Nakon četvrtog dana
Dok idemo naprijed s vjerom u Isusa Krista, četvrti će dan uvijek doći. Uvijek će nam priskočiti u pomoć.
Kako smo se jutros podsjetili, danas je Cvjetnica, označavajući Spasiteljev pobjedonosni ulazak u Jeruzalem i početak toga svetog tjedna koji prethodi njegovu velikom Pomirenju, koji će uključivati njegovu patnju, raspeće i Uskrsnuće.
Nedugo prije svoga prorokovanog ulaska u grad, Isus Krist bio je potpuno uključen u svoje službeništvo kada je primio riječ od svojih dragih prijateljica Marije i Marte da je njihov brat Lazar bolestan.1
Iako je Lazarova bolest bila ozbiljna, Gospodin je »osta[o] još dva dana u mjestu u kojemu se nalazio. Istom tada reče učenicima: ‘Hajdemo opet u Judeju!’«2 Prije nego što je počeo putovanje do kuće svojih prijatelja u Betaniji, »tada [svojim učenicima] reče otvoreno: ‘Lazar je umro’«.3
Kada je Isus došao u Betaniju i prvo susreo Martu, a zatim Mariju, možda zbog frustracije njegova kasnog dolaska, obje su ga pozdravile govoreći: »Gospodine, da si bio ovdje, ne bi bio umro moj brat«.4 Marta je nadalje izjavila: »Već zaudara[; č]etiri su dana što je umro«.5
Ta su četiri dana bila značajna Mariji i Marti. Prema nekim rabinskim školama mišljenja, vjerovalo se da će duh onoga koji je umro ostati s tijelom tri dana, dajući nadu da je život još uvijek moguć. Međutim, četvrtog dana ta je nada bila izgubljena, možda zato što će tijelo početi propadati i »zaudarati«.6
Marija i Marta bile su u stanju očaja. »Kad [Mariju] opazi gdje plače… Isus se potrese u duhu, uzbudi
i zapita: ‘Gdje ste ga položili?… Rekoše mu – dođi pa ćeš vidjeti!ʼ«7
U ovom trenutku vidimo jedno od velikih čuda tijekom Spasiteljeva smrtnog službeništva. Prvo je Gospodin rekao: »Dignite kamen!«8 Zatim, nakon što je zahvalio svom Ocu, »viknu[o] jakim glasom: ‘Lazare, iziđi!’
Pokojnik iziđe obavijen povojima po rukama i nogama. Lice mu bijaše zamotano ručnikom. Isus im naredi: ‘Razvežite ga i pustite ga da ide!’«9
Poput Marije i Marte, imamo priliku iskusiti svu smrtnost, čak i žalost10 i slaboću.11 Svatko će od nas iskusiti bol koja prati gubitak nekoga koga volimo. Naše smrtno putovanje može uključivati osobnu bolest ili iscrpljujuću bolest voljene osobe; depresiju, tjeskobu ili druge izazove mentalnog zdravlja; financijske teškoće; izdaju; grijeh. A ponekad su one popraćene osjećajima beznađa. Ja nisam ništa drugačiji. Poput vas, iskusio sam bezbroj izazova koji se očekuje u ovom životu. Privlači me ovaj zapis o Spasitelju i ono što me podučava o našem odnosu s njim.
Tijekom naših najvećih briga i mi, poput Marije i Marte, tražimo Spasitelja ili molimo Oca za njegovu božansku intervenciju. Priča o Lazaru podučava nas načelima koja se mogu primijeniti na naš vlastiti život dok se suočavamo sa svojim pojedinačnim izazovima.
Kada je Spasitelj stigao u Betaniju, svi su izgubili nadu da Lazar može biti spašen – prošla su četiri dana, a njega nije bilo. Ponekad tijekom naših vlastitih izazova, mogli bismo se osjećati kao da je Krist zakasnio, a naša se nada i vjera čak mogu osjećati izazovnima. Moje su svjedočenje i svjedočanstvo da će, dok idemo naprijed s vjerom u Isusa Krista, četvrti dan uvijek doći. On će nam uvijek priskočiti u pomoć ili povećati našu nadu u život. Obećao je:
»Neka se ne uznemiruje vaše srce.«12
»Neću vas ostaviti siročad. Vratit ću se k vama.«13
Ponekad se može činiti da on ne dolazi k nama sve do figurativnoga četvrtog dana, nakon što se čini da je sva nada izgubljena. Ali zašto tako kasno? Predsjednik Thomas S. Monson naučavao je: »Naš Nebeski Otac, koji nam daje toliko toga da se tome radujemo, također zna da mi učimo, rastemo i postajemo snažniji suočavajući se s iskušenjima kroz koja moramo proći i preživljavajući ih«.14
Čak se i prorok Joseph Smith suočio s ogromnim iskustvom četvrtog dana. Sjećate li se njegove molbe? »O Bože, gdje si? I gdje je pokrov što prekriva skrovište tvoje?«15 Dok se uzdamo u njega, možemo očekivati sličan odgovor: »Sine [ili kćeri] moj[a], mir duši tvojoj; nesreća tvoja i nevolje tvoje bit će samo kratka vijeka«.16
Još jedna poruka koju možemo naučiti iz priče o Lazaru je koja bi mogla biti naša vlastita uloga u božanskoj intervenciji koju tražimo. Kada je Isus prišao grobnici, prvo je rekao onima koji su bili tamo: »Dignite kamen«.17 S moću koju je Spasitelj imao, nije li on mogao čudesno pomaknuti kamen bez napora? To bi bilo dojmljivo vidjeti i predstavljati nezaboravno iskustvo, a ipak je rekao drugima: »Dignite kamen«.
Drugo, Gospodin je »viknu[o] jakim glasom: ‘Lazare, iziđi!’«18 Ne bi li bilo zadivljujuće da je Gospodin sam čudesno postavio Lazara na otvor kako bi bio odmah vidljiv gomili kada kamen bude uklonjen?
Treće, kada je Lazar izašao, bio je »obavijen povojima po rukama i nogama. Lice mu bijaše zamotano ručnikom. Isus im naredi: ‘Razvežite ga i pustite ga da ide!’«19 Siguran sam da je Gospodin bio sposoban postaviti Lazara da stoji na otvaranju, već čist i pristupačan s lijepo složenim povojima.
Koja je svrha isticanja ovih aspekata? Svaka od ove tri stvari imala je nešto zajedničko – nijedna nije zahtijevala korištenje Kristove božanske moći. Ono što su njegovi učenici mogu učiniti, uputio ih je da učine. Učenici su zasigurno bili sposobni sami pomaknuti kamen; Lazar je, nakon što je podignut, imao sposobnost stajati i pojaviti se na otvoru špilje; a oni koji su voljeli Lazara apsolutno su mu mogli pomoći da ukloni povoje.
Međutim, samo je Krist imao moć i ovlast uzdignuti Lazara iz mrtvih. Moj je dojam da Spasitelj očekuje od nas učiniti sve što možemo, a on će učiniti ono što samo on može.20
Znamo da »vjera [u Gospodina Isusa Krista] načelo je djelovanja«21 i »čuda ne stvaraju vjeru, već se snažna vjera razvija poslušnošću evanđelju Isusa Krista. Drugim riječima, vjera dolazi pravednošću.«22 Dok nastojimo postupati pravedno sklapajući i obdržavajući svete saveze te primjenjujući nauk Kristov u svojem životu, naša vjera neće biti dovoljna samo da nas odvede do četvrtog dana, već ćemo uz Gospodinovu pomoć također biti sposobni pomicati kamenje koje su na našem putu, proizaći iz očaja i odriješiti se od svega što nas veže. Iako Gospodin očekuje od nas da »učinimo… sve što leži u našoj moći«,23 sjetite se da će on pružiti potrebnu pomoć u svim tim stvarima dok se uzdamo u njega.
Kako možemo pomicati kamenje i graditi na njegovoj stijeni?24 Možemo se pridržavati savjeta proroka.
Na primjer, prošlog listopada predsjednik Russell M. Nelson nas je zamolio da preuzmemo odgovornost za vlastita osvjedočenja o Spasitelju i njegovu evanđelju, da ih se trudimo zadobiti i njegujemo ih, hranimo istinom i izbjegavamo ih zagađivati lažnim filozofijama nevjernika. Obećao je svakome od nas: »Kada stalna učvršćivanja svojeg osvjedočenja o Isusu Kristu učinite svojim najvećim prioritetom, obratite pažnju na čudesa koja će se događati u vašem životu«.25
Možemo to učiniti!
Kako možemo figurativno ustati i izaći? Možemo se radosno pokajati i odabrati biti poslušni zapovijedima. Gospodin je rekao: »Tko pozna moje zapovijedi i vrši ih, taj me ljubi. A tko mene ljubi, njega će ljubiti Otac moj, i ja ću ga ljubiti i objaviti mu samog sebe«.26 Možemo nastojati svakodnevno se pokajati i radosno ići naprijed s voljnim srcem punog ljubavi za Gospodina.
Možemo to učiniti!
Kako se uz Gospodinovu pomoć možemo osloboditi svega što nas vezuje? Možemo se namjerno povezati prije svega s našim Nebeskim Ocem i njegovim Sinom, Isusom Kristom, kroz saveze. Starješina D. Todd Christofferson podučio je: »Tko je izvor takvog morala i duhovne moći, i kako ju možemo zadobiti? Izvor je Bog. Naš pristup toj moći je kroz naše saveze s njime. U ovim božanskim sporazumima Bog se obvezuje da će nas podržati, posvetiti i uzvisiti u zamjenu za našu obvezivanje da mu služimo i obdržavamo njegove zapovjedi.«27 Možemo sklopiti i obdržavati svete saveze.
Možemo to učiniti!
»Dignite kamen.« »Iz[ađite].« »Razvežite ga i pustite ga da ide.«
Savjeti, zapovijedi i savezi. Možemo to učiniti!
Starješina Jeffrey R. Holland obećao je: »Neki blagoslovi dolaze brzo, neki kasno, a neki ne dolaze do života na nebu; no za one koji prihvate evanđelje Isusa Krista, oni dolaze.«28
I na kraju, »stoga budite odvažni, i ne bojte se, jer ja sam, Gospod, s vama, i stajat ću uz vas«.29
Ovo je moje svjedočenje i svjedočanstvo, u sveto ime onoga koji će uvijek doći, to jest Isusa Krista. Amen.