Vođeni od Gospodina

Samo digitalna verzija: Glasovi svetaca posljednjih dana

Vođeni od Gospodina

Gospodin nas poznaje i zna što je ispravno za nas sada.

Fotografija: Cody Bell

Giselle

Prije nego što smo se vjenčali, André je radio na svojem doktoratu i dobio je posao na sveučilištu University of Michigan. Vjenčali smo se i preselili se u Michigan. Nakon nekog vremena, André je počeo imati problema na poslu i želio je promijeniti posao.

Bili smo mladi, upravo smo se vjenčali i nismo znali što učiniti. Odlučili smo moliti se o tome.

André

Jednoga dana otišao sam na sveučilište i vidio ploču s oglašenim dostupnim poslovima. Prijavio sam se za tri različita posla. Nakon tjedan dana bila su mi ponuđena sva tri posla.

Giselle

Pitali smo se što učiniti. Ponovno smo se pomolili. Jedan je posao bio u Engleskoj, ali željeli smo ostati u Sjedinjenim Državama. Jedan je bio u Teksasu i drugi je posao bio Marylandu, blizu Washingtona D.C. Posao u Marylandu bio je u NASA-i. André je znanstvenik pa se NASA činila kao dobro mjesto kamo ići.

André

Tijekom naše selidbe u Maryland, ja sam vozio dok je Giselle spavala. Bilo je rano ujutro kad sam ugledao Hram Washington D.C.

»Probudi se! Probudi se! Vidiš li ga?« Rekao sam Giselle. »Izgleda poput dvorca!«

Giselle

Rekla sam Andréu da možda možemo otići u posjet jednoga dana. Nismo imali pojma što je to bilo. Nekoliko dana nakon dolaska u Maryland, otišla sam u biblioteku da upotrijebim internet kako bi se prijavila za poslove i provjerila svoju e-poštu.

Žena koja je radila tamo čula je moj naglasak i pitala odakle sam. Rekla sam joj da sam iz Brazila i počele smo razgovarati. Njezino je ime bilo Edna. Rekla sam joj da smo se upravo doselili iz Michigana i spomenula sam gdje živimo.

»Ja živim u istim stanovima«, rekla je Edna.

Kad sam se vratila u biblioteku sljedeći dan, Edna je rekla: »Tako mi je drago što ste se vratili. Želim pozvati vas i vašeg muža kod sebe na večeru.«

Mislila sam da je to čudno jer me nije poznavala. Tada je rekla: »Molila sam se za vas jer sam osjetila nešto zaista posebno kad sam vas upoznala jučer.«

Otišli smo kod nje i saznali da je njezin muž nedavno preminuo. Nakon večere, odsvirala je pjesmu »Ja ću te slijediti« (Pjesmarica, br. 139) na klaviru. Rekla je da je to bila najdraža pjesma njezinog muža i bila je svirana na njegovom pogrebu. Tada nam je pričala o naumu spasenja i pozvala nas da dođemo s njom u crkvu.

Otišli smo u crkvu i ljudi su nam ondje izrazili dobrodošlicu. Odlučili smo ići sljedeće nedjelje. Prihvatili smo primiti misionarske poduke. Edna je ponudila da imamo poduke u njezinom domu. Pet smo mjeseci išli u crkvu svake nedjelje. Naša su srca i duhovi bili pripremani za krštenje.

André

Kad je naše krštenje bilo najavljeno, svi su izgledali iznenađeni. »O, pa vi niste članovi?« rekli su. »Ali tu ste svaki tjedan!« Naše je krštenje bilo posebno. Gotovo je cijeli odjel došao.

Bili smo zapečaćeni u Hramu Washington D.C. godinu dana kasnije. Kad smo otišli u hram, shvatili smo da je to dvorac koji smo vidjeli prije nešto više od godinu dana!

Giselle

Nakon što smo bili zapečaćeni u hramu, mnoge se stvari nisu kretale u najboljem smjeru.

Nakon 11. rujna 2001. bilo nam je teško obnoviti vize. Bila sam tužna jer sam upravo diplomirala na državnom fakultetu i prijavila se za punu stipendiju na sveučilištu University of Maryland. Nisam dobila stipendiju, a laboratorij u kojem je André radio se zatvarao.

Mislili smo da je možda vrijeme došlo da se vratimo u Brazil.

André

Naš nam je biskup rekao da možemo pomoći mnogim članovima u Brazilu i rasti na načine na koje možda ne bismo mogli u Sjedinjenim Državama. Savjetovao nam je da ostanemo blizu Crkvi.

»Idite u Brazil i služite Gospodinu«, rekao je.

Nakon što smo živjeli u Brazilu neko vrijeme, naš je predsjednik kolčića došao u naš dom i pozvao me da služim kao biskup. Nekako sam znao da ću biti pozvan. Nekoliko noći prije mojeg poziva nisam mogao spavati. Razmišljao sam i proučavao.

Giselle

Pitala sam se što se događa. Vidjela sam kako se promijenio prije svojeg poziva.

André

Kad sam započeo svoj poziv, naš je odjel imao 80 aktivnih članova. Kad sam bio razriješen, mnogo ih je više redovito pohađalo crkvu i 12 je misionara otišlo služiti iz našeg odjela. To je bilo super!

U tom razdoblju kada sam bio razriješen, predsjednik Dieter F. Uchtdorf bio je razriješen iz Prvog predsjedništva. Sjećam se kako je predsjednik Russell M. Nelson rekao da predsjednik Uchtdorf ima nove i važne odgovornosti u Zboru dvanaestorice apostola.

Tri mjeseca kasnije bio sam pozvan za prvog savjetnika u predsjedništvu misije. Nisam služio misiju, ali volim svoj poziv. Volim raditi s misionarima. Gospodin me poznaje. Znao je da trebam biti razriješen kao biskup tako da mogu služiti u vremenu i na mjestu koje je ispravno za mene sada.