Što me je metenje podučilo o roditeljstvu

Pomoć u roditeljstvu

Što me je metenje podučilo o roditeljstvu

Autorica živi u Uti, SAD.

Zadaci moje djece pomogli su odgovoriti na moju molitvu.

Ilustracija: David Green

Probudila sam se jednoga jutra s osjećajem nadvladanosti. Moje dužnosti kao roditelja činile su se teškima i bila sam veoma svjesna svojih slabosti. Izgledalo je da postoji veliki rascjep između toga kako sam se zamišljala kao roditelj i kakva zaista jesam.

Kleknula sam da se pomolim i rekla Nebeskom Ocu koliko ga volim. Rekla sam mu koliko volim djecu kojom je blagoslovio našu obitelj. I počela sam mu govoriti kako nastojim biti dobar roditelj, ali osjećam da ne radim to dovoljno dobro. Dok sam se molila, razmišljala sam koliko bi puno bolje mojoj djeci bilo kad bi ih Bog sam odgojio.

Tada mi je slika došla u um. Zamislila sam moju djecu kako metu kuhinjski pod. Ovo je jedan od mnogih poslova koje su zaduženi učiniti da pomognu našoj obitelji. Ponekad me gledanje kako rade čini da se naježim zato što još uvijek uče i propuštaju mnoga mjesta. Ali dopuštam im da to čine, kao i druge dnevne zadatke, zato što imam veću viziju za njih. Znam da će kroz svu ovu nesavršenu vježbu učiti i rasti. Naposljetku će moći činiti ovo jednako brzo i učinkovito kao i ja. Ta vizija o tome kako postaju odgovorni i neovisni puno je vrjednija nego kad bih sve sama napravila. Ja ne odgajam djecu za kratkoročan uspjeh – pokušavam im pomoći biti uspješni dugoročno.

I pitala sam se vrijedi li nešto slično i za naše nebeske roditelje. Nebeski Otac zna da ne možemo biti savršeni roditelji. Neke stvari koje činimo vjerojatno čine da se on naježi, ali on to dopušta zato što zna da učimo i rastemo. On ima najveći dugoročni pogled. On zamišlja kako ćemo jednoga dana postati roditelji poput njega, sposobni potpuno voljeti, učinkovito podučavati i savršeno postavljati uzor. Dok posrćemo, on zna da razvijamo odlike poput strpljivosti i dobrotvornosti. I tako nas, u svojoj mudrosti, on pušta da radimo, padamo i pokušavamo ponovno.

Kako želim da mogu već biti savršen roditelj! Kao što je Joseph Smith napisao, često se nalazim kako upadam »u mnoge nerazborite greške« (Joseph Smith – Povijest 1:28). Ali pronalazim utjehu u znanju da Bog razumije moje srce, što znači da on zna da pokušavam biti spremna učiti. Osjećam radost kada moja djeca pitaju »Kako mogu ovo bolje napraviti?« i čini se da se žele poboljšati. Barem mogu biti takva za Nebeskog Oca.

Dok su mi sve ove misli prolazile kroz um, imala sam još jedan trenutak obeshrabrenosti. »Ali što ako moje roditeljske greške naude mojoj djeci?« upitala sam. »Ne želim ih ograničavati, čak i ako usput postanem nešto divno.«

Još je jednom slika moje djece kako čiste došla u moj um. Nakon što moja kći iskreno pokuša oprati pod i zatim odjuri igrati se ili završiti drugi zadatak, ja obično operem preostala prljava mjesta. I pomislila sam na beskonačno milosrđe i moć Isusa Krista, čije Pomirenje pokriva svaku neprijatnu situaciju u životu. Njegova milost nadoknađuje za moje nedostatke kao roditelja, baš kao što njegova milost nadoknađuje za boli koje moja djeca trpe zbog mojih nedostataka. Na način koji nitko od nas ne može razumjeti, njegovo Pomirenje može iscijeliti sve to.

Imam veliku utjehu u osobnoj objavi koju sam primila toga dana. Osjetila sam da me Duh podučava da su moji najveći napori, u suradnji s Gospodinom, dovoljni. Znam da će Nebeski Otac nastaviti raditi u životima moje djece, malo po malo, kako bi činio savršeno ono što ja činim tako nesavršeno. S njegovom pomoći moja djeca jednog dana mogu sjati sama za sebe, jednako blistavo kao da ih je Nebeski Otac prvi odgojio. Osim što njegov naum također usput uspijeva mene promijeniti – posvećujući i oblikujući me da postanem više poput njega. Kako li velike mudrosti našeg Boga!