1 Nefi 15
    Fusnote
    Tema

    Poglavlje 15

    Lehijevo će potomstvo primiti evanđelje od pogana u posljednjim danima — Sabiranje Izraela prispodobljuje se maslini čije će naravne grane biti ponovno pricijepljene — Nefi tumači viđenje stabla života i govori o pravdi Božjoj u razdvajanju opakih od pravednih. Oko 600–592. pr. Kr.

    1 I dogodi se, nakon što ja, Nefi, bijah ponesen u Duhu, i vidjeh sve to, vratih se do šatora oca svojega.

    2 I dogodi se da ugledah braću svoju, i oni se prepirahu jedan s drugim o onome što im otac moj bijaše govorio.

    3 Jer on im doista govoraše mnogo toga velikog, što bijaše teško arazumjeti, osim ako čovjek ne bi zapitao Gospoda; a kako oni bijahu otvrdnuli u srcima svojim, zato se ne oslanjahu na Gospoda kao što bi trebali.

    4 I evo ja se, Nefi, rastužih zbog tvrdoće srdaca njihovih, i također zbog onoga što bijah vidio, i jer znadoh da se to neizbježno mora dogoditi zbog velike opačine djece ljudske.

    5 I dogodi se da bijah svladan zbog nevolja svojih, jer smatrah da anevolje moje bijahu veće od svega, zbog buništenja naroda mojega, jer vidjeh pad njegov.

    6 I dogodi se, nakon što primih asnagu, progovorih braći svojoj, želeći doznati od njih razlog prepirki njihovih.

    7 I oni rekoše: Gle, ne možemo razumjeti riječi koje otac naš govoraše o naravnim granama masline, a također i o poganima.

    8 A ja im rekoh: Jeste li aupitali Gospoda?

    9 I oni mi rekoše: Nismo; jer nam Gospod ništa takvo ne otkriva.

    10 Gle, ja im rekoh: Kako to da ne obdržavate zapovijedi Gospodnje? Kako to da ćete propasti, zbog atvrdoće srdaca svojih?

    11 Ne sjećate li se onoga što Gospod reče? — Ne otvrdnete li srca svoja, i budete li me apitali s vjerom, vjerujući da ćete primiti, s marom obdržavajući zapovijedi moje, zasigurno će vam to biti otkriveno.

    12 Gle, kažem vam da dom Izraelov bijaše uspoređen s maslinom, po Duhu Gospodnjem koji bijaše u ocu našemu; i gle, nismo li mi odlomljeni od doma Izraelova, i nismo li mi aogranak doma Izraelova?

    13 A sad, ono što otac naš misli o pricjepljivanju naravnih grana kroz puninu pogana jest da u posljednje dane, kad potomstvo naše apropadne u nevjeru, da, u razdoblju od mnogo godina, i mnogo naraštaja nakon što se bMesija očituje u tijelu djeci ljudskoj, tad će punina cevanđelja Mesijina doći do pogana, a od dpogana do ostatka potomstva našega —

    14 I u taj će dan ostatak apotomstva našega znati da je od doma Izraelova, i da je Gospodnji bnarod saveza; i tad će doznati i doći do cspoznaje o svojim precima, a i do spoznaje o evanđelju Otkupitelja svojega, koje on posluživaše ocima njihovim; stoga, doći će do spoznaje o Otkupitelju svome i o samim pojedinostima nauka njegova, te će moći spoznati kako da dođu k njemu i budu spašeni.

    15 I tada, u taj dan, neće li se oni radovati i iskazivati hvalu vječnomu Bogu svome, astijeni svojoj i spasenju svome? Da, u taj dan, neće li oni primiti snagu i okrepu s pravoga btrsa? Da, neće li prići pravome stadu Božjem?

    16 Gle, kažem vam, Da; oni će se spominjati opet među domom Izraelovim; bit će apricijepljeni, budući da su naravna grana masline, na pravu maslinu.

    17 I to je ono što otac naš misli; i on misli da se to neće dogoditi sve dok ih pogani ne rasprše; i misli da će to doći putem pogana, kako bi Gospod mogao pokazati moć svoju poganima, baš zbog toga što će ga Židovi, to jest dom Izraelov, aodbaciti.

    18 Stoga, otac naš ne govoraše samo o potomstvu našemu, već i o svemu domu Izraelovu, smjerajući na savez koji će se ispuniti u posljednje dane; a taj savez Gospod sklopi s ocem našim Abrahamom, govoreći: U apotomstvu će tvojemu sva plemena zemaljska biti blagoslovljena.

    19 I dogodi se da im ja, Nefi, govorah mnogo o tome; da, govorah im o aobnovi Židova u posljednje dane.

    20 I izložih im riječi aIzaije, koji govoraše o obnovi Židova, to jest doma Izraelova; i nakon što budu obnovljeni, neće više biti izmiješani s drugima, niti će opet biti raspršeni. I dogodi se da ja izgovorih mnoge riječi braći svojoj, te se oni umiriše i bponiziše pred Gospodom.

    21 I dogodi se da oni prozboriše meni ponovno, govoreći: Što znači ono što otac naš vidje u snu? Što znači astablo koje on vidje?

    22 A ja im rekoh: To bijaše predodžba astabla života.

    23 A oni mi rekoše: Što znači aželjezna šipka koju otac naš vidje, što vođaše do stabla?

    24 A ja im rekoh da to bijaše ariječ Božja; i koji god budu poslušali riječ Božju, i čvrsto se nje budu bdržali, neće nikad propasti; niti će ih cnápasti, niti goruće dstrijele eprotivnika moći svladati, tako da ih zaslijepe, kako bi ih to zavelo u propast.

    25 Stoga ih ja, Nefi, usrdno poticah da poklanjaju apažnju riječi Gospodnjoj; da, poticah ih svom jakošću duše svoje, i svom sposobnošću što je posjedovah, da poklanjaju pažnju riječi Božjoj i spomenu se obdržavati zapovijedi njegove uvijek, u svemu.

    26 A oni mi rekoše: Što znači arijeka vodena koju otac naš vidje?

    27 I ja im rekoh da avoda koju otac moj vidje bijaše bprljavština; i toliko mu um bijaše zaokupljen drugim stvarima da on ne spozna prljavštinu vode.

    28 I rekoh im da to bijaše strašni abezdan, koji odvajaše opake od stabla života, a također i od svetaca Božjih.

    29 I rekoh im da to predstavljaše onaj strašni apakao, za koga mi anđeo reče da bijaše pripravljen za opake.

    30 I rekoh im kako otac naš uz to vidje da apravda Božja također odvajaše opake od pravednih; a sjaj njezin bijaše poput sjaja rasplamsale vatre, koja se uzdiže sve do Boga u vijeke vjekova, i nema kraja.

    31 A oni mi rekoše: Znači li to mučenje tijela u dane akušnje, ili to znači konačno stanje duše nakon bsmrti vremenita tijela, ili govori o onome što je vremenito?

    32 I dogodi se, rekoh im da to predstavljaše ono što je i vremenito i duhovno; jer dan će doći kad im se mora suditi po adjelima njihovim, da, i to djelima koje učini vremenito tijelo u dane kušnje njihove.

    33 Stoga, aumru li u opačini svojoj, oni također moraju biti bodbačeni, gledom na ono što je duhovno, što se odnosi na pravednost; stoga, moraju biti privedeni da stanu pred Boga, da im se csudi po ddjelima njihovim; a ako im djela bijahu prljavština, oni moraju svakako biti eprljavi; a ako su prljavi, tad nikako ne mogu fprebivati u kraljevstvu Božjem; kad bi to tako bilo, kraljevstvo Božje također bi moralo biti prljavo.

    34 No gle, kažem vam, kraljevstvo Božje nije aprljavo, i ništa nečisto ne može ući u kraljevstvo Božje; stoga mora svakako postojati mjesto prljavštine pripravljeno za ono što je prljavo.

    35 A postoji mjesto pripravljeno, da, i to onaj strašni apakao o kojemu govorah, a bđavao ga pripravi; stoga, završno stanje duša ljudskih jest da prebivaju u kraljevstvu Božjem, ili da budu istjerane zbog one cpravde o kojoj govorah.

    36 Stoga, opaki su udaljeni od pravednih, a i od onoga astabla života, čiji je plod najdragocjeniji i bnajpoželjniji od svih drugih plodova; da, i on je cnajveći od svih ddarova Božjih. I tako ja govorah braći svojoj. Amen.