»Zaslužiti i pružiti empatiju«, Lijahona, rujan 2023.
Mlade odrasle osobe
Zaslužiti i pružiti empatiju
Spasiteljev savršeni primjer podučava nas o moći proširivanja empatije kako bismo blagoslovili druge.
Što dobivate kada spojite mali zrakoplov s preopterećenom majkom i razdražljivim dječakom? Vrlo stresnu situaciju. Nekoliko redova iza, gledao sam kako se drama razvija. Išla je otprilike ovako:
Dječak: Gladan sam!
Majka: Zavirimo u moju torbu i pogledajmo što imam.
Dječak: Neeeee!
Majka: Nisi li gladan?
Dječak: Daj mi to!
Majka: Što da ti dam?
Dječak: Tooooo!
Majka: Dragi, ne možeš imati moj lančić.
Dječak: Želim ga!
Shvaćate bit. Tijekom sljedećih 20 minuta majka je koristila raspon taktika kako bi ga pokušala smiriti: mito, diverzija, humor, čak i jednu ili dvije blage prijetnje. Ništa nije djelovalo. »To je samo kratak let«, podsjetio sam se. »Bit će ona dobro.«
No nije bila u dobro. Njezin je stres rastao i počela je brisati suze s krajeva svojih očiju. Iako je nisam poznavao, osjetio sam poticaj da joj pomognem. Refleksivno sam se počeo moliti za oboje.
Nisam bio jedini putnik pogođen prizorom. U trenutku kad je njezin pritisak na osjećaje bio na vrhuncu, druga joj je putnica došla u pomoć. Ona je bila puno starija žena, koja je sjedila odmah preko prolaza. Zračivši dobrotom, okrenula se mladoj majci, tiho izgovorila nekoliko umirujućih riječi i primila ju je za ruku. To je bilo to. I to je bilo dovoljno.
Ove dvije žene držale su se za ruke preko prolaza tijekom ostatka leta. Iako je dječak nastavio brbljati spektakularnim intenzitetom, njegova se majka činila spokojnom. Bilo je to čudo.
Empatija i sućut: Dvije značajke učeništva
U našem suvremenom rječniku, ovo čudo ima ime: empatija. Empatija je, po definiciji, osjetljivi čin proživljavanja misli, osjećaja ili iskustava druge osobe. Empatija je suvremeni pojam; nećete ga pronaći nigdje u Svetim pismima. No, lingvisti su zamijetili da je empatija blisko povezana sa sućuti. A kao svetopisamski izraz, sućut obiluje.
Empatija je sposobnost povezivanja s boli druge osobe, a sućut je dobrotvorno djelo koje proizlazi iz te sposobnosti. Isus Krist pokazao je i empatiju i sućut dok je posluživao, blagoslivljao, iscjeljivao i pomirio. Kao Kristovi učenici, moramo naučiti iskusiti empatiju i pružiti sućut. One su među određujućim značajkama učeništva.
Kada empatija čini svoje najveće čudo, pomaže nam shvatiti, a zatim odgovoriti na bol, potrebu, strah ili patnju druge osobe. U slučaju mlade majke, starija žena koja je vjerojatno imala desetljeća iskustva brige za djecu i unuke mogla je pružiti utjehu jer je i sama pretrpjela slične teškoće. Vrlinom vlastitog iskustva, bila je osposobljena djelovati kao tješitelj.
Što osposobljava Isusa Krista da nas utješi? Starješina Neal A. Maxwell (1926.–2004.) iz Zbora dvanaestorice apostola podučio je: »Isus zna kako nam pomoći posred naših boli i bolesti upravo zato što je Isus već uzeo naše boli i bolesti [vidi Alma 7:11–12]. On ih poznaje iz prve ruke; stoga je njegova empatija stečena.«1
Christ in the Land Bountiful [Krist u zemlji Izobila], Simon Dewey
Steći empatiju i pomagati drugima
Koje ste teškoće pretrpjeli po kojima ste »stekli« sposobnost empatije prema drugima i izražavanja sućuti prema njima? Jeste li pretrpjeli učinke siromaštva, zlostavljanja, neznanja, bolesti, zanemarivanja, grijeha ili bilo kakve borbe? Ako jeste, vjerojatno ste izronili iz svojih patnji kao mudrije, snažnije i osjećajnije ljudsko biće.
Ukratko, stekli ste empatiju. Spremni ste učiniti razliku u životima onih koji pate. Gdje početi? Imam dva prijedloga:
Prvo, nastojte postati bolji u opažanju tuđih patnji. Nažalost, moguće je biti u društvu nekoga tko je u boli, a ipak ostati nesvjestan njihove patnje. Kako možemo postati bolji u opažanju? Primjer Isusa Krista može nas podučiti.
Nakon svojeg Uskrsnuća, kada je Isus posjetio Nefijce, objasnio je svoj nauk i podučio ih svojem evanđelju. Kada je zastao, pogledao je narod i rekao: »Uviđam da ste slabi, da ne možete razumjeti sve riječi moje« (3 Nefi 17:2). Isus ih je zatim pozvao da pođu kući, otpočinu, promisle o njegovim naučavanjima i vrate se sljedećeg dana osvježeni i spremni za više (vidi 3 Nefi 17:3).
Kraj priče, zar ne? Ne baš. Isusovo se opažanje tada produbljuje dok je promatrao lica svojih sljedbenika:
»I dogodi se, nakon što Isus tako reče, on svrnu pogled svoj ponovno unaokolo prema mnoštvu, i vidje da su u suzama, i da gledaju postojano u nj kao da bi ga molili nek ostane još malo s njima.
I on im reče: Gle, nutrina je moja ispunjena sućuti prema vama.« (3 Nefi 17:5–6). Dok ih je pažljivije gledao, potpunije ih je vidio. I to je potaknulo njegov sućutan odgovor.
U palom svijetu ispunjenom palim ljudima, ne moramo gledati premarljivo da bismo vidjeli suze u očima djece našega Nebeskog Oca. No trebamo pogledati. Poput Spasitelja, možemo odabrati vidjeti ljude kroz leće njihovih potreba. I jednom kada možemo vidjeti, možemo služiti.
Starješina Ulisses Soares iz Zbora dvanaestorice apostola primijetio je da »dok hotimice nastojimo ugraditi samilostan stav u naš način života, prema Spasiteljevu primjeru, postat ćemo više osjećajni prema potrebama ljudi. S tom će uvećanom osjećajnošću osjećaji iskrenog zanimanja i ljubavi prožimati svaku našu radnju.«2
Drugo, ponudite vrstu pomoći koju ste jedinstveno osposobljeni pružiti. Nakon što je Isus zapazio potrebe Nefijaca u Izobili, pozivajući ih je da dođu bliže. Zatim je iscijelio njihove bolesne i blagoslovio njihovu djecu. Činio je stvari koje samo Spasitelj svijeta može učiniti.
Vi i ja također možemo prilagoditi naša iskustva i sposobnosti da zadovoljimo potrebe drugih. Ne možemo riješiti sve probleme, ali možemo podignuti breme onih s čijim se patnjama možemo poistovjetiti. Možda nećemo moći iscijeliti gubavca, ali možemo utješiti bolesne. Možda nećemo moći uzdignuti nekoga iz siromaštva, no možemo iznijeti načela mudrog življenja, podijeliti obrok i donirati velikodušniji posni prinos. Možda nećemo moći oprostiti grijeh, ali možemo oprostiti onima koji su nas uvrijedili.
Staviti empatiju u djelo
Što dobivate kada spojite mali zrakoplov s preopterećenom majkom i razdražljivim dječakom? Priliku za izražavanje empatije i sućuti.
Naš je zrakoplov sletio, a mlada se majka iskrcala, noseći torbu u jednoj ruci, a dječaka u drugoj. Igrom slučaja imala je još jedan let pred sobom i kasnila je na njega. Gledao sam njezinu paniku na asfaltu dok je njezina prtljaga pristizala. Uzeo sam dio njezinih stvari: hodalicu, autosjedalicu, kofer, torbu s pelenama. Trebala joj je pomoć. Moja je empatija trebala sazrjeti u sućut.
Bez zaustavljanja da se predstavim, posegnuo sam za njezinim stvarima i rekao: »Ja ću uzeti ovo. Vi uzmite njega. Trčite prema svom izlazu. Ja ću vas slijediti.« Prihvatila je zahvalno i trčali smo kroz zračnu luku. Dok smo se približavali vratima, vidio sam drugu ženu kako preklinje stjuardesu da zadrži zrakoplov na tlu još samo nekoliko minuta. Mi smo prišli bez daha, ali pobjedonosno. Mlada majka i ta žena zagrlile su se sa suzama radosti i olakšanja prije ukrcavanja.
Taj mali čin služenja nije promijenio svijet, no značajno je blagoslovio život Božjeg djeteta u potrebi. Baš kao što je pomoglo mojoj novoj prijateljici napredovati prema njezinu fizičkom odredištu, meni je pomoglo napredovati prema mojem duhovnom odredištu. Odabir empatije i sućuti pomoglo mi je postati malo više poput Isusa Krista. I to me je usrećilo.
Bez obzira gdje smo – na poslu ili u školi, u crkvi ili u zrakoplovu – možemo biti empatični predstavnici Spasitelja. Kome bi Spasitelj htio da danas pružite sućut?