te, koje braća njihova optužiše; da, a bijahu uhvaćeni u svakojakim bezakonjima. I oni se ne kaju za bezakonja svoja; zato ih izvedosmo preda te, da im možeš suditi prema zločinima njihovim.

12 No kralj Mosija reče Almi: Gle, ja im neću suditi; zato ih predajem u tvoje ruke da im bude suđeno.

13 I tad duh Almin bijaše ponovno uznemiren; i on pođe te upita Gospoda što treba učiniti gledom na to, jer se bojaše da će učiniti krivo u očima Božjim.

14 I dogodi se, nakon što on izli svu dušu svoju Bogu, glas Gospodnji dođe do njega, govoreći:

15 Blagoslovljen si ti, Alma, i blagoslovljeni su oni koji bijahu kršteni u vodama Mormonovim. Blagoslovljen si zbog silne vjere svoje jedino u riječi sluge mojega Abinadija.

16 I blagoslovljeni su oni zbog silne vjere svoje jedino u riječi koje im ti izgovori.

17 I blagoslovljen si ti zato što uspostavi crkvu među narodom ovim; i oni će biti utemeljeni, i bit će narod moj.

18 Da, blagoslovljen je narod ovaj koji je voljan nositi ime moje; jer mojim će se imenom nazivati; i oni su moji.

19 A zato što si me upitao o prijestupniku, ti si blagoslovljen.

20 Ti si sluga moj; i ja sklapam savez s tobom da ćeš imati vječni život; i služit ćeš mi i istupati u ime moje, i sabirat ćeš ovce moje.

21 I onaj tko posluša glas moj bit će ovca moja; i njega ćete primiti u crkvu, i njega ću ja također primiti.

22 Jer gle, ovo je crkva moja; tko god bude kršten bit će kršten na pokajanje. I koga god primite vjerovat će u ime moje; i njemu ću bez ograničenja oprostiti.

23 Jer ja sam taj koji uzima na sebe grijehe svijeta; jer ja sam taj koji ih stvori; i ja sam taj koji udjeljuje onomu tko bude vjerovao do svršetka mjesto sebi zdesna.

24 Jer gle, mojim se imenom oni nazivaju; i ako me poznaju, izići će i vječno će imati mjesto meni zdesna.

25 I dogodit će se, kad druga trublja zatrubi, tad će oni koji me nikad ne poznavahu izići i stat će preda me.

26 I tad će znati da sam ja Gospod Bog njihov, da sam ja Otkupitelj njihov; no oni ne htjedoše biti otkupljeni.

27 I tad ću im priznati da ih nikad nisam poznavao; i oni će otići u vječni oganj pripravljen za đavla i anđele njegove.

28 Zato vam kažem, onaj koji ne posluša glas moj, njega ne primajte u crkvu moju, jer njega neću primiti u posljednji dan.

29 Zato, kažem ti, idi; i tko god prestupi protiv mene, njemu sudi prema grijesima koje počini; i prizna li grijehe svoje pred tobom i preda mnom, te se pokaje u iskrenosti srca svojega, njemu ćeš oprostiti, i ja ću mu oprostiti također.

30 Da, i kad se god narod moj pokaje, oprostit ću im prijestupe njihove protiv mene.

31 A i vi praštajte jedan drugomu prijestupe svoje; jer zaista, kažem ti, onaj koji ne oprosti prijestupe bližnjega svojega kad kaže da se kaje, taj navlači na sebe osudu.

32 A sad kažem ti, idi; i tko se god ne pokaje za grijehe svoje, taj neka se ne ubraja među narod moj; i ovo neka se poštuje od ovog vremena nadalje.

33 I dogodi se, kad Alma ču ove riječi, zapisa ih da bi ih mogao imati, te da bi mogao suditi narodu te crkve u skladu sa zapovijedima Božjim.

34 I dogodi se da Alma pođe i stade suditi onima što bijahu uhvaćeni u bezakonju, u skladu s riječju Gospodnjom.

35 I tko se god pokaja za grijehe svoje i prizna ih, njih on ubroji među narod crkve;

36 A oni koji ne htjedoše priznati grijehe svoje i pokajati se za bezakonje svoje, ti ne bijahu ubrojeni među narod crkve, i njihova imena bijahu izbrisana.

37 I dogodi se da Alma upravljaše svim poslovima crkve; i oni počeše ponovno imati mir i napredovati silno u poslovima crkve, hodeći obazrivo pred Bogom, primajući mnoge i krsteći mnoge.

38 I evo, sve to Alma i njegovi suradnici koji bijahu na čelu crkve učiniše, hodeći sa svom marljivošću, podučavajući riječ Božju u svemu, trpeći svakovrsne nevolje, jer ih proganjahu svi oni koji ne pripadahu crkvi Božjoj.

39 I oni opomenuše braću svoju; i ona bijahu također opomenuta, svaki od njih riječju Božjom, u skladu s grijesima svojim, ili grijesima koje bijaše počinio, a bijaše im zapovjeđeno od Boga da se mole bez prestanka, i da daju zahvale u svemu.