1 Da, jer ovako govori Gospod: Jesam li te otpustio, ili jesam li te odbacio zauvijek? Jer ovako govori Gospod: Gdje je otpusno pismo vaše matere? Komu sam te otpustio, ili kojemu od svojih vjerovnika sam vas prodao? Da, komu sam vas prodao? Gle, zbog bezakonja vaših sami ste se ^aprodali, a zbog prijestupa vaših, mati je vaša otpuštena.

2 Dakle, kad sam došao, ne bijaše nikoga; kad sam ^azazvao, da, ne bijaše nikoga da se odazove. O dome Izraelov, je li ruka moja imalo ustegnuta da ne može otkupiti, ili nemam moći da izbavim? Gle, prijekorom svojim isušujem ^bmore, pretvaram ^crijeke njihove u pustinju i ^dribe njihove da zaudaraju, jer vode su presušile i one ugibaju od žeđi.

3 Odijevam nebesa ^atminom, i činim ^bkostrijet pokrivačem njihovim.

4 Gospod Bog dade meni ^ajezik učenih, da bih znao kako reći riječ u pravo vrijeme tebi, o dome Izraelov. Kad ste umorni, on budi jutro za jutrom. On budi uho moje da čujem kao učeni.

5 Gospod Bog otvori ^auho moje, te ne bijah buntovan, niti okrenuh leđa.

6 Podmetnuh leđa svoja ^audaraču, a obraze svoje onima što čupahu bradu. Ne sakrih lica svojega od sramoćenja i pljuvanja.

7 Jer će mi Gospod Bog pomoći, zato neću biti ponižen. Zato učinih lice svoje poput kremena, i znadem da se neću posramiti.

8 A Gospod je blizu, i on me opravdava. Tko će se sukobiti sa mnom? Ustanimo zajedno. Tko je protivnik moj? Neka mi se približi i udarit ću ga snagom usta svojih.

9 Jer će mi Gospod Bog pomoći. A svi oni koji će me ^aosuditi, gle, svi će se oni istrošiti kao haljina, i moljac će ih izjesti.

10 Tko se među vama boji Gospoda, tko se pokorava ^aglasu sluge njegova, tko hodi u tmini i nema svjetlosti?

11 Gle, svi vi koji palite vatru, koji okružujete sebe iskrama, hodite u svjetlu ^aognja svojega, i u iskrama koje zapaliste. Ovo ćete imati iz ruke moje — ležat ćete u žalosti.