1 I dogodi se, nakon što se Korijantumr oporavi od rana svojih, on se poče spominjati riječi koje mu Eter bijaše izrekao.

2 On vidje da mačem bijaše pobijeno već gotovo dva milijuna od naroda njegova, i poče se žalostiti u srcu svojemu; da, bijaše pobijeno dva milijuna snažnih muškaraca, a i žena njihovih i djece njihove.

3 On se poče kajati za zlo koje bijaše počinio; poče se spominjati riječi koje bijahu izgovorene ustima svih proroka, i vidje da se one do tada ispuniše, do u tančine; i duša njegova tugovaše i odbi se utješiti.

4 I dogodi se da on napisa poslanicu Šizu, tražeći od njega da poštedi narod, a on će mu predati kraljevstvo poradi života ljudi.

5 I dogodi se, kad Šiz primi poslanicu njegovu, on napisa poslanicu Korijantumru, da će, ako se on sam preda, tako da ga on može ubiti vlastitim mačem njegovim, poštedjeti živote ljudi.

6 I dogodi se da se narod ne pokaja za bezakonje svoje; i narod Korijantumrov bijaše podjaren na srdžbu protiv naroda Šizova; a narod Šizov bijaše podjaren na srdžbu protiv naroda Korijantumrova; stoga narod Šizov zametnu boj s narodom Korijantumrovim.

7 A kad Korijantumr vidje da će ubrzo pasti, on pobježe opet pred ljudima Šizovim.

8 I dogodi se da on dođe do voda Riplijankum, što je, protumačeno, prostran, ili koji nadmašuje sve; stoga, nakon što dođoše do tih voda, oni razapeše šatore svoje; a i Šiz razape šatore svoje blizu njih; i dakle sutradan oni iziđoše u boj.

9 I dogodi se da se oni borahu u silno žestokom boju, u kojem Korijantumr bijaše ponovno ranjen, i on se onesvijesti zbog gubitka krvi.

10 I dogodi se da čete Korijantumrove pritisnuše čete Šizove tako da ih poraziše, te ih natjeraše u bijeg pred sobom; i oni pobjegoše prema jugu, i razapeše šatore svoje u mjestu koje se nazivaše Ogat.

11 I dogodi se da vojska Korijantumrova razape šatore svoje kod brda Rama; i to bijaše ono isto brdo gdje otac moj Mormon sakri zapise Gospodu na brigu, koji bijahu sveti.

12 I dogodi se da oni skupiše sav narod na cijelom licu zemlje, koji ne bijaše ubijen, osim Etera.

13 I dogodi se da Eter promatraše sve postupke naroda; i on vidje da narod koji bijaše za Korijantumra bijaše skupljen u vojsku Korijantumrovu; a narod koji bijaše za Šiza bijaše skupljen u vojsku Šizovu.

14 Dakle, oni u razdoblju od četiri godine skupljahu narod, kako bi dobili sve koji bijahu na licu zemlje, i kako bi primili sve pojačanje koje bijaše moguće da mogu primiti.

15 I dogodi se, nakon što se svi skupiše, svatko u vojsku u koju htjede, sa ženama svojim i djecom svojom — i muškarci i žene i djeca bijahu naoružani oružjem ratnim, i imahu štitove, i prsne oklope, i kacige, i bijahu odjeveni ratnički — oni pokročiše jedni protiv drugih u boj; i borahu se cijeli taj dan, i ne pobijediše.

16 I dogodi se, kad se spusti noć oni bijahu umorni, i povukoše se u tabore svoje; i nakon što se bijahu povukli u tabore svoje, stadoše kukati i jadikovati zbog gubitka ubijenih iz naroda svojega; i toliko glasni bijahu vapaji njihovi, kukanje njihovo i jadikovke, da prelamahu zrak silno.

17 I dogodi se da sutradan oni pođoše opet u boj, i velik i strašan bijaše taj dan; ipak, ne pobijediše, i kad noć dođe opet oni prelamahu zrak vapajima svojim, i kukanjem svojim, i tugovanjem svojim, zbog gubitka ubijenih iz naroda svojega.

18 I dogodi se da Korijantumr ponovno napisa poslanicu Šizu, tražeći da ne dolazi više u boj, već da preuzme kraljevstvo i poštedi živote ljudi.

19 No gle, Duh Gospodnji prestade se truditi oko njih, a Sotona imaše punu moć nad srcima naroda; jer se oni prepustiše tvrdoći srdaca svojih, i zaslijepljenosti umova svojih tako da budu uništeni; stoga oni pođoše ponovno u boj.

20 I dogodi se da se oni borahu cijeli taj dan, a kad noć dođe oni spavahu na mačevima svojim.

21 I sutradan se borahu sve dok noć ne dođe.

22 I kad noć dođe oni bijahu opijeni srdžbom, i to kao čovjek koji je opijen vinom; i spavahu ponovno na mačevima svojim.

23 I sutradan se ponovno borahu; a kad noć dođe svi oni bijahu pali od mača osim pedeset i dvojice iz naroda Korijantumrova, i šezdeset i devetorice iz naroda Šizova.

24 I dogodi se da oni spavahu na mačevima svojim te noći, a sutradan se ponovno borahu, i sukobljavahu se u snazi svojoj s mačevima svojim i štitovima svojim cijeli taj dan.

25 A kad noć dođe bijaše ih trideset i dvojica iz naroda Šizova, i dvadeset i sedmorica iz naroda Korijantumrova.

26 I dogodi se da oni jedoše i spavaše, i pripremahu se za smrt sutradan. A bijahu oni krupni i snažni muškarci gledom na snagu ljudsku.

27 I dogodi se da se borahu u razdoblju od tri sata, i onesvijestiše se zbog gubitka krvi.

28 I dogodi se, kad ljudi Korijantumrovi primiše dovoljno snage da mogahu hodati, oni upravo htjedoše pobjeći da spase živote svoje; no gle, Šiz ustade, a i ljudi njegovi, i zakle se u gnjevu svojemu da će ubiti Korijantumra, ili će poginuti od mača.

29 Stoga on pođe u potjeru za njima, i sutradan ih sustignu; i oni se borahu ponovno mačem. I dogodi se, nakon što svi oni padoše od mača, osim Korijantumra i Šiza, gle, Šiz se onesvijesti zbog gubitka krvi.

30 I dogodi se, nakon što se Korijantumr bijaše naslonio na mač svoj da se malo odmori, on odsiječe glavu Šizovu.

31 I dogodi se, nakon što on odsiječe glavu Šizovu, Šiz se podignu na ruke svoje te pade; i nakon što se boraše za dah, on umrije.

32 I dogodi se da Korijantumr pade na zemlju, i postade kao da nema života.

33 I Gospod prozbori Eteru, i reče mu: Pođi! I on pođe, i vidje da se riječi Gospodnje sve ispuniše; i on dovrši zapis svoj (i ni stoti dio ne zapisah); i sakri ih na način tako da ih narod Limhijev pronađe.

34 Evo, posljednje su riječi koje zapisa Eter ove: Želi li Gospod da budem prenesen, ili da podnesem volju Gospodnju u tijelu, nije važno, bude li tako da sam spašen u kraljevstvu Božjem. Amen.