»Braća i sestre u Gospodinu«, Lijahona, rujan 2023.
Braća i sestre u Gospodinu
»Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga jedinorođenog Sina« – i dao nam je jedan drugoga.
Krist uzdiže udovičinog sina u gradu Nainu.
Putujući iz Kafarnauma, naš je Spasitelj otišao u grad zvan Nain. U blizini gradskih vrata, vidio je pogrebnu povorku. Prerana smrt jedinog djeteta ostavila je očajnu udovicu bez ikoga.
»Kad je Gospodin ugleda, sažali mu se nad njom i reče joj: ‘Ne plači!’
Pristupi zatim, dotače se nosila; nosioci stadoše, a on reče: ‘Mladiću, kažem ti, ustani!’
Dok je mladić sjeo i počeo govoriti, Isus ga »dade njegovoj majci« (vidi Luka 7:11–15, isticanje dodano).
Tijekom svojeg službeništva, bilo da je to bilo prema prvom ili devedeset devetom,1 naš Spasitelj savršen je primjer sućuti, vjere, nade, dobrotvornosti, ljubavi, oprosta, milosrđa i služenja.2 Poziva svakoga od nas »dođi i slijedi me« (Luka 18:22) i postanemo »baš kao što sam ja« (3 Nefi 27:27).3
»Kao što sam ja«
Kako bismo slijedili savršeni primjer našeg Spasitelja i postali poput njega, prihvaćamo njegov poziv da hodamo s njim na njegovu putu saveza (vidi Mojsije 6:34). Ponekad prepoznajemo put saveza kroz uredbe spasenja i uzvišenja po kojima je označen – krštenje i potvrda da primimo dar Duha Svetoga i postanemo članovi Crkve Isusa Krista svetaca posljednjih dana, zaređenje u Melkisedekovo svećeništvo (za braću), podarivanje u domu Gospodnjem (za svakoga od nas kao pojedince) i hramsko pečaćenje.
Uredba koja je nužna za spasenje i uzvišenje sveti je čin koji se obavlja odobrenom svećeničkom ovlasti koja nas podučava savezu s kojim je uredba povezana. Na neke načine o uredbi spasenja i uzvišenja možemo razmišljati kao o vanjskom činu koji donosi vezujući odnos s Bogom i njegovim svetim Sinom u naš život po savezu.
Svatko od nas, kao ljubljeni Božji sin ili kći, sklapa naše vlastite svete saveze s Bogom. Činimo to kao pojedinac, u naše ime, jedan po jedan. Ova veza kroz savez s Bogom svakome od nas daje moć, nadu i obećanje. Ti savezi mogu promijeniti našu narav, posvetiti naše želje i djela i pomoći nam odložiti naravnog muškarca ili naravnu ženu dok se prepuštamo poticajima Svetoga Duha. Po savezu, kroz Pomirenje Krista Gospodina, svatko od nas može postati kao dijete Božje – »pokoran, krotak, ponizan, strpljiv, pun ljubavi« (Mosija 3:19).
Služiti zajedno po savezu
»Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga jedinorođenog Sina« (Ivan 3:16) – i dao nam je jedne drugima. Pripadnost savezu – da budemo povezani s Bogom i jedni s drugima savezom – poziva nas da ispunimo svoj božanski identitet i svrhu spajajući se s Nebom te povezujući i stvarajući zajednicu svetaca dok volimo i služimo jedni drugima i onima oko nas. Pružajući priliku za predanost savezu i pripadnost savezu, Bog nije pristran. Poziva svakoga od nas, žene i muškarce, vjenčane ili nevjenčane, bez obzira na našu pozadinu i okolnosti, da dođemo k njemu i jedni drugima savezom.
Kada pripadamo Gospodinu po savezu, također pripadamo savezom jedni drugima. Čudesne se stvari događaju kada volimo Gospodina i surađujemo, savjetujemo se međusobno i služimo jedni drugima. Služenje u savezu osnažuje naše veze s Gospodinom i jednih s drugima. To uključuje naš osobni odnos s našim Nebeskim Ocem, obitelji, crkvenom kongregacijom, zajednicom i naraštajima obitelji. Dok živimo svoje saveze, gubimo svojega samoživog sebe i pronalazimo najboljeg sebe usmjerenog na Krista.
Božji nebeski naum sreće
U Božjem nebeskom naumu sreće, predsjednik Russell M. Nelson rekao je, »nebesa su jednako otvorena ženama koje su podarene Božjom moći koja proizlazi iz njihovih svećeničkih saveza, kao što su otvorena muškarcima koji obnašaju svećeništvo«.4
Predsjednica Camille N. Johnson, opća predsjednica Potpornog društva, primijetila je: »Imamo pravo pristupiti svećeničkoj moći vrlinom osobne dostojnosti«.5 Citirajući predsjednika Nelsona, rekla je: »Trebamo žene koje znaju kako pristupiti moći koju Bog omogućuje obdržavateljima saveza«.6 Obdržavatelji saveza koji traže i žive vjeru, poniznost i marljivost, podučio je predsjednik Johnson, mogu primiti vodstvo, nadahnuće, darove Duha, objavu te »pomoć i snagu da postanu više poput Isusa Krista i Nebeskog Oca«.7 Dok svatko od nas nudi svoje jedinstvene darove u suradnji s Gospodinom i jedni s drugima, stvaramo »jedno tijelo« (1 Korinćanima 12:13).
U Božjem naumu, majke i očevi suradnici su i pomoćnici. Pomažemo jedni drugima kao ravnopravni partneri u ljubavi i pravednosti u njegovanju i skrbi jednih za druge i za naše obitelji. Čistoća misli i ponašanja preduvjet su za objavu i nadahnuće koje žene i muškarci trebaju. U svojim domovima očevi i muževi trebaju predsjedavati blagošću, krotkošću i ljubavlju nehinjenom – pravedne osobine koje muškarci i žene trebaju u svim našim odnosima.8
Nebo jeca kada, u bilo kojem odnosu, postoje zlostavljanja, gospodstva ili prisile bilo kakve vrste od muškaraca ili žena. Uvjeravanje, dugotrpnost, dobrota i čista spoznaja kristolike su osobine koje svatko od nas traži – bilo da smo vjenčani, samci, udovac ili udovica ili razvedeni (vidi Nauk i savezi 121:41–42). To je zato što je naš status pred Gospodinom i njegovom Crkvom određen našim osobnim karakterom i pravednošću u obdržavanju saveza.
Savjetovanje u vijeću
U tom istom duhu, u Gospodinovoj Crkvi savjetujemo se u vijeću dok služimo zajedno. U našim vijećima vođe traže uvide i ideje od svih. Zahvalan sam za svakoga od izuzetnih žena i muškaraca s kojima sam povlašten služiti, rame uz rame, u izvršnim vijećima Crkve. Ove plemenite sestre i braća pomažu sabrati Izrael kroz misionarsku službu, pripremaju nas za susret s Bogom kroz svećeništvo i obiteljsku službu, ujedinjuju obitelji za vječnost kroz hramsko služenje i služenje u obiteljskoj povijesti te poslužuju potrebitima kroz socijalnu pomoć i samodostatnost.
U svakom slučaju, donosimo bolje odluke i imamo veći uspjeh u Gospodinovoj službi kako cijenimo doprinose i radimo zajedno, braća i sestre u njegovu djelu.
Slično tomu, zahvalan sam što su u našim kolčićima i odjelima vođe kao braća i sestre i članovi ujedinjeni u djelu spasenja i uzvišenja. Diljem Crkve, pod vodstvom predanih misijskih vođa, vijeća vodstva misije uključuju vođe za obuku koji su starješine i sestre koji vode naše misionare, od kojih su svaki od njih cijenjeni i značajni. U vojsci Sjedinjenih Država, kapelani svetaca posljednjih dana, muški i ženski časnici koje podržava Crkva, blagoslivljaju one koji služe u raznim uslužnim ograncima.9 U posluživanju, naši mladići i djevojke imaju priliku i potrebu služiti. U našoj službi, svi stojimo zajedno.
Jedan način na koji stojimo kao svjedoci Božji jest da služimo kao svjedoci obnovljenih evanđeoskih uredbi. Sestre i braća stoje kao svjedoci za krštenja, i za žive i za mrtve. Braća i sestre stoje kao svjedoci za dodatne uredbe u domu Gospodnjem. Tamo, pod ključevima predsjednika hrama, sestre vrše svete uredbe za sestre, a braća vrše svete uredbe za braću.
U Božjem nebeskom naumu sreće, predsjednik Dallin H. Oaks, prvi savjetnik u Prvom predsjedništvu, rekao je da »svećenička moć blagoslivlja sve nas. Svećenički su ključevi usmjereni kako muškarcima tako i ženama, a svećeničke uredbe i ovlast pripadaju ženama kao i muškarcima. Tko god djeluje u službi ili pozivu primljenom od onoga koji drži svećeničke ključeve, primjenjuje svećeničku ovlast u izvođenju svojih dodijeljenih dužnosti.«10
Uzdići se iznad svijeta
Dok nastojimo biti »jedno«, baš kao što je Isus Krist jedno s Ocem (Ivan 17:21), moramo se »zaodjen[uti]… Gospodinom Isusom Kristom« (Rimljanima 13:14).
Možemo biti posvećeni dok, milost za milost, učimo i usvajamo za sebe osobine Isusa Krista – da potpunije volimo, lakše praštamo, manje sudimo, voljnije služimo i žrtvujemo, iskazujemo suosjećanje dublje i češće.
Vjerujmo Kristovu nauku i primjeru, radujući se istini i postajući njegovi ponizni sljedbenici (vidi 2 Nefi 28:14) – svatko od nas kao pojedinci i kao braća i sestre u Gospodinu.11