Je li mi doista oprošteno?
Obećanje potpunog i savršenog oprosta dano je svima – u beskrajnom Pomirenju Isusa Krista i kroz njega.
Prije nekoliko godina sestra Nattress i ja preselili smo se u Idaho gdje smo otvorili novi posao. Bilo je dugih dana i noći u uredu. Srećom, živjeli smo samo nekoliko ulica dalje od posla. Svakog tjedna Shawna i naše tri kćeri – sve mlađe od šest godina – dolazile bi u ured na zajednički ručak.
Jednoga takvog dana, nakon našega obiteljskog ručka, primijetio sam da mi je naša petogodišnja kći Michelle ostavila osobnu poruku, napisanu na samoljepljivoj ceduljici i pričvršćenu na moj uredski telefon.
Jednostavno je napisala: »Tata, sjeti se voljeti me. S ljubavlju, Michelle.« To je bio snažan podsjetnik mladom ocu o onome što je najvažnije.
Braćo i sestre, svjedočim da nas se naš Nebeski Otac uvijek sjeća i da nas savršeno voli. Moje je pitanje sljedeće: Sjećamo li se mi njega? I volimo li ga?
Prije mnogo godina služio sam kao mjesni crkveni vođa. Jedan od naših mladića, Danny, bio je izvanredan u svakom pogledu. Bio je poslušan, ljubazan, dobar i imao je veliko srce. Međutim, kada je završio srednju školu, počeo se družiti s lošom skupinom ljudi. Počeo je koristiti droge, posebice metamfetamin i krenuo niz sklisku stazu ovisnosti i uništenja. Nedugo nakon toga, njegov se izgled potpuno promijenio. Bio je jedva prepoznatljiv. Najznačajnija promjena bila je u njegovim očima – svjetlo se u njegovim očima prigušilo. Nekoliko sam puta pokušao doprijeti do njega, ali nisam imao uspjeha. Nije bio zainteresiran.
Bilo je teško vidjeti kako taj čudesan mladić pati i živi život koji nije njegov! Bio je sposoban za puno više.
Onda je jednog dana započelo njegovo čudo.
Prisustvovao je sakramentalnom sastanku na kojem je njegov mlađi brat iznio svoje svjedočanstvo prije odlaska na misiju. Tijekom sastanka, Danny je osjetio nešto što dugo nije osjetio. Osjetio je Gospodinovu ljubav. Naposljetku je imao nadu.
Iako je imao želju za promjenom, ona je bila teška za Dannyja. Njegove ovisnosti i popratni osjećaj krivnje bili su gotovo više nego što je mogao podnijeti.
Jednoga određenog poslijepodneva, dok sam bio vani koseći naš travnjak, Danny se nenajavljeno zaustavio svojim automobilom. Strašno se mučio. Isključio sam kosilicu i sjeli smo zajedno u hlad prednjeg trijema. Tada je iznio osjećaje svojeg srca. Istinski se želio vratiti. Međutim, odvraćanje od svojih ovisnosti i životnog stila bilo je iznimno teško. Dodajući tome, osjećao se tako krivim, toliko posramljenim što je pao tako daleko. Upitao je: »Može li mi zaista biti oprošteno? Postoji li zaista put natrag?«
Nakon što je otvorio svoje srce s tim brigama, zajedno smo pročitali 36. poglavlje Alme:
»Da, spominjah se svih grijeha i bezakonja svojih…
Da, (…) sama pomisao na dolazak u nazočnost Boga mojega razapinjaše dušu moju neizrecivom stravom« (stihovi 13–14).
Nakon tih stihova, Danny je rekao: »Upravo se tako osjećam!«
Nastavili smo:
»Dok bijah silno uznemiren sjećanjem na mnoge grijehe svoje, gle, sjetih se također da čuh oca svojega kako prorokuje narodu o dolasku nekog Isusa Krista, Sina Božjega, da pomiri za grijehe svijeta…
I o, kakve li radosti, i kakvo li čudesno svjetlo vidjeh« (stihovi 17, 20).
Dok smo čitali ove odlomke, suze su počele teći. Almina je radost bila radost koju je tražio!
Raspravili smo o tome da je Alma bio iznimno opak. Međutim, jednom kada se pokajao, više se nije osvrnuo. Postao je predan učenik Isusa Krista. Postao je prorok! Danny je širom otvorio svoje oči. »Prorok?« upitao je.
Jednostavno sam odgovorio: »Da, prorok. Bez pritiska na tebe!«
Raspravili smo o tome da je, iako njegovi grijesi nisu bili na istoj razini kao Almini, isto obećanje potpunog i savršenog oprosta dano svima – u beskrajnom Pomirenju Isusa Krista i kroz njega.
Danny je sada razumio. Znao je što treba učiniti: trebao je započeti svoje putovanje uzdajući se u Gospodina i praštajući sebi!
Dannyjeva snažna promjena srca nije bila ništa drugo doli čudo. S vremenom se njegovo lice promijenilo, a sjaj se u njegovim očima vratio. Postao je dostojan hrama! Napokon se vratio!
Nakon nekoliko mjeseci upitao sam Dannyja želi li podnijeti prijavu za služenje cjelodnevne misije. Njegov je odgovor bio šok i strahopoštovanje.
Rekao je: »Volio bih služiti misiju, ali znate gdje sam bio i što sam činio! Mislio sam da sam diskvalificiran.«
Odgovorio sam: »Možda si u pravu. Međutim, ništa nas ne sprječava da podnesemo prijavu. Ako si oslobođen služenja, barem ćeš znati da si izrazio iskrenu želju služiti Gospodinu.« Njegove su oči zasvijetlile. Bio je oduševljen tom idejom. Za njega je to bila vjerojatnost malih izgleda, no bila je to prilika koju je bio spreman iskoristiti.
Nekoliko tjedana kasnije i na njegovu zapanjenost dogodilo se još jedno čudo. Danny je primio poziv za služenje cjelodnevne misije.
Nekoliko mjeseci nakon što je Danny stigao na misijsko polje, primio sam telefonski poziv. Njegov je predsjednik jednostavno rekao: »Što je s ovim mladićem? On je najnevjerojatniji misionar kojeg sam ikad vidio!« Vidite, taj je predsjednik primio suvremenog Almu mlađeg.
Dvije godine kasnije, Danny se časno vratio kući, služeći Gospodinu svim svojim srcem, moću, umom i snagom.
Nakon njegova misionarskog izvješća na sakramentalnom sastanku, vratio sam se kući, samo da bih čuo kucanje na ulaznim vratima. Ondje je stajao Danny sa suzama u očima. Rekao je: »Možemo li porazgovarati na trenutak?« Izašli smo van na istu stepenicu trijema.
Rekao je: »Predsjedniče, mislite li da mi je doista oprošteno?«
Sada su moje suze pratile njegove. Preda mnom stajao je predani učenik Isusa Krista koji je dao sve od sebe podučavanju i svjedočenju o Spasitelju. On je bio utjelovljenje iscjeljujuće i osnažujuće moći Spasiteljeva Pomirenja.
Rekao sam: »Danny! Jesi li se pogledao u ogledalo? Jesi li vidio svoje oči? One su ispunjene svjetlošću, a ti zračiš Duhom Gospodnjim. Naravno da ti je oprošteno! Nevjerojatan si! Dakle, ono što trebaš učiniti jest krenuti naprijed sa svojim životom. Ne osvrći se! Iščekuj s vjerom sljedeću uredbu.«
Dannyjevo se čudo nastavlja i danas. Vjenčao se u hramu i vratio u školu gdje je stekao magisterij. Nastavlja služiti Gospodinu časno i dostojanstveno u svojim pozivima. Još važnije, postao je čudesan muž i vjeran otac. On je predan učenik Isusa Krista.
Predsjednik Russell M. Nelson podučio je: »Bez [Spasiteljeva] beskonačnog Pomirenja sav bi ljudski rod bio nepovratno izgubljen«.1 Danny nije bio izgubljen, a nismo ni mi Gospodinu. On stoji na vratima da nas uzdigne, osnaži i oprosti nam. Uvijek se sjeća voljeti nas!
Čudesan prikaz Spasiteljeve ljubavi prema Božjoj djeci zabilježen je u Mormonovoj knjizi: »Nakon što Isus tako reče, on svrnu pogled svoj ponovno unaokolo prema mnoštvu, i vidje da su u suzama, i da gledaju postojano u nj kao da bi ga molili nek ostane još malo s njima« (3 Nefi 17:5).
Spasitelj je već proveo cijeli dan poslužujući ljudima. Ipak, imao je još toga za učiniti — trebao je posjetiti svoje druge ovce; trebao je otići svojem Ocu.
Bez obzira na te obveze, razabrao je kako ljudi žele da on ostane još malo. Tada se, sa Spasiteljevim srcem punim sućuti, dogodilo jedno od najvećih čuda u povijesti svijeta:
Ostao je.
Blagoslovio ih je.
Posluživao je njihovoj djeci jedno po jedno.
Molio se za njih; plakao je s njima.
I on ih je iscijelio. (Vidi 3 Nefi 17.)
Njegovo je obećanje vječno: On će nas iscijeliti.
Za one koji su zastranili s puta saveza, molim vas znajte da uvijek postoji nada, uvijek postoji iscjeljenje i uvijek postoji put natrag.
Njegova vječna poruka nade iscjeljujući je melem za sve koji žive u uznemirenom svijetu. Spasitelj je rekao: »Ja sam put, istina i život« (Ivan 14:6).
Braćo i sestre, sjetimo se tražiti ga, voljeti ga i uvijek ga se sjećati.
Svjedočim da Bog živi i da nas voli. Nadalje svjedočim da je Isus Krist Spasitelj i Otkupitelj svijeta. On je moćni iscjelitelj. Znam da moj Otkupitelj živi! U ime Isusa Krista, amen.