Sveta pisma
    Mojsije 6
    Fusnote
    Tema

    Poglavlje 6

    (studeni — prosinac 1830)

    Adamovo potomstvo vodi knjigu spomenicu — Njegovo pravedno potomstvo propovijeda pokajanje — Bog se objavljuje Henoku — Henok propovijeda evanđelje — Naum spasenja bijaše objavljen Adamu — On je primio krštenje i svećeništvo.

    1 I aAdam posluša glas Božji, i pozivaše sinove svoje da se pokaju.

    2 I Adam pozna ženu svoju ponovno, te ona rodi sina, i on mu nadjenu ime aŠet. I Adam proslavi ime Božje; jer reče: Bog mi dodijeli drugog potomka, mjesto Abela, koga Kajin ubi.

    3 I Bog se objavi Šetu, a on se ne pobuni, već prinese prihvatljivu ažrtvu, poput brata svojega Abela. I njemu se također rodi sin, i on mu nadjenu ime Enoš.

    4 I tad počeše ovi ljudi aprizivati ime Gospodnje, i Gospod ih blagoslovi;

    5 I aknjiga se spomenica vođaše, u kojoj bijaše zapisano, jezikom Adamovim, jer bijaše dano svima onima što prizivahu Boga da pišu duhom bnadahnuća;

    6 I oni podučiše djecu svoju čitati i pisati, imajući jezik što bijaše čist i neiskvaren.

    7 Evo, ovo isto asvećeništvo, što bijaše u početku, bit će na svršetku svijeta također.

    8 Evo, ovo proroštvo Adam izreče kako ga pokrenu aDuh Sveti, i brodoslovlje se vođaše cdjece Božje. I ovo bijaše dknjiga naraštaja Adamovih, koja kaže: U dan kad Bog stvori čovjeka, prema obličju Božjemu on ga načini;

    9 Na asliku tijela svojega, muško i žensko, stvori on bnjih, i blagoslovi ih, i nadjenu im cime Adam, u dan kada bijahu stvoreni i postadoše žive dduše u zemlji na epodnožju Božjemu.

    10 I aAdam življaše stotinu i trideset godina, i rodi mu se sin prema obličju njegovu, na bsliku njegovu, i on mu nadjenu ime Šet.

    11 I dana Adamovih, nakon što mu se rodi Šet, bijaše osam stotina godina, te mu se rodilo mnogo sinova i kćeri;

    12 I svih dana u kojima Adam poživje bijaše devet stotina i trideset godina, i on umrije.

    13 Šet življaše stotinu i pet godina, i rodi mu se Enoš, i on prorokovaše sve dane svoje, i podučavaše sina svojega Enoša putovima Božjim; stoga Enoš prorokovaše također.

    14 I Šet poživje, nakon što mu se rodi Enoš, osam stotina i sedam godina, te mu se rodilo mnogo sinova i kćeri.

    15 I djeca ljudska bijahu brojna na cijelom licu zemlje. I u te dane Sotona imaše veliko agospodstvo među ljudima, i bjesnio je u srcima njihovim; i od tada nadalje dođoše ratovi i krvoproliće; i ruka čovjekova bijaše protiv brata njegova, podjeljujući smrt, uslijed btajnih djela, tražeći moć.

    16 Svih dana Šetovih bijaše devet stotina i dvanaest godina, i on umrije.

    17 I Enoš življaše devedeset godina, i rodi mu se aKenan. I Enoš i ostatak naroda Božjega iziđoše iz zemlje što se zvaše Šulon, i prebivaše u zemlji obećanoj, koju on prozva prema sinu svojemu, koga nazva Kenan.

    18 I Enoš poživje, nakon što mu se rodi Kenan, osam stotina i petnaest godina, te mu se rodilo mnogo sinova i kćeri. I svih dana Enoševih bijaše devet stotina i pet godina, i on umrije.

    19 I Kenan življaše sedamdeset godina, i rodi mu se Mahalalel; i Kenan poživje nakon što mu se rodi Mahalalel osam stotina i četrdeset godina, te mu se rodiše sinovi i kćeri. I svih dana Kenanovih bijaše devet stotina i deset godina, i on umrije.

    20 I Mahalalel življaše šezdeset i pet godina, i rodi mu se Jered; i Mahalalel poživje, nakon što mu se rodi Jered, osam stotina i trideset godina, te mu se rodiše sinovi i kćeri. I svih dana Mahalalelovih bijaše osam stotina devedeset i pet godina, i on umrije.

    21 I Jered življaše stotinu šezdeset i dvije godine, i rodi mu se aHenok; i Jered poživje, nakon što mu se rodi Henok, osam stotina godina, te mu se rodiše sinovi i kćeri. I Jered podučavaše Henoka svim putovima Božjim.

    22 I ovo je rodoslovlje sinova Adama, koji bijaše asin Božji, s kim Bog sam razgovaraše.

    23 I oni bijahu apropovjednici pravednosti, i govorahu i bprorokovahu, i pozivahu sve ljude, posvuda, da se cpokaju; i podučavahu o dvjeri djecu ljudsku.

    24 I dogodi se da svih dana Jeredovih bijaše devet stotina šezdeset i dvije godine, i on umrije.

    25 I Henok življaše šezdeset i pet godina, i rodi mu se aMetušalah.

    26 I dogodi se da Henok putovaše zemljom, među ljudima; i dok on putovaše, Duh Božji siđe s neba, i ostade na njemu.

    27 I on začu glas s neba, gdje govori: Henoče, sine moj, prorokuj ovome narodu, i reci im — Pokajte se, jer ovako govori Gospod: aSrdit sam na ovaj narod, i žestoka je srdžba moja raspaljena protiv njih; jer srca njihova otvrdnuše, i buši su njihove nagluhe, a oči njihove cne mogu vidjeti daleko;

    28 I kroz ove mnoge naraštaje, još od dana kad ih stvorih, oni azastraniše, i zanijekaše me, i tražahu vlastite savjete svoje u tami; i u vlastitim odvratnostima svojim smisliše umorstvo, i ne obdržavahu zapovijedi, koje ja dadoh ocu njihovu, Adamu.

    29 Stoga, oni se krivo zakleše, i svojim aprisegama oni navukoše na sebe smrt; i bpakao pripravih za njih, ako se ne pokaju;

    30 I ovo je odredba koju otposlah na početku svijeta, iz usta svojih, od postanka njegova, i ustima slugu svojih, otaca tvojih, odredih je, onako kako će biti otposlana u svijet, do krajeva njegovih.

    31 A kad Henok bijaše čuo ove riječi, pokloni se do zemlje, pred Gospodom, i prozbori pred Gospodom, govoreći: Zašto nađoh naklonost u očima tvojim, a samo sam mladić, i svi me ljudi mrze; jer aspor sam u govoru; zašto sam tvoj sluga?

    32 I Gospod reče Henoku: Pođi i učini kako ti zapovjedih, i nitko te neće probosti. Otvori austa svoja i ona će se ispuniti, i ja ću ti dati izričaj, jer svako je tijelo u rukama mojim, i ja ću učiniti kako mi se čini dobro.

    33 Reci ovome narodu: aIzaberite danas služiti Gospodu Bogu koji vas načini.

    34 Gle, Duh je moj na tebi, stoga ću sve riječi tvoje opravdati; i aplanine će bježati pred tobom, i brijeke će skretati iz toka svojega; i ti ćeš prebivati u meni, i ja u tebi; zato chodaj sa mnom.

    35 I Gospod govoraše Henoku, i reče mu: Pomaži oči svoje glinom, i isperi ih, pa ćeš vidjeti. I on učini tako.

    36 I on vidje aduhove koje Bog bijaše stvorio; i on vidje također ono što ne bijaše vidljivo bnaravnomu oku; i od tada nadalje pođe besjeda uokolo po zemlji: cVidioca podignu Gospod narodu svojemu.

    37 I dogodi se da Henok pođe zemljom, među narod, stojeći na brežuljcima i uzvišicama, i vikaše jakim glasom, svjedočeći protiv djela njihovih; i svi ljudi bijahu auvrijeđeni zbog njega.

    38 I oni dođoše da ga čuju, na uzvišicama, govoreći čuvarima šatora: Ostanite ovdje i čuvajte šatore, dok mi pođemo onamo da pogledamo vidioca, jer on prorokuje, i ima nešto čudno u zemlji; divlji čovjek dođe među nas.

    39 I dogodi se, kad ga oni čuše, nitko ne stavi ruke na nj; jer strah dođe na sve one koji ga čuše; jer on hodaše s Bogom.

    40 I dođe čovjek k njemu, čije ime bijaše Mahija, i reče mu: Kaži nam otvoreno tko si ti, i odakle dolaziš?

    41 I on im reče: Iziđoh iz zemlje Kenana, zemlje otaca mojih, zemlje pravednosti do današnjeg dana. I otac me moj poduči svim putovima Božjim.

    42 I dogodi se, dok ja putovah iz zemlje Kenana, pored mora na istoku, ugledah viđenje; i gle, nebesa vidjeh, i Gospod govoraše sa mnom, i dade mi zapovijed; stoga, iz ovog razloga, da obdržim zapovijed, izgovaram ove riječi.

    43 I Henok nastavi riječi svoje, govoreći: Gospod koji govoraše sa mnom, to je Bog nebeski, i on je moj Bog, i vaš Bog, a vi ste braća moja, pa zašto asavjetujete sami sebe, i niječete Boga nebeskoga?

    44 Nebesa on načini; azemlja je bpodnožje njegovo; a njezin je temelj njegov. Gle, on ga položi, i vojsku ljudsku on dovede na lice njezino.

    45 I smrt dođe na očeve naše; ipak, mi ih poznamo, i ne možemo zanijekati, a čak i prvoga od sviju poznamo, i to Adama.

    46 Jer knjigu aspomenicu napisasmo među nama, prema uzorku što ga dade prst Božji; i ona je iznesena na našem jeziku.

    47 I dok Henok izgovaraše riječi Božje, narod drhtaše, i ne mogaše stajati u nazočnosti njegovoj.

    48 I on im reče: Zato što Adam apade, mi jesmo; i padom njegovim dođe bsmrt; a mi smo učinjeni dionicima bijede i jada.

    49 Gle, Sotona dođe među djecu ljudsku, i anapastuje ih da mu se klanjaju; i ljudi postadoše btjelesni, csjetilni, i đavolski, i disključeni su iz nazočnosti Božje.

    50 No, Bog otkri ocima našim da se svi ljudi moraju pokajati.

    51 I on pozva oca našega Adama glasom svojim, govoreći: Ja sam Bog; ja načinih svijet, i aljude bprije nego što bijahu u tijelu.

    52 I on mu također reče: Okreneš li se k meni, i poslušaš li glas moj, i povjeruješ, i pokaješ se za sve prijestupe svoje, i akrstiš se, i to u vodi, u ime Jedinorođenoga Sina mojega, koji je pun bmilosti i istine, a to je cIsus Krist, jedino dime što će biti dano pod nebom, po kojemu će espasenje doći djeci ljudskoj, primit ćeš dar Duha Svetoga, ištući sve u ime njegovo, i što god zaišteš, bit će ti dano.

    53 I otac naš Adam govoraše Gospodu, i reče: Zašto se ljudi moraju pokajati i krstiti u vodi? I Gospod reče Adamu: Gle, aoprostih ti prijestup tvoj u Edenskom vrtu.

    54 Odatle pođe besjeda posvuda među ljude, da aSin Božji bpomiri za prvotnu krivnju, po čemu grijesi roditelja ne mogu biti stavljeni na glave cdjece, jer ona su zdrava od postanka svijeta.

    55 I Gospod prozbori Adamu, govoreći: Pošto su djeca tvoja začeta u grijehu, tako kada počnu rasti, agrijeh se začinje u srcima njihovim, i ona kušaju bgorko, da bi mogla spoznati kako cijeniti dobro.

    56 A dano im je da raspoznaju dobro od zla; stoga su ona azastupnici sami sebi, i ja dadoh tebi još jedan zakon i zapovijed.

    57 Dakle, podučavaj o tomu djecu svoju, da se svi ljudi, posvuda, moraju apokajati, u protivnom ne mogu nikako baštiniti kraljevstvo Božje, jer ništa bnečisto ne može prebivati ondje, to jest cprebivati u nazočnosti njegovoj; jer je, na jeziku Adamovu, dČovjek Svetosti ime njegovo, a ime je Jedinorođenca njegovog eSin Čovječji, i to Isus Krist, pravedan fSudac, koji će doći za vremenske poludnevice.

    58 Zato, dajem ti zapovijed da podučavaš slobodno o ovome adjecu svoju, govoreći:

    59 Da uslijed prijestupa dolazi pad, a taj pad donosi smrt, a kako se rodiste na svijet vodom, i krvlju, i aduhom koga načinih, i tako nastade od bpraha živa duša, isto se tako morate croditi ponovno u kraljevstvo nebesko, od dvode, i od Duha, i biti očišćeni krvlju, i to krvlju Jedinorođenca mojega; kako biste mogli biti posvećeni od svakoga grijeha, i euživati friječi vječnoga života na ovome svijetu, i vječni život u svijetu koji će doći, i to besmrtnu gslavu;

    60 Naime, avodom obdržavate zapovijed; Duhom ste bopravdani, a ckrvlju ste dposvećeni;

    61 Zato je dano da ostane s vama; svjedočanstvo neba; aTješitelj; mironosne stvari besmrtne slave; istina o svemu; ono što oživljuje sve, što čini živim sve; ono što poznaje sve, i ima svu moć u skladu s mudrošću, milosrđem, istinom, pravdom i sudom.

    62 A sad, gle, kažem ti: Ovo je anaum spasenja za sve ljude, kroz krv bJedinorođenca mojega, koji će doći za vremenske poludnevice.

    63 I gle, sve ima sliku svoju, i sve je stvoreno i načinjeno da asvjedoči o meni, i ono što je vremenito, i ono što je duhovno; ono što je na nebesima gore, i ono što je na zemlji, i ono što je u zemlji, i ono što je pod zemljom, i gore i dolje: sve svjedoči o meni.

    64 I dogodi se, nakon što Gospod razgovaraše s Adamom, ocem našim, Adam zavapi ka Gospodu, i ponese ga aDuh Gospodnji, i on bijaše odnesen dolje u vodu, i bijaše uronjen u bvodu, i bijaše iznesen iz vode.

    65 I tako on bijaše kršten, i Duh Božji siđe na nj, i tako on bijaše arođen od Duha, i postade oživljen u bnutarnjem čovjeku.

    66 I on začu glas s neba, gdje govori: Ti si akršten ognjem, i Duhom Svetim. Ovo je bsvjedočanstvo Oca, i Sina, od sada nadalje i zauvijek;

    67 I ti si od areda onoga koji bijaše bez početka danā ili svršetka godina, od sve vječnosti do sve vječnosti.

    68 Gle, ti si ajedno u meni, sin Božji; i tako mogu svi postati bsinovi moji. Amen.