1 I tad kralj Mosija naredi da se sav narod sabere zajedno.

2 Evo, ne bijaše toliko mnogo djece Nefijeve, to jest toliko mnogo onih koji bijahu potomci Nefijevi, koliko ih bijaše od naroda Zarahemle, koji bijaše potomak Mulekov, te onih koji dođoše s njim u divljinu.

3 I ne bijaše ih toliko mnogo od naroda Nefijeva i od naroda Zarahemlinoga koliko bijaše Lamanaca; da, oni ne bijahu ni upola toliko brojni.

4 I evo, sav narod Nefijev bijaše okupljen zajedno, a također i sav narod Zarahemlin, i oni bijahu sabrani zajedno u dvije skupine.

5 I dogodi se da Mosija čitaše, i naredi da budu pročitani zapisi Zenifovi narodu njegovu; da, on čitaše zapise o narodu Zenifovu, od vremena kad oni napustiše zemlju zarahemalsku sve dok se ne vratiše ponovno.

6 I on također pročita izvješće o Almi i braći njegovoj, i svim nevoljama njihovim, od vremena kad oni napustiše zemlju zarahemalsku do vremena kad se vratiše ponovno.

7 I evo, kad Mosija okonča čitanje zapisā, narod njegov što ostade u zemlji bijaše obuzet čuđenjem i divljenjem.

8 Jer oni ne znadoše što misliti; jer kad ugledaše one što bijahu izbavljeni iz ropstva, ispuniše se silno velikom radošću.

9 I opet, kad pomisliše na braću svoju koju Lamanci bijahu pobili, ispuniše se žalošću, i čak prolijevahu mnoge suze žalosnice.

10 I opet, kad pomisliše na neposrednu dobrotu Božju i moć njegovu u izbavljenju Alme i braće njegove iz ruku Lamanaca i iz ropstva, oni uzdigoše glasove svoje i dadoše zahvale Bogu.

11 I opet, kad promisliše o Lamancima, koji bijahu braća njihova, o njihovu grešnom i okaljanom stanju, ispuniše se boli i patnjom za dobrobit duša njihovih.

12 I dogodi se da oni što bijahu djeca Amulona i braće njegove, koji bijahu uzeli za žene kćeri lamanske, bijahu nezadovoljni ponašanjem otaca svojih, i ne htjedoše se više nazivati imenima otaca svojih, zato uzeše na sebe ime Nefijevo, da bi mogli biti nazvani djecom Nefijevom i biti ubrojeni među one koji se nazivahu Nefijcima.

13 I evo, sav narod Zarahemlin bijaše ubrojen među Nefijce, i to zbog toga što kraljevstvo ne bijaše podijeljeno nikom doli onima koji bijahu potomci Nefijevi.

14 I tad se dogodi, nakon što Mosija okonča govoriti i čitati narodu, on zatraži da se Alma također obrati narodu.

15 I Alma im se obrati, dok bijahu skupljeni u velikim skupinama, i išao je od jedne skupine do druge, propovijedajući narodu pokajanje i vjeru u Gospoda.

16 I on usrdno poticaše narod Limhijev i braću svoju, sve one što bijahu izbavljeni iz ropstva, da se spomenu kako Gospod bijaše taj koji ih izbavi.

17 I dogodi se, nakon što Alma bijaše podučio narod mnogo toga, i okončao im govoriti, kralj Limhi zaželi da može biti kršten; i sav narod njegov također zaželi da može biti kršten.

18 Zato Alma uđe u vodu i krsti ih; da, on ih krsti na način na koji krsti braću svoju u vodama Mormonovim; da, i svi oni koje je krstio pripadoše crkvi Božjoj; i to zbog vjerovanja svojega riječima Alminim.

19 I dogodi se, kralj Mosija dopusti Almi da osnuje crkve diljem cijele zemlje zarahemalske; i dade mu moć da redi svećenike i učitelje nad svakom crkvom.

20 Evo, to bijaše učinjeno zbog toga što bijaše toliko mnogo ljudi da jedan učitelj ne mogaše upravljati svima, niti mogahu svi čuti riječ Božju u jednomu skupu;

21 Zato se oni okupljahu u različitim skupinama, što se nazivahu crkve; svaka crkva imaše svoje svećenike i svoje učitelje, i svaki svećenik propovijedaše riječ onako kako mu je iznesoše usta Almina.

22 I tako, premda bijaše mnogo crkvi, one sve bijahu jedna crkva, da, i to crkva Božja; jer ništa se nije propovijedalo u svim crkvama osim pokajanja i vjere u Boga.

23 I evo, bijaše sedam crkvi u zemlji zarahemalskoj. I dogodi se, svi koji zaželješe preuzeti na sebe ime Kristovo, to jest Božje, oni se priključivahu crkvama Božjim;

24 I oni se nazivahu narodom Božjim. I Gospod izli Duh svoj na njih, te oni bijahu blagoslovljeni i napredovahu na zemlji.