Gospodin Isus Krist nas uči posluživati
Uz pomoć našeg Spasitelja možemo voljeti njegove dragocjene ovce i posluživati im kako bi on to činio.
Gospodin Isus Krist rekao je:
»Ja sam pastir dobri. Pastir dobri daje život svoj za ovce. (…)
Kao što Otac poznaje mene i kao što ja poznajem Oca. I ja dajem život svoj za ovce.«1
U grčkoj verziji ovog stiha, riječ za dobri također znači »predivan, veličanstven«. Stoga danas želim govoriti o dobrom Pastiru, predivnom Pastiru, veličanstvenom Pastiru, i to o Isusu Kristu.
U Novom zavjetu on se naziva »velik[i] pastir[]«,2 »vrhovni pastir«,,3 i »pastir[] i čuvar[] duša [naših]«.4
U Starom zavjetu, Izaija je napisao: »Kao pastir pase stado svoje«.5
U Mormonovoj knjizi on se naziva »dobri pastir«6 te »velik[i] i istinsk[i] pastir[]«.7
U Nauku i savezima on izjavljuje: »Stoga, ja sam među vama, i ja sam dobri pastir«.8
U naše je doba predsjednik Russell M. Nelson izjavio: »Dobri pastir s ljubavlju se brine za sve ovce svojeg stada, a mi smo njegovi pravi podpastiri. Naša je povlastica nositi njegovu ljubav i nadodati svoju ljubav prijateljima i bližnjima – hraneći ih, brinući se i njegujući ih – kao što bi Spasitelj želio da činimo.«9
Nedavno je predsjednik Nelson također objasnio: »Obilježje Gospodinove istinite i živuće Crkve uvijek će biti organizirani, usmjereni napor za posluživanjem pojedinoj djeci Božjoj i njihovim obiteljima. Budući da je ovo njegova Crkva, mi kao njegovi sluge posluživat ćemo pojedincu, baš kao i on. Posluživat ćemo u njegovo ime, s njegovom moću i ovlašću, i s njegovom dobrotom punom ljubavi.«10
Kada su farizeji i književnici mrmljali protiv Gospodina, govoreći: »‘Ovaj prima grešnike i jede s njima’«,11 odgovorio je iznoseći tri predivne priče koje smo spoznali kao usporedbu o izgubljenoj ovci, usporedbu o izgubljenoj drahmi i usporedbu o izgubljenom sinu.
Zanimljivo je za primijetiti da kada Luka, pisac evanđelja, predstavlja tri priče, koristi riječ usporedba u jednini, a ne u množini.12 Čini se kako Gospodin podučava jednu jedinstvenu lekciju s tri priče – priče koje predstavljaju različite brojeve: 100 ovaca, deset drahmi i dva sina.
Međutim, ključni broj u svakoj od ovih priča je broj jedan. A lekcija koju možemo izvući iz tog broja jest kako biste mogli biti podpastir za 100 starješina i budućih starješina u vašem zboru starješina, savjetodavka za deset djevojaka ili učiteljica za dvoje djece Male škole, no vi im uvijek, uvijek poslužujete, brinite se za njih i volite ih jedno po jedno, pojedinačno. Nikada nemojte reći »kakva bezumna ovca« ili »naposljetku, ne treba mi ta drahma« ili »kakav je on buntovan sin«. Ako vi i ja imamo s nama »čist[u] Kristov[u] ljubav«,13 mi ćemo, kao čovjek u priči o izgubljenoj ovci, »ostavi[ti] devedeset i devet i… i[ći] za izgubljenom[, sve dok… dok…] dok je ne nađe[mo]«.14 Ili kao žena u priči o izgubljenoj drahmi, mi ćemo »užež[ati] svjetiljku,… pomet[sti] kuću i… traži[ti] pomnjivo… [pomnjivo, sve dok… dok…] dok je ne nađe[mo]«.15 Ako imamo s nama »čist[u] Kristov[u] ljubav«, slijedit ćemo primjer oca u priči o izgubljenom sinu, koji je, kada je sin »još bio daleko, opazi[o] ga… i sažali[o] mu se te poleti[o], pa[o] mu oko vrata i izljubi[o] ga«.16
Možemo li osjetiti hitnost u srcu čovjeka koji je izgubio samo jednu ovcu? Ili hitnost u srcu žene koja je izgubila samo jednu drahmu? Ili neumoljivu ljubav i sućut u srcu izgubljenog oca?
Moja supruga Maria Isabel i ja služili smo u Središnjoj Americi, gdje smo bili smješteni u Guatemala Cityju. Tamo sam imao priliku upoznati Juliju, vjernu članicu Crkve. Imao sam dojam pitati je o njezinoj obitelji. Njezina je majka preminula od raka 2011. godine. Njezin je otac bio vjerni vođa u svojem kolčiću, služeći kao biskup i savjetnik predsjedniku kolčića nekoliko godina. On je bio pravi Gospodinov podpastir. Julia mi je ispričala o njegovim neumornim nastojanjima da posjećuje, poslužuje i služi. Doista se radovao što je hranio i čuvao dragocjene ovce Gospodnje. Ponovno se vjenčao i ostao aktivan u Crkvi.
Nekoliko godina kasnije razveo se i sada je ponovno morao ići u crkvu sam. Osjećao se neprimjereno, a također je osjećao da su ga neki ljudi kritizirali zbog njegova razvoda. Prestao je dolaziti u Crkvu jer je negativan duh ispunio njegovo srce.
Julia je pohvalno govorila o tom predivnom podpastiru, koji je bio marljiv, brižan i samilostan čovjek. Jasno se sjećam kako me je obuzeo osjećaj hitnosti dok ga je opisivala. Samo sam htio učiniti nešto za tog čovjeka, čovjeka koji je toliko toga učinio za mnoge tijekom tih godina.
Dala mi je njegov broj mobitela i počeo sam ga nazivati, nadajući se da ću imati priliku osobno ga susresti. Nakon nekoliko tjedana i mnogo, mnogo bezuspješnih telefonskih poziva, jednoga se dana napokon javio na telefon.
Rekao sam mu da sam upoznao Juliju, njegovu kćer i da sam bio očaran načinom na koji je toliko godina služio, posluživao te volio dragocjene ovce Gospodnje. Nije očekivao komentar poput toga. Rekao sam mu da ga doista želim posjetiti oči u oči, licem u lice. Upitao me za moju svrhu predlaganja takvog sastanka. Odgovorio sam: »Zaista želim upoznati oca tako predivne dame«. Tada je na nekoliko sekundi bila tišina preko telefona – nekoliko sekundi koje su mi se činile poput vječnosti. Jednostavno je rekao: »Kada i gdje?«
Onoga dana kada sam ga sreo, pozvao sam ga da mi iznese neka od svojih iskustava posjećivanja, posluživanja i služenja dragocjenim ovcama Gospodnjim. Dok je prepričavao neke dirljive priče, primijetio sam da se ton njegova glasa promijenio i isti se duh koji je osjećao toliko puta kao podpastir vratio. Sada su mu oči bile ispunjene suzama. Znao sam da je to pravi trenutak za mene, ali shvatio sam da ne znam što bih rekao. U mislima sam molio: »Oče, pomozi mi«.
Odjednom sam čuo sebe kako govorim: »Brate Florian, kao sluga Gospodnji ispričavam se što nismo bili tu za vas. Molim vas, oprostite nam. Dajte nam još jednu priliku da vam pokažemo da vas volimo. Da vas trebamo. Da ste nam važni.«
Sljedeće se nedjelje vratio. Dugo je vodio razgovor sa svojim biskupom i ostao aktivan. Nekoliko mjeseci kasnije preminuo je – ali se bio vratio. On se bio vratio. Svjedočim da uz pomoć našeg Spasitelja možemo voljeti njegove dragocjene ovce i posluživati im kako bi on to učinio. I tako je u Gvatemala Cityju Gospodin Isus Krist doveo natrag još jednu dragocjenu ovcu u svoje stado. I podučio me je lekciju o posluživanju koju ne mogu zaboraviti. U ime dobrog Pastira, predivnog Pastira, veličanstvenog Pastira, i to Gospodina Isusa Krista. Amen.