Sveta pisma
Moroni 8


Poglavlje 8

Krštenje male djece je zla odvratnost — Mala su djeca živa u Kristu zbog Pomirenja — Vjera, pokajanje, krotkost i skromnost srca, primanje Duha Svetoga i ustrajanje do svršetka vode k spasenju. Oko 401–421. po. Kr.

1 Poslanica aoca mojega Mormona pisana meni, Moroniju; a bijaše mi napisana ubrzo nakon poziva mojega na službeništvo. I na ovaj mi način on pisa, govoreći:

2 Ljubljeni sine moj, Moroni, radujem se silno što se Gospodin tvoj Isus Krist spomenuo tebe, i što te pozva na službeništvo svoje, i na sveto djelo svoje.

3 I ja se uvijek spominjem tebe u molitvama svojim, neprestance se moleći Bogu Ocu u ime Svetoga Djeteta njegova Isusa, da te on, svojom beskonačnom adobrotom i bmilošću, sačuva ustrajnošću vjere u ime njegovo do svršetka.

4 A sad, sine moj, govorim ti o onomu što me žalosti silno; jer me žalosti što aprepiranja nastaju među vama.

5 Jer, ako doznadoh istinu, bijaše prepiranja među vama gledom na krštenje malene djece vaše.

6 A sad, sine moj, želim da radite marljivo, kako bi se ta grozna pogreška uklonila između vas; naime, s tom nakanom napisah ovu poslanicu.

7 Jer odmah nakon što bijah saznao ovo o vama, zapitah Gospoda o tomu. I ariječ mi Gospodnja dođe moću Duha Svetoga, govoreći:

8 Poslušaj riječi Krista, Otkupitelja svojega, Gospoda svojega i Boga svojega. Gle, ne dođoh na svijet pozivati pravedne, nego grešnike na pokajanje; azdravi ne trebaju liječnika, već oni koji su bolesni; stoga, bmalena su djeca czdrava, jer nisu sposobna počiniti dgrijeh; stoga je kletva eAdamova skinuta s njih u meni, tako da nema moći nad njima; a zakon fobrezanja dokinut je u meni.

9 I na ovaj mi način Duh Sveti očitova riječ Božju; stoga, ljubljeni sine moj, znadem da je ozbiljno ruglo pred Bogom da krstite malenu djecu.

10 Gle, kažem ti da podučavaš ovo — pokajanje i krštenje za one koji su aodgovorni i sposobni počiniti grijeh; da, podučavaj roditelje da se moraju pokajati i biti kršteni, i poniziti se kao malena bdjeca njihova, i svi će oni biti spašeni s malenom djecom svojom.

11 A malena adjeca njihova ne trebaju pokajanje, niti krštenje. Gle, krštenje je na pokajanje, da se ispune zapovijedi za botpust grijeha.

12 No, malena su adjeca živa u Kristu, i to od postanka svijeta; ako nije tako, Bog je pristran Bog, a i promjenjiv Bog, i bgleda tko je tko; jer koliko li malene djece umrije bez krštenja!

13 Stoga, ako malena djeca ne mogu biti spašena bez krštenja, ona svakako otiđoše u beskrajni pakao.

14 Gle, kažem ti da je onaj koji drži da malena djeca trebaju krštenje u žuči gorčine i u uzama bezakonja; jer on nema ni avjere, ni nade, ni dobrotvornosti; stoga, ako bi bio odbačen dok tako misli, morao bi svakako sići u pakao.

15 Jer strašna je opačina držati da Bog spašava jedno dijete zbog krštenja, a drugo mora propasti zato što nema krštenja.

16 Jao onima koji izopačuju putove Gospodnje na ovaj način, jer će propasti, osim ako se ne pokaju. Gle, govorim s odvažnošću, imajući aovlast od Boga; i ne bojim se što čovjek može učiniti; jer savršena bljubav codbacuje svaki strah.

17 I ispunjen sam adobrotvornošću, a to je vječna ljubav; stoga, sva su djeca jednaka za mene; stoga ja ljubim malenu bdjecu savršenom ljubavlju; i ona su sva jednaka i dionici spasenja.

18 Jer znadem da Bog nije pristran Bog, niti promjenjivo biće; već je on anepromjenjiv od bsve vječnosti do sve vječnosti.

19 Malena se adjeca ne mogu kajati; stoga je strašna opačina nijekati čista milosrđa Božja prema njima, jer ona su sva živa u njemu zbog bmilosrđa njegova.

20 A onaj koji kaže da malena djeca trebaju krštenje niječe milosrđa Kristova, i smatra ništavnim apomirenje njegovo i moć otkupljenja njegova.

21 Jao takvima, jer su u opasnosti od smrti, apakla i bbeskrajne muke. Govorim ovo odvažno; Bog mi zapovjedi. Poslušajte ih i poklonite pažnju, ili će one stajati protiv vas pred csudištem Kristovim.

22 Naime, vidite da su sva malena djeca aživa u Kristu, a i svi oni koji su bez bzakona. Jer moć cotkupljenja dolazi na sve one koji nemaju zakona; stoga se onaj koji nije osuđen, to jest onaj koji nije pod osudom, ne može pokajati; i takvima krštenje ne koristi ništa —

23 Već je to ruglo pred Bogom, i niječe milosrđa Kristova, i moć Svetoga Duha njegova, i stavlja uzdanje u amrtva djela.

24 Gle, sine moj, to ne smije biti; jer apokajanje je za one koji su pod osudom i pod kletvom prekršena zakona.

25 A prvi plod apokajanja jest bkrštenje; a krštenje dolazi vjerom što dovodi do ispunjavanja zapovijedi; a ispunjavanje zapovijedi donosi cotpust grijeha;

26 A otpust grijeha donosi akrotkost, i skromnost srca; i zbog krotkosti i skromnosti srca dolazi pohod bDuha Svetoga, a taj cTješitelj ispunjava dnadom i savršenom eljubavlju, a ta ljubav traje fmarljivošću gledom na gmolitvu, sve dok svršetak ne dođe, kad će svi hsveci prebivati s Bogom.

27 Gle, sine moj, pisat ću ti ponovno ne iziđem li uskoro protiv Lamanaca. Gle, aoholost ovoga naroda, to jest naroda Nefijaca, pokaza se uzrokom uništenja njihova, osim ako se ne pokaju.

28 Moli se za njih, sine moj, da im pokajanje dođe. No gle, bojim se da se Duh prestade atruditi oko njih; i u ovom dijelu zemlje oni također nastoje srušiti svu moć i ovlast koje dolaze od Boga; i bniječu Duha Svetoga.

29 I nakon što odbaciše toliko veliku spoznaju, sine moj, oni moraju ubrzo umrijeti, tako da će se ispuniti proroštva koja izrekoše proroci, kao i riječi samoga Spasitelja našega.

30 Zbogom, sine moj, dok ti ne budem pisao, ili dok se ne susretnemo ponovno. Amen.