»Ne može biti ništa tako silovito i slatko kao što bijaše radost moja«

starješina Craig C. Christensen

iz Sedamdesetorice

Svakodnevno pokajanje i dolazak Isusu Kristu način su da iskusimo radost – radost koju ne možemo zamisliti.

Spasitelj je tijekom svojega smrtnog službeništva pokazao veliku sućut za svu Božju djecu – posebice za one koji su patili ili otpali. Kada su ga farizeji kritizirali zbog druženja i jedenja s grešnicima, Isus je odgovorio podučavajući tri poznate usporedbe.¹ U svakoj od tih usporedbi naglasio je važnost traženja onih koji su zastranili i radost koja se osjeća kada se vrate. Na primjer, u usporedbi o izgubljenoj ovci rekao je da će »biti ve[liko] veselje na nebu zbog jednog grešnika koji se obrati«.²

Moja je želja danas osnažiti vezu između radosti i pokajanja – točnije, radosti koja dolazi kada se pokajemo i osjećajā radosti koje doživljavamo dok pozivamo druge da dođu Kristu i prime njegovu pomirbenu žrtvu u svojem životu.

Mi jesmo da bismo radost imali

U Svetim pismima riječ radost obično znači puno više od prolaznih trenutka zadovoljstva ili čak osjećaja sreće. Radost je u ovom kontekstu božanska osobina koja se pronalazi u svojoj punini kada se vratimo prebivati u nazočnosti Božjoj.³ Ona je dublja, uzdižuća, trajnija i unosi više promjena u život nego bilo koje zadovoljstvo ili udobnost što ih ovaj svijet može ponuditi.

Stvoreni smo da imamo radost. To je naša namijenjena sudbina kao djece brižnoga Nebeskog Oca. On želi podijeliti svoju radost s nama. Prorok Lehi podučio je da je Božji naum za svakoga od nas taj »da bi[smo] radost imali«.⁴ Budući da živimo u palom svijetu, trajna radost ili beskrajna radost često se čini izvan našeg dosega. Ipak, u narednom stihu Lehi nastavlja objašnjavajući da je »Mesija do[šao]… kako bi [nas] otkupio… od pada«.⁵ Otkupljenje, po Spasitelju Isusu Kristu i kroz njega, omogućuje radost.

Evanđeoska poruka je poruka nade, »radosn[e] vijest[i] o velikom veselju«,⁶ i sredstvo po kojemu svi mogu iskusiti mir i prigode radosti u ovom životu te primiti puninu radosti u životu koji dolazi.⁷

Radost o kojoj govorimo dar je za vjerne, a ipak dolazi uz cijenu. Radost nije jeftina niti se daje ležerno. Umjesto toga, kupljena je »skupocjenom krvi [Isusa] Krista«.⁸ Kada bismo doista razumjeli vrijednost istinske, božanske radosti, ne bismo oklijevali žrtvovati bilo koji svjetovni imetak ili učiniti potrebne životne promjene kako bismo je primili.

Moćan, ali ponizan kralj u Mormonovoj knjizi to je razumio. »Što trebam učiniti«, upitao je, »da bih se mogao roditi od Boga, i da ovaj opaki duh bude iščupan iz grudiju mojih, te primiti Duha njegova, kako bih se mogao ispuniti radošću…? Gle, reče on, odreći ću se svega što posjedujem, da, ostavit ću kraljevstvo svoje, da bih mogao primiti tu veliku radost.«⁹

Kao odgovor na kraljevo pitanje, misionar Aron rekao je: »Želiš li to, pokloni[] se pred Bogom [i] pokaj[] se za sve grijehe svoje«.¹⁰ Pokajanje je put prema radosti,¹¹ jer je to put koji vodi k Spasitelju Isusu Kristu.¹²

Radost dolazi kroz iskreno pokajanje

Za neke, razmišljanje o pokajanju kao o putu prema radosti moglo bi se činiti proturječnim. Pokajanje, s vremena na vrijeme, može biti bolno i teško. Zahtijeva priznati da su neke od naših misli i djela – čak i neka od naših uvjerenja – bila pogrešna. Pokajanje također zahtijeva promjenu koja, s vremena na vrijeme, može biti neugodna. No radost i udobnost nisu isto. Grijeh – uključujući grijeh samodopadnosti – ograničava našu radost.

Kao što je psalmist izjavio: »Večer donese suze, a jutro klicanje«.¹³ Dok se kajemo za svoje grijehe, moramo se usredotočiti na veliku radost koja slijedi. Noći se mogu činiti dugima, ali jutro dolazi i o, kako li su silovit mir i blistava radost koje osjećamo dok nas Spasiteljevo Pomirenje oslobađa od grijeha i patnje.

Ne može biti ništa tako silovito i slatko

Razmotrite Almino iskustvo u Mormonovoj knjizi. Bio je »raspet vječnom mukom« i njegova je duša bila »uznemirena« zbog njegovih grijeha. No jednom kada se okrenuo Spasitelju za milosrđe, nije se »moga[o] više sjetiti boli svojih«.¹⁴

»I o, kakve li radosti«, izjavio je, »i kakvo li čudesno svjetlo vidjeh; da… ne može biti ništa tako silovito i slatko kao što bijaše radost moja«.¹⁵

To je vrsta radosti dostupna onima koji dođu Isusu Kristu kroz pokajanje.¹⁶ Kao što je predsjednik Russell M. Nelson podučio:

»Pokajanje otvara naš pristup moći Pomirenja Isusa Krista…

Kada biramo pokajati se, biramo promijeniti se! Dopuštamo Spasitelju da nas preobrazi u najbolju verziju nas samih. Odabiremo rasti duhovno i primiti radost – radost otkupljenja u njemu. Kada biramo pokajati se, biramo postati više poput Isusa Krista!«¹⁷

Pokajanje donosi radost jer priprema naše srce da primi utjecaj Duha Svetoga. Biti ispunjen Duhom Svetim znači biti ispunjen radošću. A biti ispunjen radošću znači biti ispunjen Duhom Svetim.¹⁸ Naša radost raste dok svakodnevno radimo na donošenju Duha u naš život. Kao što je prorok Mormon podučavao: »Ipak, postili su i molili se često, i postadoše sve snažniji i snažniji u poniznosti svojoj, te sve čvršći i čvršći u [svojoj] vjeri u Krista, toliko da se duše njihove ispuniše radošću i utjehom«.¹⁹ Gospodin obećava svima koji rade na tome da ga slijede: »Udijelit ću ti… Duha svojega, koji će prosvijetliti um tvoj, koji će ispuniti dušu tvoju radošću«.²⁰

Radost pomaganja drugima pokajati se

Nakon što osjetimo radost koja dolazi iz iskrenog pokajanja, sasvim prirodno želimo tu radost podijeliti s drugima. Kada to činimo, naša se radost umnožava. Upravo se to dogodilo Almi.

»Ovo je slava moja«, rekao je, »da možda mogu biti oruđe u rukama Božjim, kako bih priveo koju dušu k pokajanju; i to je radost moja.

I gle, kad vidim mnoge od braće svoje istinski raskajane, i kako dolaze Gospodu Bogu svojemu, tad je duša moja ispunjena radošću; tad se sjetim što Gospod učini za me… da, tad se sjetim milosrdne ruke njegove koju on ispruži prema meni.«²¹

Pomaganje drugima pokajati se prirodan je izraz naše zahvalnosti prema Spasitelju i to je izvor velike radosti. Gospod je obećao:

»Budete li… prive[li] samo jednu dušu k meni, koliko li će velika biti radost vaša s njome u kraljevstvu Oca mojega!

A evo, ako će radost vaša biti velika zbog jedne duše koju privedoste k meni… koliko li će velika biti radost vaša privedete li mnogo duša k meni!«²²

Koliko li je velika radost njegova u duši koja se pokaje

Smatram da je korisno pokušati zamisliti radost koju Spasitelj mora osjetiti svaki put kada primimo blagoslove njegove pomirbene žrtve u svom životu.²³ Kao što je citirao predsjednik Nelson,²⁴ apostol Pavao u svojoj poslanici Hebrejima iznio je ovaj blagi uvid: »Odbacimo od sebe svak[i] grijeh koji lako zavodi… uprimo pogled u začetnika i završitelja vjere, u Isusa, koji namjesto određene mu radosti podnese križ… te ‘otada sjedi s desnu’ Božjeg prijestolja«.²⁵ Često govorimo o boli i patnji Getsemanija i Kalvarije, no rijetko govorimo o velikoj radosti koju je Spasitelj zasigurno predvidio dok je nudio svoj život za nas. Očito je da su njegova bol i njegova patnja bili za nas, kako bismo mogli iskusiti radost povratka s njim u Božju nazočnost.

Nakon što je podučio narod u drevnoj Americi, Spasitelj je izrazio svoju veliku ljubav prema njima govoreći:

»Sad gle, radost je moja velika sve do punine, zbog vas… da, i Otac se raduje, a i svi sveti anđeli…

U [vama] imam puninu radosti.«²⁶

Dođite Kristu i primite njegovu radost

Braćo i sestre, zaključujem iznoseći svoje osobno osvjedočenje koje smatram svetim darom. Svjedočim da je Isus Krist Spasitelj i Otkupitelj svijeta. Znam da on voli svakog od nas. Njegovo je jedinstveno usmjerenje, njegovo »djelo… i slava [njegova]«²⁷ pomoći nam primiti puninu radosti u njemu. Osobno sam svjedok kako su svakodnevno pokajanje i dolazak Isusu Kristu način da iskusimo radost – radost koju ne možemo zamisliti.²⁸ Zbog toga smo ovdje na Zemlji. Zbog toga je Bog pripremio svoj veliki naum sreće za nas. Isus Krist doista je »put, istina i život«²⁹ i jedino »ime[] dano[] pod nebom po kojemu čovjek može biti spašen u kraljevstvu Božjem«.³⁰ O tome svjedočim, u sveto ime Isusa Krista. Amen.