Postati bolji upravitelji Zemlje koju je Bog stvorio za nas

Mlade odrasle osobe

Postati bolji upravitelji Zemlje koju je Bog stvorio za nas

Iz obraćanja iznesenog na 18. godišnjem simpoziju ustanove Stegner Center na sveučilištu University of Utah u Salt Lake Cityju, 12. travnja 2013.

Što se bolje brinemo za ovaj svijet i sve u njemu, to će on bolje podržati, nadahnuti, osnažiti, okrijepiti i obradovati naša srca i duhove.

Moja je razonoda biti u prirodi, bilo da je to planinarenje, skijanje, vožnja kajacima na moru, bicikliranje ili čak odlazak na safari. Kao dijete, volio sam biti u šumi i osjećati tiho, rječito svjedočanstvo koje su golema zimzelena stabla iznosila o Stvoritelju. Kako sam odrastao, naučio sam proučavanjem i vjerom da ćemo se, budemo li razumjeli tko smo, koja je svrha života i razlog zašto je Zemlja stvorena – i budemo li imali to na umu – odnositi prema ovoj Zemlji, i svemu na njoj, na viši, plemenitiji način.

Božja svrha u stvaranju Zemlje

Gospodin je, kroz svoje proroke, i drevne i suvremene, nastojao pomoći nam razumjeti i cijeniti dar življenja na ovoj predivnoj Zemlji. U Starom zavjetu, David je razmatrao veličanstvene tvorevine Božje i naglas se divio zašto se – među takvim čudesima – Bog spominje čovjeka (vidi Psalmi 8:5 David je zaključio da je ljudski rod poseban, »malo manji[] od [anđela]« (Psalmi 8:6).

Mojsije je također vidio u viđenju svjetove bezbrojne1 i izjavio je: »Evo, iz ovog razloga znadem da je čovjek ništa, što nikada ne bijah pomislio« (Mojsije 1:10).

U Mojsijevoj poniznosti pred veličanstvenošću Božjih tvorevina, on nije uspio shvatiti veliku istinu. Pa mu je Gospodin ponovno pokazao svoje bezgranično stvaranje i značajno izjavio da je on – Bog – načinio te tvorevine kako bi »ostvari[o] besmrtnost i vječni život čovjeka« (Mojsije 1:39). Ova Zemlja – zapravo sve stvaranje – namijenjeno je pomoći nam steći besmrtnost i vječni život.

Govoreći ponovno o svrsi Zemlje, Gospodin je rekao: »Poći ćemo dolje, jer ondje ima prostora, i uzet ćemo od ovih tvari i načinit ćemo zemlju na kojoj ovi mogu prebivati; i iskušat ćemo ih time, da vidimo hoće li činiti sve što im god Gospod Bog njihov zapovjedi« (Abraham 3:24–25; vidi i stih 26). Život na ovoj Zemlji, zajedno s darom moralnog opredjeljivanja, daje nam priliku da biramo tražiti i jednog dana primiti sve što Bog nudi.2

Kada je stvaranje Zemlje bilo dovršeno, Bog je bio zadovoljan zato što je vidio da će poslužiti njegovoj svrsi za nas, njegovu djecu.3 Sinovi i kćeri Božje i obitelji koje oni osnuju nisu samo uljezi na ovoj Zemlji; umjesto toga, oni su središnji u njezinoj svrsi.4

Trebamo biti dobri upravitelji

Život na ovoj Zemlji blagoslov je i odgovornost. Gospodin izjavljuje: »Jer gle, zvijeri poljske i ptice nebeske, i ono što dolazi iz zemlje, određeno je za korištenje čovjeka za hranu i za odjeću, i da bi on imao u obilju« (Nauk i savezi 49:19). Međutim, budući da su Zemlja i sve na njoj »djelo ruke [njegove]« (Nauk i savezi 29:25), sve to pripada njemu.5 Kao privremeni žitelji ove Zemlje, mi smo upravitelji – ne vlasnici. Kao takvi, odgovorni smo Bogu – vlasniku – za ono što činimo s njegovom tvorevinom: »Jer potrebno je da ja, Gospod, učinim svakog čovjeka odgovornim kao upravitelja nad zemaljskim blagoslovima koje stvorih i pripravih za stvorenja svoja« (Nauk i savezi 104:13).

Kako se brinemo za Zemlju, kako koristimo i dijelimo njezino obilje i kako se odnosimo prema svemu što nam je omogućeno dio je našeg ispita u smrtnosti. Trebamo sa zahvalnošću koristiti ono što nam je Gospodin omogućio, izbjegavati tratiti život i resurse te koristiti obilje Zemlje za brigu o siromašnima.6 Gospodin se duboko brine za sav život, a pogotovo za svoju djecu, i smatrat će nas odgovornima za ono što odaberemo činiti (ili ne činiti) s obiljem njegovih tvorevina.

Gospodin nam obećava da je, budemo li ga slijedili i razumno koristili resurse Zemlje sa zahvaljivanjem i poštovanjem, »punina… zemlje [naša], zvijeri poljske i ptice nebeske… I sviđa se Bogu što on dade sve ovo čovjeku; jer s tom svrhom bijaše to načinjeno da se koristi, s razborom, ne uz pretjerivanje, niti iznuđivanjem« (Nauk i savezi 59:16, 20).

Trebamo koristiti ove resurse s prosudbom i zahvalnošću, s namjerom da pomognemo drugima – sadašnjim, prošlim i budućim naraštajima – primiti blagoslove koje naš Nebeski Otac želi za svoju djecu.

Vidjeti dalje od nas samih

Nažalost, danas živimo u svijetu gdje pojedinci mogu odabrati odbaciti Boga i odnositi se prema njegovom stvaranju s prezirom. Kad se to dogodi, Bog i ono što je stvorio žaloste se.

Henok bilježi da je Bog plakao zbog loših odabira i zagušujuće sebičnosti njegove djece.7 Moroni je prorokovao da će se u posljednjim danima javljati »požar[i], i oluje, i dimne sumaglice… [i] velika onečišćenja na licu zemaljskom«, te da će takvi uvjeti biti udruženi sa »svakojaki[m] odvratnosti[ma]; kad će biti mnogih koji će reći: Učini ovo, ili učini ono, i nije važno« (Mormon 8:29, 31). Kada čovjek onečišćuje ovaj svijet duhovno ili vremenito, ne trpi samo Bog, već i priroda!8

Ono što je važno, blagoslovi i moć dostupni kroz Gospodinovu obnovljenu Crkvu i evanđelje imaju sposobnost proširiti i promijeniti ljudsku dušu izvan same sebe, nadahnuti ljubav prema Bogu i njegovim tvorevinama i pomoći nam misliti na dobrobit drugih i razmatrati potrebe budućih naraštaja.

Priroda nas približava Bogu

Zemlja i sav život više su od stvari koje se konzumiraju i/ili konzerviraju; neki njihovi dijelovi trebaju također biti sačuvani! Neiskvarena priroda i »sve što dolazi iz zemlje… načinjeno je za dobrobit i korist čovjeka, i da zadovolji oko i da razveseli srce… i da obodri dušu« (Nauk i savezi 59:18–19).

Priroda u svojem netaknutom stanju približava nas Bogu, pročišćuje um i srce od buke i ometanja materijalizma, podiže nas na višu, uzvišeniju sferu i pomaže nam bolje upoznati našeg Boga: »Zemlja se kotrlja na krilima svojim, i sunce daje svoje svoju danju, a mjesec daje svjetlost svoju noću, i zvijezde također daju svjetlost svoju… [Svatko tko] vidje bilo koje ili najmanje od njih vidje Boga kako se kreće u veličanstvu i moći svojoj« (Nauk i savezi 88:45, 47).

Još uvijek volim planinariti visoko u planinama među veličanstvenim granitnim stijenama i vrhovima. Iako tihi, oni govore o moći i veličanstvu Boga – i o njegovom neusporedivom geniju za ljepotu. Kao što je Alma posvjedočio: »Sve odaje da postoji Bog; da, čak i zemlja i sve što je na licu njezinomu… svjedoče da postoji Vrhovni Stvoritelj« (Alma 30:44).

Volim gledati zvijezde noću, pokušavajući shvatiti vječnost vremena i prostora unutar mog pogleda. Uvijek se divim spoznaji koja dolazi u tim tihim trenucima da, unatoč ogromnosti svemira, Gospodar svemira poznaje malenoga mene. I on poznaje svakoga od nas. Stvaranje svjedoči o Stvoritelju i ako sačuvamo ova posebna, neiskvarena mjesta, ona će rječito i snažno posvjedočiti o našem Bogu i nadahnuti nas da idemo dalje.

Što se bolje brinemo za ovaj svijet i sve u njemu, to će on bolje podržati, nadahnuti, osnažiti, okrijepiti i obradovati naša srca i duhove – i pripremiti nas da prebivamo s našim Nebeskim Ocem s našim obiteljima u celestijalnoj sferi, a to će biti baš ova Zemlja na kojoj stojimo danas, ali u proslavljenom stanju.9

Nadam se da ćemo se sa zahvalnošću brinuti za ovu Zemlju – naš sadašnji i mogući budući dom.