1 I tad se dogodi, nakon što kralj Mosija imaše trajan mir u razdoblju od tri godine, on poželje doznati o narodu koji ^auziđe prebivati u zemlji Lehi-Nefi, to jest u gradu Lehi-Nefi; jer narod njegov ne dobi vijesti od njih od vremena kada oni napustiše zemlju ^bzarahemalsku; zato ga oni zamarahu dodijavanjem svojim.

2 I dogodi se, kralj Mosija dopusti da šesnaestorica snažnih muškaraca njihovih uziđe u zemlju Lehi-Nefi, kako bi se raspitali o braći svojoj.

3 I dogodi se da sutradan oni stadoše uzlaziti, a s njima bijaše neki Amon, koji bijaše snažan i moćan čovjek, i potomak Zarahemle; a on bijaše i vođa njihov.

4 I evo, oni ne poznavahu smjer kojim bi morali putovati kroz divljinu da bi uzišli u zemlju Lehi-Nefi; zato oni lutahu mnoge dane divljinom, punih četrdeset dana oni lutahu divljinom.

5 A nakon što već bijahu lutali četrdeset dana dođoše do brijega, koji je sjeverno od zemlje ^aŠilom, i ondje razapeše šatore svoje.

6 I Amon povede trojicu od braće svoje, a imena njihova bijahu Amaleki, Helem i Hem, i oni siđoše u zemlju ^aNefijevu.

7 I gle, oni susretoše kralja naroda koji bijaše u zemlji Nefijevoj i u zemlji Šilom; i straža ih kraljeva opkoli, i uhvati, i sveže, i zatvori u tamnicu.

8 I dogodi se, nakon što bijahu u tamnici dva dana, bijahu ponovno dovedeni pred kralja, i uze njihove bijahu odriješene; i oni stajahu pred kraljem, i bijaše im dopušteno, ili zapravo zapovjeđeno, da odgovaraju na pitanja koja će im on postaviti.

9 I on im reče: Gle, ja sam ^aLimhi, sin Noe, koji bijaše sin Zenifov, a on uziđe iz zemlje zarahemalske da bi baštinio ovu zemlju, koja bijaše zemlja otaca njihovih, i on bijaše postavljen za kralja glasom naroda.

10 A sad želim znati razlog zbog kojeg bijaste tako odvažni približiti se zidinama gradskim, dok ja sâm bijah sa stražom svojom izvan vrata gradskih?

11 I evo, iz ovog razloga dopustih da budete pošteđeni, kako bih vam mogao postaviti ovo pitanje, inače bih naredio da vas straža moja usmrti. Dopušteno vam je govoriti.

12 I evo, kad Amon vidje da mu je dopušteno govoriti, on istupi naprijed i pokloni se pred kraljem; i ustajući ponovno reče: O kralju, veoma sam zahvalan pred Bogom danas što sam još živ, i što mi je dopušteno govoriti; i nastojat ću govoriti s odvažnošću;

13 Jer siguran sam, da me upoznaste, ne biste dopustili da nosim ove uze. Jer ja sam Amon, i potomak sam ^aZarahemle, i uziđoh iz zemlje zarahemalske raspitati se o braći našoj koju Zenif izvede iz te zemlje.

14 I evo, dogodi se, nakon što Limhi ču riječi Amonove, on bijaše silno radostan, te reče: Sad znadem zasigurno da su braća moja koja bijahu u zemlji zarahemalskoj još živa. I evo, radovat ću se; a sutradan ću narediti da se i narod moj raduje.

15 Jer gle, u ropstvu smo Lamanaca, i ^aoporezovani smo porezom kojeg je teško podnositi. A sad gle, braća će nas naša izbaviti iz ropstva našega, to jest iz ruku Lamanaca, i bit ćemo njihovi robovi; jer je bolje da budemo robovi Nefijcima, negoli da plaćamo danak kralju Lamanaca.

16 I tad kralj Limhi zapovjedi straži svojoj da više ne veže Amona ni braću njegovu, već im naredi da pođu do brijega koji bijaše sjeverno od Šiloma, i dovedu braću njihovu u grad, da bi se tako mogli najesti i napiti, i otpočinuti od naporā putovanja svojega; jer oni pretrpješe mnogo toga; pretrpješe glad, žeđ i umor.

17 I evo, dogodi se sutradan da kralj Limhi posla proglas među sav narod svoj, da bi se tako oni mogli sabrati zajedno kod ^ahrama, kako bi čuli riječi koje će im on izgovoriti.

18 I dogodi se, nakon što se oni sabraše zajedno, on im prozbori na ovaj način, govoreći: O vi, narode moj, uzdignite glave svoje i utješite se; jer gle, vrijeme je nadomak, to jest nije daleko, kada nećemo više biti podložni neprijateljima našim, unatoč mnogim borbama našim što bijahu uzaludne; ipak, uzdam se da ostaje jedna uspješna borba koju ćemo povesti.

19 Zato uzdignite glave svoje i radujte se, i stavite uzdanje svoje u ^aBoga, u onoga Boga koji bijaše Bog Abrahamov, i Izakov, i Jakovljev, i također onoga Boga koji ^bizvede djecu Izraelovu iz zemlje Egipta, i učini da hode kroz Crveno more po suhu tlu, i nahrani ih ^cmanom da ne izginu u divljini; i mnogo više toga učini on za njih.

20 I opet, taj isti Bog izvede oce naše ^aiz zemlje jeruzalemske, i on uzdrža i očuva narod svoj sve do sada; i gle, zbog bezakonjā i odvratnosti naših uvede nas u ropstvo.

21 A vi ste svi svjedoci danas kako Zenif, koji bijaše postavljen za kralja nad narodom ovim, a jer bijaše ^aprerevan baštiniti zemlju otaca svojih, zato bijaše obmanut lukavošću i prepredenošću kralja Lamana, koji sklopi ugovor s kraljem Zenifom i prepusti u ruke njegove posjed nad dijelom zemlje, to jest grad Lehi-Nefi i grad Šilom; te zemlju unaokolo —

22 A sve to on učini s jednom namjerom, da ^adovede ovaj narod u podložnost ili u ropstvo. I gle, mi sad plaćamo danak kralju Lamanaca, u iznosu od polovine žita našega, i ječma našega, čak i svih žitarica naših svake vrste, te polovine prirasta sitnoga i krupnoga blaga našega; i štoviše, polovinu od svega što imamo ili posjedujemo kralj Lamanaca zahtijeva od nas, ili živote naše.

23 I evo, nije li ovo teško podnositi? I nije li ova nevolja naša velika? Evo gle, koliko li velik razlog imamo tugovati.

24 Da, kažem vam, veliki su razlozi koje imamo za tugovanje; jer gle, koliki li od braće naše bijahu pobijeni, a krv njihova bijaše prolivena uzalud, i sve zbog bezakonja.

25 Naime, da ovaj narod ne upade u prijestup, Gospod ne bi dopustio da se to veliko zlo obori na njih. No gle, oni ne htjedoše poslušati riječi njegove, već nastadoše sukobi među njima, i to toliki da oni prolijevahu krv međusobno.

26 I ^aproroka Gospodnjega oni pogubiše; da, izabrana čovjeka Božjega, koji im kazivaše o opačini i odvratnostima njihovim, te prorokovaše o mnogo toga što će doći, da, čak i o dolasku Kristovu.

27 I zato što im on reče da je Krist ^aBog, Otac svega, i reče da će on uzeti na sebe obličje ljudsko, a to će biti ^bobličje po kojemu čovjek bijaše stvoren u početku; ili drugim riječima, on reče da čovjek bijaše stvoren na sliku ^cBožju, i da će Bog sići među djecu ljudsku, i uzeti na sebe tijelo i krv, i ići licem zemaljskim —

28 I evo, zato što on reče to, oni ga usmrtiše; i mnogo više toga oni učiniše što navuče gnjev Božji na njih. Zato, tko se čudi da su u ropstvu, i da su udarani teškim nevoljama?

29 Jer gle, Gospod reče: Neću ^apomagati narodu svojemu u dan prijestupa njihova; već ću zapriječiti putove njihove da ne napreduju; a čini njihovi bit će poput kamena spoticanja pred njima.

30 I opet, on kaže: Bude li narod moj sijao ^aprljavštinu, ^bžet će pljevu toga u vihoru; a učinak je toga otrov.

31 I opet, on kaže: Bude li narod moj sijao prljavštinu, žet će ^aistočnjak koji donosi trenutačno uništenje.

32 A sad gle, obećanje je Gospodnje ispunjeno, i vi ste udarani i mučeni.

33 No, ^aokrenete li se Gospodu s cjelovitom namjerom srca, i stavite uzdanje svoje u njega, i služite mu sa svom marljivošću uma, učinite li to, on će vas, prema vlastitoj volji i želji svojoj, izbaviti iz ropstva.