1 Nefi 8
    Fusnote
    Tema

    Poglavlje 8

    Lehi ima viđenje stabla života — On blaguje od njegova ploda i želi da njegova obitelj čini isto — Vidi željeznu šipku, tijesnu i uzanu stazu, te tamne magluštine koje obavijaju ljude — Sarija, Nefi i Sam blaguju od ploda, no Laman i Lemuel odbijaju. Oko 600–592. pr. Kr.

    1 I dogodi se da mi sabrasmo raznoliko sjemenje svake vrste, i žitarice svake vrste, a i sjemenke voća svake vrste.

    2 I dogodi se, dok se otac moj zadržavaše u divljini, on nam prozbori, govoreći: Gle, ausnih san; ili, drugim riječima, vidjeh bviđenje.

    3 I gle, zbog onoga što vidjeh, imam razloga radovati se u Gospodu zbog aNefija, a i zbog Sama; jer imam razloga držati da će oni, kao i mnogi od potomstva njihova, biti spašeni.

    4 No gle, aLamane i Lemuele, plašim se silno zbog vas; jer gle, sjećam se da vidjeh u svom snu mračnu i sumornu divljinu.

    5 I dogodi se da vidjeh čovjeka, a on bijaše odjeven u bijelu ahaljinu; i dođe on te stade preda me.

    6 I dogodi se da mi on progovori i naloži mi da ga pratim.

    7 I dogodi se, dok ga pratih, opazih da se nalazim u mračnoj i sumornoj pustoši.

    8 I nakon što putovah mnoge sate u tami, počeh se moliti Gospodu da mi iskaže amilosrđe, u skladu s mnoštvom nježnih milosrđa svojih.

    9 I dogodi se, nakon što se pomolih Gospodu, ugledah veliko i prostrano apolje.

    10 I dogodi se da ugledah astablo, čiji bplod bijaše poželjan da nekoga usreći.

    11 I dogodi se da ja pođoh i blagovah od aploda njegova; i opazih da bijaše najslađi od svega što ikada prije okusih. Da, i opazih da plod njegov bijaše bijel, nadmašivši svaku bbjelinu što je ikada vidjeh.

    12 I kad blagovah od ploda njegova, on ispuni dušu moju silno velikom aradošću; stoga bpoželjeh da i obitelj moja blaguje od njega; jer znadoh da on bijaše cpoželjniji od svih drugih plodova.

    13 I kad svrnuh pogled svoj unaokolo, ne bih li možda otkrio i obitelj svoju, ugledah arijeku vodenu; i ona je tekla pored, i bijaše blizu stabla s kojega blagovah ploda.

    14 I pogledah da otkrijem odakle dolazi; i ugledah izvor njezin malo podalje, a na izvoru njezinu ugledah majku vašu Sariju, i Sama, i Nefija; i oni stajahu kao da ne znaju kamo trebaju poći.

    15 I dogodi se da im mahnuh; i također im rekoh jakim glasom da priđu k meni, i blaguju od ploda, koji bijaše poželjniji od svih drugih plodova.

    16 I dogodi se da oni priđoše k meni te također blagovahu od ploda.

    17 I dogodi se, željah da Laman i Lemuel također dođu i blaguju od ploda; stoga svrnuh pogled svoj prema izvoru rijeke, ne bih li ih možda ugledao.

    18 I dogodi se da ih ugledah, no oni aodbiše prići k meni i blagovati od ploda.

    19 I ja ugledah aželjeznu šipku, i ona se protezaše duž obale rijeke, i vođaše do stabla pokraj kojega stajah.

    20 A ugledah i atijesnu i uzanu stazu, koja iđaše usporedo sa željeznom šipkom, i to do stabla pokraj kojega stajah; i također vođaše pored izvora rijeke ka veliku i prostranu bpolju, kao da ono bijaše svijet.

    21 I vidjeh bezbrojna mnoštva ljudi, od kojih se mnogi probijahu naprijed, da bi se mogli domoći astaze koja vođaše ka stablu pokraj kojega stajah.

    22 I dogodi se da oni istupiše naprijed i krenuše stazom koja vođaše do stabla.

    23 I dogodi se da nastade tamna amagluština; da, i to silno velika tamna magluština, tolika da oni koji krenuše stazom izgubiše svoj pravac, te odlutaše i izgubiše se.

    24 I dogodi se da ugledah druge kako se probijaju naprijed, i oni istupiše naprijed te se uhvatiše za kraj željezne šipke; i probijahu se naprijed kroz tamnu magluštinu, prianjajući uz željeznu šipku, sve dok ne istupiše naprijed i ne blagovahu od aploda sa stabla.

    25 I nakon što blagovahu od ploda sa stabla, svrnuše pogled svoj naokolo kao da se aposramiše.

    26 I ja također svrnuh pogled svoj unaokolo, i ugledah, na drugoj strani rijeke vodene, veliku i aprostranu zgradu; i ona stajaše kao da bijaše u zraku, visoko nad zemljom.

    27 A ona bijaše ispunjena ljudima, i starima i mladima, i muškarcima i ženama; i njihov način odijevanja bijaše veoma otmjen; i oni se arugahu i upirahu prst svoj prema onima koji priđoše i blagovahu od ploda.

    28 I nakon što ablagovahu od ploda, bijahu bposramljeni zbog onih koji im se podrugivahu, te cotpadoše na zabranjene staze i izgubiše se.

    29 A sad ja, Nefi, ne govorim asve riječi oca svojega.

    30 No, da budem kratak u pisanju, gle, on vidje druga mnoštva kako se probijaju naprijed; i oni dođoše i uhvatiše se za kraj aželjezne šipke; i probijahu sebi put naprijed, neprestance se držeći čvrsto željezne šipke, sve dok ne istupiše naprijed i ne popadaše te blagovahu od ploda sa stabla.

    31 I on također vidje druga amnoštva kako tapaju na svome putu prema onoj velikoj i prostranoj zgradi.

    32 I dogodi se da se mnogi utopiše u dubinama arijeke; i mnogi se izgubiše iz vida njegova, lutajući stranputicama.

    33 I veliko bijaše mnoštvo koje ulažaše u onu čudnu zgradu. A nakon što uđoše u onu zgradu, oni upriješe prst aporuge na me i na one koji također kušahu od ploda; no mi im ne poklonismo pažnju.

    34 To su riječi oca mojega: Naime, svi koji im apažnju pokloniše, otpadoše.

    35 A aLaman i Lemuel ne blagovahu od ploda, reče otac moj.

    36 I dogodi se, nakon što otac moj izgovori sve riječi svoga sna ili viđenja, kojih bijaše mnogo, reče nam, zbog onog što vidje u viđenju, on se silno poboja za Lamana i Lemuela; da, poboja se da oni ne bi bili izbačeni iz nazočnosti Gospodnje.

    37 I on ih poticaše tada sa svim čuvstvom nježna aroditelja, da poslušaju riječi njegove, ne bi li im možda Gospod bio milosrdan, i ne odbacio ih; da, otac im moj propovijedaše.

    38 A nakon što im bijaše propovijedao, i uz to im prorokovao o mnogo čemu, pozove ih da obdržavaju zapovijedi Gospodnje; te im prestade govoriti.