Poglavlje 6
(studeni — prosinac 1830)
Adamovo potomstvo vodi knjigu spomenicu — Njegovo pravedno potomstvo propovijeda pokajanje — Bog se objavljuje Henoku — Henok propovijeda evanđelje — Naum spasenja bijaše objavljen Adamu — On je primio krštenje i svećeništvo.
1 I Adam posluša glas Božji, i pozivaše sinove svoje da se pokaju.
2 I Adam pozna ženu svoju ponovno, te ona rodi sina, i on mu nadjenu ime Šet. I Adam proslavi ime Božje; jer reče: Bog mi dodijeli drugog potomka, mjesto Abela, koga Kajin ubi.
3 I Bog se objavi Šetu, a on se ne pobuni, već prinese prihvatljivu žrtvu, poput brata svojega Abela. I njemu se također rodi sin, i on mu nadjenu ime Enoš.
4 I tad počeše ovi ljudi prizivati ime Gospodnje, i Gospod ih blagoslovi;
5 I knjiga se spomenica vođaše, u kojoj bijaše zapisano, jezikom Adamovim, jer bijaše dano svima onima što prizivahu Boga da pišu duhom nadahnuća;
6 I oni podučiše djecu svoju čitati i pisati, imajući jezik što bijaše čist i neiskvaren.
7 Evo, ovo isto svećeništvo, što bijaše u početku, bit će na svršetku svijeta također.
8 Evo, ovo proroštvo Adam izreče kako ga pokrenu Duh Sveti, i rodoslovlje se vođaše djece Božje. I ovo bijaše knjiga naraštaja Adamovih, koja kaže: U dan kad Bog stvori čovjeka, prema obličju Božjemu on ga načini;
9 Na sliku tijela svojega, muško i žensko, stvori on njih, i blagoslovi ih, i nadjenu im ime Adam, u dan kada bijahu stvoreni i postadoše žive duše u zemlji na podnožju Božjemu.
10 I Adam življaše stotinu i trideset godina, i rodi mu se sin prema obličju njegovu, na sliku njegovu, i on mu nadjenu ime Šet.
11 I dana Adamovih, nakon što mu se rodi Šet, bijaše osam stotina godina, te mu se rodilo mnogo sinova i kćeri;
12 I svih dana u kojima Adam poživje bijaše devet stotina i trideset godina, i on umrije.
13 Šet življaše stotinu i pet godina, i rodi mu se Enoš, i on prorokovaše sve dane svoje, i podučavaše sina svojega Enoša putovima Božjim; stoga Enoš prorokovaše također.
14 I Šet poživje, nakon što mu se rodi Enoš, osam stotina i sedam godina, te mu se rodilo mnogo sinova i kćeri.
15 I djeca ljudska bijahu brojna na cijelom licu zemlje. I u te dane Sotona imaše veliko gospodstvo među ljudima, i bjesnio je u srcima njihovim; i od tada nadalje dođoše ratovi i krvoproliće; i ruka čovjekova bijaše protiv brata njegova, podjeljujući smrt, uslijed tajnih djela, tražeći moć.
16 Svih dana Šetovih bijaše devet stotina i dvanaest godina, i on umrije.
17 I Enoš življaše devedeset godina, i rodi mu se Kenan. I Enoš i ostatak naroda Božjega iziđoše iz zemlje što se zvaše Šulon, i prebivaše u zemlji obećanoj, koju on prozva prema sinu svojemu, koga nazva Kenan.
18 I Enoš poživje, nakon što mu se rodi Kenan, osam stotina i petnaest godina, te mu se rodilo mnogo sinova i kćeri. I svih dana Enoševih bijaše devet stotina i pet godina, i on umrije.
19 I Kenan življaše sedamdeset godina, i rodi mu se Mahalalel; i Kenan poživje nakon što mu se rodi Mahalalel osam stotina i četrdeset godina, te mu se rodiše sinovi i kćeri. I svih dana Kenanovih bijaše devet stotina i deset godina, i on umrije.
20 I Mahalalel življaše šezdeset i pet godina, i rodi mu se Jered; i Mahalalel poživje, nakon što mu se rodi Jered, osam stotina i trideset godina, te mu se rodiše sinovi i kćeri. I svih dana Mahalalelovih bijaše osam stotina devedeset i pet godina, i on umrije.
21 I Jered življaše stotinu šezdeset i dvije godine, i rodi mu se Henok; i Jered poživje, nakon što mu se rodi Henok, osam stotina godina, te mu se rodiše sinovi i kćeri. I Jered podučavaše Henoka svim putovima Božjim.
22 I ovo je rodoslovlje sinova Adama, koji bijaše sin Božji, s kim Bog sam razgovaraše.
23 I oni bijahu propovjednici pravednosti, i govorahu i prorokovahu, i pozivahu sve ljude, posvuda, da se pokaju; i podučavahu o vjeri djecu ljudsku.
24 I dogodi se da svih dana Jeredovih bijaše devet stotina šezdeset i dvije godine, i on umrije.
25 I Henok življaše šezdeset i pet godina, i rodi mu se Metušalah.
26 I dogodi se da Henok putovaše zemljom, među ljudima; i dok on putovaše, Duh Božji siđe s neba, i ostade na njemu.
27 I on začu glas s neba, gdje govori: Henoče, sine moj, prorokuj ovome narodu, i reci im — Pokajte se, jer ovako govori Gospod: Srdit sam na ovaj narod, i žestoka je srdžba moja raspaljena protiv njih; jer srca njihova otvrdnuše, i uši su njihove nagluhe, a oči njihove ne mogu vidjeti daleko;
28 I kroz ove mnoge naraštaje, još od dana kad ih stvorih, oni zastraniše, i zanijekaše me, i tražahu vlastite savjete svoje u tami; i u vlastitim odvratnostima svojim smisliše umorstvo, i ne obdržavahu zapovijedi, koje ja dadoh ocu njihovu, Adamu.
29 Stoga, oni se krivo zakleše, i svojim prisegama oni navukoše na sebe smrt; i pakao pripravih za njih, ako se ne pokaju;
30 I ovo je odredba koju otposlah na početku svijeta, iz usta svojih, od postanka njegova, i ustima slugu svojih, otaca tvojih, odredih je, onako kako će biti otposlana u svijet, do krajeva njegovih.
31 A kad Henok bijaše čuo ove riječi, pokloni se do zemlje, pred Gospodom, i prozbori pred Gospodom, govoreći: Zašto nađoh naklonost u očima tvojim, a samo sam mladić, i svi me ljudi mrze; jer spor sam u govoru; zašto sam tvoj sluga?
32 I Gospod reče Henoku: Pođi i učini kako ti zapovjedih, i nitko te neće probosti. Otvori usta svoja i ona će se ispuniti, i ja ću ti dati izričaj, jer svako je tijelo u rukama mojim, i ja ću učiniti kako mi se čini dobro.
33 Reci ovome narodu: Izaberite danas služiti Gospodu Bogu koji vas načini.
34 Gle, Duh je moj na tebi, stoga ću sve riječi tvoje opravdati; i planine će bježati pred tobom, i rijeke će skretati iz toka svojega; i ti ćeš prebivati u meni, i ja u tebi; zato hodaj sa mnom.
35 I Gospod govoraše Henoku, i reče mu: Pomaži oči svoje glinom, i isperi ih, pa ćeš vidjeti. I on učini tako.
36 I on vidje duhove koje Bog bijaše stvorio; i on vidje također ono što ne bijaše vidljivo naravnomu oku; i od tada nadalje pođe besjeda uokolo po zemlji: Vidioca podignu Gospod narodu svojemu.
37 I dogodi se da Henok pođe zemljom, među narod, stojeći na brežuljcima i uzvišicama, i vikaše jakim glasom, svjedočeći protiv djela njihovih; i svi ljudi bijahu uvrijeđeni zbog njega.
38 I oni dođoše da ga čuju, na uzvišicama, govoreći čuvarima šatora: Ostanite ovdje i čuvajte šatore, dok mi pođemo onamo da pogledamo vidioca, jer on prorokuje, i ima nešto čudno u zemlji; divlji čovjek dođe među nas.
39 I dogodi se, kad ga oni čuše, nitko ne stavi ruke na nj; jer strah dođe na sve one koji ga čuše; jer on hodaše s Bogom.
40 I dođe čovjek k njemu, čije ime bijaše Mahija, i reče mu: Kaži nam otvoreno tko si ti, i odakle dolaziš?
41 I on im reče: Iziđoh iz zemlje Kenana, zemlje otaca mojih, zemlje pravednosti do današnjeg dana. I otac me moj poduči svim putovima Božjim.
42 I dogodi se, dok ja putovah iz zemlje Kenana, pored mora na istoku, ugledah viđenje; i gle, nebesa vidjeh, i Gospod govoraše sa mnom, i dade mi zapovijed; stoga, iz ovog razloga, da obdržim zapovijed, izgovaram ove riječi.
43 I Henok nastavi riječi svoje, govoreći: Gospod koji govoraše sa mnom, to je Bog nebeski, i on je moj Bog, i vaš Bog, a vi ste braća moja, pa zašto savjetujete sami sebe, i niječete Boga nebeskoga?
44 Nebesa on načini; zemlja je podnožje njegovo; a njezin je temelj njegov. Gle, on ga položi, i vojsku ljudsku on dovede na lice njezino.
45 I smrt dođe na očeve naše; ipak, mi ih poznamo, i ne možemo zanijekati, a čak i prvoga od sviju poznamo, i to Adama.
46 Jer knjigu spomenicu napisasmo među nama, prema uzorku što ga dade prst Božji; i ona je iznesena na našem jeziku.
47 I dok Henok izgovaraše riječi Božje, narod drhtaše, i ne mogaše stajati u nazočnosti njegovoj.
48 I on im reče: Zato što Adam pade, mi jesmo; i padom njegovim dođe smrt; a mi smo učinjeni dionicima bijede i jada.
49 Gle, Sotona dođe među djecu ljudsku, i napastuje ih da mu se klanjaju; i ljudi postadoše tjelesni, sjetilni, i đavolski, i isključeni su iz nazočnosti Božje.
50 No, Bog otkri ocima našim da se svi ljudi moraju pokajati.
51 I on pozva oca našega Adama glasom svojim, govoreći: Ja sam Bog; ja načinih svijet, i ljude prije nego što bijahu u tijelu.
52 I on mu također reče: Okreneš li se k meni, i poslušaš li glas moj, i povjeruješ, i pokaješ se za sve prijestupe svoje, i krstiš se, i to u vodi, u ime Jedinorođenoga Sina mojega, koji je pun milosti i istine, a to je Isus Krist, jedino ime što će biti dano pod nebom, po kojemu će spasenje doći djeci ljudskoj, primit ćeš dar Duha Svetoga, ištući sve u ime njegovo, i što god zaišteš, bit će ti dano.
53 I otac naš Adam govoraše Gospodu, i reče: Zašto se ljudi moraju pokajati i krstiti u vodi? I Gospod reče Adamu: Gle, oprostih ti prijestup tvoj u Edenskom vrtu.
54 Odatle pođe besjeda posvuda među ljude, da Sin Božji pomiri za prvotnu krivnju, po čemu grijesi roditelja ne mogu biti stavljeni na glave djece, jer ona su zdrava od postanka svijeta.
55 I Gospod prozbori Adamu, govoreći: Pošto su djeca tvoja začeta u grijehu, tako kada počnu rasti, grijeh se začinje u srcima njihovim, i ona kušaju gorko, da bi mogla spoznati kako cijeniti dobro.
56 A dano im je da raspoznaju dobro od zla; stoga su ona zastupnici sami sebi, i ja dadoh tebi još jedan zakon i zapovijed.
57 Dakle, podučavaj o tomu djecu svoju, da se svi ljudi, posvuda, moraju pokajati, u protivnom ne mogu nikako baštiniti kraljevstvo Božje, jer ništa nečisto ne može prebivati ondje, to jest prebivati u nazočnosti njegovoj; jer je, na jeziku Adamovu, Čovjek Svetosti ime njegovo, a ime je Jedinorođenca njegovog Sin Čovječji, i to Isus Krist, pravedan Sudac, koji će doći za vremenske poludnevice.
58 Zato, dajem ti zapovijed da podučavaš slobodno o ovome djecu svoju, govoreći:
59 Da uslijed prijestupa dolazi pad, a taj pad donosi smrt, a kako se rodiste na svijet vodom, i krvlju, i duhom koga načinih, i tako nastade od praha živa duša, isto se tako morate roditi ponovno u kraljevstvo nebesko, od vode, i od Duha, i biti očišćeni krvlju, i to krvlju Jedinorođenca mojega; kako biste mogli biti posvećeni od svakoga grijeha, i uživati riječi vječnoga života na ovome svijetu, i vječni život u svijetu koji će doći, i to besmrtnu slavu;
60 Naime, vodom obdržavate zapovijed; Duhom ste opravdani, a krvlju ste posvećeni;
61 Zato je dano da ostane s vama; svjedočanstvo neba; Tješitelj; mironosne stvari besmrtne slave; istina o svemu; ono što oživljuje sve, što čini živim sve; ono što poznaje sve, i ima svu moć u skladu s mudrošću, milosrđem, istinom, pravdom i sudom.
62 A sad, gle, kažem ti: Ovo je naum spasenja za sve ljude, kroz krv Jedinorođenca mojega, koji će doći za vremenske poludnevice.
63 I gle, sve ima sliku svoju, i sve je stvoreno i načinjeno da svjedoči o meni, i ono što je vremenito, i ono što je duhovno; ono što je na nebesima gore, i ono što je na zemlji, i ono što je u zemlji, i ono što je pod zemljom, i gore i dolje: sve svjedoči o meni.
64 I dogodi se, nakon što Gospod razgovaraše s Adamom, ocem našim, Adam zavapi ka Gospodu, i ponese ga Duh Gospodnji, i on bijaše odnesen dolje u vodu, i bijaše uronjen u vodu, i bijaše iznesen iz vode.
65 I tako on bijaše kršten, i Duh Božji siđe na nj, i tako on bijaše rođen od Duha, i postade oživljen u nutarnjem čovjeku.
66 I on začu glas s neba, gdje govori: Ti si kršten ognjem, i Duhom Svetim. Ovo je svjedočanstvo Oca, i Sina, od sada nadalje i zauvijek;
67 I ti si od reda onoga koji bijaše bez početka danā ili svršetka godina, od sve vječnosti do sve vječnosti.
68 Gle, ti si jedno u meni, sin Božji; i tako mogu svi postati sinovi moji. Amen.